Dražen BudišaNakon što je proteklog tjedna od premijera Ivice Račana ponovno ultimativno zatražio smjenu ministra gospodarstva Goranka Fižulića, predsjednik HSLS-a Dražen Budiša dramatično je ugrozio stabilnost državnog proračuna za tekuću godinu i zemlju praktično gurnuo na rub ekonomskog kolapsa.

Hrvatska bi se zbog Budišina zahtjeva na rubu ekonomske propasti našla zato što bi trenutačnom smjenom Goranka Fižulića bili potpuno blokirani procesi privatizacije “Ine” i Croatia osiguranja. To bi pak u državnom proračunu isprva dovelo do nedostatka najmanje tri milijarde kuna, koliko se ove godine u proračun trebalo sliti realizacijom tih transakcija, a potom bi vrlo brzo bili paralizirani i drugi bitni ekonomski procesi.

Do paralize tih procesa koja bi zemlju gurnula u mučni ekonomski kolaps s nesagledivim posljedicama ne bi, doduše, došlo zbog neke Fižulićeve teško zamjenjive ekonomske lucidnosti. Paraliza već započetih privatizacijskih procesa nastupila bi zato što bi u slučaju trenutačne smjene Goranka Fižulića Ministarstvo gospodarstva napustili i svi njegovi bliski suradnici, koji su izravno bili uključeni u provođenje tih transakcija.

Podsjećamo, u ponedjeljak, 4. ožujka, ministru gospodarstva Goranku Fižuliću svoje su ostavke ponudili njegova zamjenica Maja Brinar, te četvero njegovih pomoćnika: Olgica Spevec, Renata Šeperić, Roman Nota i Duško Žurić. Oni su Fižuliću svoje ostavke ponudili zbog kritika koje su iz HSLS-a bile upućene na rad Ministarstva gospodarstva. Fižulić je te ostavke odbio, rekavši da je potpuno zadovoljan radom svog tima i dodavši da su kritike potpuno neutemeljene. Iako je Fižulić tada izjavio kako se nada da će kvalitete njegovih suradnika znati prepoznati i njegov nasljednik, već se tada moglo naslutiti da bi u slučaju trenutačne Fižulićeve smjene ministarstvo mogla napustiti i cjelokupna njegova ekipa.

U tom slučaju eventualni Fižulićev nasljednik morat će formirati potpuno novi tip svojih bliskih suradnika. To bi moglo potrajati nekoliko tjedana, a potom bi prošlo još bar dva do tri mjeseca dok se novi tim ne bi potpuno, s jednakim intenzitetom mogao uključiti u procese koje je Ministarstvo gospodarstva već počelo. Takav scenarij jasno sugerira da se opisani projekti ne bi realizirali do kraja tekuće godine.

U prvom redu riječ je o procesima privatizacije “Ine” i Croatia osiguranja. Sukladno preuzetim obvezama iz stand-by aranžmana s MMF-om Vlada je već počela proces privatizacije “Ine”. Izabrala je savjetnika za privatizaciju i stvorila zakonski okvir za privatizaciju, a u ovogodišnji proračun već je ugrađen i novac od prodaje 25-postotnog udjela te kompanije. Iako se o pravoj vrijednosti “Ine” teško može konkretno govoriti, procjene vrijednosti te kompanije kreću se između jedne i dvije milijarde dolara, što bi značilo da će samo u slučaju odgode te privatizacije u proračunu ove godine manjkati između 250 i 500 milijuna dolara.

Slična je i situacija s Croatia osiguranjem. Prošli tjedan Vlada je primila neobvezujuće ponude od nekolicine ozbiljnih stranih interesenata, a najozbiljnije su ponude pristigle od slovenskog Triglav osiguranja i austrijske Uniqe. Oba ponuđača spremna su za 51 posto Croatia osiguranja platiti oko 130 milijuna eura, koji u slučaju odlaska Fižulića i njegova tima ove godine također neće doći u proračun.

Odgoda tih procesa neće imati samo razoran financijski učinak za ovogodišnji proračun. To će biti i dodatni signal koji će udaljiti strane investitore iz Hrvatske te koji će posredno također utjecati na pogoršanje kreditnog rejtinga Hrvatske. Osim toga, bit će potpuno neizvjestan konačan ishod privatizacije Hrvatske poštanske banke, Croatia banke, preostalog dijela Privredne banke Zagreb. Riječ je o procesima koji za punjenje ovogodišnjeg proračuna nemaju težinu kao, primjerice, netom spomenuta privatizacija “Ine”, ali su vrlo bitni za stvaranje kvalitetnih odnosa s MMF-om.

Uz sve to, veliko je pitanje i hoće li se u slučaju trenutačnog odlaska Goranka Fižulića, kojeg bi po svemu sudeći pratila i njegova ekipa, uopće moći realizirati i ulazak Hrvatske u CEFTA-u i potpisivanje ugovora o slobodnoj trgovini s Jugoslavijom, Poljskom, Norveškom i Islandom. Riječ je o procesima koji bi trebali biti okončani do početka srpnja, te čije bi okončanje Fižuliću zapravo omogućilo da časno napusti Vladu u ljeto, kako je sam najavio.

Još u nedjelju, 3. ožujka, Dražen Budiša bio je spreman dopustiti Fižuliću časno napuštanje ministarske funkcije, nakon koje bi njegov tim najvjerojatnije nastavio raditi pod vodstvom nekog Budiši lojalnog člana HSLS-a. Budiša mu je to odlučio dopustiti nakon što se suočio s dramatičnom dvojbom raskola u stranci ili izbacivanja iz vladajuće koalicije.

No već dan nakon toga Fižulić je prekršio unutarstranački dogovor o nenapadanju i nastavio javno govoriti protiv Budiše. Fižulić se ponovno javno usprotivio Budiši zbog svoje naprasne naravi, ali najvjerojatnije i zato što je sa svojim timom dogovorio kolektivno napuštanje ministarstva gospodarstva. Potom je Budiša napravio novi zaokret i opet zatražio hitan Fižulićev odlazak. Učinio je to ponajprije zbog povrijeđene taštine, a tek potom zato što Fižulića doživljava kao predvodnika njemu programski suprotstavljenih HSLS-ovih ministara i ozbiljnog unutarstranačkog oponenta. Utoliko ekonomska budućnost zemlje u ovom slučaju nije tek talac Budišinih osobnih kaprica i animoziteta, nego je gospodarski oporavak zemlje u ovom slučaju i talac političkih obračuna u HSLS-u.

Budiša je tada, doduše nominalno zbog nekih drugih razloga, napustio sastanak čelnika vladajuće petorke i izazvao kulminaciju krize Vlade, a Goranko Fižulić sastao se nasamo s premijerom Ivicom Račanom.

Premijer ga je uzeo u zaštitu, jer je štiteći Goranka Fižulića i njegov tim zapravo odlučio zaštititi program Vlade. On to vjerojatno nije učinio zato što je on osobno štovatelj Goranka Fižulića, nego se tvrdi da je do te bliske suradnje došlo prije svega zbog konkretnih obostranih interesa.

Sve do posljednjih velikih unutarstranačkih obračuna u HSLS-u Goranko Fižulić u javnosti je uglavnom slovio za kontroverznog ministra. Odmah nakon 3. siječnja 2000. mnogi su upozoravali na to da Fižulić zbog svoje tvrtke “Magma” nije najprikladnija osoba za ministra gospodarstva zbog sukoba javnog i privatnog interesa. On je na ministarsku funkciju došao u vrijeme kada je njegova tvrtka “Magma” dulje vrijeme državi dugovala gotovo milijun eura neplaćenog PDV-a. Nedugo nakon preuzimanja ministarske funkcije vođenje tvrtke povjerio je svojoj supruzi Biserki, a “Magma” se istodobno uz pomoć Croatia osiguranja uspješno zadužila kod jedne komercijalne banke, tvrdi se, ponajviše zbog saniranja duga.

Iako tvrtka koju danas nominalno vodi Fižulićeva supruga od izbornih promjena posluje prilično dobro, njega su često optuživali da koristi svoju funkciju radi “Magme”. No ništa od optužbi nije dokazano, iako u brojnim stranim poslovnim krugovima ne taje da bi za imidž Hrvatske bilo bolje da Fižulićevu funkciju obnaša netko koga se ne može prozvati zbog sukoba privatnog i javnog interesa.

Osim toga, Fižulić je bio protagonist i brojnih zakulisnih lobističkih prepucavanja u različitim transakcijama koje je Vlada provodila. Optužbe Fižuliću nisu zasmetale sve do trenutka kada se politički ponovno aktivirao Dražen Budiša. Sam Fižulić, koji danas potpuno podržava Vladu, u strahu za svoju funkciju u veljači je odgodio pomno pripreman put u SAD, gdje je s velikom delegacijom trebao predstaviti hrvatsko gospodarstvo i tražiti investitore za “Inu”, HEP i “Janaf”.

Iako je i to štetilo gospodarskim interesima zemlje, nakon četrdesetak dana Fižulić se prometnuo gotovo u ključni kohezivni faktor aktualnoj Vladi. On je time pokazao političku zrelost, jasno dajući do znanja da podržava program Vlade, koji namjerava nastaviti energično provoditi. U kojoj će mjeri to uspjeti održati Vladu na okupu u ovom je trenutku teško reći. No Fižulić je svojim posljednjim zbližavanjem s premijerom Račanom Budiši vjerojatno zadao ozbiljniji udarac nego što je mogao očekivati. Tvrdoglavim i kapricioznim ustrajanjem na Fižulićevoj trenutačnoj smjeni Dražen Budiša se definitivno razotkrio kao političar koji gospodarske interese cijele zemlje podređuje osobnim frustracijama, što bi na eventualnim prijevremenim izborima HSLS mogao skupo platiti.