Da je četvrti porod Dragice Ivankić, tridesetčetverogodišnje profesorice matematike na zagrebačkoj osnovnoj školi u Gajnicama i majke troje male djece, na Općoj bolnici “Sveti Duh” bio stručno vođen i da su liječnici na vrijeme i adekvatno reagirali na porođajne komplikacije, danas bi najvjerojatnije i dijete i majka bili živi.
Tog kobnog 21. siječnja noćna dežurna ekipa liječnika Klinike za ginekologiju Opće bolnice “Sveti Duh” kod poroda mlade profesorice Dragice Ivankić napravila je zbog neiskustva niz stručnih pogrešaka, a posljedica njihove nestručnosti i neznanja dva su nesretno izgubljena života – majke i djeteta. No, kako bi se zataškala prava istina i tako spasio ugled liječnika i cijele bolnice, poznate nadaleko po skupocjenoj, ultramodernoj dijagnostičkoj opremi i čestim znanstvenim istraživanjima, već se puna dva tjedna obmanjuje hrvatska javnost jer se skriva istina i pravi uzrok smrti nesretne žene.
Robert Ivankić: Znam da me muljalju ali vjerujem, da će se istina doznati Naime, dr. Asim Kurjak je pogrešno izvijestio ravnatelja bolnice i hrvatsku javnost putem televizije da je pacijentica umrla od prijevremenog ljuštenja posteljice i poremećaja zgrušavanja krvi, iako je stvarni uzrok smrti nesretne žene neprepoznato prsnuće maternice i kao posljedica toga poremećaj zgrušavanja krvi, što je vidljivo iz medicinske dokumentacije. Uza sve, u javnost se pušta diskutabilna informacija da je mrtvorođenče zapravo bilo malformirano, za što ne postoji cjelovita argumentacija. Dijagnoza prijevremenog ljuštenja posteljice manja je stručna pogreška od prsnuća maternice pa bi u tom slučaju i krivnja liječnika bila manja, što je moguć razlog prikrivanja istine.
Unatoč svemu, bila dijagnoza ovakva ili onakva, Dragica Ivankić, rođena u Bednji u Hrvatskom Zagorju, u obitelji krovopokrivača Gabrijela Pravice i njegove supruge Anice, koja je puni radni vijek radila u “Varteksu”, i njezina kći, nisu trebale umrijeti. Pokojna Dragica Ivankić do sada je imala tri uredne trudnoće i tri regularna, ničim opterećena poroda. Prvo dijete, kći, rodila je prije osam godina također u bolnici “Sveti Duh”, a drugo dvoje – trogodišnju kći i šestogodišnjeg sina – u Njemačkoj, gdje je zajedno sa suprugom provela nekoliko godina na privremenom radu.
Po nalazu dr. Zdenka Parala, koji ju je 17. siječnja pregledao u svojoj privatnoj ginekološkoj ordinaciji, Dragica Ivankić se osjećala dobro, te su i majka i dijete bili zdravi. Doduše, ona nije kontinuirano kontrolirala trudnoću, i u dokumentaciji postoji samo taj jedan jedini ginekološki pregled. U bolnicu “Sveti Duh” dopratio ju je 21. siječnja, u 39. tjednu uredne trudnoće, suprug Robert, nezaposleni kemijski tehničar, koji je nakon prijema u jedan sat i 30 minuta na Klinici za ginekologiju bolnice “Sveti Duh” otišao kući, gdje ga je čekalo troje male djece. Sve je izgledalo regularno, kao gotovo rutinski porod, i ništa nije upućivalo na moguću tragediju.
No, drugog jutra, kada je Robert Ivankić stigao u bolnicu, rečeno mu je da je dijete bilo malformirano i da je rođeno mrtvo. Na direktan upit o stanju njegove supruge dobivao je kontradiktorne odgovore. Kada je konačno saznao da mu je supruga umrla, doživio je šok. Još se više zgrozio kada mu nisu dali da vidi mrtvorođenče.
U svemu neugodno iznenađuju i različiti iskazi i dijagnoze, koji su se mijenjali tokom te noći i idućih dana. U prvom izvještaju s poroda, koji nosi datum od 21. siječnja, dr. Renato Bauman kao nadslužba nije opisao nikakve znakove prijevremenog ljuštenja posteljice, što je navedeno kao službeni uzrok smrti Dragice Ivankić. Nije odredio niti krvnu sliku i faktore zgrušavanja krvi, koji su se morali obvezno odrediti ukoliko se sumnjalo na ljuštenje posteljice. Dapače, kod pacijentice je uredno dijagnosticirao prsnuće maternice. Ali u drugom izvještaju, jednako datiranom, najvjerojatnije naknadno pisanom u suradnji ili po diktatu nadležnih, dodaje još i hematom placente te dijagnozu hidrocefalus mijenja u hidranencefalija. Na tom izvještaju se uz dr. Baumana potpisuje i dr. Stanislav Lončarić, anesteziolog. To nadopisivanje dijagnoze sugerira manipuliranje istinom.
U izvješću obdukcije od 22. siječnja, patolog je prijavio ljuštenje posteljice i poremećaj zgrušavanja krvi kao uzrok smrti, što je netočno. U Zapisniku o izvršenom inspekcijskom pregledu upućenom Ministarstvu zdravstva od 23. siječnja također je prešućena istina o prsnuću maternice kao stvarnom uzroku smrti Dragice Ivankić. Uz ostalo je navedeno samo ljuštenje posteljice, iako patohistološka analiza posteljice i krvi nije potvrdila tu dijagnozu. Taj su zapisnik potpisali viši zdravstveni inspektor dr. Tomislav Budimir, prof. dr. sc. S. Škrablin-Kučić, prof. dr. Asim Kurjak, predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo Opće bolnice “Sveti Duh”, i dr. Milan Kos, šef Odjela za perinatologiju. To sve govori ili o nestručnosti ili o loše naštimanim podacima.
Budući da je ova priča istog tjedna neslužbeno iscurila u javnost, Ministarstvo zdravstva je osnovalo nezavisno povjerenstvo, koje je trebalo utvrditi pravu istinu o svemu što se događalo te noći na ginekološkoj klinici bolnice “Sveti Duh”. No, na članove povjerenstva vršeni su pritisci iz bolnice, pa je tako jedan član povjerenstva morao odstupiti iz komisije. Najnormalnije bi bilo da je komisija obavila taj posao u roku od tri dana, no sve do utorka, 5. siječnja, kada izlazi Nacional, dakle 14 dana nakon tragedije, nije se znalo do kakvog su zaključka došli. U međuvremenu se u javnosti počelo spekulirati što se dogodilo. Kada je prošlog tjedna na televiziji objavljen benigni izvještaj u kojem se naslućuje da je greška u nestručnosti liječnika s bolnice “Sveti Duh”, opet je reagirao dr. Asim Kurjak i opovrgnuo taj iskaz.
Nacional je rekonstruirao što se te kobne noći dogodilo. Na ginekologiji Opće bolnice “Sveti Duh” je trudnicu primio liječnik specijalizant dr. Domljan, koji je nakon pregleda zaključio da je CTG zapis, koji bilježi otkucaje djetetovog srca i trudove tokom poroda, uredan. Počeo je porađati trudnicu kao da se radilo o regularnom porodu i u dva sata i 45 minuta prokinuo je vodenjak. No, glavica djeteta nije mogla izaći iz zdjelice. Tada u tri sata i 28 minuta trudnicu Dragicu Ivankić konačno preuzima liječnik specijalist dr. Fadel Hassan, ali također neiskusan, koji u to vrijeme uopće nije bio formalno zaposlen u bolnici “Sveti Duh” pa prema tome nije smio niti biti dežuran. Usto, prvi put je pao na specijalističkom ispitu i određena mu je dodatna edukacija. U međuvremenu je na brzinu dobio i formalni ugovor s bolnicom.
Usprkos pravilnim trudovima nije došlo do poroda djetetove glavice, a stanje se nije poboljšalo, pa su konačno u tri sata i 50 minuta pozvali nadslužbu. Došao je liječnik specijalist dr. Renato Bauman, koji ima manje od deset godina specijalističkog staža, pa zbog toga zapravo ne bi smio biti u nadslužbi. Vidjevši što se događa, utvrdio je da porod treba završiti vakuum metodom, dakle povlačenjem djeteta za glavu posebnim instrumentom. U četiri sata porodio je mrtvo žensko novorođenče, za koje je pedijatar utvrdio da je imalo hidranencefaliju.
U četiri sata i 45 minuta pacijentici se stanje naglo pogoršalo. Nakon infuzije stanje joj se popravilo, ali u pet sati i 30 minuta ponovno je nastupilo pogoršanje. Tek u pet sati i 50 minuta konačno je napravljen ultrazvučni pregled i u konzultaciji s dežurnim kirurgom odlučili su napraviti laparotomiju. No, na putu u ginekološku operacijsku salu Dragici Ivankić je popustio rad srca: liječnici su započeli medikamentoznu reanimaciju. Pacijentica je zapravo već u šest sati i 15 minuta bila klinički mrtva.
Nacional je ova saznanja dao na uvid nekolicini liječnika koji su za potrebe redakcije proanalizirali ove podatke, te dali svoje zaključke. Prva pogreška je bila u tome što je na uglednoj bolnici “Sveti Duh” dežuran bio specijalizant, što govori o neoprostivo lošoj organizaciji ginekološke službe u toj bolnici. Liječnik specijalizant ne može imati dovoljno znanja i stručno ne odgovara za propuste koji mu se događaju tokom službovanja. No, odgovara njegov mentor i onaj koji ga je postavio na dužnost kojoj nije dorastao.
Zbog nedovoljno iskustva specijalizant dr. Domljan nije prepoznao da CTG zapis ukazuje na “tešku fetalnu patnju” što znači da je dijete bilo u životnoj opasnosti. Takav izrazito patološki nalaz zahtijevao je da trudnicu hitno pregleda nadslužba, dakle liječnik s većim iskustvom, i da se naprave dodatni pregledi: ultrazvučni pregled fetusa i doplerski pregled – mjerenje fetalne cirkulacije, ili da se uzme nalaz krvi iz djetetove glavice kako bi se utvrdio stupanj ugroženosti djeteta. Usprkos tome što Opća bolnica “Sveti Duh” ima najkvalitetniju aparaturu za ultrazvučnu dijagnostiku u cijeloj Hrvatskoj, nikakvi dodatni pregledi nisu napravljeni. Umjesto da je donio odluku o hitnom porođaju carskim rezom, čime bi životi i djeteta i majke najvjerojatnije bili spašeni, liječnik specijalizant i dežurna ekipa nastavili su nestručno voditi porođaj.
Carski rez je trebalo odmah napraviti čak i u slučaju da je kod djeteta zaista potvrđena malformacija – hidrocefalus, što bi značilo da dijete ima vodenu glavu, ili hidranencefalija (vodena glava bez mozga). Opstretičko pravilo glasi: kada se porađa malformirani fetus, na primjer dijete s hidrocefalusom, s njim se mora postupati kao sa zdravim, jer se nakon poroda napravi operacija kojom se uspješno rješava problem vodene glave. Ali, u slučaju poroda Dragice Ivankić problem je u tome što se zapravo ne zna je li dijete bilo malformirano ili ne. Ginekolog dr. Paral, koji je 17. siječnja pregledao Dragicu Ivankić, u svojoj privatnoj ordinaciji, ustvrdio je “urednu biomorfologiju ploda”. To znači da je dijete bilo zdravo još tri dana prije poroda i da se hidrocefalus nije mogao razviti u tako kratkom vremenu. Vjerojatno se nije radilo niti o hidranencefaliji jer se dijete s hidranencefalijom ne može roditi rodničkim putem i mora se napraviti tzv. kraniocenteza (ispuštanje moždane tekućine) kako bi glavica mogla ući u zdjelicu. Prema opisu poroda, glavica je bila dobro smještena u zdjelici pa to pokazuje da je malo vjerojatno da se radilo o takvoj malformaciji. To potvrđuje i promjer glavice od deset centimetara. Osim toga, i osoblje klinike je neslužbeno izjavilo da je porođeno mrtvo žensko dijete urednog izgleda glave, dakle, zdravo dijete.
Da je dijete imalo hidranencefaliju teško je povjerovati jer nalaz obdukcije nije vjerodostojan, a ne postoji ultrazvuk mozga porođene mrtve bebe, što je protivno pravilima službe. Naime, kada se sumnja da postoji eventualna malformacija, mora se napraviti ultrazvučni pregled kako bi se kasnije mogla potvrditi ta dijagnoza. Upitan je i patološki nalaz mrtvorođenčeta: u njemu je patologinja dr. Dubravka Jandrić zapisala pisaćim strojem da postoji tkivo velikog mozga i moždanih ovojnica, te malog mozga. No, redak ispod je natipkano drukčijim tipom slova, očito naknadno, da se “tkiva velikog mozga te moždanih ovojnica ne nalaze.” Dakle, na istom nalazu je potpuno kontradiktorna tvrdnja što upućuje da je netko prekrojio prvobitni nalaz porodničara. Uza sve, CTG zapis je pokazao da je srce djeteta prestalo kucati već poslije tri sata i 45 minuta. Dakle, liječnik iz nadslužbe vakuumom je porađao mrtvo dijete.
Usprkos tome što je CTG zapis pokazivao “duboku deceleraciju do 60 otkucaja u minuti”, a normalno bi bilo od 120 do 160 otkucaja u minuti, dežurna ekipa nije prepoznala simptome i nije poduzela adekvatne mjere. U tri sata i 12 minuta dijete je već bilo u “agonalnoj fazi”, neposredno pred smrt, ali dežurni liječnici zbog neiskustva i dalje porod tretiraju kao regularan. Stručnjaci smatraju da je najkasnije tada trebalo napraviti carski rez, jer bi tako najvjerojatnije spasili i dijete i majku. U tri sata i 20 minuta djetetova glavica je ležala u zdjelici majke, što znači da je dijagnoza o hidrocefalusu ili hidranencefaliji bila nemoguća.
Liječnici koje smo konzultirali smatraj, također, da je i u daljnjem vođenju poroda napravljeno nekoliko stručnih pogrešaka. Nakon poroda vakuum metodom liječnik je morao ručno provjeriti stanje maternice, što je uobičajeni medicinski postupak kada se sumnja da je rođeno malformirano dijete ili kada se rodi mrtvorođenče. No, liječnik to nije učinio ni tada, a niti u četiri sata i 45 minuta, kada se pacijentici stanje naglo pogoršalo. Tek u pet sati i 50 minuta, kako je spomenuto, konačno je napravljen ultrazvučni pregled i u konzultaciji s dežurnim kirurgom odlučeno da se napravi laparotomija.
Tokom operacije liječnici su konačno utvrdili prsnuće maternice u duljini od deset centimetara, a u trbuhu su otkrili litru i pol krvi, koja se nije zgrušavala. Da se na vrijeme, najkasnije u pet sati, kako nalažu pravila medicinske struke, napravila eksploracija materišta, otkrilo bi se prsnuće maternice, pacijentica bi se na vrijeme mogla operirati i tako bi joj se spasio život. Kad su liječnici završili operaciju u osam sati i 30 minuta, pacijentica je bila u komi i premjestili su je na intenzivnu skrb kirurške klinike. Oko deset sati laboratorijski nalazi su ukazali na poremećaj zgrušavanja krvi što je bila posljedica prsnuća maternice, a u 12 sati i 25 minuta pacijentica je umrla.
Na temelju svih ovih saznanja jasno je da za sve ovo što se dogodilo moralno moraju odgovarati predstojnik klinike za ginekologiju dr. Asim Kurjak te ravnatelj bolnice, a za ostale krivce trebalo bi se pobrinuti Ministarstvo zdravstva i Državno odvjetništvo.
Kad su Nacionalovi novinari došli u Bednju, malo mjesto u Hrvatskom zagorju, kako bi pronašli obitelj krovopokrivača Gabrijela Pravice, oca pokojne profesorice matematike Dragice Ivankić, našli su supruga Roberta Ivankića, nezaposlenog kemijskog tehničara, rodom iz Bihaća, i roditelje pokojnice skrhane od tuge. Iako je od smrti Dragice Ivankić prošlo 14 dana i iako je sprovod bio na mjesnom groblju u Bednji, njezinom rodnom mjestu, svi su oni izražavali nevjericu da nje više nema i da se ta tragedija zaista dogodila.
U dvorištu malog imanja obitelji Pravica igralo se troje djece pokojne Dragice Ivankić – osmogodišnja kći, šestogodišnji sin koji će na jesen krenuti u prvi razred, i najmlađa kći Maja koja svake večeri pita kada će se vratiti njezina mama. Djeci nitko nije rekao istinu. Objasnili su im da je njihova majka, profesorica matematike i informatike, otišla učiti druge anđele. Ali djeca svaku večer pitaju zašto njihova mama njih ne uči kada je to njima sada najpotrebnije. Roditelji pokojnice se pitaju što da odgovore na to pitanje.
Tu je bio i Ivica Pravica, brat pokojnice koji studira elektrotehniku u Zagrebu.
Unatoč tome što smo za njih bili totalni stranci koji su odjednom banuli u njihov ionako urušen život, toplo su nas primili, bez pitanja. “Nikad je neću zaboraviti”, kroz suze nam je povjerila Anica Pravica, majka Dragice Ivankić, koja je cijeli svoj radni vijek radila u “Varteksu” odvajajući za školovanje svoje troje djece – Dragice, Nadice i Ivice. “Nemate pojima kakva je to bol kada majka ispraća svoje dijete na groblje. Bila je najbolji đak u školi, a među najboljima na fakultetu, i ne mogu vjerovati da je nema. Što da kažemo djeci koja svaku večer pitaju kada će se vratiti njihova mama”, pita se Anica Pravica.
Robert Ivankić, suprug Dragice Ivankić, ne želi da se od nesretne smrti njegove žene stvaraju afera i skandal. Kaže da jedino želi mir kojeg nema i da svojoj djeci omogući život i školovanje. I usprkos tome što zna “da ga muljaju”, vjeruje da će istina izaći na vidjelo. Robert je potom ispričao kako je drugog jutra, dan nakon što je suprugu ostavio u bolnici, pokušavao saznati što se zapravo dogodilo, no dobivao je kontradiktorne odgovore, te nikako nije mogao saznati pravu istinu. Do danas, punih 14 dana nakon smrti Dragice Ivankić, nisu dobili otpusno pismo iz bolnice. Htjeli su pokopati mrtvorođenče zajedno s majkom na mjesnom groblju u Bednji, ali im liječnici nisu dali niti da vide dijete. Ocu Dragice Ivankić nisu dopustili da vidi mrtvu kći.
“Ako ste pomogli mojoj supruzi i ako ste učinili sve da je spasite, onda sam vam neizmjerno zahvalan, no ako niste tada će vas sustići vaša vlastita savjest i to će biti vaša kazna”, rekao je suprug pokojne Dragice Ivankić liječnicima na Klinici za ginekologiju i porodništvo Opće bolnice “Sveti Duh” kada je saznao za njezinu iznenadnu i neočekivanu smrt. Na to Anica Pravica, majka pokojne rodilje, dodaje: “Ako treba ići ćemo i na sud, jer krivci moraju biti kažnjeni za ono što se dogodilo našoj kćeri.”
Suprug Dragice Ivankić nije zaposlen i nema novca za život. Iz kuće u kojoj živi treba se iseliti. U životu mu ni prije nije bilo lako: poveo je obitelj u Njemačku na privremeni rad kako bi uštedjeli novac za stan. Po povratku su uplatili stan u famoznoj firmi “Tutunović grad” i ostali bez stana, ali i bez cijele ušteđevine.
Obitelj Pravica prima mirovinu od 800 kuna i na žalost ne može financijski puno pomoći svojim unucima. Robertu Ivankiću ministar zdravstva dr. Andro Vlahušić obećao je posao, i on vjeruje da ministar neće prekršiti obećanje.