Objavljeno u Nacionalu br. 793, 2011-01-25

Autor: Nacionalova redakcija

reagiranja

'U scenariju o Titu nema ni jedne Zafranovićeve rečenice'

Mira Šuvar u 10 točaka demantira tvrdnje Lordana Zafranovića, koje je iznio u svojem komentaru u Nacionalu broj 791, a koje je ona okarakterizirala kao 'neistinite, podmukle i smiješne'

Mira ŠuvarMira ŠuvarRedatelj Lordan Zafranović ispisao je u Nacionalu (broj 791) toliko neistina o meni i dokumentarnoj seriji o Titu da bih trebala odgovoriti na gotovo svaku njegovu rečenicu, no odgovorit ću samo na ono što je najvažnije.

1. U CJELINI JE neistinita priča o firmi Kino dokument d.o.o. i povezivanje te firme s „njegovom“ prijeratnom producentskom kućom koja je u nazivu imala i to ime. Apsurdna je tvrdnja da mi je „tradiciju i ugled tog imena („svoje“ nekadašnje firme) ustupio 50 posto gratis“! Navest ću samo neke činjenice (Nacionalu prilažem na uvid i vjerodostojne dokumente). Firma Kino dokument d.o.o. osnovana je 18. svibnja 2007. godine radi realizacije projekta o Titu (nakon što je EPH odustao od daljnjeg sudjelovanja u projektu). No, ja sam tek nakon godinu dana otkrila da je Zafranović na prevaru osnovao firmu (koja je imala više od pedeset sati mojih intervjua sa svjedocima) samo na svoje ime! To je bio razlog što je samo on, u ime Kino dokumenta, potpisao Ugovor s Hrvatskom radiotelevizijom (07. 11. 2008. godine), a istovremeno i mjenicu. Naime, još nije bila obavljena preregistracija firme. Preregistracija je izvršena 21. 01. 2009. godine (vlasništvo 50:50 posto, oboje članovi Uprave i direktori). Firma Kino dokument d.o.o. nema nikakve veze s Filmskom radnom zajednicom Kino dokument iz osamdesetih godina (na koju se poziva Zafranović), koja je imala više članova i koja se odavno (da u to ne ulazim) neslavno ugasila.


2. Neistinita je Zafranovićeva tvrdnja da je on pisac scenarija. Scenarij, koji je u travnju 2008. godine, kao temeljni dokument za sklapanje ugovora, prihvatila HRT, u cijelosti sam napisala ja, u njemu nema ni jedne Zafranovićeve rečenice, što se lako može provjeriti u mom i njegovom kompjuteru. Zašto bi od mene tražio da pišem scenarij ako je već postojao scenarij? Postoji i moj ugovor s Kino dokumentom da ću napisati scenarij. Ne znam što je „zaštitio“ (a nije ni mogao zaštititi već samo deponirati) u Agenciji za autorska prava (neka to o čemu govori javno objavi), scenarij koji sam ja napisala sigurno nije. Naravno da je neistinita i tvrdnja da su na osnovu „njegovog“ scenarija „započela prva snimanja serije“. Snimanje za seriju započelo je mojim 14-satnim intervjuom s Hertom Haas, prema koncepciji projekta koju sam joj izložila, a bez napisanog scenarija u to vrijeme. I niz intervjua nakon toga napravila sam na isti način.

3. APSURDNA je tvrdnja Lordana Zafranovića da je moja briga o „zaštiti svjedoka“ bila „samo izlika za postizanje drugog cilja, autorskog statusa u projektu“! (U ljubljanskoj Jani ustvrdio je nešto drugo: da sam, pod izlikom „zaštite svjedoka“, u seriju htjela „ugraditi svoje političke stavove“.) Moj „autorski status“ u projektu nikada nije bio upitan. U svim dokumentima piše da smo autori projekta oboje (Zafranović i ja). To u jednom dokumentu (od 19. 10. 2009.) konstatira i Zafranovićev punomoćnik i pravni savjetnik Đorđe Anđelković. Potvrđuje činjenicu da smo „nedvojbeno“ Zafranović i ja „autori cijeloga projekta“ i da „s tim u svezi nema nikakvih nesuglasica“.

4. ZAFRANOVIĆ još jednom potvrđuje da je promijenio koncepciju projekta (što znači da se ne drži ni prihvaćenog scenarija). Kaže da „film o Titu koji se radi u današnjim okolnostima mora biti lišen ikakve ideologije, ili ga ne treba ni raditi“. Priču „o Titu bez ideologije“ i bez povijesnog konteksta ponovio je u posljednje vrijeme mnogo puta. Što na to reći? To je kao da pravi seriju o Papi bez katoličanstva! Zar je Tito postao i ostao to što je bio bez ideologije? Zafranović ga želi svesti na privatnu osobu, napraviti „intimnu priču“ u kojoj Tito neće biti „glavni lik“ već će to biti „njegove žene, ljubavnice, sekretarice…“. Od sporednih stvari napraviti glavni sadržaj serije. Može i to, ali ne sa svjedocima koje sam ja intervjuirala, nakon što sam ih nagovorila da sudjeluju u drugačijoj koncepciji projekta, u objektivnom, slojevitom društvenom i političkom prikazu Titove ličnosti i njegove epohe, koji su definirani određenim idejnim vrednotama. Zato sam, osim članova porodice i rodbine, intervjuirala ne samo Titove suborce, suradnike i istomišljenike, nego i političke protivnike, stradalnike i disidente, koji su to bili ne zbog Titovog privatnog života nego ideologije.

Režiser Lordan Zafranović i montažer Fredi Kolombo
tijekom montaže serije o Titu Režiser Lordan Zafranović i montažer Fredi Kolombo tijekom montaže serije o Titu 5. NIJE ISTINA da mu nitko od svjedoka nije „postavio ograničenja ili tražio da se njegova izjava ne objavi“. Mnogi su prilikom snimanja tražili da se neke izjave, odnosno detalji (uglavnom nebitni za seriju) iz opsežnih intervjua ne objavljuju i meni prepustili autorizaciju. Potpisao je dokument u kojem su utvrđena pravila „o postupanju sa snimljenim materijalom“ u kojem izričito stoji da redatelj ima „obavezu da u finalni proizvod ne ugradi ništa od onoga što neki svjedoci ne žele da se ugradi i javno objavi, poštujući u tom smislu obećanje koje su autori projekta (Šuvar i Zafranović) dali pojedinim svjedocima“.

6. NEISTINITA JE, a i smiješna, Zafranovićeva priča da me je, kao laika u filmskom poslu, „morao podučavati“ kako se prave „filmski intervjui“! Kao da sam trebala rukovati filmskom kamerom ili podešavati osvjetljenje, a ne raditi posao kojim se odavno bavim! Prije intervjua za seriju o Titu napravila sam na stotine intervjua za medije, opsežnu knjigu razgovora s uglednim diplomatom Vladimirom Velebitom („Svjedok historije“), kao i brojne intervjue s nekolicinom značajnih ličnosti za knjige koje namjeravam prirediti, a koje zbog serije još nisu objavljene (te sam ličnosti kasnije intervjuirala i za seriju). Moram ponoviti i da sam od sedamdeset intervjua koje sam napravila za seriju, čak trideset obavila bez prisutnosti režisera! Sa tim se svjedocima nije ni susreo. A do svih sedamdeset vjerodostojnih svjedoka i analitičara došla sam isključivo ja, izložila im koncepciju serije, nagovorila da u njoj sudjeluju, dogovorila teme i obavila intervjue. Nakon redateljevih najava drugačije koncepcije serije i neprihvatljivog odnosa prema snimljenom materijalu, već ih je više od trideset uputilo izjave HRT-u da ne dopuštaju Zafranoviću da koristi njihove intervjue u „svojoj“ seriji, obrazlažući i zašto su se odlučili na takav potez.

7. SMIJEŠNA JE Zafranovićeva priča o transkriptima snimljenih intervjua i optužba da sam njima „na trošak firme“ pripremala svoje buduće knjige. Nije moja ideja bila da se ti transkripti prave, a uvidom u njih zaključila sam (i to rekla redatelju) da su iz više razloga nepouzdani i neupotrebljivi. I zar bih takve transkripte upotrijebila za buduće knjige? Smiješna je i njegova prijetnja da mi neće dati taj „briljantni dar“ (moje intervjue!) za buduće knjige, jer da je Kino dokument (naša zajednička firma) otkupila od mene snimljeni materijal, te da zbog toga „nema ni govora“ da je on ikada kršio moja autorska prava! Razvidno je da Zafranović ne razlikuje vlasnička i autorska prava. Na svu sreću, na originalnim se kazetama (koje su pohranjene na sigurnom mjestu) lako može utvrditi tko je autor 70, a tko 15 intervjua.

8. ŠTO SE TIČE priče o gospodinu Borisu Gregoriću, reći ću tek toliko da Kino dokument nikada s njim nije potpisao nikakav ugovor.

9. NEISTINITA JE i podmukla priča Lordana Zafranovića da sam „za svoj posao novinarke“ primila honorare na kojima bi mi mogao „pozavidjeti svaki Spielbergov suradnik“! Prosječni mjesečni honorar koji sam proteklih godina dobivala od Kino dokumenta kretao se oko prosjeka isplaćene neto plaće za VSS u Hrvatskoj. A zbog serije sam morala otkazati stalnu suradnju s dnevnikom Blic (čiji sam dopisnik iz Hrvatske bila gotovo trinaest godina). Zafranović laže i kada kaže da je dobio manji honorar od mene. Dobio je, po više osnova, znatno više novaca, što se može provjeriti u Knjigovodstvu Kino dokumenta. Inače, što se mene tiče, nikada mi (kao ni mom suprugu Stipi) novac nije bio u prvom planu (da nije bilo tako možda bih danas imala bolju materijalnu situaciju). To pogotovo vrijedi za rad na dokumentarnoj seriji o Titu, gdje mi je novac doista bio i jest na posljednjem mjestu. Na prvom mi je mjestu od početka bila realizacija projekta na koncepciji za koju sam pridobila dragocjene svjedoke i analitičare i poštovanje dostojanstva i integriteta tih značajnih ličnosti.

10. NEISTINITA JE Zafranovićeva tvrdnja da „proizvoljno tumačim“ njegovu seriju a da je nisam vidjela („ni jedan kadar“). On vrlo dobro zna da sam pred pola godine vidjela tri nezavršene epizode, da je vlasnik Gama studija organizirao projekciju na kojoj su, osim mene, bile još tri osobe, među njima i ugledna povjesničarka dr. Zorica Stipetić. Uvjerena sam da je saznao i kako smo reagirali na ono što smo vidjeli. A na Zafranovićevo često isticanje riječi moral, moralno i etika, mogla bih samo podsjetiti na dosjetku: „Tko o čemu…“

Vezane vijesti

'Zafranović i HRT možda počinili niz kaznenih dijela'

'Zafranović i HRT možda počinili niz kaznenih dijela'

Novinarka Mira Šuvar, udovica Stipe Šuvara, odaslala je otvoreno pismo uoči početka emitiranja dokumentarne serije o Titu u režiji Lordana… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika