Objavljeno u Nacionalu br. 330, 2002-03-12

Autor: Mladen Pleše

Valentić protiv Pašalića i Sanadera

Nikica Valentić novi Kandidat za šefa HDZ-a

Kompromitirani Pašalić ni bojažljivi Sanader nisu dobro rješenje za HDZ

Nikica ValentićNikica ValentićSamo četrdesetak dana prije VI. izbornog sabora u HDZ-u je nastao novi spektakularni obrat: skupina uglednih stranačkih političara, nezadovoljna kandidaturama Ive Sanadera i Ivića Pašalića, odlučila je predložiti Nikicu Valetnića, nekadašnjeg premijera i potpredsjednika HDZ-a, za novog predsjednika stranke. Neočekivana nominacija jednog od najistaknutijih pripadnika umjerene, liberalno-tehnomenedžerske struje, izazvat će dramatične potrese u HDZ-u. Predviđa se da nekoć najuspješniji predsjednik HDZ-ove vlade i najpopularniji političar HDZ-a neće biti samo opasan takmac Sanaderu i Pašaliću nego i glavni favorit za predsjednika stranke.

HDZ-ov saborski zastupnik uvjeravao je ovih dana Nacionalova novinara: “Valentić će presudno utjecati ne samo na transformaciju HDZ-a u modernu, demokratsku, europsku stranku nego će pozitivno djelovati na razvoj ukupnih političkih prilika u Hrvatskoj. S novim, pročišćenim HDZ-om, s Valentićem na čelu, vrlo brzo i bez većih potresa u Hrvatskoj će se uspostaviti novi odnos političkih snaga. Otvorit će se prostor za koaliciju desnog centra koja bi bila prihvatljiva međunarodnoj zajednici. Uvjeren sam da se u HSS-u, HSLS-u i DC-u ni časa neće dvoumiti o mogućnosti koaliranja i suradnje s Valentićevim HDZ-om. Već nakon sljedećih izbora to bi mogla postati pobjednička formula. Zlatko Tomčić, Dražen Budiša i Mate Granić radije će surađivati s Valentićem i njegovim proeuropskim HDZ-om nego s Ivicom Račanom i SDP-om. HDZ i DC uskoro bi mogli postati ono što su CSU i CDU u Njemačkoj. No izborom Valentića za predsjednika HDZ-a nudi se i velika šansa za stabilizaciju političkih prilika u Hrvatskoj. Novi, moderan HDZ može postati poželjan partner i za SDP. Stoga postaje realnom i opcija velike koalicije SDP-a i HDZ-a. Te dvije najveće hrvatske stranke mogle bi, po uzoru na Austriju, gdje su godinama surađivali “crveni” socijalisti i “crni” narodnjaci, osigurati Hrvatskoj stabilnu, čvrstu i dugoročnu koaliciju koja bi jamčila ekonomsku preobrazbu i prosperitet u Hrvatskoj.

Više sugovornika iz vrha HDZ-a potvrdilo je za Nacional da Valentić taj prijedlog nije odbacio te da ga je spreman prihvatiti, ali tek ako oni koji ga podržavaju obave tehnički dio posla – pribave potreban broj potpisa kako bi njegova kandidatura bila prihvaćena na VI. saboru HDZ-a i osiguraju ravnopravne uvjete s ostalim kandidatima i logističku potporu. Tako se Valentić i treći put vraća na političku scenu nakon što je s nje silazio potkraj 1995. i početkom 2000. Odlazio je ogorčen progonima HDZ-ovih desničarskih ekstremista na čelu s Pašalićem koji su ga smatrali najvećim unutarstranačkim konkurentom. Tajne službe godinama su podmetale Valentiću kojekakve prljavštine pa je zbog toga odlučio dići ruke od politike i čak se povući iz javnosti. Upravo taj nesmiljeni progon kojemu je bio godinama izložen mogao bi biti razlogom da se Valentić predomisli i odbije ponudu da bude kandidat za predsjednika HDZ-a, jer će Pašalić ponovno učiniti sve da ga uz pomoć obavještajnog podzemlja izbaci iz igre. No zbog procjene Valentića i njegovih političkih prijatelja da su ovi predsjednički izbori presudni za budućnost HDZ-a, on je ipak prihvatio inicijativu da bude kandidat za predsjednika najjače oporbene stranke.

Valentićevi pristaše tvrde da većina članova stranke smatra da ni Sanader ni Pašalić nisu najsretnije rješenje za HDZ pa već dugo traže treće rješenje. A upravo je Valentić jedini političar koji može vratiti ugled i vjerodostojnost HDZ-u u domaćoj i međunarodnoj javnosti i koji će ga znati preobraziti u konzervativnu stranku europskih vrijednosti.

Valentićeva kandidatura za mjesto predsjednika HDZ-a težak je udarac Sanaderu i Pašaliću. Visoki dužnosnik HDZ-a izjavio je za Nacional da je Valentić u višestrukoj prednosti pred Sanaderom i Pašalićem: “Valentić je neupitnog nacionalnog i državotvornog opredjeljenja, prihvatljiv je nacionalno osjetljivijem članstvu i biračkom tijelu HDZ-a, a za njega će glasovati i svi oni koji se zalažu za transformaciju HDZ-a u modernu europsku konzervativnu stranku desnog centra. Valentić je često ponavljao da je bio u procijepu između svog državotvornog odgoja i klime u kojoj je rastao te liberalnih pogleda koje je sam izgradio. Upravo je ta kombinacija najprihvatljivija za većinu članova HDZ-a. Valentić se također zalagao za ulazak Hrvatske u međunarodne integracije, za ravnopravno uključivanje u globalizaciju i za ulazak stranog kapitala. Protivnik je ma kojeg političkog i ideološkog zastranjivanja, a kao bivši premijer i sadašnji poduzetnik dokazao je da zna upravljati složenim državnim i gospodarskim sustavima. Valentić ima još jednu prednost pred svojim konkurentima: premda je iskusan političar, politika nije njegova profesija, posve je neovisan i samostalan. Valentićevo dosadašnje djelovanje njegova je najbolja iskaznica i program, zaključio je Nacionalov izvor iz vrha HDZ-a.

Sanader, kao i Valentić, pripada skupini umjerenijih i liberalnijih političara HDZ-a, ali većina iz te struje, doznao je Nacional, radije će podržati Valentićevu kandidaturu. Sanaderu prigovaraju da se nije nametnuo kao političar spreman na energične i oštre rezove, da je prečesto bio spreman na uzmak, popuštanja i kompromise. Sa Sanaderom na čelu HDZ može osvojiti 20-ak posto glasova, ali zbog njegove nesposobnosti da preobrazi HDZ u demokratsku stranku desnog centra te da se oslobodi ekstremističkog balasta sa strankom pod njegovim vodstvom nitko neće htjeti koalirati. Valentićeve prednosti u odnosu na Pašalića još su uvjerljivije. Ako pobijedi Pašalić, HDZ će osvojiti najviše 12 do 14 posto biračke potpore, ostati talac ekstremne desnice, nezanimljiv drugim strankama za koaliranje. Ukratko, pod Sanaderom i Pašalićem HDZ će trunuti i osipati se. Dok Pašalić ne želi preobraziti HDZ, Sanader za to nema snage. Za to je, uvjeravaju njegovi pristaše, sposoban jedino Valentić. U njegovu taboru podsjećaju da se cijelo vrijeme javno zalagao za koaliranje sa strankama centra, protiveći se Pašalićevoj ideji da HDZ predvodi koaliciju desnih stranaka. Uvjereni su da će se Valentić brzo osloboditi HDZ-ova ekstremističkog balasta i kompromitiranih političara te udahnuti nov život i imidž stranci.

Valentić je zadnje dvije godine u rijetkim javnim istupima podržao Račanovu vladu u reformskim naporima. Složio se s ukidanjem Županijskom doma Sabora, zahtijevao konsenzus o smanjenju javne i osobne potrošnje, hvalio Vladu jer je promijenila odnos međunarodne zajednice prema Hrvatskoj “u političkom i financijskom smislu”, nije štedio pohvale zbog “rasta političkog rejtinga Hrvatske”. Upozoravao je, međutim, da “ima objektivnih pitanja koja ni ova ni sljedeće vlade ne mogu same riješiti. Ali važno je da svaka vlada to rješava u kontinuitetu. Mora se voditi ekonomska politika koju će iduća vlada samo nastaviti.” Stoga je Valentić isticao kako je njegova osnovna teza da “nijedna vlada nema šanse ako je oporba bude frontalno rušila, bez obzira o kojoj je vladi riječ. Zauzimam se za dogovor i konsenzus. Ovoj vladi valja omogućiti da odradi mandat do kraja.”

Valetnićeva kritika Vladine politike bila je pak na crti onoga s čime je suglasna većina građana: tražio je da Vlada “radikalnijim zahvatima zaustavlja negativne tendencije”, podupirao je zatvaranja nerentabilnih tvrtki, ali je tražio da se to “učini tek kad se stvori nova struktura”.

Valentićeva kandidatura za predsjednika HDZ-a izazvat će tektonske poremećaje unutar te stranke, no ništa manje neće utjecati i na ukupnu političku scenu, posebice na odnose među strankama vladajuće koalicije. Pobijedi li Valentić, HDZ će postati poželjan partner za HSS, HSLS i DC. U tom slučaju njihova će pozicija unutar sadašnje vladajuće koalicije ojačati jer više neće ovisiti o SDP-u. Ne bude li im se sviđalo ono što radi SDP, moći će se okrenuti HDZ-u a da ih javnost ne stigmatizira. Tako će SDP vrlo brzo postati ovisan o HSS-u, HSLS-u i DC-u, a ne oni o njemu kao dosad. Valentićeva pobjeda u HDZ-u bitno će ojačati pregovaračke pozicije Zlatka Tomčića, Dražena Budiše i Mate Granića. Ako SDP i HDZ ne uđu u veliku koaliciju i tako spriječe da ih male stranke ucjenjuju.
Premda Valentić već godinama nije u vrhu stranke niti se javno eksponira, stranačko članstvo i šira javnost, za razliku od velike većine ostalih prvaka HDZ-a, pamte ga kao političara koji je nakon 3. travnja 1993., kad je postavljen za predsjednika Vlade, šok-terapijom zaustavio ekonomsko rasulo. Bilo je to doba galopirajuće inflacije, redova za crni kruh, prosječne plaće i mirovine nisu prelazile 150 DEM, državu su razdirali štrajkovi i nestašica struje. Valentić je tada izveo financijski kopernikanski obrat: zaustavio je inflaciju i uveo čvrstu kunu. To je kratkoročno rezultiralo ekonomskim oporavkom i oživljavanjem gospodarskih aktivnosti. Iako je Valentić neočekivanom čvrstinom i grubošću kresao budžetsku potrošnju, smanjivao plaće i mirovine te javno proklamirao odricanja, javnost ga je ipak doživjela kao političara koji je znao što hoće i kako to izvesti. Radnom energijom i samouvjerenošću preokrenuo je atmosferu letargije i beznađa u Vladi i državnoj upravi. No u to doba Hrvatska je bila u izolaciji, pripremala se za oslobođenje preostalih okupiranih područja pa se očekivani učinci njegovih reformi nisu mogli ostvariti. Odmah nakon završetka vojno-redarstvenih operacija “Bljesak” i “Oluja” Valentić je, nezadovoljan stanjem u državi i vlastitoj stranci, podnio ostavku na mjesto predsjednika Vlade i posvetio se privatnom biznisu.

U to doba nitko nije znao da je Valentić 22. rujna 1995. poslao predsjedniku Tuđmanu pismo koje je sačuvalo aktualnost do danas, a potvrđuje da je imao bitno drukčije poglede na upravljanje državom nego Tuđman te da je to pravi razlog zbog kojeg se morao povući iz politike. Valentić je nakon “Oluje” smogao hrabrosti predložiti Tuđmanu da se povuče iz dnevne politike i prepusti stručnjacima vođenje države. To se nije se usuđivao ni jedan drugi političar HDZ-a, što odaje njegovu političku autonomnost i odlučnost. Valentić je upozorio Tuđmana na “opasnost od nekontroliranog proračunskog trošenja, tj. stvaranja velikog proračunskog deficita. Ako se proračun za slijedeću godinu ne izbalansira, nema nikakve šanse za održanje ekonomskih ciljeva i stabilnosti.” Valentić je dodao da proračun može rasti najviše 10 do 12 posto jer s većom razinom opterećenja privreda nema uvjete za razvoj. Valetnić je na to upozoravao kad je proračun iznosio samo 26 milijardi kuna, dvostruko manje nego danas.

Valentić se založio za jaku i samostalnu Vladu, pa i u odnosu na predsjednika Republike, a suprotstavio se izravnom upletanju predsjednika u gospodarsku politiku. “To ne slabi”, objašnjavao je Valentić Tuđmanu, “nego jača državnu politiku i predsjednika države, jer se zna čija je to vlada i sve pozitivne rezultate baštini ukupna državna politika, posebice vladajuća stranka. Posebno smatram važnim napomenu da predsjednik Republike i zbog svoje ustavne i faktične pozicije te velikog autoriteta ne bi smio izravno sudjelovati u provedbi gospodarske politike jer bi to bilo i nepotrebno približavanje mnogim operativnim problemima, koji bi u nepovoljnom raspletu mogli ugroziti i autoritet predsjednika Republike.”

Vrlo brzo nakon primitka tog pisma, u kojemu je prepoznao Valentićevu želju da se ograniči njegov utjecaj na državnu politiku, Tuđman je po žurnom postupku prihvatio već ponuđenu Valentićevu ostavku.
Dok je Valentić bio direktor “Ine” i predsjednik vlade, ali i običan saborski zastupnik, bio je crvena krpa za Gojka Šuška, Ivića Pašalića i hercegovačke hadezeovske ekstremističke talibane. Za njih je Valentić bio utjelovljenje svih zala: ljevičar, liberal, tehnomenedžer, glavna prepreka da pod svoju kontrolu stave preostale tijekove novca i neprivatizirane tvrtke. Zbog toga se Valentić, zajedno s Franjom Gregurićem i Matom Granićem, među prvima u HDZ-u našao na udaru tajnih službi kojima je zapovijedao Pašalić. Stalno su producirali afere u Imperijalu, ali i ostalim medijima pod njegovom kontrolom, s namjerom da Valentića kompromitiraju u Tuđmanovim očima. Pašalić ga nije ostavio na miru čak ni nakon Tuđmanove smrti i potpunog povlačenja. Iako se Valentić povukao iz operativne politike u biznis, Pašalić ga je doživljavao kao jednog od najopasnijih konkurenata unutar HDZ-a. Stoga ga je nastavio bjesomučno proganjati i nakon gubitka izbora u siječnju 2000.: javno su sramotili čak i njegovu maloljetnu kćer optužujući je da živi s političarom, kojega nikad nije upoznala, i izmišljali supruzine ljubavnike. Valentića su nastojali prikazati kao homoseksualca. U jednom broju Imperijala izišla je tiskarska pogreška: ime jednog od njegovih tobožnjih ljubavnika bilo je tako loše prebrisano da se vidjelo ime Zorana Milanovića, jednog od urednika tih tračerskih novina. Premda je dio naklade bio povučen iz prodaje, ipak se vidjelo o kakvoj je podloj montaži riječ.

Pašalićevi pristaše nastojati će spriječiti Valentićev izbor za predsjednika HDZ-a iz političkih i ideoloških razloga, dok će Sanaderovi sljedbenici prigovoriti Valentiću što se, kad su kola krenula nizbrdo, povukao iz operativne politike, što se više nije angažirao nakon poraza na parlamentarnim izborima, a bit će onih koji će mu predbaciti da svojom kandidaturom otvara prostor za Pašalićevu pobjedu jer će sa Sanaderom podijeliti glasove umjerenijih i liberalnijih članova HDZ-a.

Premda Valentić nikad nije imao svoj lobi u HDZ-u, Sanaderu i Pašaliću neće biti lako: Valentić je više puta dokazao da ima hrabrosti za odlučne poteze i da je igrač za velike utakmice i pobjede.

Vezane vijesti

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Karamarko: vlast nije napravila ništa za narod

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko rekao je danas kako aktualna vlast tijekom proteklih šest mjeseci nije napravila ništa korisno za ovaj narod,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika