Smješteno u neuglednom kompleksu zgrada na zagrebačkom Ksaveru, mini-gradu namijenjenom bivšoj komunističkoj vrhušci, Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo svojim je aktivnostima u dvije godine osvojilo simpatije svih kojima je stalo do poslovnosti. Niz povoljnih kreditnih linija koje su osigurali, razvijanje poduzetničkih centara diljem Hrvatske, uspostavljanje kompetitivnosti među gradovima i županijama koje žele privući potencijalne ulagače, podrška malim i srednjim poduzetnicima – od savjetodavne do novčane, kao i posebni programi za implementaciju novih tehnologija, inovativnost ili stare obrte, kao i značajna baza podataka o maloj privredi u Hrvatskoj, a sve to s iznimno malim proračunom – tek su dio aktivnosti koje ovo ministarstvo čine primjerom kako treba raditi i čemu uopće ministarstva služe.

Osigurali smo 1,38 milijardi kuna kredita godišnje: novac udružuje ministarstvo, županije, gradovi i općine, a banke daju multiplikator 'puta pet' koji smo uspjeli povećati na 'puta deset': kamate smo skinuli sa 8 na 7,5 posto, moratorije je dvije godine i rok otplate je povećan sa 7 na 10 godinaDefinirani cilj

Osigurali smo 1,38 milijardi kuna kredita godišnje: novac udružuje ministarstvo, županije, gradovi i općine, a banke daju multiplikator ‘puta pet’ koji smo uspjeli povećati na ‘puta deset’: kamate smo skinuli sa 8 na 7,5 posto, moratorije je dvije godine i rok otplate je povećan sa 7 na 10 godina
Ministar Željko Pecek primjer je hrvatskog političara oko kojega se novinari neće trgati za izjave: on govori pomoću brojki koje pokazuju pozitivne trendove, osmišljava projekte koji će nekomu koristiti, ali i načine kako te projekte oživotvoriti, ne traži da njegovo ministarstvo dobije basnoslovni budžet, niti one s kojima radi navikava na državni novac. Zahvaljujući intervencijama njegova Ministarstva, Hrvatska se lani našla na listi UN-ove Ekonomske komisije za Europu u grupi zemalja brzog napretka u malim gospodarstvima, što je za zemlju iznimno velike nezaposlenosti itekako značajno priznanje.
Željko Pecek rođen je 1954. u Pitomači, a diplomirao je na Višoj ekonomskoj školi u Varaždinu. Nakon pripravničkog mjesta u Zavodu za plan i analizu Općine Đurđevac, zaposlio se u tvrtki “Sloga” gdje je vodio Službu za investicije, plan i analizu. Od 1981. bio je rukovodilac razvojnog sektora i pomoćnik direktora “Duhanprodukta”, a 1994. imenovan je komercijalnim direktorom građevinske tvrtke “Podravina Programat”. Godine 1997. postao je zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog sabora i predsjednik Kluba zastupnika Hrvatske seljačke stranke, a član je i užeg predsjedništva stranke.

NACIONAL: U Programu razvoja malog gospodarstva navodite brojku od 133.000 novih radnih mjesta koja planirate otvoriti do 2004. Brojka je uistinu ambiciozna i teško ju je ne primijetiti. Mislite li na polovici svoga mandata da je ta brojka realno ostvariva, i na čemu temeljite svoje procjene?

Puno brojki koje smo na svojem početku izrekli bile su neuvjerljive i prihvaćene su skeptično. Brojka od 133.000 radnih mjesta za četiri godine nije nedohvatljiva, a to pokazuju i brojke iz prošle godine. Zaposlenost u sektoru obrta, zadrugarstva i malog gospodarstva povećali smo za 27.000 radnih mjesta, nije samo 27.000 radnih mjesta otvoreno, nego je za toliko povećan broj zaposlenih u našoj nadležnosti. A početak je uvijek najteži. Ako bi ostao trend kojim smo krenuli, za četiri godine to bi bilo otprilike onoliko radnih mjesta koliko smo najavili. Definirali smo taj cilj, koji je i u javnosti najviše uočen: broj novozaposlenih u sektoru koji u Hrvatskoj najlošije stoji. Ali mi smo kao cilj definirali povećanje broja obrta, zadruga i trgovačkih društava, a obećali smo i da ćemo napraviti potrebnu infrastrukturu, odnosno institucije koje trebaju pratiti sve što se u ovom sektoru događa. Vjerujem da smo i u tom dijelu uspjeli. U usporedbi s ostalim zemljama u tranziciji, danas imamo najjeftiniji razvojni kapital, osigurali smo brojne kreditne potencijale, a razvijamo i ostalu infrastrukturu: imamo 68 zona maloga gospodarstva koje smo pokrenuli prošle godine, gdje će naći mjesto oni poduzetnici koji se razvijaju, imamo osam tzv. inkubatora gdje poduzetnik-početnik može naći svoje mjesto i u toj zoni sigurnosti, koja se zove inkubator, početi s poslom u dobrim uvjetima u dvije ili tri godine. I, što je posebno važno, imamo 32 centra za poduzetništvo po svim županijama, u zadnje vrijeme po gradovima i po općinama, gdje i obrtnik i mali poduzetnik trebaju naći svaki odgovor koji im treba za razvoj, bilo o kreditima, bilo o tome kakvi su uvjeti u zoni za izgradnju objekata, bilo o tome kako lokalna samouprava potiče poduzetništvo.

Jeftini kapital

Osigurali smo brojne kreditne linije i najjeftiniji razvojni kapital od svih tranzicijskih zemalja, stvorili 8 tzv. inkubatora u kojima početnik može tri godine raditi u sigurnim uvjetima i otvorili 32 centra u kojima mali poduzetnik može dobiti odgovor na svako pitanje

NACIONAL: U nekim ste segmentima preuzeli ulogu na kojoj su vam uvelike zamjerali. Pogotovo se to odnosi na omogućavanje jeftinih kredita, odnosno snižavanje kamata koje su dotad u komercijalnim bankama bile vrlo visoke. Je li intervencionizam države, pogotovo u ovakvom obliku, potreba tranzicijskim zemljama poput Hrvatske i nije li se to moglo i nekako drukčije riješiti, bez vašeg izravnog upletanja?

Vjerujem da je naš najveći uspjeh upravo ovaj jeftini kapital, odnosno velika količina kapitala koji smo osigurali. Shvatio sam da proračun Ministarstva od 100 milijuna kuna nije dovoljan da bismo aktivirali sve što smo željeli, i okrenuli smo se institucijama koje su imale novaca, a to su banke. Program koji radimo s lokalnom samoupravom vjerojatno je prvi program koji je izravno usmjeren u decentralizaciju odlučivanja i udruživanja novaca. Naime, novac udružuju Ministarstvo, županije, gradovi i općine, a banke su lani davale multiplikator “puta pet”, a uspjeli smo ga povećati na “puta deset”. Uvjeti su više nego povoljni: kamate smo skinuli s 8 na 7,5 posto, moratorij je ostao na dvije godine i rok otplate je povećan sa 7 na 10 godina. U suradnji s jedinicama lokalne samouprave imamo osiguranih 1,38 milijardi kuna kredita. To je velik pomak jer očito je da mi zaostajemo u tehnološkom razvoju, i stoga ne trebamo ulagati samo u objekte, nego stalno naglašavam kako treba ulagati i u opremu. Osobno ne vjerujem u liberalnu ekonomiju po kojoj država ne treba intervenirati u nekim područjima. Točno je da naše kreditne linije spadaju u sektor bankarstva, ali banke su isprva imale kamatu barem 50 posto veću od one koju smo mi ugovorili. Bilo je teško u početku, pregovarali smo sa svim poslovnim bankama, i samo dvije ili tri odmah su shvatile da naš sektor treba pratiti. Nakon godinu dana sve najznačajnije banke u Hrvatskoj uključene su u naše programe, a u jednom malom gradu “natjerali” smo tri banke da konkuriraju u realizaciji naših programa. To je taj najveći pomak. Ujedno želimo natjerati lokalne samouprave da – uvjetno rečeno – konkuriraju jedna drugoj. Model je lokalno odlučivanje, o tome odlučuju lokalna povjerenstva po županijama i gradovima. Takav je pristup omogućio ovakve kreditne linije, otvaranje novih radnih mjesta, otvaranje centara za poduzetništvo, otvaranje novih zona, inkubatora i sl. Pokazalo se dobrim receptom, gradovi i općine imaju sve veći interes, a tu se pokazuje i opravdanost teze o potrebi intervencionizma.

NACIONAL: Jesu li banke uvelike opstruirale program? Vaše su im intervencije nanijele izravnu štetu, morali su raditi više kreditnih poslova s manjom kamatom, za razliku od prije kad su zahvaljujući manjem broju poslova i velikim kamatama iste te banke postale vlasnici države.

Ne bih govorio o opstrukcijama, svaki program isprva je teško realizirati. Mi smo donijeli program, ali i provedbene mjere. Na početku je odobravanje kreditnih linija trajalo mjesecima, a danas poduzetnik katkad dobije kredit u manje od 15 dana. Ujedno smo i program u Hrvatskoj garancijskoj agenciji prilagodili tim kreditnim linijama, tako da je odobravanje jamstava kudikamo jednostavnije, i u odnosu na godinu dana prije postignut je velik napredak. Banke konkuriraju jedna drugoj, postupak odobravanja je mnogo kvalitetniji, imamo HGA koja podupire one koji nemaju dovoljno garancija, i model zapravo usavršavamo iz dana u dan. To nije statičan pristup, mi mijenjamo ono što ne valja, slušamo primjedbe i prijedloge, i zapravo iz dana u dan modificiramo sve što radimo.

‘Originalno hrvatsko’

U početku je odobravanje kreditnih linija trajalo po nekoliko mjeseci a danas poduzetnik dobije kredit u roku kraćem od mjesec dana

NACIONAL: Kako je “baza” prihvatila vaša nastojanja, kakve su bile reakcije općina, gradova i županija na vašu ponudu?

Kad smo počeli raditi s gradovima i s općinama, one su dodatno pomogle u provedbi naših programa. Neke općine subvencioniraju kamate, oslobađaju komunalnih pristojbi one poduzetnike koji zapošljavaju značajniji broj ljudi, oslobađaju ih lokalnih poreza i prireza na tri godine, trećina partnera odlučila se na našu preporuku za takve mjere. To se pokazalo dobrim putem, u obostranom interesu – u zaustavljanju nezaposlenosti, za razvoj lokalnih potencijala i lokalnih poduzetnika. Uostalom, vjerujem da županije, gradovi i općine najbolje prepoznaju što mogu razviti na svom području i komu povjeriti razvoj, odnosno komu povjeriti razvojni kapital da otvori nova radna mjesta, da organizira proizvodnju, da se pokuša orijentirati prema izvozu, i da ujedno jamči povrat toga kapitala.

NACIONAL: Dva su segmenta posebno zanimljiva – drvoprerađivačka industrija i proizvodnja zdrave hrane. U drvoprerađivačkoj industriji stalan je problem izvoz sirovine, npr. u Italiju, iz koje uvozimo gotov namještaj, dok se o zdravoj hrani više govori nego što je u Hrvatskoj proizvodimo. Postoje li podaci o tendencijama promjena na tim područjima?

Istina je da su to dva područja na kojima imamo velike šanse, ali je jako malo učinjeno. No upravo prije nekoliko dana razgovarali smo o osnivanju zadruge koja će proizvoditi ekološku hranu, a mi imamo i program koji podupire takvu proizvodnju, ne samo tehnički nego i financijski. Ali jako važno pitanje je drvna branša. U odnosu na prije deset godina izvozimo samo jednu četvrtinu gotovih proizvoda i imamo samo četvrtinu zaposlenih. To je sektor koji najbrže možemo pomaknuti jer šume su i dalje u okolini postojećih objekata, postoji i oprema, koja je, doduše, u lošem stanju i dosta zastarjela pa je treba modificirati i osuvremeniti, a tu su i ljudi koji znaju i koji žele raditi. U ovoj godini posvetit ćemo se upravo tom području, povezivanju po principu “grozdova”. Htjeli bismo u malom gospodarstvu postati lider u hrvatskom okruženju. Teško će biti konkurirati Sloveniji, ali htjeli bismo biti lider u odnosu na BiH, na Crnu Goru, i zemlje u tranziciji gdje to možemo. Zasad nam nastojanja poprilično uspijevaju jer smo već potkraj prošle godine proglašeni zemljom koja je postigla osjetan napredak upravo u sektoru malog gospodarstva, ali osobno bih volio da imamo i lidere u branšama. Primjerice, u drvnoj branši imamo “Tvin” iz Virovitice koji izvozi 90 posto svoje proizvodnje, i on bi oko sebe morao stvarati grozdove malih proizvođača, onih koji će za njega raditi repromaterijale, odnosno ulazne elemente za proizvodnju, a koji će zajednički s “Tvinom” stvarati i proizvode koje možemo plasirati u inozemstvo. Vjerujem da je to dobar put: kooperacija, povezivanje, korištenje tuđih iskustava, u ovom slučaju iskustva “Tvina” koji ima i strateškog partnera, koji je već osvojio Europu, koji ima dobar proizvod, i koji uz taj svoj proizvod može plasirati još proizvoda iz branše, a sve po kriterijima izbirljivog europskog tržišta.

NACIONAL: Što je s izvornim hrvatskim proizvodima? Dojam je da ono što je dosad promovirano kao “originalno hrvatsko” nije postiglo željene rezultate na inozemnim tržištima.

Stvaranje hrvatskog proizvoda je važan element. Mi imamo takvih proizvoda, ali ne vjerujem da se Hrvatska može osloniti samo na “sumamed” i “vegetu”, ma koliko oni bili dobri. Upravo stoga pokrenuli smo program potpore inovatorima, unatrag dvije godine dali smo 60-ak potpora za razvoj inovativnih proizvoda jer bismo htjeli da se dođe do patenta, a od patenta do gotovog proizvoda koji će biti spreman za tržište. Htjeli bismo pratiti one proizvode po kojima bi Hrvatska mogla biti prepoznata. Još uvijek nismo dovoljno prezentirali kravatu, nismo se dovoljno posvetili prezentaciji slavonskog kulena, a tu je i niz drugih proizvoda iz kojih mi moramo stvoriti marku. Ideja nam je da u prvom koraku te proizvode lansiramo u domaće trgovačke lance, odnosno lance koji djeluju u Hrvatskoj, a kad ih oni prihvate i smjeste na police, lakše će ih prihvatiti i u okolnim zemljama. Stoga ćemo se ove godine intenzivno posvetiti traženju i promociji domaćih, hrvatskih proizvoda, stimuliranju njihova razvoja i smještanju na tržištu te potom promociji prema inozemstvu.

NACIONAL: Kad govorite o plasmanu domaćih proizvoda na police trgovačkih centara, od kojih su u Hrvatskoj velik dio inozemni trgovački centri, postoji li mogućnost regulacije broja domaćih, hrvatskih proizvoda na njihovih policama, ili bi to bilo preveliko zadiranje u slobodu trgovine? U nekim supermarketima iznimno je teško naći domaće proizvode, iako su neki nesumnjivo kvalitetni.

Vjerujem da je prekasno za te mjere. Mogli smo to eventualno prije nekoliko godina definirati: što znači struktura robe, odnosno koliko robe ovdašnjeg podrijetla mora biti na njihovim policama. Međutim, mi ih moramo uvjeriti da je dobro da oni prodaju hrvatsku robu, koja mora biti jednake kvalitete kao njihova, i morat će makar u početku biti jeftinija od njihove. Mi ćemo stimulirati i promociju tih proizvoda u trgovačkim lancima, ali ćemo se također boriti protiv onih proizvoda koji su loše kvalitete, koji nisu pripremljeni za naše tržište. Često kupujemo proizvod na kojem nisu navedeni ni sastojci, a kamoli upute na hrvatskom za neku tehničku robu. Zalažem se za borbu za domaći proizvod i borbu protiv stranih proizvoda, ali isključivo na bazi kvalitete tih proizvoda. Vjerujem da na prirodan način, a djelomice i ovim kreditnim linijama, možemo promijeniti strukturu proizvoda u trgovačkim lancima. To će trajati mjesecima, za neke proizvode i godinama, ali uvjeren sam da je to moguće.

NACIONAL: Za uspjeh u svijetu bitno je kako je i od čega neki proizvod napravljen, ali i kako je upakiran i prezentiran. Otvara se niz pitanja kako riješiti probleme koji se javljaju u utakmici s već etabliranim svjetskim markama, što dovodi do pitanja usklađenosti brojnih znanja sa svjetskim trendovima, odnosno spremnosti našeg obrazovnog sustava da pripremi stručnjake koji će moći odgovoriti na sve te izazove. Dakle, koliko su školstvo i cijeli sustav obrazovanja primjereni osposobljavanju stručnjaka raznih profila koji sudjeluju u kreiranju dobrog i prepoznatljivog, u ovom slučaju originalnog hrvatskog proizvoda?

U zadnje vrijeme često slušam kako smo mi nespremni za Europu, pogotovo malo gospodarstvo. Ali brojke govore potpuno drukčije. Za izlazak na inozemno tržište nedostaje nam jeftini kapital, odnosno mogućnost da mali poduzetnik koji je sklopio ugovor s inozemnim partnerom može kupiti repromaterijal, pokrenuti proizvodnju i konkurirati cijenom i uslugom, na kraju da može financirati svog kupca nekoliko mjeseci, dok mu ovaj ne plati. Stoga smo kreirali kreditnu liniju u kojoj subvencioniramo kamatu, a ta je kreditna linija s kamatom oko 6 posto godišnje. Iznenadile su me brojke do kojih smo došli. Ministarstvo prati male poduzetnike koji su prošle godine izvezli 202 milijuna maraka. Kad to usporedimo s brodogradnjom, čiji je izvoz bio u vrijednosti nešto većoj od 700 milijuna maraka, ova 202 milijuna izvoza malih privrednika – a govorimo samo o onom dijelu malih privrednika koje mi kreditno pratimo – uistinu su dobar rezultat. To još možemo unapređivati. Stimuliramo uvođenje ISO standarda, koji je također ulaznica za europsko tržište, zajedno s Hrvatskom obrtničkom komorom obučavamo ljude i dajemo im pomoć u raznim oblicima, plaćamo konzultantske usluge, financiramo dobivanje same licence. Teza da “malo ne može ići van” netočna je, ali i teza da ne možemo uspješno izvoziti također se pokazala netočnom. Istina je da imamo brojnih ograničenja i nekih nesnalaženja, ali stalnom edukacijom mnogo se toga može riješiti. U Ministarstvu imamo njemačku državnu agenciju GTZ koja nam govori o svojim iskustvima i s kojom pratimo osam županija gdje smo ih angažirali upravo na edukaciji – da nam govore o njemačkim iskustvima, o tome kako pristupiti europskom tržištu, kakva bi trebala biti ambalaža i kakvi su ekološki kriteriji da bi proizvod Europi bio prihvatljiv u. Danas već iz iskustva znamo da su naše škole i naši fakulteti dovoljno dobri i malo je toga što bi trebalo mijenjati. Većina onih koji završe visoke škole i fakultete dovoljno su kvalitetno obrazovani, govore jezike, služe se kompjutorima i imaju znanje koje treba primijeniti. Govorimo li o srednjim školama, može se reći da još uvijek proizvodimo zanimanja koja godinama neće moći naći posao – od gimnazijalaca i trgovaca do ekonomskih tehničara i sl. Htio bih da u sektoru obrtništva tu napravimo dodatnu kvalitetu, da pratimo deficitarna zanimanja, da ih stipendiramo, pa ako treba, da otvaramo i učeničke domove za učenike koji su spremni školovati se za takva zanimanja, npr. varioce, zidare i sl. Međutim, za mene je najvažnija stalna komunikacija s poduzetnicima, stalna edukacija, razgovor s njima i njihova priprema za izlazak na inozemna tržišta. Hrvatska ima premalo tržište, i ako se ne probijemo van, bit će teško razmišljati o ikakvom razvoju.

NACIONAL: Koliko su mali privrednici spremni na implementaciju novih tehnologija i znanja u svoje radne procese? Koliko koriste pogodnosti koje nudi Ministarstvo u razvoju novih tehnologija?

Potpuno smo svjesni da smo tehnološki jako zaostali, pa i u odnosu na zemlje u tranziciji koje su prije nekoliko godina osvježile svoju opremu i svoje kapacitete. Nastojimo li stvoriti nove proizvode, nesumnjivo nam treba i oprema zadnje generacije. Pogotovo se to odnosi na inovativne proizvode, o kojima sam govorio. U tom je cilju pokrenut i katalog za potencijalne strane ulagače gdje imamo snimljene tehnološke potencijale, i danas je već oko 250 projekata koji konkuriraju za kooperaciju ili za strana ulaganja. To je posao koji intenzivno radimo u zadnje vrijeme, smatrajući ga bitnim za malu privredu. Pokrenuli smo i obrtni registar kao jedinstvenu kompjutorsku bazu podataka koja osim njihova imena, smještaja i djelatnosti govori i sve ostalo o obrtu: o tome kakve su mogućnosti razvitka, kakvi su mu kapaciteti i perspektive, kakva su njegova razmišljanja o budućnosti, kakvu opremu posjeduje, kakve su mu želje, treba li mu kooperacija ili strateški partner te planira li izlazak na inozemno tržište. Ali naglašavam: pitanje što će i kako proizvoditi uvijek je na poduzetniku, a na nama je da mu dajemo preporuku, da mu omogućimo lagan i jeftin pristup kapitalu, podršku kroz ISO standarde, podršku u inovacijama.

NACIONAL: U protekloj godini smanjena su inozemna ulaganja u Hrvatsku. Kako se to održava na malo poduzetništvo i čime objašnjavate taj pad interesa za Hrvatsku?

Zapravo mi je to teško objasniti. U jednom dijelu smo i mi kao država zakrčili taj proces. Predugo pričamo da ćemo privatizirati “Inu”, HEP, Croatia osiguranje pa vjerujem da je dobar dio razloga i u tome. Dok god ne privatiziramo velike sustave, teško je očekivati da će male tvrtke privući strana ulaganja. Donijeli smo Zakon o poticanju stranih ulaganja, koji je doveo neke investitore u Hrvatsku, ali taj je interes potaknut zahvaljujući i našem katalogu male privrede. Imamo nekoliko velikih ulaganja u male obrte, nekoliko poslova pokušavamo dovršiti, i mislim da je interes kod malog gospodarstva vrlo dobar. Za malu bi privredu mnogo pomoglo da aktiviramo i državnu imovinu. Objekte koje država koristi vrlo neracionalno – vojarne, napuštene škole po otocima – potrebno je staviti u pogon. Damo li ih malom gospodarstvu koje je spremno preuzeti ih i od njih nešto korisno učiniti, i rezultati i poruka bit će veliki.

NACIONAL: Kako je prihvaćen vaš program poticanja zadrugarstva, pogotovo stoga što sam naziv sadržava naboj bivših vremena kad je ono bilo prisila i sredstvo nasilnog postizanja egalitarizma u društvu, a ne oblik dobrovoljnog udruživanja na višestranu korist?

Istina je da zadrugarstvo u našim glavama još uvijek ima obilježja prošlosti, forme u koju se nekoga tjeralo, oduzimalo mu se zemljište i imovina, ali naravno da naše zadrugarstvo s tim nema nikakve veze. Zadruga mora biti interesno udruženje nekoliko pojedinaca koji imaju iste ciljeve, u poljoprivredi npr. zajedničkog nastupa radi dobivanja zemljišta, nabave materijala, organizacije proizvodnje i nastupa na tržištu. Ali podrazumijeva se da nije cilj imati tek zemljište, traktor i plug, nego da se kroz zadrugarstvo uđe i u kapacitete mini-mljekare i svega što bi takav oblik proizvodnje podrazumijevao. Takvih primjera ima u Europi, npr. u Nizozemskoj gdje u kooperativama ili zadrugama farmeri imaju kompletnu industriju šećera, ili na sjeveru Italije gdje je prerada i dorada duhana u domeni zadruga. Za tim bismo se primjerima trebali i mi povesti. Planiramo u svakoj županiji stvoriti neki oblik zadruge jer je to jednostavniji oblik rada. Obrtnik će teško kao pojedinac sastaviti ponudu za veći posao, ali zajednički su mnogo snažniji. S druge su strane potrošačke zadruge, one koje bi trebale govoriti o hrvatskim proizvodima i trgovačkim lancima, da li ih ima, zašto ih nema, kakvi su strani proizvodi, što će s vremenom postajati sve važnije želimo li kvalitetno živjeti.

NACIONAL: U svom ste se programu oslanjali i na štedno-kreditne zadruge, koje su s prvim danom ove godine prestale djelovati. Prije dvije godine ukinuta je Agencija za promicanje stranih ulaganja, a sada bi se Hrvatski fond za privatizaciju trebao preimenovati i prestrukturirati upravo u Agenciju za poticanje ulaganja. Ne čini li vam se da Vlada luta u bespućima vlastitog neznanja, povlačeći nepotrebne poteze koje potom skupo ispravlja?

Ne opterećujem se takvim stvarima. Već nekoliko mjeseci čitam da će Fond postati Agencija za strana ulaganja, iako mi već mjesecima imamo 250 projekata namijenjenih stranim ulaganjima, a postoji i info-telefon gdje poduzetnik može dobiti sve odgovore, odnosno gdje pokušavamo dati potrebne odgovore zainteresiranima ulagačima i privrednicima. Bilježimo nekoliko tisuća poziva na njega tijekom prošle godina, i željeli bi smo da taj telefon preraste u call-centar za Hrvatsku. Za koji mjesec ćemo spajati, odnosno umrežavati takve telefone po županijama jer Ministarstvo ne može znati sve odgovore za svaku županiju ili svaki grad pojedinačno. Dakle, osposobljeni smo i imamo iskustva, i nadam se da će to biti prepoznato.

NACIONAL: Kad govorite o svom Ministarstvu, vidljivo je zadovoljstvo učinjenim. No što biste rekli za rezultate cijele Vlade nakon dvije godine vladanja?

Bit ću prepotentan. Kad razgovaram s poduzetnicima, oni mi uglavnom govore da nije problem u ovom Ministarstvu nego u okruženju, koje je potrebno hitno riješiti. Pritom se misli na pravosuđe, a veliki je problem i u gruntovnicama. Teško je očekivati bilo kakav razvitak kad ne možete u gruntovnici doći do vlasničkog lista. Kako ćete krenuti u izgradnju objekta bez vlasničkog lista za zemljište? Takve se stvari moraju hitno mijenjati. Bit ću zadovoljniji i kad trgovački sporovi ne budu trajali nekoliko godina, kad poduzetnik bude mogao dobiti vlasnički list u nekoliko dana, ili odgovor bilo kojeg ministarstva za 15 dana, bez obzira na to što je pitao. Mi nastojimo biti ažurno ministarstvo, organizirani smo kao proizvodnja, ali ne samo proizvodnja zakona, pravilnika i rješenja, nego pokušavamo “proizvoditi” i nova radna mjesta, jeftin novac i izvoz. Zadovoljan sam onim što smo uspjeli, ali možemo i moramo još mnogo toga unaprijediti, i Ministarstvo i Vlada u cjelini.