U ponedjeljak 11. veljače više članova Vlade i saborskih zastupnika iz redova HSLS-a te novoizabranih čelnika liberala potvrdilo je Nacionalu dramatičnu vijest: HSLS je pred novim, ali ovaj put i definitivnim raskolom. Nakon subotnje sjednice Velikog vijeća, čak su i oni koji su glasovali za Dražena Budišu svjesni da se raspad HSLS-a više ne može izbjeći. Veći broj vodećih HSLS-ovih političara upozorio je Nacional da je Dražen Budiša krenuo u otvorenu čistku i obračun sa svim stranačkim političkim oponentima. To, naime, po njihovoj ocjeni, Budiša drži osnovnim preduvjetom za realizaciju sljedećeg sudbonosnog političkog zaokreta – pod motom “ja sam doveo komunjare na vlast, ja ću ih i srušiti” Dražen Budiša započeo je, kažu njegovi stranački protivnici, operaciju prevođenja HSLS-a iz stranke koalicije lijevog centra u stranku desne opozicije.
Prema Nacionalovim saznanjima na taj scenarij, međutim, ne pristaje najmanje dvoje novoizabranih potpredsjednika HSLS-a, 14 saborskih zastupnika, petorica ministara i više zamjenika i pomoćnika ministara iz redova HSLS-a. Veći dio njih odlučio je oformiti u Saboru Liberalni klub koji će, protivno volji Dražena Budiše i novog vodstva HSLS-a, nastaviti podupirati Vladu Ivice Račana i sadašnji sastav vladajuće koalicije. To će, naravno, biti i prvi korak u formalnom razlazu u HSLS-u.
Nakon udara Dražena Budiše i njegove glasačke mašinerije na ministre, uslijedio je još brutalniji obračun s Đurđom Adlešić i Ivanom Čehokom premda su ga oni podržali u obračunu s Radošom te dobili najviše glasova na Saboru Za sada, međutim, Budišini stranački suparnici nisu odlučili osnovati vlastitu stranku. Na to ih može natjerati samo Budišina odluka da ih isključi iz HSLS-a. U protivnom ostat će djelovati u Saboru unutar nezavisnog Liberalnog kluba.
Pokazalo se da su uvjerljiva pobjeda Dražena Budiše te uljuđena, mirna i tolerantna atmosfera na 10. Saboru HSLS-a bili samo privid te da nisu uspjeli primiriti strasti i netrpeljivosti među liberalima. Upravo suprotno. U samo tjedan dana u HSLS-u su se ponovno rasplamsali obračuni. Nakon što su se u utorak 5. veljače svi ministri iz HSLS-a pobunili protiv kolektivne odmazde koju je najavio Dražen Budiša, već na konstituirajućoj sjednici Velikog vijeća HSLS-a u subotu 9. veljače pokazalo se da su razlike između Dražena Budiše i novoizabranog vodstva HSLS-a te ministara, dijela njihovih zamjenika i pomoćnika te većine saborskih zastupnika zapravo nepremostive. Nakon udara Dražena Budiše i njegove glasačke mašinerije na ministre, uslijedio je još brutalniji obračun s Đurđom Adlešić i Ivanom Čehokom. Pritom im nije pomoglo niti što su njih dvoje u glasovanju za potpredsjednike stranke na Saboru HSLS-a dobili najviše glasova – Đurđa Adlešić je dobila čak i više glasova od Budiše.
Sukob je započeo i prije utvrđivanja dnevnog reda. Dražen Budiša predložio je naime da sjednica bude zatvorena za javnost, čemu se oštro suprotstavio saborski zastupnik Ivo Škrabalo. On je upozorio da su stranačkim pravilnicima zatvorene sjednice predviđene tek u iznimnim situacijama pa se založio da novinari prisustvuju konstituirajućoj sjednici Velikog vijeća. Taj je prijedlog, međutim, odbijen velikom većinom glasova: od šezdesetak nazočnih, Škrabala je poduprlo svega trinaestak HSLS-ovaca. Taj omjer odredio je daljnji tok sjednice i održao se do kraja, pri svim glasovanjima.
Za ekipu koju je predložio Dražen Budiša njegovi protivnici tvrde da je sastavljena samo od njegovih poslušnika, od kojih je većina tvrdo desno i nacionalistički orijentirana. Za predsjednika Velikog vijeća Budiša je predložio Hrvoja Zorića, koji je prošle godine smijenjen s mjesta upravnika zatvora pod sumnjom za zloporabe, inače brata Damira Zorića, nekadašnjeg hadezeovskog šefa Fonda za privatizaciju i veleposlanika u Sarajevu. Budiša je također inzistirao da Dorica Nikolić ostane tajnica stranke, da Ante Grabovac postane novi rizničar, a Milka Blagdan, Željko Glavan, Darinko Kosor, Mario Kovač, Dario Končurat i Josip Kardum članovi Malog vijeća, zapravo vlade HSLS-a.
Prvi se za riječ javio saborski zastupnik Mladen Godek, koji je osporio kandidaturu Dorice Nikolić. Najprije je upitao zašto se krše stranački principi da nema gomilanja funkcija te da se jedna funkcija ne može obnašati više godina. Potom se obratio Budiši s pitanjem: “Jeste li predložili Doricu Nikolić za tajnicu samo zato kako biste ju nagradili jer je zaprijetila da iz HSLS-a moraju izaći svi oni koji se ne slažu s Draženom Budišom?” Nakon Godeka govorio je Zdravko Mihevc, prvi liberal u Koprivnici, koji se usprotivio izboru Darija Končurata u Malo vijeće. Ustvrdio je da je Končurat zbog slabog rada, ali i izazivanja razdora u HSLS-u Koprivničko-križevačke županije zaslužio izbacivanje iz stranke, a ne promociju u najviše stranačko tijelo. Potom se za riječ javio potpredsjednik HSLS-a Ivan Čehok. Njegovi kolege ocjenjuju da je Čehok, kao i na Saboru stranke, održao sjajan govor te da iz dana u dan izrasta u briljantnog političara. On je zatražio od svih članova Velikog vijeća da imaju hrabrosti pogledati si u oči i suočiti se s istinom o međusobnom nepovjerenju i podjelama. Čehok je osporio prijedlog Dražena Budiše o sastavu Malog vijeća, posebice zahtjev da u njega uđu Darinko Kosor i Josip Kardum. Založio se i za odgodu izbora Malog vijeća. Odmah ga je, na opće iznenađenje, poduprla Đurđa Adlešić, koja je predložila da Dražen Budiša najprije provede konzultacije sa stranačkim članstvom o sastavu Malog vijeća, a da ga tek nakon toga, za dva do tri tjedna, imenuje. Ta su stajališta, uz ostale, odmah podržali saborski zastupnici Marin Baričević i Darinka Orel, te Dražen Breglec te Pero Cvjetović.
Na to se za riječ javio Ferdinand Bušić. On je optužio sve dotadašnje govornike da su se urotili protiv Budiše, da su takvi istupi nedopustivi te da je sve to režirano u jednom centru. Na kraju je dramatičnim glasom poručio: “Gospodo, mi više nismo isto društvo”. Iz dvorane se začuo odgovor Mladena Godeka: “Doista, kolega, mi nismo isto društvo”.
U Budišinu zaštitu stao je potom novi potpredsjednik stranke Branko Levačić, dok je saborski zastupnik Balta Jalšovec postavio pitanje zašto u Malom vijeću nema mjesta za Vilima Hermana, jednog od članova HSLS-a s najvećim utjecajem i najdužim stažem. Ispast će na kraju, upozorio je Jalšovec, da ga ne biramo jer je Židov. Zaključio je da će to biti strašno za ugled HSLS-a, pogotovu stoga što je već njegov govor na Bleiburgu izazvao tolike polemike te da bi kažnjavanje Hermana doista dalo povoda tome da se HSLS sumnjiči kao ustašonostalgičarska stranka.
Nakon što je Herman upozorio da je on u stranci zato što je liberal, a ne zbog toga što je Židov, tu raspravu prekinuo je Jozo Radoš. On je upozorio članove Velikog vijeća da je pravo Dražena Budiše da određuje tko će mu biti najbliži suradnik, da bira tim ljudi s kojima će raditi te da zbog toga njegov prijedlog valja prihvatiti. Dodao je također da se iz činjenice da je Dražen Budiša ostavio upražnjenim dva mjesta u Malom vijeću može zaključiti kako će ih on popuniti političarima iz redova druge struje. Takav istup Joze Radoša zaprepastio je sve nazočne, ali ne i Dražena Budišu, koji je pohvalio Radošev konstruktivan istup i odmah predložio glasovanje. Sve ostalo je bila stvar tehnike: najviše glasova (60) dobila je Milka Blagdan, a najmanje (40) Dario Končurat i Darinko Kosor.
Kada su stranačke kolege nakon sastanka Velikog vijeća upitali Jozu Radoša što mu je bilo da tako istupi, on se branio kako je to bio njegov posljednji pokušaj da pruži ruku pomirenja Draženu Budiši, da pokaže Goranku Fižuliću i Goranu Graniću da je Budiša kooperativan te da tako spriječi raskol u stranci. No ubrzo se pokazalo da je Radoš potpuno pogrešno procijenio Budišu, koji ne namjerava praviti kompromise: nakon što je pohvalio Radoša, Budiša je energično odbio njegov prijedlog o sastanku ministara i članova Malog vijeća s njim. Štoviše, optužio je Radoša, Granića, Fižulića, Kraljevića i Vlahušića da su postali interesna skupina koja pod svaku cijenu želi očuvati svoje ministarske fotelje.
To je šokiralo Radoša. Poslije sjednice Velikog vijeća rezignirano je zaključio kako je sada sve gotovo i kako se raspad stranke, nakon takvog Budišinog ponašanja, više ne može spriječiti. Čak se požalio da je ispao naivan te da ga je Budiša učinio posve neuvjerljivim.
Premda Đurđa Adlešić i Ivan Čehok traže od Joze Radoša da prihvati ponudu Dražena Budiše da uđe u Malo vijeće, nije vjerojatno da će on pristati na to. Radoš je, naime, postao svjestan da će biti samo demokratska kulisa za Budišu i njegove sljedbenike koji imaju apsolutnu prevlast u Malom vijeću. To, doduše, znaju i Đurđa Adlešić i Ivan Čehok, koji će, ne uđe li Jozo Radoš u Malo vijeće, ostati u potpunoj manjini i praktički bez ikakva utjecaja, što se pokazalo već na konstituirajućoj sjednici Velikog vijeća.
Koliko se odnosi HSLS-u dramatično brzo mijenjaju pokazuje i to da su Đurđa Adlešić i Ivan Čehok još prije tjedan dana bili na Budišinoj strani, da bi sada morali tražiti Radoševo savezništvo u borbi protiv Budišine samovolje.
Takav razvoj događaja nije iznenadio ostale ministre iz redova HSLS-a. Jedan od njih izjavio je za Nacional kako je Budišin cilj izaći iz Vlade te da je sve podredio tomu, a sve je ostalo samo traženje putova kako to izvesti. “Uopće se ne radi o tomu da želimo sačuvati svoje ministarske pozicije. Ja sam se od nje već emocionalno oprostio”, dodao je. “No mi se suprotstavljamo Budiši jer ne želimo sudjelovati u njegovom projektu stvaranje desne vlasti u Hrvatskoj i desne Hrvatske. Svi Budišini potezi ukazuju da on želi pretvoriti HSLS u stranku populističke desnice, a to ne korespondira s liberalnim idejama. Tek se sada vidi da je većina liberala napustila HSLS 1997. zajedno s Vladom Gotovcem. Budiša želi promijeniti stranu jer smatra da je lijeva koalicija kriva što nije uspio pobijediti na predsjedničkim izborima. Stoga se želi kao vođa desne opozicije suprotstaviti na sljedećim predsjedničkim izborima Stipi Mesiću. No ozbiljna stranka ipak ne može biti talac bolesnih ambicija, pa makar je riječ i o karizmatskom vođi kakav je Dražen Budiša. On se međutim vara ako misli da HSLS može zadržati legitimitet stranke centra, a da će provoditi desno-nacionalističku politiku kao i njegov novi uzor Jorg Haider u Austriji.”
U nedjelju 10. veljače, dan poslije konstituirajuće sjednice Velikog vijeća HSLS-a, jedan od novoizabranih najviših stranačkih dužnosnika pred Nacionalovim novinarima nije ni pokušavao sakriti duboko razočaranje onim što se događa u stranci nakon nedavno održanog Sabora HSLS-a.
“To je prava katastrofa, gore nego ikada”, rekao je. “Dražen Budiša želi otjerati iz stranke sve one koji ga ne žele bespogovorno i slijepo slijediti, bez obzira što to može dovesti do fatalnog raskola u HSLS-u. Očito više mu nije stalo do HSLS-a: on naprosto želi stvoriti privatnu stranku Dražena Budiše. To je jasan znak da više nitko osim Dražena Budiše i njegovih sljedbenika neće imati nikakva utjecaja u stranci. Ako a priori odbija prijedloge Đurđe Adlešić i Ivana Čehoka, koji su stali na njegovu stranu u sukobu s ministrima, onda je potpuno jasno što očekuje druge članove HSLS-a koji ne pripadaju čvrstoj Budišinoj jezgri. A tako se nije ponašao čak ni Franjo Tuđman, koji je uvijek balansirao i držao neku ravnotežu u HDZ-u”, istakao je Nacionalov sugovornik.
Budiša se, međutim, kažu njegovi sljedbenici, vratio na čelo stranke odlučan da više ne ponavlja stare greške i da ne sklapa kompromise sa stranačkim neistomišljenicima. Oni tvrde da je Budiša proanalizirao razloge svoga poraza prošloga ljeta te da je došao do zaključka kako je pogriješio što je bio odviše popustljiv prema svojim suradnicima. Poniženje koje je doživio očvrsnulo ga je i on će doista biti neumoljiv prema svima onima koji će ga ometati u radu.
U europskoj politici nije rijetkost da liberalne stranke pripadaju desnici, takav je slučaj s dvije liberalne stranke u Češkoj koje pripadaju desnom bloku. Problem je, tvrde Budišini stranački protivnici, u tomu što on o takvoj transformaciji uopće nije razgovarao niti je tražio suglasnost svojih suradnika i članstva. Oni koji se protive takvom pomicanju HSLS-a u desno, uvjeravaju da desničari kojima se okružio Budiša nisu moderni europski političari narodnjačkih i demokršćanskih opredjeljenja, već da je riječ o agresivnim i grubim balkanskim nacionalistima i radikalima koji će samo produbiti i zaoštriti postojeće razlike u Hrvatskoj. Stoga ne žele nastaviti politički djelovati u takvom društvu.
Događaji u HSLS-u bitno će se odraziti i na funkcioniranje vladajuće koalicije. U SDP-u su dogovorili da će, i pod cijenu prijevremenih izbora, odbiti nerealne zahtjeve i ucjene Dražena Budiše da u Vladu uđu ministri poput Josipa Karduma i Marija Kovača. Ali ne iz ideološko-političkih razloga već zbog toga što ih drži nedoraslim i nesposobnim za obavljanje dužnosti ministra gospodarstva i ministra prometa i veza. Uostalom u koalicijskom je sporazumu precizirano da predsjednik Vlade mora dati suglasnost da neka stranka imenuje ministra iz svojih redova. Ako odbije, stranka mora dati novi prijedlog. Nitko, međutim, ne vjeruje da će Budiša poštivati taj dogovor: eventualno Račanovo odbijanje da prihvati njegove prijedloge iskoristit će kao povod za izlazak iz koalicije. Tada će Račan odlučiti hoće li raspisati nove izbore ili će pak potražiti potporu petnaestak saborskih HSLS-ovih zastupnika u Saboru. Ako to učini, njegova će Vlada imati osiguranu većinu, zahvaljujući, naravno, i odmetnutim haeselesovcima pa će moći bez većih problema dočekati kraj mandata. Račanu se neće moći predbaciti da je bez izbora promijenio volju građana: branit će se da ima većinsku potporu HSLS-ovih liberala. Ako se Račan odluči na takav potez, odluka o sudbini vladajuće koalicije prijeći će u ruke Zlatka Tomčića. Ako on pristane da HSS ostane u vladi Ivice Račana, bez Budišinog dijela HSLS-a, tada neće biti novih izbora. No u SDP-u se pribojavaju da bi apetiti HSS-a mogli biti preveliki te da ih neće moći zadovoljiti. Ako se pak to dogodi ili ako Tomčić odbije ostati u Vladi bez Budiše, prijevremeni izbori bit će već u proljeće. I to će biti krunski dokaz potpune iracionalnosti vodećih hrvatskih političara: nijednoj stranci vladajuće koalicije, a ponajmanje HSLS-u, izbori ne odgovaraju. No svi u njih srljaju i nitko ih, po svemu sudeći, ne može u tome spriječiti.