Ana Stavljenić-Rukavina, bivša ministrica zdravstva, proglašena je kandidatom za rektora zagrebačkog sveučilišta, unatoč protivljenju svojih kolega liječnika i profesora, uz najgrublje kršenje izborne procedure i demokratskih običaja, ali u dosluhu s podzemnim lobijem Stipe Oreškovića, Slavena Letice i Borisa Labara.

Štićenica HSLS-ovog lobija

Profesori sociologije na Medicinskom fakultetu Letica i Orešković time su bivšoj ministrici vratili stare dugove: kao njezini savjetnici u Ministarstvu zdravstva primali su enormne honorare za svoje elaborate i projekte. Boris Labar, dekan Medicinskog fakulteta, po svemu sudeći, pokorio se potajnoj političkoj direktivi. Bivša ministrica, podsjećamo, na tu je funkciju postavljena kao prijateljica Paule Granić, supruge Gorana Granića, potpredsjednika vlade iz HSLS-a. Kako je zbog afere “Baxter” bila prisiljena na ostavku, njezini politički promotori sada traže novu moćnu sinekuru za svoju unosnu štićenicu.
I u doba komunističke Jugoslavije i u doba HDZ-ova režima svi profesori Medicinskog fakulteta na vrijeme su dobivali obavijest o izboru novog rektora. Time su svi imali podjednaku šansu da predlože sebe ili kolege koje smatraju dostojnima rektorske časti. Konačnu odluku donosilo je Vijeće Fakulteta. Tko bi osvojio većinu glasova Vijeća, taj je dobivao status službenog rektorskog kandidata Medicinskog fakulteta.
Ovaj put, međutim, nitko nije znao da je kandidatura otvorena. Ana Stavljenić-Rukavina proglašena je ekskluzivnim kandidatom u najužem krugu Labarova dekanskog kolegija. Fakultetsko vijeće o tome je obaviješteno na sjednici 29. siječnja; od njegovih članova zatražen je samo blagoslov zgotovljene odluke.
Prva je reagirala dr. Santa Večerina. Zahtijevala je da joj se objasni na osnovi kojeg pravilnika je dekansko vijeće sebi prisvojilo taj izborni monopol. Dekan Labar odgovorio je otprilike ovako: nije bilo vremena da se obavijest o kandidaturi, kao obično, distribuira katedrama pa je, eto, dekanski kolegij u ime cijelog Medicinskog fakulteta Anu Stavljenić-Rukavinu izabrao samostalno i mimo tradicije. Potom se oglasio dr. Andrija Hebrang. Protestirajući zbog grubog kršenja proceduralnih pravila, upozorio je da je Ana Stavljević-Rukavina još uvijek predmet policijske istrage. Podsjetio je na to da je morala dati ostavku na ministarsku dužnost kao najodgovornija za smrt nekoliko pacijenata u pulskoj bolnici. Dr. Labar je i njemu replicirao. “Za razliku od vas”, rekao je, aludirajući, očito, na Hebrangovo članstvo u HDZ-u, “mi smijenjenim dužnosnicima uvijek pružamo još jednu šansu.”

Željena rektorska titula

U tom trenutku umiješao se Stipe Orešković, shvaćajući, valjda, da je njegov saveznik u tom izbornom komplotu izrekao prilično nemuštu glupost. Prema njegovim riječima, procedura uopće nije važna, ali je iznimno važno da Medicinski fakultet na rektorskom mjestu instalira svoga čovjeka. S njim se potpuno solidarizirao Slaven Letica. Ustvrdivši kako Vijeće Medicinskog fakulteta ne bi trebalo trošiti vrijeme na formalno-proceduralna pitanja, zatražio da o toj polemici oko Ane Stavljenić-Rukavine nikome ne pričaju, ponajmanje radoznalim predstavnicima medija.
Bivša je ministrica šutjela, očito svjesna da se demokratskim postupkom ne može domoći željene rektorske titule.
Konačno je Labar predložio glasovanje. Anu Stavljenić-Rukavinu podržalo je 18 nazočnih, 11 članova Vijeća bilo je suzdržano, dok ih je četvero glasalo protiv. Pošto su glasovi prebrojeni, dr. Ivica Kostović upozorio je predsjedavajućeg da nije utvrđen kvorum. Puni sastav Vijeća iznosi 61 član, u dvorani Fakulteta bilo ih je znatno manje.
Nakon nekoliko pokušaja da se prebroji broj punopravnih glasača – izmiješanih s promatračima i radoznalcima – pokazalo se da od 43 nazočna njih 10 nije željelo sudjelovati u izjašnjavanju o jedinom kandidatu Ani Stavljenić-Rukavini. Prema tome, bivša ministrica nije dobila ni natpolovičnu većinu prisutnog dijela Vijeća, još manje svih njegovih članova.
Tada se za riječ opet javio Slaven Letica. Nije važno postoji li kvorum, rekao je, važno je da je bivša ministrica dobila većinu onog dijela Vijeća koje je o tome glasalo. Ista tvrdnja ušla je u zaključke izborne sjednice, kao potpuno legalni i legitimni rezultat. Slijedećeg dana u svim novinama objavljena je potpuno lažna vijest da je Ana Stavljević Rukavina izabrana za kandidata najšireg tijela vlasti Medicinskog fakulteta.
Zdravstvo i medicinske ustanove jedan su od najznačajnijih segmenata države. Njihova moć proizlazi iz dviju notornih činjenica. Kao prvo, golemi su potrošači proračunskog novca. I drugo, sofisticirani i gotovo mistični rad liječnika teško se može mjeriti i kontrolirati. Većina ljudi u njima vidi bogove koji im vraćaju zdravlje, ponekad i život. I nekadašnja Partija i HDZ bili su svjesni te goleme moći pa su se neki ključni politički obračuni rješavali upravo iza kulisa Medicinskog fakulteta i Kliničko-bolničkog centra Zagreb, goleme ustanove koja obuhvaća bolnice na Rebru, Šalati i u Petrovoj.
Stipe Orešković i Slaven Letica nisu doktori medicinskih znanosti. Obojica su na Medicinskom fakultetu dobili profesorska mjesta kao sociolozi čiji su znanstveni interesi usmjereni na upravna i organizacijska pitanja javnog zdravstva. Prije raspada komunizma i Jugoslavije bili su žestoki protivnici: Orešković je instaliran na Fakultet kao bivši predsjednik SSOH i na intervenciju Stipe Šuvara, predvodnika jedne frakcije tadašnjeg Centralnog komiteta SKH. Slaven Letica koji iza sebe nije imao partijsku grupaciju računao je na potporu neovisne intelektualne javnosti te profesora i liječnika kojima se nije sviđalo miješanje politike u njihov posao.
Premda i danas nastoji sačuvati imidž demokrata, Letičin odnos prema vlasti potpuno se izmijenio nakon kratke ekskurzije u savjetnički kabinet Franje Tuđmana, u prvoj godini njegova predsjedničkog mandata 1990. Nakon prisilnog napuštanja funkcije Tuđmanova glavnog savjetnika, tzv. nezavisni intelektualac, sociolog i publicist, malo-pomalo postajao je sve sličniji svome idealnom protivniku Stipi Oreškoviću koji je, bez mnogo truda, udobno preživio sve povijesno-političke lomove hrvatske države i njenih medicinskih institucija.
Od siječanjskih izbora 2000. postali su saveznici. Shvativši da u SDP-u ne uživaju osobite simpatije – Orešković kao nekadašnji Šuvarov “crveni Kmer”, Letica kao koketa većine stranaka – stavili su se na raspolaganje HSLS-u. U tom trenutku HSLS nije bio samo jedna od dviju najjačih stranaka pobjedničke koalicije nego mu je u podijeli vlasti pripalo Ministarstvo zdravstva, za znalce, golemi potencijal profitabilnih poslova i aranžmana. To veći potencijal što je Hrvatskoj udijeljeno nekoliko vrlo povoljnih kredita Svjetske banke i Razvojne banke Vijeća Europe za obnovu zdravstvenih ustanova i provedbu zdravstvenih reformi.
Resor zdravstva u Vladi Republike Hrvatske, na Granićev zahtjev, HSLS je povjerio Ani Stavljenić-Rukavini, profesorici medicinske biokemije na Medicinskom i Farmaceutskom fakultetu, koja zacijelo nije upućena u velike reformske teme. Zato se potpuno oslonila na savjetnike iz kruga svojih starih suradnika i prijatelja. Uz Oreškovića i Leticu savjetničkom timu pridružen je i dr. Slobodan Vukičević, ministričin kum. Tako su njih trojica ispisali stotine stranica elaborata o reorganizaciji domaćih medicinsko-zdravstvenih ustanova, ubirući honorare i savjetničke paušale iz istih kreditnih izvora. Isti savjetodavci, i nadalje predavači, na medicinskom Fakultetu istodobno su stvorili homogen lobi sljedbenika Ane Stavljenić-Rukavine, zauvijek zaboravivši stare političke razmirice.
Djelovanje te grupacije bilo je presudno za postavljanje dr. Sante Večerine na dužnost ravnateljice Kliničko-bolničkog centra Zagreb, a dr. Borisa Labara za dekana Medicinskog fakulteta. No, kako nova ravnateljica, za razliku od novog dekana, čini se, nije ispunila sva njihova očekivanja, nakon 1,5 godine ravnateljskog mandata prisiljena je na ostavku. Neposredan povod za ostavku bila je smrt pacijenata u bolnici na Rebru uzrokovana neispravnim “Baxterovim” dijalizatorima, ali ona je bila rezultat i brojnih sukoba s ministricom.
Prema Nacionalovim izvorima u liječničkim krugovima, Santa Večerina odbila je nalog Ane Stavljenić-Rukavine da Paulu Granić imenuje pročelnicom jednog odjela KBC-a Zagreb. Navodno, ravnateljica je inzistirala da supruga Gorana Granića udovolji propisanim kriterijima za stjecanje tog položaja – da napiše i obrani doktorat.
Drugi razlog sukoba ticao se reorganizacije zdravstvenih ustanova u sklopu najavljene reforme. Iz kruga savjetnika Ane Stavljenić-Rukavine stigla je ideja da se Medicinski fakultet i KBC Zagreb udruže u istu organizaciju. Premda je koncept obrazložen primjerima iz svijeta, većina stručnjaka koja se o tome trebala izjasniti usprotivila se takvoj koncentraciji moći, poslova i novca pod kontrolom malobrojne skupine zdravstvenih vladara. Dr. Večerina priklonila se većinskom mišljenju.
No glavni razlog za potpuni razlaz bivše ravnateljice KBC-a Zagreb i bivše ministrice zdravstva bio je kredit Razvojne banke Vijeća Europe. Kredit je Hrvatska dobila prije nekoliko godina, još u doba HDZ-a, kao financijsku pomoć za rekonstrukciju dotrajale zgrade ortopedije na Šalati. Kredit se nije realizirao jer Labarovi prethodnici nisu htjeli potpisati suglasnost za građevinsku dozvolu, smatrajući da nije jasno je li zgrada na teritoriju bolnice ili Medicinskog fakulteta. No tek što je Labar potpisao potrebne dokumente, ministrica Ana Stavljenić-Rukavina odlučila je da se ortopedija preseli na Rebro a kredit preusmjeri. Labar se pokorio nalogu i napisao žalbu na građevinsku dozvolu koju je sam ishodio.
Santa Večerina opet se usprotivila. Uz podršku Ministarstva financija i nekih SDP-ovih krugova, odbila je likvidaciju ortopedije na Šalti, zahtijevajući da se kredit utroši u projekt kojemu je već odavno namijenjen. Smijenjena je s ravnateljske funkcije, kao prva žrtva afere “Baxter”. I Ana Stavljenić-Rukavina i njezini savjetnici bili su uvjereni da su jednim potezom postigli dva cilja. Prvo: da su javnosti ponudili dovoljno uvjerljivog krivca za nemar državne birokracije koja je “Baxterove” dijalizatore distribuirala bolnicama, unatoč mnoštvu dostupnih informacija o smrtnim slučajevima u Španjolskoj. I drugo: da su se riješili glavne prepreke u širenju svog utjecaja na KBC Zagreb, jednu od najmoćnijih ustanova u Hrvatskoj.
Dogodilo se što lobi nije očekivao: Ana Stavljenić-Rukavina također je svoju dužnost morala ustupiti nekom drugom. Trojka je ostala bez savjetničkih položaja i tomu primjerenih izvora prihoda. Ako smijenjena ministrica postane rektorica zagrebačkog sveučilišta, financijski izvori opet će poteći.