Objavljeno u Nacionalu br. 327, 2002-02-19

Autor: Jasna Babić

POSLEDNI MANEVAR ORTYNSKOGA

Ortynski pustio Andabaka da udovolji amerikancima

Nakon što nije uspio izručiti Andabaka BiH, Ortynski se o njegovou puštanju dogovorio s predstavnicima međunarodnog protektorata vjerujući da će ga uhvatiti u BiH zbog Leutarovog ubojstva

RADOVAN ORTYNSKI panično pokušava spasiti funkciju glavnog državnog odvjetnikaRADOVAN ORTYNSKI panično pokušava spasiti funkciju glavnog državnog odvjetnikaIvan Andabak, optužen za šverc 660 kilograma kokaina, pušten je iz riječkog pritvora. To je očajnički manevar Radovana Ortynskog da spasi funkciju glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Prema Nacionalovim izvorima u diplomatskim krugovima, oslobađanje je dogovoreno s predstavnicima međunarodnog protektorata u BiH, u skladu sa suludom pretpostavkom da će Andabak posjetiti susjednu državu, gdje će ga uhititi zbog ubojstva Joze Leutara, nekadašnjeg doministra bosanskohercegovačkog MUP-a. Tako bi Radovan Ortynski, kako sam vjeruje, na zaobilazan način ipak ispunio staro obećanje o Andabakovu izručenju sarajevskim vlastima, udovoljio zahtjevima diplomatsko-obavještajnih krugova u Hrvatskoj i BiH te osvojio njihovu podršku u najkritičnijem trenutku karijere: uoči izvješća saborskim zastupnicima koje će, najvjerojatnije, završiti njegovom prisilnom ostavkom.
Podsjećamo, Ivan Andabak, umirovljeni general HVO-a i nominalni zapovjednik Kažnjeničke bojne iz Širokog Brijega, uhićen je u rujnu 2000. nakon akcije DEA-e, najveće američke agencije za borbu protiv trgovine drogom koja je otkrila međunarodni švercerski kanal između Kolumbije i afričke države Gambije. U zajedničkoj američko-hrvatskoj istrazi identificirana je ne samo Andabakova privatna tvrtka koja je kokainsku pošiljku transportirala preko riječke luke, nego i njegovi švercerski partneri u Britaniji i nekim afričkim zemljama. Uhićen je, dakle, kao jedan od pripadnika mnogočlane narkoorganizacije i pod vrlo teškim optužbama izveden pred riječki sud. Pošto je u pritvoru proveo godinu i pol, samo je Državno odvjetništvo, mimo svih običaja i zdravoga razuma, radikalno ublažilo optužne kvalifikacije. U novoj varijanti ustvrdilo je da 660 kilograma kokaina Andabak nije pribavio i transportirao u dosluhu sa suučesnicima udruženima u zločinačku organizaciju, nego kao usamljeni i, očito, jedinstveni slučaj krupnog dilera-pojedinca. Zbog tako umanjenog kažnjivog djela nadležno sudsko vijeće faktički je natjerano da Andabaka pusti iz pritvora i da mu se omogući obrana sa slobode. Da ne bude nikakve zabune o blagonaklonosti Radovana Ortynskog, Državno odvjetništvo izrijekom je podržalo Andabakovo oslobađanje, obznanivši da se suzdržava od bilo kakva prigovora ili žalbe. Radi bolje ilustracije skandaloznog državnoodvjetničkog manevra valja spomenuti da se u Remetincu sudi ljudima za preprodaju mnogo manjih količina droge, ali su u pritvoru već više od dvije godine.
Istina, po izlasku iz zatvora Ivanu Andabaku oduzeta je hrvatska putovnica, čime bi, naoko, trebalo spriječiti njegov eventualni bijeg s domaćeg teritorija. No, koliko je poznato, Andabak nije samo hrvatski nego i bosanskohercegovački državljanin koji posjeduje i neke druge identifikacijske dokumente. A za izlazak iz Hrvatske u bilo kojem smjeru danas je potrebna samo osobna iskaznica.
Ukratko, pravosudna predstava s umirovljenim generalom HVO-a sadržava samo jedan racionalni detalj: smišljena je uoči nastupa Radovana Ortynskog pred Saborom Republike Hrvatske koji bi trebao označiti kraj njegova pravosudnog mandata. Već nekoliko mjeseci u kuloarima vladajuće koalicije govori se da parlamentarna većina neće prihvatiti njegovo godišnje izvješće i da će time biti prisiljen na ostavku. Razlozi su i javno evidentni: unatoč medijskoj pompi kojom je uzdignut u prvog hrvatskog bojovnika protiv krupnog kriminala, Ortynski nije postigao nikakve rezultate. Njegova optužnica protiv tzv. male zločinačke organizacije završila je oslobađajućom presudom, jer je jednu skupinu varalica i kamatara opisao kao mafijaške negativce, dok je drugu skupinu varalica i kriminalaca predstavio kao njihove žrtve. Ni remetinečko suđenje tzv. velikoj zločinačkoj organizaciji -po istom obrascu – ne odvija se prema medijskim najavama glavnog državnog odvjetnika. Budući da svjedoci optužbe zvuče sve manje vjerodostojno, a materijalni dokazi postaju sve sumnjiviji, sudski spektakl poprima obrise istražne i državnoodvjetničke karikature.
Paralelno s profesionalnim promašajima, Ortynski niže i sve gore političke gafove. Uspio se posvađati s MUP-om, HIS-om, Uredom predsjednika, sucima i naposljetku s Draganom Novoselom, v.d. ravnateljem USKOK-a, kojeg je sam nedavno izabrao i imenovao. Iz dana u dan eskalirajući u pravi podzemni rat, svađa s Novoselom nadahnuta je motivima koje valja tražiti i u pozadini najnovijeg pravosudnog skandala s Ivanom Andabakom: tko će od njih dvojice putovati u Sarajevo, komunicirati s tamošnjim međunarodnim protektorima i surađivati s američkim obavještajnim ispostavama u Hrvatskoj. Ortynski , naime, vjeruje da je američko-europska podrška važnija za njegovu karijeru od njegovih minornih radnih rezultata, promašenih optužnica, raspoloženja saborske većine i stavova hrvatskog premijera.
No, kako su ti krugovi također sve nezadovoljniji njegovim učinkom, Ortynski je s Andabakom odigrao igru kojom dokazuje, prije svega, da je mnogo manje reprezentant hrvatskog pravosuđa, a mnogo više pravosudni agent Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije. Prema Nacionalovim pouzdanim saznanjima, Radovan Ortynski više vremena troši na obilazak američke ambasade u Zagrebu i putovanja u susjednu državu, nego na studiranje svojih državnoodvjetničkih spisa. Utoliko bi bilo zanimljivo preispitati slučaj “Baxter” koji američka diplomacija nastoji što više neutralizirati i zataškati, izbjegavajući skandalozni sudski proces s američkim dijalizatorima koji su distribuirani hrvatskim zdravstvenim ustanovama. Koliko se javno zna, državnoodvjetnička institucija kojom Ortynski upravlja, navodno zbog nepoznavanja pravosudne procedure, nije dala nalog za obdukciju “Baxterovih” žrtava. Time je umalo spriječena bilo kakva šansa za financijsku odštetu obiteljima čiji su članovi preminuli zbog smrtonosnih aparata američke tvrtke.
Kada je, naime, u siječnju 2001. preuzeo dužnost glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, međunarodnim protektorima u BiH i američkoj ambasadi u Zagrebu dao je dva velika obećanja. Prvo: da će OHR-u, Uredu visokog predstavnika u BiH, pomoći u raspletanju podzemnih financijskih veza između Privredne banke u Zagrebu i Hercegovačke banke u Mostaru koja je, podsjećamo, proglašena velikom praonicom HDZ-ova novca. I drugo: da će Ivana Andabaka, optuženog za organizaciju političkog ubojstva Joze Leutara, izručiti kantonalnom sudu u Sarajevu.
Ni jednu od preuzetih obveza Radovan Ortynski nije izvršio. Hrvatski zakoni zabranjuju izručenje hrvatskih državljana bilo kojoj stranoj zemlji, pa tako i Ivana Andabaka. A ni generalni istražni pretres poslovanja Privredne banke, kako je to Ortynski najavio svojim američkim i europskim prijateljima, nije bilo moguće izvesti a da se drastično ne prekrši zakon. Premda su hrvatski političari na to više upozoravali predstavnike američko-europskog protektorata u BiH , Ortynski se zakleo da će – usprkos svima njima – pronaći zakonske kvake za spektakularni ulaz u Privrednu banku i Andabakovo preseljenje u sarajevski zatvor. Po svemu sudeći, time je doista osvojio simpatije međunarodnih moćnika. Nakon njegova imenovanja za glavnog odvjetnika Republike Hrvatske, u nekim diplomatskim kuloarima pronio se glas da se američki interes ne sastoji u tome da se Radovan Ortynski pridržava zakona kao pijan plota, nego da im svim sredstvima pomogne u rekonstrukciji političko-kriminalne mafije koja ometa sređivanje stanja u Bosni i Hercegovini. Štoviše, sam Ortynski hvalio se da će uz pomoć Amerikanaca i bosanskohercegovačkog OHR-a postati najmoćniji čovjek u Republici Hrvatskoj koji će, ako mu se prohtje, rušiti i hrvatske premjere i hrvatske predsjednike.
To je doista i pokušao. Suđenje tzv. zločinačkoj organizaciji u Remetincu iskorišteno je da bi se predsjednik Stipe Mesić proglasio zaštitnikom knežijske mafije. Tijekom svojih bosanskohercegovačkih turneja Ortynski je pred predstavnicima OHR-a apostrofirao Račana kao glavnu prepreku u rješavanju najvećih kriminalnih slučajeva. Trenutačno je zabavljen pozadinskom medijskom kriminalizacijom Damira Lončarića, ravnatelja HIS-a, uvjeren da je riječ o šefu institucije koja najviše ugrožava njegove američke pozicije na domaćem i bosanskohercegovačkom terenu.
Od svih očekivanja glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske ispunio je, naime, samo jedno: pokazalo se da doista ne drži do zakona. No pokazalo se, također, da njegovo ignoriranje zakonskih pravila ne jamči lakši, brži i efikasniji obračunu s organiziranim kriminalom. Ivanu Andabaku za ubojstvo Joze Lautara moglo se suditi u Zagrebu. Valjalo je samo pokrenuti proceduru međunarodne pravne pomoći i od bosanskohercegovačkih vlasti prikupiti relevantnu dokumentaciju. Ortynskom to nikada nije palo na pamet. Tvrdoglavo inzistirajući na njegovu izručenju, obećao je u Sarajevu kako će nagovoriti Račana da dvije zemlje u što kraćem roku potpišu specijalni aranžman o međusobnoj razmjeni kriminalaca s dvostrukim državljanstvima. Na kraju se ustvrdilo da, s obzirom na hrvatski Ustav, ni to nije moguće. Tako je Radovanu Ortynskom, u očajničkom spašavanju njegove pozicije, preostalo samo jedno: suluda pretpostavka da će Andabak, puste li ga iz hrvatskog pritvora, naivno uletjeti u zamku bosanskohercegovačke policije i SFOR-a.

Vezane vijesti

NSK: Otvorena izložba 'Tragač za zvijezdama'

NSK: Otvorena izložba 'Tragač za zvijezdama'

Izložba "Tragač za zvijezdama", na kojoj su predstavljeni radovi velikoga hrvatskog i međunarodnog znanstvenika, matematičara, astronoma i geodeta… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika