ZAGREBAČKI GRADONAČELNIK želi iskoristiti naklonost koju su birači prema njemu pokazali tijekom predsjedničkih izboraZagrebački gradonačelnik Milan Bandić priprema se za osnivanje ujedinjene liste s kojom će nastupiti na idućim parlamentarnim izborima. Zato je u posljednje vrijeme intenzivirao kontakte s potencijalnim kandidatima koje namjerava staviti na liste, kao i dijelom lokalnih političara s kojima želi surađivati. Bandićev cilj je osvajanje između pet i sedam zastupničkih mandata, što bi ujedinjenu listu pod njegovim vodstvom vjerojatno rangiralo kao treću po snazi političku grupaciju u budućem parlamentarnom sazivu i omogućilo sudjelovanje u pregovorima o formiranju nove vlade. Ulazak u buduću vladu reafirmirao bi ulogu Milana Bandića kao političara na nacionalnoj razini, a to je, u ovom trenutku, i njegov osnovni politički cilj.

Iako je proteklih deset godina bio zagrebački gradonačelnik, dakle, djelovao je na lokalnoj, a ne državnoj razini, u stvarnosti je još od 2001. jedan od najutjecajnijih političara u Hrvatskoj. Kao gradonačelnik odlučivao je o proračunu koji iznosi približno milijardu eura i tko će dobiti taj novac, stvorio je širok krug utjecajnih poznanstava, povezao se s vodećim članovima braniteljskih udruga, katoličkim biskupima i predstavnicima različitih interesnih skupina, a unutar SDP-a također je godinama imao popriličan broj saveznika, koji su ga štitili od Ivice Račana i Zorana Milanovića. Bandićev konkretan politički utjecaj, ipak, rijetko je sezao izvan grada Zagreba. Svi dosadašnji premijeri, Ivica Račan, Ivo Sanader i Jadranka Kosor, onemogućavali su njegov utjecaj na izvršnu vlast, donošenje važnih odluka u ekonomskoj politici, a da se ne govori o vanjskopolitičkoj strategiji i pregovorima s Europskom unijom. Jednostavno govoreći, Bandić je bio moćan, ali s prilično ograničenim dometom djelovanja. To je jedan od razloga zbog čega je Milan Bandić u prosincu 2009. odlučio riskirati i objavio predsjedničku kandidaturu. Premda je ušao u drugi krug, kasnije ga je uvjerljivo porazio Ivo Josipović, a izbačen je i iz SDP-a, i u toj situaciji pretvorio se u političkog gubitnika.

Nakon gubitka predsjedničkih izbora vrlo rijetko se pojavljivao u medijima, sve do prošle jeseni, kada je prisilio vijećnike SDP-a da prihvate njegov prijedlog zagrebačkog proračuna. Bio je to prvi pokazatelj da se Bandić pokušava vratiti u visoku politiku. Pritom je važan podatak da Milan Bandić ne namjerava napustiti funkciju gradonačelnika, nego će postati nositelj izbornih lista, a ako ostvari dobar rezultat, tek tada planira formirati stranku i postati predsjednik. Takva odluka je logična jer je uloga zagrebačkog gradonačelnika mnogo važnija nego mjesto u Saboru, koje Bandić želi prepustiti nekom od bliskih suradnika. Ostvari li se ideja o Bandićevoj parlamentarnoj grupaciji, zbog sukoba sa Zoranom Milanovićem i Radimirom Čačićem, veći su izgledi za suradnju s HDZ-om. Ali i tu postoje problemi jer izlaskom na izbore, Milan Bandić prije svega računa na tradicionalno biračko tijelo koje je sklono HDZ-u. Uostalom u drugom krugu predsjedničkih izbora Jadranka Kosor i HDZ su odbili podržati Bandića i tako su malo olakšali pobjedu Ive Josipovića.

Na tu je odluku djelomično utjecalo to što su u HDZ-u ispravno procijenili da će Josipović ionako pobijediti, ali i svojevrsna ljubomora kada je postalo očito da je većina konzervativnih birača glasovala za Milana Bandića, a ne za Andriju Hebranga. U odnosu između Bandića i Jadranke Kosor postoji i malo poznata anegdota iz predizborne kampanje 2007., koja je obilježila njihov odnos. Jadranka Kosor je u kampanji otišla u romsko naselje u blizini Kozari boka i u govoru nekoliko puta optužila Bandića da je loš gradonačelnik. Onda se javila starija Romkinja i tadašnju zamjenicu Ive Sanadera upitala kako je došla u njihovo naselje. “Autom po cesti”, odgovorila je Jadranka Kosor, na što je uslijedio odgovor: “Da nam Bandić nije asfaltirao cestu i nogostup, vi danas ne biste bili ovdje.” Razumije se kako ta situacija ne definira trajno odnos Milana Bandića i Jadranke Kosor, ali ona pokazuje – a to je za Nacional potvrdio Bandićev bliski suradnik – kako zagrebački gradonačelnik u ovoj fazi prvo namjerava ostvariti dobar rezultat i formirati treću po snazi političku grupaciju u državi, a tek tada se posvetiti kalkulacijama s kime će kasnije ulaziti u koaliciju. Bandićeva izborna strategija temelji se na tri aspekta.

Prvo, u prilog mu ide postojeći izborni zakon kojim se Zagreb prostire na čak četiri izborne jedinice. Bandićev trenutačni rejting u Zagrebu iznosi između deset i petnaest posto glasova, što je bitno manje nego na lokalnim izborima 2009., kada je kao SDP-ov gradonačelnički kandidat u prvom krugu osvojio značajnih 49 posto glasova, a kasnije pobijedio s dvotrećinskom prednosti. U sadašnjim okolnostima Bandićeva popularnost je bitno niža, međutim, bilo bi iznenađenje kada liste pod njegovim vodstvom ne bi uspjele prijeći 5-postotni izborni prag, a to znači barem četvoricu zastupnika sa zagrebačkog područja. Bandić vjeruje da realno može računati i na prijelaz izbornog praga u dijelu Slavonije te IX. dalmatinskoj jedinici, plus još jedno mjesto iz dijaspore, gdje je odlično prošao na predsjedničkim izborima. Minimalne projekcije govore o četiri, a optimistične idu do osam saborskih zastupnika, i prema svim relevantnim istraživanjima, više će osvojiti jedino Kukuriku koalicija pod vodstvom Zorana Milanovića i HDZ-HSS koje predvodi premijerka Jadranka Kosor.

Drugo, Milan Bandić smatra kako, osim onih zagrebačkih birača koji ga tradicionalno podržavaju, može osvojiti dio desne javnosti, koja smatra da su i HDZ i SDP izdali tzv. nacionalne vrijednosti i Domovinski rat. Haaški tribunal će na proljeće donijeti presude na suđenju Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku, i ne budu li generali oslobođeni, moglo bi doći do daljnje radikalizacije političkih prilika u zemlji, a desni birači će potražiti alternativu među političarima. Uz podršku crkvenih krugova i dijela veteranskih udruga, Bandić bi mogao profitirati u novonastalim okolnostima.

SUKOB NA POLITIČKOJ DESNICI Milan Bandić ne može računati na naklonost Jadranke Kosor jer računa na konzervativno glasačko tijelo, isto ono kojem se obraća i vladajući HDZTreće, svoj optimizam Bandić temelji na rezultatima prošlogodišnjih predsjedničkih izbora, kada je u prvom krugu za njega glasovalo 293.000 građana, odnosno 15 posto izišlih na izbore. U Zagrebu je prikupio 59.000 (15 posto), u Vukovarskoj županiji 19 posto, Osječko-slavonskoj 15 posto, a u četiri dalmatinske županije za njega je u prvom krugu glasovalo približno 11 posto tamošnjih birača. U drugom krugu predsjedničkih izbora osvojio je 883.000 glasova, što znači da ga je podržalo 39,7 posto birača, međutim, taj rezultat se jako teško može povezati s budućim parlamentarnim izborima jer je Bandić tada okupio širok spektar desnih birača, koji su pokušali spriječiti pobjedu Ive Josipovića, kandidata SDP-a. Na idućim parlamentarnim izborima najveći dio tog biračkog tijela po običaju će podržati HDZ, a Bandićev cilj jest jedan dio desnice pridobiti za svoj program.

Ono što se i u predsjedničkoj kampanji pokazalo kao ozbiljan problem jest to da Milan Bandić u politici nastupa po sistemu sam svoj majstor. U proteklih deset godina nije uspio pridobiti ni jednog poznatog političara ili ljude iz intelektualnog miljea koji imaju javni kredibilitet. A za ozbiljnu kampanju trebat će mu i podrška relevantnijih političara i javnih osoba koje su prepoznatljive na nacionalnoj razini. Koliko ga izbjegavaju relevantni političari moglo se vidjeti i u predsjedničkoj kampanji, kada je u njegov stožer od poznatijih osoba došao samo Vladimir Jordan, bivši šef Hrvatske stranke umirovljenika. Ostatak Bandićeve ekipe činili su isključivo njegovi dugogodišnji suradnici iz zagrebačke gradske vlasti, Duško Ljuština, Pavle Kalinić, Jelena Pavičević-Vukičević, Davor Jelavić, i to je otprilike cjelokupni kadrovski potencijal kojim je raspolagao u kampanji.

Osim toga, Milan Bandić je u svojoj političkoj karijeri bio upleten u nekoliko izrazito neugodnih afera, koje su ga snažno kompromitirale. Velik dio javnosti ga doživljava kao primjer političara koji se pretjerano obogatio u vrijeme dok je obavljao javne dužnosti i pitanje je posjeduje li Bandić još uvijek moralni kredibilitet za obavljanje važnih poslova. Prva afera u kojoj se našao otvorena je 2001., približno godinu dana nakon što je postao zagrebački gradonačelnik. Mediji su otkrili kako je Bandić bez građevinske dozvole u Samoborskom gorju izgradio vikendicu. Najteže posljedice za Bandića izazvala je afera iz 2002., kada je uhvaćen kako vozi pijan a pritom je pokušao pobjeći prometnim policajcima. Pritom je policajce pokušao podmititi i zbog toga je morao podnijeti ostavku.

Tijekom 2004. Bandić je upao u velike probleme zbog afere Zagrepčanka. On je još 2001. potpisao kupnju zemljišta od sto tisuća četvornih metara s 33 zgrade na atraktivnoj lokaciji, a Grad Zagreb je isplatio na račun Trgovačkog suda protuvrijednost od 15 milijuna eura. Kada je Općinski sud kao vlasnika nekretnine upisao vinkovačku tvrtku Krma, Bandić je u medijima objavio plaćeni oglas “Istina je” u kojem je osporena sudska odluka, zbog čega je Udruga hrvatskih sudaca podnijela prijavu. Poslije te afere Ivica Račan ga je planirao izbaciti iz SDP-a, ali je odustao i tako spasio Bandićevu političku karijeru. Epilog afere Zagrepčanka stigao je 2006., kada je Općinski sud donio odluku kojom je Grad Zagreb postao vlasnik spornog zemljišta, a u nedavnoj gradonačelničkoj kampanji Milan Bandić je tvrdio kako je od prodaje parcele u gradski proračun ušlo 80 milijuna eura.
 U jesen 2006. uslijedila je afera Stan, kada je otkriveno da je Bandić kupio 125 kvadrata velik stan u Bužanovoj ulici, čija je vrijednost procijenjena na oko 370.000 eura. Problem je izazvala informacija kako se ustvari radi o dvostruko većem stanu, dakle, i dvostruko skupljem, međutim, Bandić je tvrdio da drugi stan pripada njegovu bratu Dragi. Novinari su otkrili da je Drago Bandić skromni gastarbajter iz Berlina i prilično je upitno je li financijski sposoban priuštiti si skupu nekretninu. Afera WC iz 2009. još je jedan financijski skandal povezan s Bandićem.

Budući da je izdašno financirao brojne projekte, Milan Bandić dobro je povezan s brojnim ljudima iz gospodarstva - na slici gore s čelnim čovjekom IGH Jurom RadićemNovinari su otkrili da su dva montažna WC-a na autobusnom stajalištu u Dubravi plaćena 1,55 milijuna kuna, a radove je izvodila tvrtka Tigra, koje je vlasnik Bandićev kum Milan Penava. Godinu dana prije, u Poglavarstvu su tvrdili da će izgradnja WC-a stajati oko 100.000 kuna, ali onda je sklopljena petnaest puta skuplja direktna pogodba. Unatoč tim aferama, Milan Bandić je pobjeđivao na svim izborima na koje je izlazio, a i na predsjedničkim izborima postigao je vrlo dobar rezultat. Relativno jednostavno nedavno je odbio napade iz SDP-a, i sada, nakon što se stabilizirao na položaju zagrebačkoga gradonačelnika, počeo je pripreme za ulazak u nacionalnu politiku. Činjenica da svoju listu u budućnosti vidi kao treću političku snagu u Hrvatskoj pokazuje da postaje racionalan i ozbiljno se priprema za novu fazu u vlastitoj političkoj karijeri.