Dva dana nakon što je ministar financija optužio Nacional da je objavljivanjem sadržaja dokumenata koji su otkrili dramatično pogoršanje odnosa hrvatske Vlade i Međunarodnog monetarnog fonda ugrozio plasman novih hrvatskih euro obveznica, do Nacionalove redakcije dospio je još jedan dio dokumentacije koju je Vlada ustupila MMF-u, čiji bi sadržaj Vladu mogao dovesti u krajnje neugodnu poziciju. Riječ je o javnosti do sada potpuno nepoznatom, kompletnom popisu rizičnih plasmana Hrvatske poštanske banke koje je Vlada u ljeto 2001. odlučila sanirati na teret hrvatskih poreznih obveznika.
Taj bi dokument za vladajuću koaliciju mogao biti krajnje neugodan zato što je on i prvi pismeni dokaz da je Račanova vlada praktično digla ruke od svojih glavnih predizbornih obećanja i obračuna s kriminalnim naslijeđem iz HDZ-ova vremena.

Rizični plasmani HPB-a

Utoliko je popis rizičnih plasmana HPB-a koje je Vlada odlučila sanirati na teret hrvatskih poreznih obveznika ne samo prvi pisani trag Vladine nemoći, nego i izravna uvreda biračkom tijelu koje je glasajući za vladajuću koaliciju u prvom redu glasalo protiv onih koji su pod okriljem HDZ-a Hrvatsku ekonomski opustošili.
Kompletan popis rizičnih plasmana Hrvatske poštanske banke viceguverner Hrvatske narodne banke Tomislav Presečan poslao je 9. siječnja stalnom predstavniku MMF-a u Hrvatskoj Johnu Norregaardu. Podsjećamo, tom je dokumentacijom Vlada i pismeno informirala MMF o svojim namjerama s Hrvatskom poštanskom bankom, a Norregaard je samo šest dana nakon toga najavio hrvatskoj Vladi da će MMF zbog te odluke na nju vršiti poseban pritisak.
Vlada je odluku o tzv. tihoj sanaciji HPB donijela 5. srpnja 2001. Ta odluka klasificirana je kao službena tajna (klasa 450-02/00-02/17, urudžbeni broj 5030120-01-Pov.4), a iz nje se vidi da je sanacija HPB-a napravljena tako da je sve rizične plasmane na sebe preuzeo Fond za privatizaciju. Fond se obvezao da će nešto više od 708 milijuna kuna rizičnih plasmana platiti banci u roku od tri godine, s tim da prva rata dospijeva na naplatu 31. ožujka tekuće godine.
Izvor blizak samom vrhu Fonda za privatizaciju Nacionalu je proteklog tjedna potvrdio kako u Fondu računaju da će možda uspjeti naplatiti jednu petinu rizičnih plasmana. Ostalo će, sukladno Vladinoj odluci, kao jamac podmiriti Ministarstvo financija iz državnog proračuna.
Struktura rizičnih plasmana HPB-a pokazuje da je Vlada donošenjem te odluke ponajprije odlučila zataškati kriminalne radnje Miroslava Kutle i Ivića Pašalića. Iz kompletnog popisa rizičnih plasmana HPB-a vidi se da je Ljerka Ercegović, bivša predsjednica Uprave, banku doista vodila prije svega kao samoposlugu za Miroslava Kutlu, te obitelj i ostale štićenike Ivića Pašalića.

Kutlina austrijska tvrtka

Najteže političke posljedice Vladi bi moglo prouzročiti opraštanje dugova obitelji Ivića Pašalića. Riječ je zapravo o dugovima tvrtke “Zagrebdrvo” čiji je vlasnik Pašalićev brat Zdravko, a novac za tu operaciju obitelji Pašalić transferiran je preko tvrtke “Dastra”, koju je kontrolirao Miroslav Kutle. Početkom 1998. “Dastra” je s Dubrovačkom bankom zaključila ugovor o desetodnevnom kreditu na 8,7 milijuna DEM, koji je trebao poslužiti za uvoz soje iz SAD-a. No kredit je prebačen na račun Kutline austrijske tvrtke “Well-Handels” u Bayerische Vereinsbanku, a ta je tvrtka tim novcem Privrednoj banci Zagreb isplatila osam milijuna maraka duga koji je već od prije u toj banci imao Zdravko Pašalić. “Dastra” je mjesec dana poslije vratila Dubrovačkoj banci 7,5 milijuna DEM od tog kredita, novcem koji je “Well-Handels” posudio od Bayerische Vereinsbanke u Munchenu. No Kutle je na temelju odluke Ljerke Ercegović kao zalog za taj kredit dao depozit HPB-a.

‘Paška rebra’

Do tih transakcija došlo je kako bi se zapravo zameo trag višemilijunskim kreditima koje je obitelj Pašalić podigla u Privrednoj banci Zagreb. Ivić Pašalić ondje je preko svog kreditno nesposobnog oca Ante podigao čak šest milijuna maraka kredita, a još toliko podigla je potpuno nepoznata tvrtka “Zagrebdrvo” njegova brata Zdravka. Za sve kredite obitelj Pašalić založila je obiteljsku kuću u Sesvetama, čija vrijednost nije pokrivala ni dva posto njihova ukupnog iznosa. Većina kredita pod krajnje sumnjivim okolnostima otpisana je tjedan dana prije nego što je aktualna vlada preuzela vlast, a do danas nitko nije pokazao interes da se definitivno rasvijetli koliko je od tih kredita obitelj Pašalić doista vratila. Naknadno se doznalo da je dio iznosa platio HPB, no očito kako bi izbjegao bilo kakvo uznemiravanje obitelji Ivića Pašalića. Račanova je vlada 5. srpnja 2001. kompletna potraživanja HPB-a nastala zbog zaduživanja Pašalićeve obitelji odlučila prebaciti na teret svog biračkog tijela. Međutim, tim iznosima valja dodati i jedan javnosti do sada potpuno nepoznat kredit. Prema podacima dostupnim Nacionalovoj redakciji tvrtka “Zagrebdrvo” sa 31. svibnjem 2001. HPB-u je dugovala dodatnih 46.815.000 kuna. Nacional nije uspio doznati sve detalje vezane uz tu transakciju. No tko je zapravo dao nalog za davanje tog kredita najbolje se vidi iz načina na koji je bivša šefica HPB-a Ljerka Ercegović vukla neke druge poslovne poteze.
Pod stavkom imovina Paška rebra Vlada je odlučila sanirati ukupno 98.489.000 kuna kredita koliko je Ljerka Ercegović izdvojila za pokrivanje malverzacija bivšega glasnogovornika HDZ-a Ivice Ropuša, negdašnje mlade perjanice HDZ-a Marija Kapulice i tajkuna Želimira Dodera.
Afera Paška rebra otvorena je u srpnju 1997., kada je paško gradsko poglavarstvo raspisalo natječaj za prodaju zemljišnih čestica koje su predviđene za zonu turističke i poslovne gradnje. Na natječaju je pobijedio Želimir Doder, a cijela transakcija bila je prepuna nezakonitosti.

Herakovo pismo

Natječaj nije proveden u skladu sa zakonom, Doderova ponuda nije bila najpovoljnija, ali on je 23. listopada 1998. ipak potpisao kupoprodajni ugovor kojim se obvezao da će iznos od 5,4 milijuna njemačkih maraka u cijelosti isplatiti u prosincu 2000. Za sve to, među ostalim, jamčila je Dubrovačka banka, ali to jamstvo nikad nije aktivirano iako je Doder uglavnom neredovito plaćao svoje obveze. Da je u cijelu aferu uključena i Ljerka Ercegović doznalo se na temelju pisma koje je krajem 1998. Doder poslao Dubrovačkoj banci iz ureda tadašnjeg zadarskoga gradonačelnika Božidara Kalmete. U pismu je skrušeno molio da Uprava Dubrovačke banke uknjiži hipoteku nad Paška rebra. Prva je hipoteka, stoji u pismu, već uknjižena na Hrvatsku poštansku banku koja je Doderovu “Eurošpedu” u ime istog posla već udijelila kredit od 25 milijuna DEM!
Kako je, međutim, u aferi Paška rebra Doder ionako planirao tek jeftino kupiti zemljište i višestruko zaraditi njegovom preprodajom nakon što ishodi građevinsku dozvolu, nije bilo jasno zašto je Ljerka Ercegović pristala odobriti toliki kredit za tobožnju izgradnju turističkih apartmana. No sve su nedoumice otklonjene nakon što je Nacional primio uzničko pismo bivšeg ministra turizma Ivana Heraka, u kojem je on izravno posvjedočio tko je zapravo kreirao poslovnu politiku HPB-a i Ljerke Ercegović.
Iznoseći svoja saznanja o aferi Paška rebra Herak je tada napisao: “Kasnije sam doznao da je Ropuš bio jedan od pomagača kod Paških rebara, te je operativno koordinirao aktivnost na Pagu. Aktivnost s Poštanskom bankom (Ljerka Ercegović) koja je dala sredstva odnosno ogroman kredit za tu prigodu završio je Ivić Pašalić…”
No to nije i jedini posao koji je Pašalić napravio s Ljerkom Ercegović: “Sljedeći je problem izbio negdje sredinom ljeta, kad me nazvala Pašalićeva pulenica Ljerka Ercegović, direktorica Poštanske banke. Bila je u ogromnim problemima, što nije bilo ni čudno s obzirom da je imala zavidnu razinu političkih plasmana. Tražila je da joj ultimativno dam minimalno 15 milijuna kuna s računa Ministarstva turizma, napomenuvši da je sve s doktorom dogovoreno. Ljerku sam poznavao, no ono što je tražila bilo je nemoguće izvesti… Tada me nazvao Pašalić i rekao mi da sam nekorektan…”
Iz Herakova pisma praktično se vidi da je Vlada sredinom prošlog srpnja praktično odustala od utvrđivanja je li Ivić Pašalić vršeći politički pritisak na Ljerku Ercegović zlorabio svoj tadašnji položaj i ovlasti. Račanova vlada odlučila je na teret svog biračkog tijela prebaciti i gotovo 300 milijuna kuna kredita koje je Ljerka Ercegović odobrila tvrtkama Miroslava Kutle. Od tog iznosa 51.058.000 kuna kredita dobio je “Kim” iz Karlovca, 48.451.000 “Dastra” u stečaju, 54.144.000 kuna “Diona”, 70.058.000 “Tisak”, 7.773.000 “Dalta”, 6.604.000 “Pegaz”, 27.734.000 Consult-ing, te “Globus holding” 10.568.000 kuna.

Bijeg u Italiju

Ipak, Ljerka Ercegović je unatoč svemu optužena da je banku oštetila za samo 34,7 milijuna kuna kredita koje je odobrila “Globus holdingu”, “Dastri”, “Dalti”, “Pegazu” i “Consult-ingu”. Ona je zbog toga neko vrijeme bježala i skrivala se u Italiji, potom je bila izručena hrvatskim vlastima, da bi nedugo potom bila puštena iz pritvora. Sutkinja Mirjana Rigljan svoju je odluku o njezinu puštanju iz pritvora utemeljila na mišljenju financijskog vještaka koji je ustvrdio da je Ljerka Ercegović “poštovala hrvatske zakone i proceduru u banci”.
Javnost o tijeku postupka danas zna vrlo malo, baš kao i o navodno opsežnoj istrazi koja se protiv Ljerke Ercegović vodi zbog saniranja dugova bratu Ivića Pašalića.
Da je HPB doista funkcionirao kao servis za kojekakve sumnjive poduzetnike bliske HDZ-u dodatno svjedoči i čak 50.588.000 kuna kredita koje je Ljerka Ercegović odobrila tvrtki “Galtar”. Astronomske kreditne iznose “Galtar” je dobio stavivši pod hipoteku kuću, mehaničku radionicu, ekonomsko dvorište i pašnjak na području Okučana, čija je vrijednost u to vrijeme bila možda stotinjak tisuća kuna. Uz to, kao pokriće za kredit navodno je ponuđena studija u kojoj se navodi da će tvornica za proizvodnju aluminijskih legura koja je ondje trebala biti izgrađena tržišno vrijediti oko 30 milijuna DEM. Ne treba isticati da je cijeli projekt zbog nenamjenske potrošnje kreditnih sredstava propao i prije nego što je tvornica počela proizvoditi punim kapacitetima. Nadhipoteku za te kredite preuzeli su Hrvatska banka za obnovu i razvoj i Hrvatski zavod za zapošljavanje. Posebno je zanimljivo da je šef HBOR-a Anton Kovačev u proljeće 2000. od “Galtara” navrat-nanos pokušao naplatiti sve kredite. To je učinio nakon što se u javnosti počela spominjati mogućnost njegove smjene, ali tada ga je u zaštitu uzeo Dražen Budiša, a potom je ministar financija Mato Crkvenac čak namjestio javni natječaj tako da izravno odgovara reizboru Kovačeva na funkciju koju je do tada obnašao. Već se tada vidjelo da aktualna vlast štiti sumnjive poslove visokih dužnosnika HDZ-a, koji su tim kreditima išli na ruku privatnim interesima izvjesnih Damira Pocrnića i Željka Đelilovića, čija je najveća poslovna preporuka u to vrijeme bilo prijateljstvo s bliskim suradnikom Ivića Pašalića Vinkom Grubišićem.

Naoko lakše riješenje

Odluku o sanaciji tih potraživanja Račanova vlada donijela je kako bi ojačala HPB i od njega pokušala stvoriti novu jaku državnu banku. Tvrdi se, međutim, kako je stvaranje nove jake državne banke koja bi trebala jamčiti novi uzlet domaćega gospodarstva tek djelomočno dobar alibi za sanaciju HPB-a.
“Vlada se u ovom slučaju odlučila za naoko lakše rješenje, ali ono će joj dugoročno sigurno jako štetiti. Bilo bi mnogo bolje da je Vlada nad HPB otvorila proces likvidacije. To je dugotrajan i mučan proces, ali bi se tada sigurno ustvrdilo gdje je i kako potrošena većina novca koji će ovako vratiti porezni obveznici”, izjavio je za Nacional jedan bankarski stručnjak.
Umjesto toga, Vlada je teret saniranja kriminalnih aktivnosti prebacila na birače koji su joj dali mandat ponajviše kako bi se obračunala upravo s takvim aktivnostima svojih prethodnika.