Objavljeno u Nacionalu br. 793, 2011-01-25

Autor: Zrinka Pavlić

Big sister

Motorna pila na Dori

HTV-ovci su Doru predstavili kao revolucionarni prevrat iako je to sestra blizanka njemačke tvorevine. Ne znam ni tko je uređivao studio, ali mislim da ga nisu platili pa je odustao na pola. Osim Jacquesa Houdeka sve je bilo mila majko, ubij me motornom pilom po bubnjiću

RAZGUZIO DORU… SKORO KO NOVINARE!

Dora 2011., HTV1, subota, 20.10

Zrinka PavlićZrinka PavlićO, radosti, o, veselja! Eto nam ovogodišnje „Dore“ u trakavičnom izdanju koje će trajati sedam tjedana. Što znači da je HTV našao još jedan način da punih sedam tjedana ubire pare od glasova na telefonima s posebnim tarifama. I da se ista kuća od ocjena da sirotu skladateljicu asocira s najgorim estradnim smećem – odlučila braniti tako što je izbor za hrvatsku predstavnicu na Eurosongu pretvorila u reality-show. Jer svi znamo da reality-showovi obiluju izdancima dobrog ukusa, profesionalnosti i općenite divote. Čitav revolucionarni prevrat s Dorom nije mi osobito simpatičan još od onog trenutka kada su ga, tamo negdje pred božićne blagdane, HTV-ovci predstavili kao upravo to – revolucionarni prevrat.


Ispalo je, naime, u jednom od zadnjih prošlogodišnjih izdanja emisije „Iza ekrana“ da su se zabavnjaci s Prisavlja rasprsnuli ko vatromet od svježih ideja glede izbora predstavnice za Eurosong, a svakome tko iole prati estradne i televizijske vijesti iz nedokučivih daljina petstotinjak kilometara sjevernije od Macelja, jasno je da je „nova Dora“ zapravo identična sestra blizanka njemačke (a pomalo i britanske) tvorevine. Nijemci su prošle godine s takvim receptom požnjeli pobjedu pa sada vidjela žaba da konja potkivaju… No dobro, da se sad puno ne zadržavam na plagijatorstvu koje se naziva superoriginalnom i svježom idejom, da vidimo kako je sva ta iskričavost ispala u svom prvom oživotvorenju ove subote. Da se od kiča niti ne pokušavaju maknuti HTV-ovci su pokazali već i onime što prvo upada u oči kada se upale kamere u jednom od matičnih im megastudija. Ne znam tko je uređivao prostor u kojem se održala prva večer natjecanja, ali mislim da je ili imao problema s identitetom ili ga nisu platili pa je odustao na pola. Sve je izgledalo kao neka bolesna kombinacija izložbenog salona s lažnim stilskim namještajem (vidi: fotelje u kojima je sjedio žiri), ljetne disko-terase u Novom Vinodolskom (vidi: pozornica) i rashodovanih tribina iz „Turbo limach showa“ (vidi: razbacane kocke NEČEGA po prostoru u kojem bi trebala biti publika). Drugo, voditelji. Aleksandar Kostadinov legenda je bez premca, kojeg pamtimo po komentarima izbora za miss svijeta, svemira, univerzuma i Špišić Bukovice, gdje se redovito uspijevao proslaviti stilom koji određeni krugovi TV-entuzijasta nazivaju „volim gledat lepe tete pušeć biljne cigarete“. Ovaj je put, nažalost, napustio taj autorski izričaj i više se priklonio voditeljskom habitusu koji nitko još nikako nije nazvao, ali se sastoji od hipnotizirane ukočenosti pred blesimetrom ili – jer tko zna, možda blesimetra uopće nema – potpune zatupljenosti pet minuta prije nabubanim scenarističkim forama. Koje su jednako duhovite kao i, štajaznam, haški tribunal. Leona Paraminski – ditto. Osim što je ljepša. Treće, izvođači. O, BOŽE, IZVOĐAČI!!! Čisto da se primirim, spomenut ću da je Jacques Houdek fakat razguzio cijelu ekipu odličnom izvedbom Valjkove „Molitve“, što mi je s jedne strane drago jer ruši one debilne kriterije iz predstavljanja svakog izvođača – visina, kile, hobiji, interesi, podznak i omiljena žvakaća. Ne uklapa se vjerojatno ni po jednome. No s druge strane, bila bih još sklonija pohvalama miloglasog Žaka da ne znam da je isti jednako kao i s besprijekornom intonacijom jak i na šaketanju novinara. Pa ga se nekako uvijek malo bojim. Bila je dobra i ona neka mala koja je pjevala pjesmu Josipe Lisac i svojski se trudila izgledati jednako vanzemljaski, a sve ostalo bilo je mila majko, ubij me motornom pilom po bubnjiću. S jedne strane, dobro je da se daje šansa nepoznatima i mladima jer boli one tamo u Dizeldorfu džoka za Jelenu Rozgu i ine eminentne kuruzare s rvacke estrade, pa makar i prodali tristo trilijuna dijamantnih albuma sa šlagom. S druge strane, dok je u showovima tipa „Ples sa zvijezdama“ fora gledati ljude koji se popikavaju jer nemaju pojma o rumbi, pjevački kiksevi nisu nimalo smiješni i gone nas jedino na odlazak u atomsko sklonište drugih digitalnih kanala.

Ocjena: jedva prolaz (zbog Žaka i vanzemaljke, ostalo JEDINICA!)

SETI I ASTRO-SHOW

Svemirska istraživanja: izvanzemaljski safari, HTV1, petak, 20.35

Joj, što volim kada Đelo odabere dokumentarac da ti se gaće smrznu od kvalitete, a onda se netko iz HTV-ove službe za prijevod potrudi da mi ga ogade. Tako je bilo i s izvrsnim National Geographicovim dokumentarcem o SETI-ju, organizaciji koja po svemirskim bespućima traga za mogućim naznakama izvanzemaljskog života, a u kojoj je u nekoliko navrata (točnije: barem dva koje sam ja primijetila) riječ „planetary scientist“ prevedena kao ASTROLOG! Tako su HTV-ovi prevoditelji znanstvenike koji se bave (znam da se ponavljam, ali ipak) ZNANSTVENIM istraživanjem planeta, među kojima su planetarni astronomi, geofizičari, kozmokemičari i brojni drugi – stavili u rang mambo-džambo šarlatana koji pred kraj programa komercijalnih televizija za šaku 060-kuna bulazne o efemeridama, drugoj, dvanaestoj i pedesetoj kući, Plutonu u Disneylandu i tako redom. Nemam riječi.

Ocjena: megapropast (-1)

„ANCHORMAN“

Dnevnik, HTV1, nedjelja, 19.30

S knedlom u grlu i uz bok mladoj kolegici Sandri Križanec, Goran Milić u nedjelju se oprostio od gledatelja, uređujući i vodeći svoj zadnji Dnevnik prije penzije. Svašta se može reći o Miliću – imao je svojih bisera, pogotovo pred kraj karijere, kada je bilo očigledno da mu se više ne radi ni informativni program, a i da mu putopisi pomalo idu na jetra. No štogod mislili o pojedinim Milićevim epizodama, ostaje činjenica da je bio jedan od rijetkih, ako ne i jedini istinski balkanski anchorman, nešto poput američkog Waltera Cronkitea ili BBCjevog Johna Sergeanta. Teško da će itko u postojećem TV cirkusu u Hrvatskoj steći tu razinu prepoznatljivosti, kako s pojavom, tako i s osobnim novinarskim stilom, pa gospodinu Miliću želim sretan odlazak u mirovinu ili put na Al Jazeeru, već prema tome koja se varijanta u budućnosti ispostavi uspješnijom.

Ocjena: odličan (5)

Vezane vijesti

Ni Oskara ni prosvjeda

Ni Oskara ni prosvjeda

BREJKING NOUZ Dnevnik, HTV1, subota, 19.30 Blago nama što imamo televizije s nacionalnim koncesijama i informativnim programima pa sve doznajemo U… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika