Velimir Đuretić trebao je emisiju pogledati puno prije: učinivši to u zadnji čas, inzistirao je da odluku o zabrani Latinove emisije donese glavna urednicaSkandal sa zabranjenom “Latinicom” režiran je zato da se kompromitira Jasna Ulaga-Valić, nova glavna urednica HTV-a, ali i većinska frakcija Vijeća HRT-a koja je njezinim izborom ugrozila tradicionalnu političko-poslovnu strukturu nacionalne radijskotelevizijske kuće. “Latinica” je zabranjena na inzistiranje Velimira Đuretića, urednika Zabavnog programa, koji je prošloga ponedjeljka pismeno i usmeno elaborirao razloge za “bunkeriranje” emisije posvećene deustašizaciji Hrvatske. Kad je Jasna Ulaga-Valić napokon shvatila da je nasamarena, cilj je već bio postignut: nova urednica ostavila je dojam da se ne razlikuje od prijašnjih HDZ-ovih komesara.

Skidanje Latinice režirali su Galićevi kadrovi kako bi kompromitirali novu glavu urednicu i stvorili dojam da se ona ne razlikuje od prijašnjih HDZ-ovih komesara No posljedice će biti drastične. Kako Nacional doznaje, Đuretić nije jedini koji napušta uredničku dužnost. Budući da više nikomu ništa ne vjeruje, Jasna Ulaga-Valić priprema “čistku” većine uredničkih ljubimaca ravnatelja Mirka Galića: od Hloverke Novak-Srzić i Andreja Rore do Vanje Sutlića. Nešto slično najavljeno je, doduše, i prije skandala sa zabranjenom “Latinicom”. Potpuno netipično za dosadašnje glavne urednike, Jasna Ulaga-Valić održala je sastanak, ne sa šefovima redakcija, nego sa svim novinarima najavljujući velike programske i kadrovske promijene.

Đuretićevo pismo

U ponedjeljak, 18. veljače u kasnim popodnevnim satima, Đuretić je glavnoj urednici uputio pismo u kojemu tvrdi da je Denis Latin ovaj put kreirao dvostruko nepoćudnu emisiju: i pravno i politički. Zbog sintagme “zločinački režim Franje Tuđmana”, pisao je Đuretić, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske moglo bi pokrenuti kazneni postupak protiv HRT-a. I cijela je tema zapravo politički krajnje sumnjiva, tvrdi se u pismu, jer naslov Latinice –
“Treba li Hrvatskoj zakon o deustašizaciji” – može se protumačiti kao potpora Slobodanu Miloševiću koji se istoga dana pojavio na optuženičkoj klupi pred Međunarodnim kaznenim tribunalom. No, ako on osobno spriječi emitiranje Latinove televizijske predstave, požalio se Đuretić, Latin će ga optužiti da je postao cenzor iz vlastitog ustaškog uvjerenja. Zato inzistira na tome da glavna urednica preuzme odgovornost ili za pogubne političko-pravne posljedice emisije, ili za njeno skidanje s programa.

Kako je do emitiranja Latinice u tom trenutku preostalo manje od dva sata – nedovoljno za bilo kakve preinake – Jasna Ulaga-Valić, zastrašena tužbom, uvažila je Đuretićev zahtjev da se emisija skine s programa. No već sljedećeg jutra donijela je i drugu odluku: da Đuretića smijeni s uredničkog mjesta, navodno, samo zbog traljavo obavljena posla. Kao i u pisanim medijima, zadaća je nadležnog urednika da autora nekog teksta ili priloga upozori na njegove profesionalne propuste, da ukaže na slabe točke njegove televizijske ili novinske priče, uključujući i pravno rizična mjesta. Radi takvoga posla urednici, naime, postoje.

Đuretiću je bilo poznato da Denis Latin priprema emisiju o deustašizaciji Hrvatske već više od dva mjeseca. Tema je službeno najavljena još prije Nove godine. Sve reportaže i prilozi bili su dovršeni i montirani desetak dana prije, a rasprava gostiju snimljena je u televizijskom studiju još početkom prethodnog tjedna, 11. veljače. Ako je urednik koji se iskreno brine za svoj sektor televizijske proizvodnje – za to je, uostalom, plaćen – Đuretić je zgotovljenu emisiju mogao i morao pogledati davno prije. U tom slučaju i Latin bi imao dovoljno vremena da sasluša i možda čak uvaži Đuretićeve primjedbe, da izbaci navodno utužive dijelove i izbjegne cenzorski skandal. Napokon, na dan emitiranja, rezerviran je termin između 18 i 20 kada se na Latinici još mogu učiniti manji zahvati. U tom slučaju autora moraju na vrijeme obavijestiti, jer je uklanjanje samo jedne rečenice dugotrajan tehnološki postupak. Denis Latin alarmiran je prekasno, tek u 19.15.

Kao i obično, Đuretić se danima nije ni osvrnuo na završeni materijal. Prema tvrdnjama njegovih kolega s HTV-a, nikada to nije činio. Videosnimku emisije eventualno bi dao Anti Obuljenu, šefu pravne službe, da procijeni njezinu “utuživost”, pa bi Latinicu gledao tek na televizijskom ekranu, zajedno s cijelim hrvatskim auditorijem. To je intrigantnije da se ovaj put, posve iznenada, prihvatio uredničkog posla, u neobično vrijeme i na neobičan način: “Latinicu” je, napokon, pogledao, ali tek nekoliko sati prije njezina emitiranja. I tako je, eto, otkrio goleme pravno-političke promašaje koji su se, u vrlo kratkom roku, mogli ispraviti samo na jedan način: zabranom.

I doista, umjesto najavljene Latinove emisije 18. ožujka navečer HTV je prikazao film “Grimizna plima”. Sutradan su sve novine pisale da se Jasna Ulaga-Valić tom zabranom deklarirala kao dostojna nasljednica Marije Nemčić koja je za svoga uredničkog mandata “Latinicu” “bunkerirala” ravno – 12 puta. Kako se doznalo, emisija o ustašizaciji i deustašizaciji Hrvatske skinuta je s programa zbog priloga o židovskoj tragediji u ustaškom logoru Jasenovac. Uz snimke Dretelja, hrvatskog logora za Muslimane otvorenog 1993. koje su montirane u isti prilog, zabilježen je ovakav završni komentar: ”Šest desetljeća poslije zloglasni Tuđmanov režim dokazao je u bespućima povijesne zbiljnosti da se koncentracijski logori još uvijek doimlju kao ljupko rješenje manjinskog pitanja.”

Unatoč neiskustvu u procjenjivanju političke težine medijskih projekata, Jasna Ulaga-Valić, po svemu sudeći, brzo je shvatila da je progutala mamac, da je izmanipulirana, obmanuta i da je Đuretić eksponent mnogo većeg lobija na HRT-u: one družine oko ravnatelja Mirka Galića koja već danima širi glasine kako nova glavna urednica neće dugo izdržati na toj funkciji. U svakom slučaju, teško je zamisliti da je Đuretić, stručnjak za lake note i domaću estradu, najednom postao osjetljiv za pravno-političke nijanse u Latinovim emisijama. Bit će prije da je pismo o mogućim konotacijama hrvatske deustašizacije u odnosu na Miloševićevo suđenje u Haagu nastalo u dosluhu s mnogo vještijim ideolozima. A ti ideolozi iz redova njezinih protivnika i te kako su bili svjesni da će Jasna-Ulaga Valić pokleknuti pred prijetnjom od kaznenog progona, da će, onako neiskusna, stopirati “Latinicu” i navući gnjev javnosti. Poruka afere, naime, savršeno je čitka: eto vam urednice po mjeri javne televizije i Vijeća HRT-a, još ćete žaliti za Marijom Nemčić.

Naum je realiziran. “Latinica” je jedan od najpopularnijih televizijskih proizvoda, 2001. Denis Latin proglašen je novinarom godine, ponekad je gledateljstvo vidjelo i provokativnije televizijske rasprave od deustašizacije Hrvatske. Dakle, posljedice zabrane bile su predvidljive svakom politički iskusnijem od Jasne Ulage-Valić, koja je svoju televizijsku karijeru dosad gradila u znanstvenom programu HTV-a i podalje od političkih tema. U toj atmosferi sveopće bitke za najmoćniji hrvatski medij indikativno je da je zabranu “Latinice” pozdravio isključivo Jutarnji list, dnevnik EPH koji je Galića instalirao na HRT. Iste novine nedavno su predvodile kampanju protiv Denisa Latina zbog emisije o kataklizmi hrvatskog pravosuđa i glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskoga.

Bila je to “Latinica” koju je Marija Nemčić, unatoč kontroverzama, naoko, velikodušno i neustrašivo pustila u eter. Ali je videosnimku potajno dostavila Državnom odvjetništvu, kao dokazni materijal da se Latin, navodno, grubo umiješao u tekuće sudske procese. Štoviše, prvo je odobrila javno emitiranje Latinove “Pravde u Hrvata”, da bi autora naknadno tužila Vijeću časti svoje kuće, zahtijevajući da ga osude zbog neprofesionalnosti i pristranosti.

Televizijska mafija doista postoji, mogla se napokon uvjeriti i Jasna Ulaga-Valić, plaćajući ceh svog prvog uredničkog promašaja.