Jozo Radoš, Ministar obraneMinistar obrane Jozo Radoš prouzročio je krajem siječnja još jedan skandal iznimno štetan za hrvatsku nacionalnu sigurnost. Naime, u službenom glasilu MORH-a Vojni vjesnik, od 31. siječnja ove godine, dopustio je objavljivanje popisa približno deset tisuća kandidata za stambene kredite MORH-a i pri tome, potpuno nepotrebno, razotkrio strogo čuvane osobne podatke zaposlenika MORH-a i Glavnog stožera koji rade u vojnim sigurnosnim i obavještajnim službama.
Nakon što je Nacionalov novinar pogledao samo jednu desetinu objavljenog popisa na njemu je već bilo razotkriveno stotinu pripadnika Uprave SIS-a, Obavještajne uprave Glavnog stožera OSRH, Središnjice za elektroničko izviđanje i njezinih organizacijskih cjelina u Hrvatskoj koje su zapravo do sada bile u sklopu NSEI-ja, najmoćnije tajne službe, zatim Uprave za obavještajno analitičke prosudbe MORH-a, 350. obavještajne bojne itd.
Ministar obrane Jozo Radoš prouzročio je krajem siječnja još jedan skandal iznimno štetan za hrvatsku nacionalnu sigurnost. Osim ministra obrane Joze Radoša, izravno je odgovorna Služba za nakladništvo MORH-a čiji je glavni urednik brigadir Dušan Viro, zatim njegov zamjenik stožerni brigadir Tomo Bogović, izvršni urednik satnik Dejan Frigelj i kompletan urednički kolegij. Osim ministra obrane Joze Radoša, izravno je odgovorna Služba za nakladništvo MORH-a čiji je glavni urednik brigadir Dušan Viro, zatim njegov zamjenik stožerni brigadir Tomo Bogović, izvršni urednik satnik Dejan Frigelj i kompletan urednički kolegij.
Nakon što je uzdrmao hrvatsku obavještajnu zajednicu odlukom o skidanju vojne tajne s knjiga transkripata Miloševićevih razgovora što su nastale prisluškivanjem hrvatskih obavještajnih službi, Jozo Radoš ponovno je odgovoran za otkrivanje strogo čuvanih i zaštićenih podataka o kadrovskoj strukturi tajnih službi.
I dok se još ne zna epilog o utvrđivanju odgovornosti za objavljivanje Miloševićevih transkripata, iz MORH-ove je kuhinje po tko zna koji put izašao potpuno neprimjeren i štetno sastavljen dokument koji bi, da je drugačije prezentiran, eventualno trebao puniti novinske stupce raspravom o objektivnosti sastavljene rang-liste zahtjeva za stambeni kredit MORH-a.
Međutim, čelni ljudi MORH-a očito imaju ekskluzivna prava na objavljivanje tajnih podataka i nekažnjeno razbijanje sustava hrvatske nacionalne sigurnosti.
Toliko štete nisu napravile ni strane obavještajne službe u posljednjih deset godina, rezolutan je bio Nacionalov izvor iz MORH-a. Razotkriveno je barem četrdeset posto kadrovskog sastava koji se bavi obavještajnim i protuobavještajnim poslom unutar Hrvatske, dodaje izvor.
Strana diplomatska predstavništva, u kojima svakako ima i obavještajaca, zbog takvih neshvatljivih propusta hrvatskih dužnosnika vrlo malo ili gotovo ništa ne trebaju raditi kako bi došla do zaštićenih informacija. Dovoljno je pratiti rad pojedinih ministarstava koja će na vrlo transparentan način ponuditi podatke do kojih bi se radom agenata na terenu došlo vrlo teško, ironično je konstatirao Nacionalov izvor iz MORH-a.
Do Vojnog vjesnika od 31. siječnja sasvim legalno mogu doći i vojni izaslanici stranih zemalja akreditirani u Hrvatskoj. Naime, publikacija s popisom približno deset tisuća zaposlenika MORH-a i Glavnog stožera nema nikakvu oznaku tajnosti niti bilo kakvu napomenu o posljedicama njezine zlouporabe, napomene o zabrani umnožavanja ili distribucije, a s obzirom na to da vojni izaslanici mogu po prirodi svoga posla doći sasvim uobičajenim kanalima do takvih izdanja, svaki komentar je suvišan.
Nacionalovi izvori tvrde da ništa sporno ne bi bilo da je na popisu, radi zaštite osobnih podataka, prikazana rang-lista prema jednostavnom i transparentnom načelu: ime i prezime, očevo ime i eventualno datum rođenja. Najjednostavniji način informiranja zaposlenika o rang-listi mogao je biti učinjen uvođenjem informativnog telefona na kojem bi se javljao operater i uz uobičajenu identifikaciju sugovornika mogao reći njegovo mjesto na rang-listi, odnosno bodove kojima raspolaže. Time bi se uštedio sada već potpuno bačeni novac poreznih obveznika koji su zapravo financirali izdavanje prikladne brošure “tko je tko u obavještajnom miljeu MORH-a”.
Podaci objavljeni u službenom glasniku obiluju iscrpnim podacima o svakom zaposleniku. Osim imena i prezimena, nepotrebno su izneseni podaci o prebivalištu, mjestu zaposlenja, jedinstvenom matičnom broju građana i organizacijskoj cjelini u kojoj djelatnici rade.
Službeni glasnik MORH-a Vojni vjesnik vrlo se lako može iznijeti izvan prostorija MORH, jer Vojna policija apsolutno ništa ne poduzima na provjeri zaposlenika prilikom napuštanja službenih prostorija. Prema tome, nitko nije spriječen da se ne posluži Vojnim vjesnikom, odnese ga, umnoži i vrati bez ikakvih posljedica.
Nakon što su vjerojatno autori shvatili kakvu su glupost učinili u Vojnom vjesniku, objavili su nešto umjereniju verziju na Internet stranicama Hrvatskog vojnika, pri čemu je napravljen abecedni popis kandidata s njihovim jedinstvenim matičnim brojem i mjestom na rang-listi stambenog zbrinjavanja, premda je i takvo objavljivanje popisa na Internetu nepoznato u drugim zemljama.
Naime, sjeverni susjedi Slovenci objavljuju primjerice u reviji Slovenska vojska, među ostalim, i odluke o promaknućima svojih zaposlenika. Međutim, osim imena i prezimena, datuma rođenja i očeva imena oni objavljuju isključivo pripadnost postrojbama koje apsolutno nemaju veze s tajnim službama i obavještajnim sustavom slovenskog ministarstva obrane. Nikad se nije dogodilo da ćete na popisu promaknutih ikada vidjeti i pripadnost slovenskoj obavještajno-sigurnosnoj službi ili tome slično. Internet izdanja revije Slovenska vojska u svoj sadržaj ne uvrštavaju nikakve objave ili popise djelatnika u vojsci ili ministarstvu, što je sasvim razumljivo.
Potpuno zatečeni i zaprepašteni djelatnici hrvatskih sigurnosnih i obavještajnih vojnih službi strahuju da će zbog bezazlenog podnošenja zahtjeva za kredit stambenoj komisiji MORH-a biti otkriven njihov identitet i ugrožena profesionalna karijera. Posljednjim potezom dužnosnika MORH-a stvoreni su svi preduvjeti da njihova temeljna djelatnost bude kompromitirana i ugrožena bilo gdje u zemlji ili inozemstvu.
S obzirom na to da će u sklopu MORH-a, prema novom preustroju tajnih službi, postojati i vojnoobavještajna agencija, u opasnost se može dovesti i buduća mreža suradnika i eventualna rodbina djelatnika tajnih službi koju kontaktiraju u drugim zemljama. Osim toga, objavljivanjem popisa u aranžmanu Službe za nakladništvo MORH-a, pripadnici stranih obavještajnih službi dobili su popis svih djelatnika tajnih službi MORH-a i Glavnog stožera koji im može poslužiti za vrbovanje i ucjenu hrvatskih obavještajaca.
Zaposlenici tajnih službi u MORH-u i oružanim snagama dovedeni su u neugodnu situaciju pred svojim poznanicima ili prijateljima prema kojima su se u većini slučajeva predstavljali kao zaposlenici na potpuno drugačijim radnim mjestima.
U pojedinim krugovima Glavnog stožera HSLS-ova trojka Radoš – Ružman – Bišćan uz pridruženo članstvo Dušana Vire nazvana je i “prstenovom družinom”, aludirajući na bajkovitu priču s filmskog platna, jer sveopća transparentnost svega i svačega u kojoj se ne štede ni zakonski utvrđeni dokumenti i osobni podaci zaposlenika, graniči sa znanstvenom fantastikom i nije svojstvena nikome u svijetu.
U prilog štetnim potezima Joze Radoša idu i pomirljive izjave premijera Račana koji na spomenute skandale trivijalno izjavljuje kako je pogreška učinjena, a ubuduće stvar će se urediti zakonskim rješenjima. Pri tome se prešućuje činjenica kako zakonska rješenja postoje od prije, precizno utvrđujući kaznenu odgovornost za odavanje vojne ili državne tajne. Osim toga, otprije postoje i državna tijela zadužena za pokretanje istrage ili utvrđivanja odgovornosti kao što je saborski Odbor za nacionalnu sigurnost, Državno odvjetništvo ili saborska istražna povjerenstva.
Jedan od sadašnjih visokopozicioniranih dužnosnika obavještajne zajednice konsterniran sličnim izjavama tvrdi kako se u Hrvatskoj političari unatoč jasnim zakonskim odredbama koje vrijede za sve građane ne pozivaju na odgovornost, uglavnom stradavaju ljudi potpuno beznačajni za funkcioniranje sustava. Stvara se smišljena politička predstava nekakvih istraga unutar saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost koji sve do danas nije pokazao svrhu svoga postojanja, jer nije riješena ni jedna afera kojom se bavio, od nadzora UNS-a nad SZUP-om i afere Dračevac do najnovijih u vezi s Miloševićevim transkriptima.
Optužbe za otkrivanje tajni i skandali unutar obavještajne zajednice većinom se pripisuju medijima pri čemu, kao i u vrijeme HDZ-a, dolazi do zamjene teza, jer proganjaju se uglavnom oni koji se usuđuju upozoriti na stupidne poteze državnih dužnosnika i štetu koja je nastala njihovim neodgovornim ponašanjem dok stvarni krivci ne odgovaraju ni moralno, niti politički, a ni kazneno.