Kad je posljednjih dana prošle godine amsterdamski aerodrom Schiphol uveo eksperimentalno skeniranje šarenice oka za identifikaciju putnika, mnogi su se branitelji ljudskih prava i sloboda liberalne Europe pobunili protiv te tehnologije, tvrdeći da je to samo još jedan korak prema društvu kontrole nalik onome iz Orwellova romana “1984.” Međutim, eksperimentalni je program tijekom prva dva tjedna ove godine skupio više od tisuću dragovoljnih sudionika, a administracija Schiphola do kraja godine očekuje više od 10 tisuća članova u programu prepoznavanja šarenice. Štoviše, sve više aerodroma, ali i banki i drugih ustanova, razmišlja o identifikaciji šarenicom kao o rješenju za sigurnosne probleme poput krivotvorenja isprava, uštedu vremena i veću sigurnost. Primjerice, ovih dana identifikaciju putem šarenice uvodi londonski Heathrow, a neke kompanije poput British Airwaysa i Virgina eksperimentirali su s tehnologijom još prošle godine.
Identifikacija putem šarenice zasniva se na jednostavnoj tehnologiji: digitalna kamera snima putniku oko s udaljenosti od jednog metra, uspoređuje ga s podacima o izgledu šarenice onog za koga se putnik izdaje, i ako se rezultati poklapaju, odobrava ukrcavanje u avion ili ulazak u zemlju. Kompjutor uspoređuje 266 različitih osobina šarenice.
Cijeli postupak, ovisno o brzini kompjutora, traje oko sekunde ili dvije. Uspoređivanje šarenica zasniva se na biometrijskoj znanosti, koja se bavi identificiranjem osoba na osnovi mjerenja nekih njihovih bioloških karakteristika. Već je dobro poznato da nema dva čovjeka s istim otiscima prstiju na svijetu, ali stvar je ista i sa šarenicama. Štoviše, znanstvenici tvrde da se obojeni prsten koji se steže i širi oko zjenice najmanje mijenja tijekom života, i da je najmanje podložan promjenama i oštećenjima, pa stoga najbolje može poslužiti za identifikaciju.
Ideja o korištenju šarenice za identifikaciju nije nova. Još je 1996. uveden prvi pokusni sustav identifikacije putem šarenice, i to u američkom okružnom zatvoru Lancaster u Louisiani. Sustav je uveden jer zatvorska uprava često mora pustiti ili premjestiti nekog zatvorenika u kratkom roku, i često nema vremena za identifikaciju prema otiscima prstiju, dugom i složenom postupku. Uslijedili su brojni pokusi sa zaposlenicima zrakoplovnih tvrtki i aerodroma, koji su zasad pokazali najviše zanimanja za tehnologiju. Također, zainteresiranima za identifikaciju šarenice su se pokazale i brojne banke. Neke od njih, poput japanske Suruga banke, identifikaciju šarenice koriste za internu sigurnost, primjerice za otvaranje i odobravanje ulaza u trezor. Druge pak banke, poput američke United banke traže način kojim bi svojim klijentima omogućili kupovinu u kojoj bi im jedino sredstvo plaćanja bila šarenica. U nekim samoposluživanjima u Americi već su postavljeni pokusni sustavi na kojima klijent, koji se prethodno registrirao kod banke, može kupljenu robu platiti pogledom u videokameru.
Kako biometrija ulazi na masovno tržište, tom se tehnologijom počinju baviti velike korporacije poput japanske “Matsushite”, koja predvodi razvoj biometrije na Dalekom istoku, ali svoje uređaju za identifikaciju putem šarenice prodaje i u Europi i Americi. Na zapadu predvode manje, neovisne tvrtke, kao što su “bio4” koji proizvodi prijenosne skenere, ili “EyeTicket”, koji je eksperimentirao na frankfurtskom aerodromu.
Sustav uveden na Schipholu zasad je najbliži masovnoj komercijalnoj upotrebi. Ako sustav ispuni očekivanja od 10 tisuća dobrovoljaca u prvoj godini, svijet će raspolagati jeftinim i praktičnim sustavom za klasifikaciju i identifikaciju cjelokupne populacije. Mnogi komentatori upozoravaju da će takav sustav biti preveliko iskušenje za mnoge svjetske vlade, pogotovo u svjetlu napada od 11. rujna.
Ipak, mnogi će pohrliti da im se šarenica čim prije odskenira kako bi mogli uživati u blagodatima. Primjerice, amsterdamski program za početak zahtijeva od dobrovoljca da se odrekne sedamstotinjak funti, koliko stoji učlanjenje, i petnaestak minuta svog vremena, koliko traje prvo skeniranje oka i provjera putovnice. Nakon toga dobrovoljac dobiva karticu na kojoj su zapisani podaci o njegovoj šarenici. Kad dođe na ukrcavanje u zrakoplov, umjesto karte ili boarding passa, putnik gurne svoju karticu u uređaj za skeniranje, pogleda u kameru i može u avion. Također, putnik ne mora brinuti da će zametnuti ili izgubiti putovnicu ili kartu, šarenica se ne može krivotvoriti niti ukrasti. Od ostalih blagodati, dobrovoljcima Schiphol nudi rezervirana mjesta za parkiranje blizu terminala, check-in preko reda kod devet odabranih zrakoplovnih kompanija neovisno o klasi u kojoj putnik putuje, zaseban pregled ručne prtljage.
Dužnosnici IATA-e, međunarodne udruge zračnih prijevoznika, oduševljeni su mogućnostima koje pruža tehnologija skeniranja šarenice, prije svega povećanom sigurnošću, smanjenim troškovima i uštedama na vremenu. Jedino što ih brine su različiti standardi: već danas se ne zna hoće li standard u upotrebi na Schipholu i onaj koji će biti uveden na Heathrowu biti kompatibilni. Oni žele jedinstveni međunarodni standard.