Prema trenutačnoj odluci SDP-ova rukovodstva Milan Bandić ne mora abdicirati s gradonačelničkog mjesta. Kao akt iskupljenja za prometnu nesreću što se izrodila u jedan od većih skandala tzv. nove vlasti, od njega je zatraženo da javno prizna grubu prometnu nepodopštinu i da zatim svojoj stranačkoj “bazi”, barem reda radi, ponudi na raspolaganje mandat predsjednika zagrebačkog SDP-a i zagrebačkoga gradonačelnika. No zna se pouzdano da se ponuda neće prihvatiti.
Uostalom, na Bandićevoj ostavci ne inzistira ni HNS s kojim SDP u Zagrebu dijeli vlast. “Vijećnici HNS-a neće tražiti njegovu ostavku. Za sada nije potvrđeno da su novinski napisi točni i da je Bandić doista pobjegao s mjesta nesreće. Ako, pak, policija potvrdi novinske navode, vjerujemo da je Bandić dovoljno zreo političar da sam povuče određene poteze i snosi posljedice”, izjavljuje za Nacional Boris Blažeković, HNS-ov glasnogovornik, smatrajući, očito, da je zagrebački gradonačelnik unutarnji SDP-ov problem.
Partijska samokritika – dobro znana tekovina bivših komunista – kao jedina kazna za Bandićevu prometnu avanturu rezultat je, prije svega, ocjene Ivice Račana, predsjednika nacionalne organizacije SDP-a i hrvatskog premijera, da bi drastičnije političke sankcije isprovocirale ozbiljni frakcijski raskol unutar njegove stranke. A Račanu je, kao i svim domaćim političkim liderima, mnogo važnija stranačka masovnost i privid harmonije od dosljednosti i proklamiranih načela.
U svakom slučaju, Bandić je brzo i lako ispunio prvi dio Račanova zahtjeva. Već u ponedjeljak, u ranim popodnevnim satima, sazvao je konferenciju za novinare na kojoj je samokritički priznao da je pogriješio i, kako reče, “napravio glupost”, javno se ispričavajući za prometnu nesreću. Kao olakšavajuću okolnost za prometni incident spomenuo je uzgred da je te subotnje večeri bio u posebnom psihičkom stanju jer se vraćao s karmina jednog od svojih najboljih prijatelja. Drugi dio zahtjeva – simulirano stavljanje mandata na raspolaganje – trebao bi se realizirati u četvrtak, na sastanku rukovodstva zagrebačke organizacije SDP-a. U svakom slučaju, čak i kao ritualni pokajnik kojemu su unaprijed oprošteni svi politički grijesi, Bandić je opet izgovorio laži. Primjerice: nije istina da se napio na pogrebu, nego u svojoj vikendici.

MIlan Bandić je u dva dana iznio tri verzije nesreće, pri čemu je svaki put lagao hrvatskoj javnosti: najprije je u Mariboru novinare uvjeravao da se nesreća uopće nije dogodila, zatim je na televiziji tvrdio da nije bježao i da je surađivao s policijom, da bi na presici priznao da je bilo malih problema s policijom ali je lagao da je bio na karminama za prijatelja Novi sukob SDP-ovih frakcija

Ipak, suprotno Račanovim nastojanjima da spašavanjem Bandića sačuva koheziju SDP-a, prometna nesreća Milana Bandića nije ostala bez utjecaja ni na rejting SDP-a u političkoj javnosti, niti na odnose unutar stranke. Štoviše, događaj se pojavio kao novi katalizator sukoba između SDP-ovih ljevičara i SDP-ovih desničara, što već dvije godine tinja u prigušenim kuloarskim ogovaranjima. U neslužbenim razgovorima s novinarima Bandićevi sljedbenici tvrde, naime, da je afera namještaljka Šime Lučina, ministra unutarnjih poslova. Ne shvaćajući što je to tako skandalozno u ponašanju pijanog vozača s titulom gradonačelnika glavnoga grada Hrvatske, Bandićevi SDP-ovci jedinim problemom smatraju činjenicu što incident nije prešućen i zataškan. Kažu: priču o Bandićevu pijanstvu i bijegu s mjesta nesreće Lučin je plasirao u medije kao njegov frakcijski protivnik. Za razliku od Lučina, pripadnika lijeve SDP-ove frakcije, Bandić uživa reputaciju SDP-ova desničara koji bi, po svome ponašanju, stilu odlučivanja i retorici mogao biti i sasvim dobar član HDZ-a.
I doista, u domaćoj političkoj tradiciji velika je rijetkost da ministar i gradonačelnik iz iste stranke nisu solidarni u prešućivanju i zataškavanju nepodopština, čak i kada pripadaju sukobljenim unutarstranačkim strujama. Prema Nacionalovim saznanjima, Lučin nije u potpunosti poštovao ustaljene običaje. Kada je u subotu navečer usmeno obaviješten da je pripiti Bandić udario u automobil jednog Zagrepčana, bježeći s mjesta nesreće i s policijskog očevida, Lučin je uzvratio vrlo kratkom instrukcijom: postupite prema proceduri, ja se u to ne želim miješati.
Budući da MUP-ova procedura u slučaju prometnih nesreća u posljednje dvije godine uključuje i policijsku obavijest medijima, dan poslije, 6. siječnja, novinske redakcije dobile su priopćenje ovakvog sadržaja: “Dana 5. siječnja 2002. godine oko 22,30 sati Milan B. (1955.) kao vozač osobnog automobila reg. oznake ZG 2211- MB u alkoholiziranom stanju (1,60 g/kg) kretao se kolnikom Ksaverske ceste lijevim prometnim trakom u pravcu sjevera. Dolaskom do prilaznog kolnika prema vrtnom centru Mihaljevac 12, neoprezno se prestrojavao u desni prometni trak, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu. Tom prilikom desnim bočnim dijelom svoga automobila okrznuo je lijevi bočni dio osobnog automobila reg. oznake ZG 354-00 kojim je upravljao Dario B. U nezgodi ozlijeđenih osoba nije bilo, a ukupna materijalna šteta cijeni se na oko 8.000 kn.”
Ostatak priče iz MUP-a je iscurio neslužbenim kanalima, pa su u ponedjeljak, 7. siječnja, sve dnevne novine tu šturu policijsku obavijest predstavile u potpuno drukčijem svijetlu: kao primjer skandaloznog ponašanja zagrebačkoga gradonačelnika. Prema novinarskim otkrićima, Bandić je pijan sjeo u svoj range rover pošto je subotnje popodne i večer proveo u probranom društvu svojih političkih suradnika i sljedbenika koji su uz roštilj i vino “tulumarili” u njegovoj vikendici nedaleko od Samobora. Prema izjavama svjedoka, popio je pet “gemišta”. Ali kako vrlo rijetko konzumira alkohol, Bandić se toliko napio da nije osjetio udarac svoga range rovera u opel vectru. Ukratko, Dario Balija uspio je sustići i zaustaviti Bandića tek na Gračanskoj cesti, ne sluteći da je zagrebački gradonačelnik krivac prometne nezgode. Pošto je odbio Bandićevu ponudu da spor riješe privatno, bez nazočnosti policije, vlasnik oštećenog automobila mobitelom je obavijestio dežurnu policijsku službu o automobilskom sudaru.

Bandićevi prijedlozi policajcima

Nakon dolaska policije – koja također nije znala da je riječ o političaru visokog ranga – sastavljen je zapisnik, obavljen je očevid i zatražen alkotest od oba vozača. Bandić je, navodno, i policajcima predložio da se sve riješi “u četiri oka”, bez formalnosti, u njegovu uredu u Gradskom poglavarstvu. Budući da njegov prijedlog opet nije prihvaćen, onako pripit sjeo je u svoj range rover i drugi put pobjegao. U policijskoj potjeri ulovljen je na semaforu na Gupčevoj zvijezdi gdje su ga policajci silom ugurali u svoje vozilo i vratili na Gračansku cestu. U tom trenutku u priču su se umiješali njihovi šefovi, pokušavajući gradonačelnika nagovoriti na suradnju.
Drama je okončana dva sata kasnije, kada se Bandić već djelomično otrijeznio. Pristao je na testiranje tek u svome stanu u Bužanovoj ulici. Pokazalo se da u tom trenutku ima još 1,6 promila alkohola u krvi, što je trostruko više od dopuštenoga.

Ostavke pomoćnika ministra

Već i ove sekvence bile bi dovoljan razlog za ozbiljno preispitivanje Bandićeve gradonačelničke podobnosti. Gradonačelnik bilo kojeg europskoga grada morao bi napustiti svoju funkciju zbog vožnje u pijanom stanju i bijega s poprišta prometne nesreće. Na isti način prošle godine na ostavku su prisiljena čak dva domaća dužnosnika, s manje značajnim političkim titulama i manjim prometnim grijesima od Bandićevih: Miljenko Domljan, bivši pomoćnik ministra kulture, i Zlatko Miliša, bivši pomoćnik ministra prosvjete. Kada je utvrđeno da ih je policija ulovila za vozačkim mjestom sa znatno većom količinom alkohola u krvi od dopuštenog maksimuma, upravo premijer Račan na jednoj od sjednica vlade inzistirao je na njihovoj političkoj odgovornosti. Nadajući se kako će isto mjerilo vrijednosti primijeniti i u Bandićevu slučaju, pripadnici SDP-ove ljevice ovih su dana podsjetili Račana na Domljanov i Milišin primjer. No diskretno podsjećanje nije dalo očekivane rezultate. Shvaćajući politiku kao uvijek isto balansiranje između posvađanih partijskih lobija i struja, Račan je Bandiću dao status političke iznimke; kratkoročno gledano, možda će to doista očuvati kakvu-takvu homogenost SDP-a, ali dugoročno gledano – završit će novim padom SDP-ova političkog i izbornog rejtinga.
Pijani Milan Bandić svojom prometnom nesrećom nije se samo ogriješio o dobre građanske običaje i moral hrvatske metropole kojom upravlja, nego je u nastavku priče ponizio cjelokupnu hrvatsku javnost. Nastojeći zataškati skandal, Bandić ga je dodatno potencirao dajući, u samo dva dana, tri potpuno različite izjave o toj temi. Novinara Večernjeg lista prvo je uvjeravao da se prometna nesreća nije ni dogodila. No kada mu je priopćeno da je iz policije stigla službena potvrda o 1,6 promila alkohola u krvi i sudaru s opel vectrom, Bandić je bio spreman priznati samo jednu činjenicu: da je ”štrajfnuo čovjeka”. Tvrdio je, pak, da je odmah stao i dogovorio se o obeštećenju. Isto objašnjenje u Jutarnjem listu nadopunio je novim detaljem: da je ”štrajfnuo čovjeka” i odmah stao dok se vraćao s jedne fešte u podsljemenskoj zoni Zagreba. Za HTV je izjavio da je ”štrajfnuo čovjeka” i nastavio voziti ne primjećujući da je svojim range roverom očešao opel vectru. Bio je, kako reče, u teškom psihičkom stanju jer se vraćao s karmina, ali pred policijom nije bježao i odmah je pristao na alkotest. Konačno, na već spomenutoj konferenciji za novinare koja je održana 7. siječnja, iznio je svoju treću verziju događaja, priznavši da je između njega i policije bilo “malih nesporazuma” i da alkotekst nije obavljen na mjestu prometne nesreće, nego pred njegovom zgradom, dva sata kasnije.
Da je Hrvatska demokratska zemlja, nakon toliko kontradikcija u samo dva dana, Bandić doista ne bi morao podnijeti ostavku. Smijenila bi ga njegova vlastita stranka kojoj je nanio neprocjenjivu štetu.

Svi skandali Milana Bandića

VIKENDICA U SAMOBORU. Najveći nedavni skandal vezan uz Bandića je slučaj s njegovom vikendicom u Samoborskom gorju, za koju je u listopadu otkriveno da je građena bez građevinske dozvole. Nakon objavljivanja te informacije u novinama, Bandić je najavio sanaciju bespravne gradnje kao strateški program razvoja grada. Nekoliko dana kasnije, gradnju vikendice zaustavio je građevinski inspektor. Zatim se oglasio samoborski gradonačelnik Pavao Grom, koji je obećao da će Bandić dobiti dozvolu, ali to nije spriječilo Ministarstvo prostornog uređenja da izda rješenje po kojem vikendica ima biti uklonjena u roku od 15 dana. Međutim, dozvola je brže-bolje izdana, i vikendica je ostala. U sličnoj se situaciji mjesec dana kasnije našao Bandićev pročelnik za gospodarstvo Ladislav Prežigalo, kojem su inspektori zaustavili gradnju garaže velike površine uz kuću u elitnom dijelu grada, ali je i on uspio ishoditi dozvolu.
LAŽIRANJE GLASOVA U JUTARNJEM LISTU. Iako je uvijek bio svjestan važnosti imidža u javnosti, Milan Bandić je ipak za dlaku izgubio u izboru Jutarnjeg lista za osobu godine u Zagrebu od Janice Kostelić. Naime, redakcija Jutarnjeg otkrila je da je 500 glasova poslano s iste adrese, a njih su organizirano, ali ne i samoinicijativno, slali članovi gradskog SDP-a.
OBNOVA KUĆA U DERVENTI. U kolovozu prošle godine je odjeknula afera s davanjem pola milijuna gradskih kuna za obnovu kuća u Derventi, a za tu su odluku članovi Gradskog poglavarstva koji su bili na godišnjem odmoru morali glasati telefonski.
RAZMETANJE AUTOMOBILIMA. Range Rover s kojim je u noći sa subote na nedjelju Bandić sudjelovao u nesreći, kupio je za 26 tisuća njemačkih maraka na licitaciji kako bi njime išao u lov s lovačkim društvom iz Sesveta u koje se nedavno učlanio. Rover je zamijenio BMW-a koji je zagrebački gradonačelnik bio kupio od HDZ-ovog šefa Robnih terminala Rina Jurića. Prošle je godine obitelj Bandić dobila još jednu automobilsku prinovu, Peugeot 206 koji je zagrebački gradonačelnik poklonio svojoj kćeri za uspješnu maturu.
FINANCIRANJE DESNIČARA I AFERA S VODOVODOM. Bandić je financirao desničarski skup na Trgu bana Jelačića gradskim novcima, fotografirao se u društvu HDZ-ova miljenika i osumnjičenika za ratne zločine Mirka Norca na Sinjskoj alci, te naveo vijećnike Gradske skupštine da prekrše Zakon o komunalnom gospodarstvu i omoguće vlasnicima bespravno sagrađenih objekata priključak na vodovod.

Bandić zaradio 6 kaznenih bodova i 4500 kuna kazne

Prema Zakonu o sigurnosti cestovnog prometa, osoba koja prouzroči prometnu nesreću s materijalnim posljedicama u alkoholiziranom stanju kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 700 do 4000 kuna. Osim toga, takvoj će se osobi vozačka dozvola oduzeti na šest mjeseci, a upisat će joj se i tri kaznena boda. Druga kazna koja Milana Bandića očekuje je ona za napuštanje mjesta prometne nesreće, koja iznosi 500 kuna, tri mjeseca oduzimanja vozačke dozvole i tri kaznena boda.
Međutim, zagrebačkom se gradonačelniku te kazne neće moći izravno zbrojiti. Što se novčanog dijela kazne tiče, on će za oba prekršaja moći iznositi najviše koliko je zbroj maksimalnih kazni, odnosno 4500 kuna. Kolika će novčana kazna točno biti, ovisit će o prekršajnom sucu. Vozačka se dozvola može privremeno oduzeti na najviše šest mjeseci, pa će je Bandić na toliko i izgubiti, a kad je nakon pola godine ponovno dobije, na kontu će ga dočekati šest upisanih kaznenih bodova.
Za stručno mišljenje o psihofizičkom stanju odrasle osobe kod koje se utvrdi 1,6 promila alkohola u krvi upitali smo dr. Darka Breitenfelda, stručnjaka za ovisnosti iz Vinogradske bolnice: “Čovjek koji ima oko jednog promila, odnosno ispod dva promila alkohola u krvi je pripit, vedar, veseo i nije izrazito pijan. Uz to treba dodati da su mu oslobođene kočnice te da su mu slabiji refleksi i sve što ide uz to. Svaki čovjek bi trebao znati da, čim je dobro raspoložen od pića, to znači da ne može voziti automobil. Neka osoba da bi došla u takvo stanje trebala bi popiti oko četiri pića.”