Svestrani umjetnik Iako je najpoznatiji kao glumac, Branko Đurić uspješan je redatelj, scenarist, producent i glazbenik, a pokazao se i vrsnim biljaristom“Borilačke vještine, mačevanje, standardni i disko ples, precizna vožnja, pjevanje, vožnja motorom, improvizacija, boks, rolanje, plivanje, biciklizam, tenis, sviranje gitare, bubnjeva, klavira i bas gitare, komponiranje, režija, pisanje scenarija.” Iako na ovom popisu talenata i vještina 48-godišnjeg Branka Đurića Đure objavljenom na filmskoj web stranici IMDB nema biljara, on se oduševio shvativši da ćemo razgovor voditi u biljarskom klubu pa je prije početka intervjua bez pol muke pobijedio novog basista grupe Bombaj štampa, Amerikanca nastanjenog u Sloveniji, Erniea Mendilla. Da je podjednako dobar glumac, redatelj i scenarist, znaju dokazuju deseci filmova u kojima je glumio, među njima i u Oscarom nagrađena “Ničija zemlja”, zatim “Kajmak i marmelada” i “Traktor, ljubav i rock&roll”, koje je režirao, kao i u TV serija “Naša mala klinika”, za koju je napisao scenarij, režirao ju i producirao.

Đurić bio je glumačka zvijezda i prije rata, najpoznatiji po “Top listi nadrealista”, “Audiciji”, ulogama u “Domu za vješanje” i “Kako je propao rokenrol”. Bio je poznat i kao pjevač, kantautor i gitarst sarajevske grupe Bombaj štampa. Iako je u ratu ostao bez ičega i u Ljubljani krenuo od nule, danas je još uspješniji kao glumac, afirmirao se kao redatelj i scenarist, ima svoje kazalište i producentsku kuću, a nedavno je zajedno s Nedimom Babovićem ponovno okupio i Bombaj štampu te su 20 godina nakon zadnjeg nastupa snimili novi album “Neka DJ odmah dole CJ”. Jedna pjesma s tog albuma posebno se svidjela Angelini Jolie, u čijem redateljskom prvijencu glumi Branko Đurić, dok pjesmu koju mu je napisao Colin Farrell, s kojim glumi u filmu Danisa Tanovića “Trijaža”, Đuro nije stavio na ovaj album, jer mu, kako kaže, nije bila dovoljno dobra.

---

NACIONAL: Što je bio motiv ponovnog okupljanja, iako ste prije samo dvije godine tvrdili da to nije moguće? Kakve su ambicije nove Bombaj štampe?

- Riječ ambicija teško se može povezati s Bombaj štampom i sa mnom. Album smo radili dvije godine, svi u bendu imamo svoj drugi posao i ne živimo od rock&rolla pa i to smanjuje našu ambicioznost. Jedino želimo što više, što češće i što bolje svirati. Bili smo željni svirke i to je bio motiv ponovnog okupljanja. A dodatni i to što smo upoznali Erniea Mendilla, koji je naš novi basist i koji nam je dao novi poticaj. Ja sam svirao s Ernievom grupom Blow Up kao predgrupa Chucku Berryju u Opatiji. Kad sam s Nedimom pričao o ponovnom okupljanju, rekao sam mu da poznam odličnog basista, Ernie je pristao i neki to prepoznaju na našoj novoj ploči kao blueserski duh.

NACIONAL: Spomenuli ste Chucka Berryja, njegov ste veliki poklonik, na novom albumu imate obradu njegove pjesme “Nadine”, koja se kod vas zove “Nedim”. Jeste li tu pjesmu odabrali upravo zbog igre riječi?

S Bradom Pittom se Branko Đurić družio na snimanju filma Angeline Jolie u Mađarskoj, gdje ga je naučio sarajevsku igru ćize-blize- “Nadine” mi je jedna od omiljenih pjesama Chucka Berryja, ona mi je u top 5 i davno sam se jednom zafrkavao kako bi bila dobra fora da sviramo “Nadine” koja ne bi bila Nadine nego Nedim. Tako sam iz zafrkancije napravio tekst koji je baš dobro legao. Uvijek sve krene iz neke šege. Ima još nekoliko pjesama na ovoj ploči koje su nastale iz čistog zezanja, a poslije se ta poezija uozbilji. Primjerice, pjesma “Palim se na guranje”.

NACIONAL: Jeste li se u Opatiji družili s Chuckom Berryjem, je li mu na kraju bilo krivo što nije glumio u vašem filmu ‘Traktor, ljubav i rock and roll”, gdje ste mu nudili ulogu Ciganina?

- Ne vjerujem da je to njemu nešto teško palo. On je vrlo specifičan čikica, ne mogu to uopće nazvati druženjem. On je poseban čovjek koji se ne druži čak ni s članovima svog benda. Bili smo u kontaktu oko toga filma i on je najprije davao znakove da će to raditi, ali njegov je agent 15 dana prije snimanja rekao da neće i onda smo uzeli Kiću Slabinca, koji se pokazao odličnim. Na kraju mi je žao što sam to uopće i pokušavao s Chuckom Berryjem, jer on to sigurno ne bi napravio tako dobro kao Kićo Slabinac.

NACIONAL: Kako ste nakon dvije godine studija novinarstva shvatili da želite biti glumac?

- Davno prije shvatio sam da želim biti glumac, ali sam četiri puta išao na prijemni za glumu, a u međuvremenu studirao novinarstvo i radio preko studentskog servisa na izgradnji olimpijskih zdanja. Radio sam čak i kao scenac na televiziji, marljiv sam bio.

NACIONAL: U kakvoj ste obitelji odrasli, kako su roditelji reagirali na vaše bavljenje rock&rollom i glumom?

- Moj je otac imao 21 godinu kad je umro, meni ni godinu dana. Odrastao sam s majkom, djedom i bakom. Moj očuh jako je utjecaj na mene, bio je slikar i prvi dodir s umjetnošću imao sam preko njega.

NACIONAL: Između dva albuma Bombaj štampe dobili ste ulogu u Kusturičinu filmu “Dom za vješanje”, gdje ste glumili Ciganina. Je li istina da ste se, kad je počeo raspad Jugoslavije i rat, izjašnjavali kao Ciganin?

- Jesam, izjašnjavao sam se i kao Mađar i kao Ciganin. Radeći na “Domu za vješanje”, godinu sam dana živio u Skopju, boravio sa svim tim ljudima i svidio mi se taj njihov đir. A inače sam iz vrlo miješane obitelji i nikad se nisam želio izjašnjavati, a pogotovo kad je sve to počelo i kad se inzistiralo da kažeš gdje si, tko si, što si. Meni to nije bilo zanimljivo. Nedavno me Nedo baš podsjetio da sam se u rubrici nacionalnost koja se morala popuniti za osobnu iskaznicu izjašnjavao kao Mađar.

NACIONAL: Rat vas je toliko pogodio da nakon selidbe u Sloveniju deset godina niste htjeli glumiti. A onda, prvo - pa Oscar.

- Ademir Kenović rekao mi je da neki njegov student kani snimati film, da je napisao ulogu po meni i da bi volio da ja igram, a ja sam mu rekao da se više ne bavim glumom. Ademir me nagovarao da bar pročitam scenarij, pa sam ga uzeo čitati i vidio da je toliko dobar i da je Danis toliko talentiran da sam pristao. Toliko me dugo nije bilo da su neki mladi slovenski novinari, kad sam prihvatio ulogu u “Ničijoj zemlji”, pisali da se slovenski režiser Branko Đurić počeo baviti glumom.

NACIONAL: Koliko vam znači Oscar što ga je dobio film “Ničija zemlja”?

- Pravi mi je užitak bio prisustvovati dodjeli prvi put u životu. Kao mlad glumac uvijek sanjaš da ćeš imati priliku igrati u filmu koji će te dovesti do Oscara. To su najskrivenije, najtajnije želje svakog mladog glumca. Kad se to dogodilo, ostvario sam snove iz mladosti. I još kad smo ga dobili, to je bilo baš nestvarno.

NACIONAL: Kako ste proslavili osvajanje Oscara?

COLIN FARRELL, DANIS TANOVIĆ I BRANKO ĐURIĆ na premijeri Tanovićeva filma 'Trijaža', u kojem Đurić glumi liječnika u Kurdistanu, a Farrell ratnog fotografa- Dosta smo bili po festivalima, film je dobio toliko nagrada da je to nevjerojatno. Imali smo štos da, kad tako na festivalu kažu - “a nagradu dobiva ‘No Man’s Land’” - ja zapjevam onu navijačku: “Oni ti ga puše, Daniseee, Daaniseee!” A kad smo bili na Oscarima, bila je i moja žena, koja također igra u tom filmu, i kad je John Travolta rekao: “And the Oscar goes to Bosnia” - ja sam zanijemio. A moja je žena ustala u svojoj svečanoj haljini i zapjevala: “Oni ti ga puše, Danisee, Daaaniseee!” Bio sam šokiran, nisam valjda očekivao da ćemo ga dobiti. To su trenuci koji se ne zaboravljaju.

NACIONAL: Došavši u Sloveniju, počeli ste režirati reklame i glazbene spotove, a potom i TV serije?

- Prva serija koju sam režirao bila je “Teater Paradižnik”. Bila je to prva slovenska emisija koja je išla na prestižno natjecanje za Zlatnu ružu Montreauxa. Tada su s nama u konkurenciji bili “Prijatelji”, “Beavis and Butt-Head”, “Crna guja”. Otad me ozbiljno shvaćaju.

NACIONAL: Ozbiljan biznis napravili ste sa serijom “Naša mala klinika”, koji postoja u hrvatskoj, slovenskoj i srpskoj verziji. U čemu je tajna njenog uspjeha?

- Ne znam, a i da znam, ne bih to otkrivao za novine. Šalim se. Dobro je postavljen kostur serije, dobro su postavljeni likovi. Kad god radim scenarij, bilo za film, seriju ili kazalište, najviše vremena potrošim na dobar kostur. Kad je on čvrst i dobar, može dugo izdržati. Autori smo većine scenarija Marko Pokorn i ja, isprva smo nas dvojica pisali scenarije, a poslije smo napravili scenaristički tim, moja tvrtka je producirala. To je bio ozbiljan posao, velika mašinerija, snimali smo četiri epizode u pet dana, bilo je po 120 epizoda za svaku državu, 360 ukupno.

NACIONAL: Na tom projektu slovili ste kao vrlo strog redatelj i producent.

- Daleko od toga da sam strog, zahtjevan jesam sigurno. Kad se radi u takvim okolnostima, mora biti tako. Možda je to bilo čudno ljudima koji su navikli raditi u kazalištu pa jednu predstavu koja traje kao naša jedna epizoda spremaju dva mjeseca. Ali mi smo napravili takve uvjete i okupili ekipu koja je bila u stanju podnijeti naš tempo. Danas sam najviše ponosan na tu svoju ekipu.

NACIONAL: U Ljubljani ste osnovali i kazalište Teater 55 u kojem i režirate i glumite?

- Već deset godina igramo, baš sutra imam predstavu “Čas za spermembo” (“Vrijeme za promjenu”), ali na slovenskom postoji i igra riječi, pa nije sprememba nego spermemba, jer se dio događa u banci sperme. Ta je predstava iznimno tražena, odigrali smo ju već više od 500 puta i uvijek je unaprijed rasprodana.

NACIONAL: U kazalištu glumite na slovenskom, u filmovima na engleskom, romskom, talijanskom, makedonskom i albanskom?

- Nije taj slovenski baš dobar, igram stranca, Bosanca. Zadnjih godina snimam puno u Italiji i tamo igram na talijanskom, ali, naravno, nikad ne igram Talijana. Za film nije teško naučiti nekoliko replika, ne mogu reći da govorim talijanski, mogu se sporazumjeti, gotovo sve razumijem, ali ne govorim baš najbolje.

NACIONAL: U Tanovićevoj “Trijaži” glumite na engleskom. Kako biste opisali Danisa Tanovića?

- Za njega kažu da je arogantan, ali mene kod njega oduševljava to što on tu svoju, u navodnicima, “aroganciju” ne prilagođava onomu s kim razgovara. Postoje ljudi koji su arogantni prema podređenima, a vrlo simpatični prema nadređenima. Danis je jednako arogantan prema svima.

NACIONAL: U “Trijaži” glumite s Colinom Farrellom. Kako vas se on dojmio?

- Proveli smo mjesec i pol zajedno na snimanju u Španjolskoj i Irskoj, on je odličan. Više nije onaj zločesti irski momak kakav je bio, prestao je piti prije nego što smo se upoznali, samo puno puši.

NACIONAL: Colin Farrell vam je napisao pjesmu, zašto ju niste uvrstili na album?

- Nije nam se uklapala u koncept, nije bila jedna od boljih. Kad sam čitao njegovu poeziju, jedna mi se pjesma jako svidjela pa sam ga pitao hoće li mi ju dati i dao mi ju je. Nedo je napravio muziku i otpjevao ju u studiju. To je napravio baš dok smo mi bili na snimanju u Španjolskoj i poslao mi ju. Pustio sam ju Colinu i svidjelo mu se. Iako nije na albumu, sviramo ju na koncertima.

NACIONAL: Napisali ste scenarij i režirali dva dugometražna filma: hit komediju “Kajmak i marmelada” i “Traktor, ljubav i rock&roll”. Potonji je osvojio grand prix na festivalu u Koreji?

- To je nevjerojatno, to više što “Traktor” ima probleme, producent je otišao u stečaj i sudbina tog filma još se rješava, a trenutačno je u bunkeru. Prije toga su ga poslali na dva festivala: u Taorminu, drugi festival poslije Venecije u Italiji, gdje je moja žena za ulogu u tom filmu dobila nagradu za najbolji performans. Nije da hvalim svoju ženu, ali to je zaista velika nagrada. Drugi festival na koji su ga poslali je taj u Koreji. Jednoga dana zovu me ljudi na nekom čudnom engleskom i mislio sam da se netko šali sa mnom, kad mi kazu da je film dobio grand prix.

NACIONAL: Kako izgleda vaš obiteljski život? I supruga i vi glumite i pjevate?

S ANGELINOM JOLIE na snimanju njezina redateljskog prvijenca 'Untitled Bosnian War Love Story', u kojem glumi srpskog vojnika- To možda izvana izgleda čudnije nego što jest. Evo, zadnja dva mjeseca ne radim ništa, vozim djecu u vrtić i u školu, ženu odvezem na probu, navečer na predstavu, ponekad i ja igram predstavu, odsviramo neki koncert. Preko dana sam s djecom, vikende smo skupa. Provodimo skupa možda čak i više vremena nego neki ljudi koji se bave “klasičnim” poslovima.

NACIONAL: Postoji dojam da ste se u Sloveniji pretvorili u biznismena, vozite džip, imate kazalište, produkcijsku kuću?

- Daleko od toga. Kad imaš više djece, trudiš se imati dobar, siguran auto ponajprije zbog njih. Ali opet to samo tako izgleda izvana. Ja imam jaku ekipu oko sebe i trudim se samo kontrolirati tu piramidu. Ne radim mnogo, ne provodim dane u kancelariji. Puno sam na telefonu, poslove obavljam usput, dok kuham ručak, u hodu.

NACIONAL: Nezamislivo mi je zazvučalo da ste već šest godina vegetarijanac. Zašto ste prestali jesti meso?

- Moram priznati da je i meni to nekako nezamislivo. Da mi je netko prije šest godina rekao da ću biti vegetarijanac, ja bih rekao - prije ću ići na Mjesec. Ali snimali smo neki film u Prekmurju i imali neke životinje u filmu, za koje su mi rekli da će ih poslije snimanja zaklati. To mi je bilo grozno i shvatio sam koliko smo licemjerni dok milujemo malo simpatično janje, a onda ga zakoljemo i pojedemo. Tada se nešto u meni okrenulo i više mi ne prija meso. Jednom sam, vraćajući se s nekog snimanja, na benzinskoj pumpi vidio kamion pun malih prasića koji su bili izbičevani i toliko me to šokiralo da sam nazvao društvo za zaštitu životinja da reagiraju. Malo sam odmotao film i počeo razmišljati o masovnom uzgoju životinja radi prerade mesa.

NACIONAL: I supruga i djeca su vegetarijanci?

- Ne, oni jedu meso, ali nitko od njih nikad nije bio tako strašan mesožder kakav sam ja bio. A još mi je gore krzno, to zaista ne podnosim. Kad vidim neosviještenu bogatašicu koja grije svoje guzove s tristo mrtvih životinja, to mi je degutantno.

NACIONAL: Kako se netko tako osjećajan uspije uživjeti u ulogu poput one liječnika koji pištoljem ubija ranjenike u “Trijaži”?

- Teško. Kad stvaram ulogu, pokušavam naći zajedničke točke s tim likom pa iz njih crpim iskustva. Ali nekad je lik koji tumačiš toliko daleko od tebe da moraš glumiti. Najstrašnije je što je taj lik uistinu postojao. Ali trudio sam se opravdati njegove postupke i razumjeti ih. On skraćuje muke onima koje ne može izliječiti.

NACIONAL: Kakvu ulogu imate u filmu Angeline Jolie “Untitled Love Story”?

- O samoj ulozi još ne smijem puno pričati, mogu reći da glumim srpskog vojnika, ime mi je Aleksandar i priča je vrlo potresna. Bez obzira na to što se događa u ratu, to je u prvom redu ljubavna priča.

NACIONAL: Kako to da vas je angažirala Angelina Jolie?

- Pet-šest mjeseci prije početka snimanja nazvala me casting direktorica iz Londona i rekla mi da bi velika hollywoodska zvijezda željela da glumim u njezinu filmu. Nije mi smjela reći tko je to, ali nakon nekoliko dana sklopio sam mozaik da je to Angelina Jolie. Uskoro mi se i sama javila mailom i počeli smo se dopisivati o scenariju, o mojoj ulozi, o filmu.

NACIONAL: Ulogu vam je ponudila na temelju “Ničije zemlje” ili je vidjela još neke filmove?

- Sve je ona gledala. I ona i Brad Pitt toliko su me iznenadili. Pogledali su čak i sve moje talijanske filmove, za koje vi niste ni čuli. Brad me pitao za neke detalje iz tih filmova. Pogledali su čak i snimke s YouTubea. On je znao više o meni nego ja o njemu, čak je gledao više mojih filmova nego ja njegovih.

NACIONAL: Na snimanju ste se i družili s Angelinom i Bradom?

- Da, igrali smo se ćize-blize na snimanju, to je sarajevska igra, bacanje novčića, koju sam ih naučio. Smišljali smo i razne druge igre na setu. On je non-stop snimao fotoaparatom.

NACIONAL: Rade Šerbedžija nedavno mi je hvalio Angelinu Jolie kao vrsnu redateljicu, tihu i blagu, ali preciznu. Kakav je vaš dojam?

- Rekao bih da je fenomenalna kao čovjek i nije slučajno da je takva zvijezda kakva jest. I ona i Brad divni su ljudi koji se brinu o svojoj obitelji i o drugim ljudima, vrlo su dragi i humani.

NACIONAL: Jeste li im pokušali objasniti zašto su u Bosni naišli na toliko problema? Je li ih rastužila negativna klima oko filma?

- Teško ćemo to mi sad jedno drugomu objasniti, kako da to objasnimo ljudima koji žive u Americi? Je li ih to rastužilo, ne znam, ako jest, nisu to pretjerano pokazivali.

NACIONAL: Angelini Jolie posebno se svidjela pjesma “Evo jedne što se svira na plaži” s vašeg novog albuma. Uzela ju je za film?

- Ploča je izišla baš dok sam snimao taj film, imao sam nekoliko primjeraka i, naravno, njoj i Bradu darovao jedan i slušali su ga. Tražila je od mene da joj pošaljem prijevode pjesama pa sam joj ih poslao. Možda će pjesma biti na soundtracku filma jer ja u nekoliko scena sviram gitaru u prikrajku. U jednoj sviram tu pjesmu. Ne znam hoće li te scene ostati u filmu nakon montaže.

NACIONAL: Iako ste glumu opisali kao težak posao, prodavanje emocija po narudžbi, sinu Filipu i kćeri Zali niste branili da se bave glumom?

- Istina, tvrdim da postoji samo jedno teže zanimanje od glumca - glumica. Filip je snimio jedan film, imao je glavnu ulogu, ali on sad već dvije godine studira grafički dizajn pa mi je laknulo. Zalu ću također pokušati preusmjeriti, ali mislim da će to biti teže. Radila je sinkronizacije crtića i vrlo je talentirana. Bila je sa mnom na snimanju “Trijaže” u Španjolskoj, bila je i u Mađarskoj na snimanju.