1. HNLIako su od vremena političkog reketa u hrvatskom nogometu prošle pune dvije godine i unatoč tomu što je aktualna vlast nominalno prepustila nogometnim “uglednicima” i klubovima da se sami bave svojim poslovnim problemima i uspostavljaju zdrave temelje za bolju sportsku budućnost, hrvatski prvoligaški nogomet i dalje je, tek uz neke iznimke, ogrezao u kriminal i nezakonitosti.
Da domaći nogometni klubovi uglavnom nastavljaju mutno poslovati i da njihovi čelnici uz očiti blagoslov političkih dužnosnika nastavljaju varati svoje nogometaše, ali i sve porezne obveznike, najbolje pokazuje način na koji posluje vodeći hrvatski prvoligaš NK Zagreb. Klub koji 11 kola prije kraja prvenstva uvjerljivo vodi posluje uglavnom mimo zakona, a predsjednik kluba Miro Marčinković i direktor Drago Marić uskoro bi se mogli naći u zatvoru, jer su optuženi zbog prijevare i zloupotrebe ovlasti.
Iako su od vremena političkog reketa u hrvatskom nogometu prošle pune dvije godine i unatoč tomu što je aktualna vlast nominalno prepustila nogometnim "uglednicima" i klubovima da se sami bave svojim poslovnim problemima i uspostavljaju zdrave temelje za bolju sportsku budućnost, hrvatski prvoligaški nogomet i dalje je, tek uz neke iznimke, ogrezao u kriminal i nezakonitosti. Pravo lice u medijima često hvaljene nove upravljačke garniture NK Zagreba razotkrio je Ivica Banović, mladi nogometni reprezentativac i današnji nogometaš njemačkog prvoligaša Werdera iz Bremena. On je kao izrazito daroviti nogometaš NK Zagreba potkraj lipnja 2000. potpisao ugovor o prelasku iz Zagreba u Werder za 4,7 milijuna DEM. Prema ugovoru, trebao je odmah dobiti milijun maraka, a NK Zagreb 2,7 milijuna. U ugovoru o transferu između Zagreba i Werdera u točkama 2.2 i 2.3 naznačeno je i to da će klubu 1. lipnja 2001. pripasti još 500 tisuća DEM, kao i preostalih 500 tisuća nakon što Banović za Werder odigra više od 20 utakmica. No Zagreb i Banović međusobnim su se ugovorom dogovorili da će tih posljednjih 500 tisuća maraka klub uplatiti Banoviću.
Isprva se činilo da će transfer biti realiziran kako je dogovoreno. Werder je odmah po sklapanju ugovora Zagrebu isplatio 3,7 milijuna DEM, a Zagreb je na devizni račun Banovićeva oca Mate odmah proslijedio milijun maraka. U lipnju 2001. Werder je Zagrebu isplatio i dodatnih 500 tisuća DEM.
No problemi su nastali nakon što je Banović za svoj novi klub odigrao 20 utakmica. Banović je nakon dvadesete utakmice 22. kolovoza 2001. zatražio od svog novog kluba isplatu preostalog dijela novca. Werder je na njegov zahtjev reagirao vrlo žurno. Već 29. kolovoza isplatio je NK Zagrebu zatraženi iznos na žiro-račun 2500-280-3274268 u Raiffeisen banci u Zagrebu. Riječ je tek o jednom od računa preko kojih posluje NK Zagreb. Kako mu je račun broj 30104-678-110791 u ZAP-u blokiran već dulje vrijeme, klub je poslovao preko računa broj 30101-601-588020 u ZAP-u i spomenutog računa u Raiffeisen banci, što također otkriva nepravilnosti u klupskom poslovanju.
Bez ikakva obrazloženja, nakon primitka tog novca Zagreb nije htio Banoviću isplatiti ono što mu po ugovoru pripada. Nakon nekoliko neuspješnih razgovora radi izbjegavanja sudskih sporova i nakon bahatih stavova klupskih čelnika, koji su se pozivali na sitne i za spor nebitne tehničke greške u ugovoru, Banović je odlučio do svog novca doći sudskim putem.
On je 7. studenoga prošle godine zatražio od suda da blokira račune njegova bivšeg kluba dok mu ne isplati 500 tisuća maraka. Sutkinja Jakovčević to je 21. studenoga i učinila. No samo šest dana nakon toga ispostavilo se da ta mjera samo prividno može prouzročiti probleme u poslovanju NK Zagreba i da Zagrebovi čelnici ne poštuju sudske odluke: 27. studenoga Općinski sud u Zagrebu dobio je popratnu dokumentaciju iz Raiffeisen banke iz koje se vidi što se dogodilo s novcem koji je klub dobio iz Bremena. Samo dva dana nakon što je NK Zagreb dobio posljednjih 500 tisuća DEM od Banovićeva transfera, klub je taj novac cesijom prebacio na privatnu tvrtku predsjednika kluba Mire Marčinkovića, direktora kluba Drage Marića i još nekolicine njihovih suradnika. Na temelju ugovora o cesiji od 31. kolovoza, taj novac je 6. rujna prebačen s klupskog računa na račun tvrtke “Zagreb 903” koja ima sjedište na adresi NK Zagreba, registrirana je za razne trgovačke djelatnosti, ali i organiziranje sportskih natjecanja. Tu su vrtku još 13. studenoga 1995. osnovali Miroslav Marčinković, Drago Marić, Jako Andabak, Žarko Čuljak, Marko Raguž i Ante Vrdoljak, a svaki od njih je uplatio i 20 tisuća kuna temeljnog kapitala. Odmah po primitku dokumenata iz Raiffeisen banke zagrebački Općinski sud blokirao je i račun te njihove privatne tvrtke.
Već u tom trenutku vidjelo se da NK Zagreb posluje nezakonito te da dio isplate igračima i druge dospjele klupske obveze podmiruje netransparentno. Banovićev transfer pokazao je da čelnici kluba s klupskih računa izvlače novac u svoju privatnu tvrtku. Kako je pak taj novac poslije trošen, može se samo naslućivati. Možda je taj novac doista potrošen na klub i njegove obveze, ali možda su ga klupski čelnici potrošili za svoje privatne potrebe.
Samo jedan dan nakon što je Općinski sud u Zagrebu dobio opisanu dokumentaciju sutkinja Jakovčević je 28. studenoga do okončanja spora između Banovića i NK Zagreba blokirala i račun tvrtke “Zagreb 903”. U pravno uređenoj državi već u tom trenutku u klub bi ušli brojni istražitelji koji bi nastojali utvrditi je li i koliko poreznih obveza prema državi klub iz Kranjčevićeve utajio. No klub iz Kranjčevićeve nastavio je poslovati kao da se ništa nije dogodilo, pregovarajući o dovođenju igračkih pojačanja u klub. Kako su, uz blokadu svih legalnih klupskih računa, kao i paralelnih računa privatnih tvrtki vodstva kluba, realizirani ti transferi, može se samo naslućivati.
NK Zagreb je svoje poslovanje od 19. prosinca 2001. nastavio preko udruge građana Škola nogometa Zagreb. Tu su udrugu pri Gradskom uredu za sport u Veslačkoj bb registrirali Miro Marčinković i Drago Marić, ignorirajući privremene blokade računa NK Zagreba i “Zagreba 903”. Štoviše, Zavod za platni promet dopustio im je i otvaranje novog žiro-računa (u siječnju 2002. imali su promet od oko milijun kuna, prijenos iz 2001. bio je 1.053.000 kuna, a 30. siječnja stanje na računu iznosilo je 17.000 kuna).
Ivica Banović je podignuo i kaznenu prijavu protiv Marčinkovića i Marića, ali oni i danas u javnosti figuriraju kao ugledni i sposobni sportski djelatnici. Kako su nadležna državna tijela, vjerojatno smišljeno, ignorirala taj spor, Banovićev odvjetnik Miroslav Šeparović 31. siječnja o cijelom je slučaju pismeno informirao potpredsjednika Vlade Slavka Linića, ministra financija Matu Crkvenca, ministricu pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović, ministra unutarnjih poslova Šimu Lučina i glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskoga. Svu je dokumentaciju dostavio i nadležnoj općinskoj državnoj odvjetnici Vesni Abramović.
Ni nakon toga taj slučaj nije nikoga zainteresirao. Aktualna vlast time je pokazale da se po odnosu prema nogometu uopće ne razlikuju od bivšeg režima.
Stoga nije čudno što čelnici NK Zagreba nisu htjeli komentirati taj slučaj, kao ni to što se oglušio i potpredsjednik Vlade Slavko Linić. On je i jedan od članova Nadzornog odbora najveće hrvatske naftne kompanije “Ine”, jednog od najvećih sponzora NK Zagreba. Bude li policija mogla ispitati kako Miro Marčinković i Drago Marić vode klupsko poslovanje, Linić bi mogao policijskim istražiteljima objasniti na koje je račune “Ina” uplatila milijune kuna u ime sponzorstva nad klubom iz Kranjčevićeve kojem su službeni računi blokirani.
Vodeći hrvatski prvoligaš NK Zagreb i njegova uprava nastavljaju kontinuitet kriminala svojstven najvećem dijelu hrvatskih prvoligaša. Sličan bahat odnos prema igračima prakticira i nova uprava Dinama, koja se služi svim mogućim pravnim smicalicama i bezobraznim pritiscima na igrače kojima ne želi isplatiti dugove bivše uprave, čiji kriminal također nije razjašnjen. Ništa bolje nije ni u splitskom Hajduku, koji su razni probisvijeti sustavno pljačkali od ranih 90-ih, a da nitko za to nije odgovarao. Stoga se ne treba čuditi drskom pritisku klupskih čelnika na državu koja je utvrdila da je većina klubova državi dužna stotine milijuna kuna neplaćenog, odnosno utajenog poreza. Nova vlast je na primjeru NK Zagreba pokazala ne samo da i ona tolerira kriminal, nego i da se uopće ne brine o elementarnim pravima pojedinaca koji se nađu na udaru raznih sportskih ili drugih poslovnih “uglednika”.