Objavljeno u Nacionalu br. 793, 2011-01-25

Autor: Orhidea Gaura

AMNESTY INTERNATIONAL I ZLOČINI U ISTOČNOJ SLAVONIJI

DORH-u smo dali dovoljno za istragu protiv Šeksa

ISTRAŽITELJ AMNESTY INTERNATIONALA Marek Marczynski govori o načinu na koji su se istraživali zločini i dijalogu s hrvatskim vlastima

MAREK MARCZYNSKI
Istražitelj Amnesty Internationala posjećivao je
Hrvatsku, prikupljao informacije, čak i prisustvovao sudskim raspravama u procesima o ratnim zločinimaMAREK MARCZYNSKI Istražitelj Amnesty Internationala posjećivao je Hrvatsku, prikupljao informacije, čak i prisustvovao sudskim raspravama u procesima o ratnim zločinimaIstražitelj Amnesty Internationala za područje Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, Marek Marczynski, govori na koji su se način istraživali zločini, kako su posljednjih godina na njih upozoravali hrvatske vlasti i kako je hrvatski politički vrh na to reagirao.

NACIONAL: U vašem priopćenju za javnost pisalo je da se u pozivu hrvatskim vlastima da se istraži odgovornost za zločine u istočnoj Slavoniji pozivate na izvještaj Inicijative mladih za ljudska prava od 13. siječnja, kad je ta nevladina organizacija predala Državnom odvjetništvu šest transkripata svjedočanstava obitelji žrtava iz Vukovara. Kad ste prvi put vidjeli taj izvještaj i jeste li proveli i vlastitu istragu o tom pitanju?

- Izvještaj Amnesty Internationala iz 2010. “Iza zida tišine” rasvjetljava neuspjeh županijskih pravosudnih tijela koja dopuštaju da optužbe, uključujući i one protiv visokopozicioniranih vojnih i političkih osoba, ostanu neistražene. Naši navodi koji se odnose na zločine počinjene u istočnoj Slavoniji samo su dio tog izvještaja. O tom izvještaju izvijestili smo vlasti dva tjedna prije njegova objavljivanja. Temeljen je na istraživanju koje je počelo u siječnju 2007. i nastavljeno do listopada 2010. U tom smo razdoblju posjećivali Hrvatsku i sastajali se s vlastima, žrtvama zločina među kojima su i hrvatski Srbi i etnički Hrvati, hrvatskim odvjetnicima koji zastupaju žrtve, nevladinim organizacijama, novinarima, kao i s međunarodnom zajednicom. Pratili smo i neka suđenja na nekoliko lokacija u Hrvatskoj. Susreli smo se i s nekim županijskim državnim odvjetnicima i predsjednicima nekoliko županijskih sudova. Pravni eskperti Amnesty Internationala proučili su podrobno zakonski okvir procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj i pred međunarodnim sudovima. Izvještaj se temelji i na javno dostupnim informacijama, poput konačnih presuda hrvatskih sudova i sudskih svjedočanstava nekoliko svjedoka - što su informacije dovoljne da Državno odvjetništvo otvori istragu o potencijalnoj zapovjednoj odgovornosti Vladimira Šeksa i Tomislava Merčepa za zločine počinjene u istočnoj Slavoniji, uključujući i Vukovar. Mi uvijek pazimo da se, prije davanja izjava, uvjerimo da imamo dovoljno dokaza kojima ih možemo potkrijepiti. Iz tog smo razloga odlučili ograničiti svoje tvrdnje na ono što je već bilo utvrđeno na sudovima. Činjenice u tim presudama utvrđene su bez sumnje neovisnih i nepristranih sudskih vijeća. Nalazi u izvještaju temelje se i na službenim informacijama i statistikama Ministarstva pravosuđa i Državnog odvjetništva. Slijedom objavljivanja izvještaja u prosincu 2010. izlazilo je na svjetlo dana sve više informacija iz različitih izvora i sve više ljudi voljno je govoriti o tome što se dogodilo. Transkripti koje je predočila Incijativa mladih za ljudska prava nadopunili su još informacije o slučajevima. Mi smo to doznali kad su oni te transkripte podnijeli Državnom odvjetništvu u siječnju 2011. Međutim, te informacije u mnogo se toga slažu s drugim tvrdnjama koje smo dobili iz različitih izvora još tijekom rata. Na žalost, dosad su hrvatske vlasti ignorirale te navode. Moram reći da naš posao nisu kriminalistička istraživanja ili procesuiranje zločina. Naša je dužnost da govorimo u ime žrtava kršenja ljudskih prava i time im pomažemo da dobiju pravnu satisfakciju. U djelokrugu je Državnog odvjetništva i hrvatske policije da istraže te slučajeve, a na hrvatskim je sudovima da ih procesuiraju. Propuštanje da se to učini kršenje je međunarodnoga zakona. U dva slučaja koja se odnose na ratne zločine počinjene u Hrvatskoj 1991. Europski sud je utvrdio da je Hrvatska odgovorna za nepoduzimanje adekvatne istrage o nestanku i smrti navedenih žrtava.

NACIONAL: Koliko ste puta bili u Hrvatskoj u vezi s prikupljanjem navedih svjedočanstava?

- Između siječnja 2007. i listopada 2010. posjetili smo Hrvatsku najmanje šest puta, uključujući i posjet naše glavne tajnice. Kad smo zadnji put radili istraživanja, ostali smo ovdje tijekom ožujka i travnja 2010. No predstavnici Amnesty Internationala posjećivali su Hrvatsku redovito još tijekom rata i tada smo također objavili nekoliko izvještaja o kršenju ljudskih prava i ratnim zločinima. Tada smo počeli prikupljati svjedočanstva o zločinima u istočnoj Slavoniji i drugdje. Kad govorimo o ovom izvještaju koji je nastajao od 2007. do 2010., isprva smo ga htjeli objaviti u rujnu, ali htjeli smo omogućiti vlastima da nam dostave odgovore na naša pisma koja smo im poslali još u srpnju 2010. Pisma su sadržavala specifična pitanja o slučajevima o kojima smo govorili. Pitanja su poslana u Državno odvjetništvo i u Ministarstvo pravosuđa. Nikad nismo primili ni jedan odgovor. Barem od srpnja 2010. i Ministarstvo pravosuđa i Državno odvjetništvo bili su obaviješteni da namjeravamo objaviti optužbe protiv Tomislava Merčepa, Vladimira Šeksa i Davora Domazeta Loše.

NACIONAL: Razgovarali ste i s obitelji žrtava i drugim svjedocima zločina počinjenih u Vukovaru i istočnoj Slavoniji. S koliko ste ljudi razgovarali i što su vam oni rekli?

- Predstavnici Amnesty Internationala razgovarali su sa žrtvama i njihovim obiteljima još tijekom rata. Njihova svjedočanstva čuvaju se u našem arhivu, a neka od njih bila su i objavljena kad je postojao pristanak žrtava. Točan broj žrtava ratnih zločina u istočnoj Slavoniji poprilično je velik. Uzmete li u obzir i svjedočanstva koja smo prikupili još tijekom rata, to bi moglo biti oko stotinu ljudi, i hrvatskih Srba i etničkih Hrvata. U travnju 2008., kad je tadašnja glavna tajnica Irene Khan posjetila Hrvatsku, razgovarali smo s nekoliko udruga koje predstavljaju hrvatske žrtve pada Vukovara i Ovčare. Oni su se požalili na nedovoljnu podršku hrvatskih vlasti. Osjećali su se napuštenima od pravnoga sustava. Izrazili su i razočaranje radom ICTY-ja. Osjećali su da je potrebno još štošta poduzeti kako bi svi krivci za ratne zločine bili privedeni pravdi.

NACIONAL: Jeste li već primili bilo kakav službeni ili neslužbeni odgovor hrvatskih vlasti ili bilo koje institucije?

- Dok smo radili istraživanje za potrebe ovog izvještaja, susreli smo se s mnogo visokopozicioniranih političara poput tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića, Jadranke Kosor u vrijeme dok je bila zamjenica premijera, glavnim dražavnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, kao i s Ivanom Šimonovićem i Anom Lovrin u vrijeme kad su bili ministri pravosuđa. Na nekima od tih sastanaka izrazili smo zabrinutost i tražili odgovore. Između 2009. i 2010. poslali smo šest pisama Ministarstvu pravosuđa i Državnom odvjetništvu tražeći specifične podatke poput razjašnjenja nekih slučajeva koji se odnose na Vladimira Šeksa, Tomislava Merčepa i Davora Domazeta Lošu. Primili smo jedino odgovor iz Državnog odvjetništva. Sva ostala pisma ostala su bez odgovora. Pokušavali smo uspostaviti dijalog, posebno s Ministarstvom pravosuđa, ali nakon sastanka s predstavnicima Ministarstva u siječnju 2010., osim jednog e-maila, nismo primili ni jednu drugu informaciju koju smo tražili od Ministarstva. U listopadu 2010. tražili smo sastanak s premijerkom Jadrankom Kosor, ali ona je odbila naći se s nama s obrazloženjem da će ministar pravosuđa predstavljati Vladu. No ministar nije došao na sastanak s nama niti je odgovorio na naša pitanja. Prošloga tjedna iz hrvatskih smo medija doznali za njegov odgovor. Do danas nismo dobili nikakav službeni odgovor iz Ministarstva. Uspjeli smo održati vrlo dobar sastanak s predsjednikom Republike Ivom Josipovićem, imali smo konstruktivne razgovore s predstavnicima Državnog odvjetništva. Nadamo se da će se i pristup drugih predstavnika vlasti promijeniti.

NACIONAL: Što će Amnesty International poduzeti ako ne primite službeni odgovor iz Hrvatske ili ako vas taj odgovor ne zadovolji?

- Bez obzira na to primimo li mi službeni odgovor ili ne, zapreke efektivnom procesuiranju slučajeva ratnih zločina u Hrvatskoj neće nestati preko noći. Rupe u pravnom sustavu još su poprilično velike, a njegov kapacitet iznimno je malen. Trenutačno se u Hrvatskoj godišnje procesuira prosječno samo 18 slučajeva ratnih zločina. Iz odgovora na naš izvještaj, koji je Ministarstvo pravosuđa dalo medijima, zaključili smo da je ostalo još oko 500 slučajeva ratnih zločina koji moraju biti rasvijetljeni. Rekli su nam da imaju 700 takvih slučajeva. Ali čak ako i jest riječ o 500 slučajeva, trebat će 30 godina da budu procesuirani. Do tada će većina žrtava umrijeti i neće doživjeti pravdu. Hrvatske vlasti moraju poduzeti hitne mjere za suočavanje s prošlošću. Mi ćemo se usredotočiti na analiziranje odgovora koje budu ponudile vlasti i pratiti pravosudni rasplet slučajeva koje smo naveli u izvještaju. Uskoro ćemo raditi na novom izvještaju. U vrlo skoroj budućnosti putovat ćemo u Bruxelles kako bismo svoju zabrinutost iznijeli državama članicama Europske unije, Europskoj komisiji i Europskom parlamentu. Oni su zainteresirani za našu ocjenu napretka i pitanja koja su još ostala otvorena s obzirom na procesuiranje ratnih zločina. Surađivat ćemo i s tijelima UN-a za ljudska prava, a obratit ćemo se i Odboru za ljudska prava Vijeća Europe, koje je lani posjetilo Hrvatsku i izrazilo ozbiljnu zabrinutost zbog postojanog nekažnjavanja ratnih zločina.

NACIONAL: Jeste li u vezi s tim pitanjima doživjeli bilo kakav pritisak?

- Ja izravno nisam bio pod pritiskom. Ali žrtve, svjedoci i novinari u Hrvatskoj, koji su pisali o ratnim zločinima, dobili su mnogo prijetnja. Neke od njih dokumentirali smo u svom izvještaju. Ubojstvo Milana Levara još je uvijek nerazjašnjeno, zastrašivanje žrtava u Sisku se nastavlja. To mora odmah prestati.

NACIONAL: U javnosti se mogu čuti i izjave da je Amnesty International ekspozitura britanske projugoslavenske politike, odnosno da Britaniji nije u interesu ulazak Hrvatske u Europsku uniju.

- Amnesty International neovisan je o bilo kojoj vladi, političkoj ideologiji, ekonomskom interesu ili religiji. Nas financira uglavnom gotovo 3 milijuna članova iz više od 150 zemalja, kao i javne donacije. Čak i kad bi nas vlada Ujedinjenoga Kraljevstva htjela financirati, morali bismo odbiti tu ponudu, jer naša politika ne dopušta da za istraživanja prihvaćamo novac bilo koje vlade. Amnesty International ne zauzima stav o tome treba li ne neka zemlja ili ne treba biti primljena kao članica u Europsku uniju ili bilo koju drugu organizaciju.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika