Andrej PejićOduševila sam se kad sam pročitala vijest da je neki transrodni Andrej Pejić na reviji Jean Paula Gaultiera nosio vjenčanicu iz kolekcije visoke mode za jesen/zimu 2011. na tjednu mode u Parizu. Jes! Super! Aleluja! Konačno klinac lijep poput Majke Božje obučen u prekrasnu dugačku bijelu haljinu leluja pistom na visokim petama, jest da se u jednom trenutku malo previše zalelujao, i poručuje ženama koje su ga gledale kako bi trebale izgledati ako žele da ih tucne Jean Paul Gaultier ili neki od njemu sličnih likova.

Otkako postoji moda nama dečki koji vole samo mršave dečke pokazuju što treba nositi, kako treba izgledati, koliko se treba izgladnjivati da bi nam ženska guzica dobila oblik muške, dakle normalne, dakle poželjne. Milijuni djevojaka gledaju anoreksične manekenke koje im poručuju da je samo žena kostur prava žena. Nije nikakva tajna da su svi modni kreatori homoseksualci i da baš zbog toga žene ne bi smjele obraćati pažnju na njihove modne poruke. Ali, tko može reći ne medijima i industriji u kojoj se vrte milijarde dolara? Najzad, vidjeli smo. Na reviji najvećeg živućeg modnog kreatora najznačajniju haljinu, vjenčanicu, onu koja je šlag na raskošnoj torti, nosi muškarac koji podsjeća na anoreksičnu djevojčicu. Treba li, nama ženama, još neko objašnjenje?

Moramo li, nakon ovoga, zaista čitati što jesti, što ne jesti i kako u šest koraka iz broja trideset i osam uskočiti u dvadeset i šest? Da li još vrijedi ona stara da žena nikad nije dovoljno mršava? Nikad više! Najzad, saznale smo, nimalo uvijeno, za modne je kreatore idealna žena mršavi dečko. Morale bismo osjetiti ogromno olakšanje. Ovoga bismo časa trebale odletjeti u market i strpati u usta komad najdraže čokolade. Ostatak pojesti nakon večere, prije spavanja, u krevetu. Komadić ostaviti na noćnom ormariću za dobro jutro. I nikad se više osjećati krivima. Više ništa nije isto. Žene koje se žele svidjeti dečkima koji vole dečke neka i dalje gladuju. Mi ostale koje tražimo muškarce koji ne osjećaju potrebu da za koščatu guzicu uhvate susjedovog sina došle smo na svoje.

Jean Paul Gaultier, to je njegovo pravo, neka uživa u ritici broj dvadeset i osam transrodnog Andreja a mi koje nikad Gaultieru ne padamo na pamet raširimo svoja ženska krila. Pokažimo svijetu svoje široke kukove, velike sise, debele listove, ogromnu guzicu. Otkrijmo svu svoju žensku ljepotu koja sigurno neće nikad stati u Andrejevu vjenčanicu ali hoće u traperice četrdeset i šest ili osam. Neka ih sa nas polako skida muškarac koji ne doživljava orgazam njišući se u dugačkoj, ženskoj haljini sretan što ga očima proždiru milijuni muškaraca diljem svijeta.