Grozničavo kombinirajući i tražeći načina da zadovolji ambicije Dražena Budiše, a da to ne ugrozi funkcioniranje Vlade, Ivica Račan spreman je na spektakularnu rošadu na državnom vrhu: ponudit će Zlatku Tomčiću da postane njegov zamjenik, kako bi Budiša mogao postati predsjednikom Sabora. Račanova računica vrlo je jednostavna: tako se želi se riješiti Budiše iz Vlade i svoje blizine, a u Tomčiću dobiti uspješnog menedžera i zamjenu za Gorana Granića koji je dosad zapravo operativno vodio Vladu. Na tu ponudu, koja je do njega došla kuloarskim kanalima, predsjednik Sabora i HSS-a Zlatko Tomčić reagirao je brutalno: u samo nekoliko dana optužio je Vladu da blamira Hrvatsku, odbacio je Račanove dogovore o granicama sa Slovenijom i prijedlog sporazuma s BiH, solidarizirao se s Budišinim zahtjevima da se redefiniraju odnosi unutar koalicije, kako bi na kraju javno upozorio da HSS nije zadovoljan svojim položajem u vladajućoj koaliciji te da njegova stranka, ako Vlada nastavi raditi na isti način, u tome više neće sudjelovati. Vrhunac je bila izravna prijetnja Račanu: Tomčić je javno ocijenio da bi predsjednik Vlade morao biti mlađa osoba između 35 i najviše 50 godina. Račan je pak bliže 60-oj nego 50-oj. Zbog toga je valjda Tomčić dodatno objasnio da ne želi uvrijediti premijera Račana, ali to je “užasno intenzivan posao, fizički i psihički gotovo neizdržljiv” koji mogu uspješno obavljati samo mlađi ljudi. Nezadovoljstvo Račanom kao premijerom nije od jučer. Ali Tomčić je prvi od vodećih političara vladajuće koalicije koji se usudio javno dovesti u pitanje Račanovu sposobnost da bude predsjednik Vlade. U strankama petorke suglasni su da se Račan nije baš iskazao kao organizator i ekonomski stručnjak, da mu nedostaje iskustvo upravljanja velikim sustavima. Predbacuju mu i da nije uspio organizirati rad ureda predsjednika Vlade te da nije oko sebe okupio vrhunske stručnjake premda drugi premijeri imaju urede koji broje više od dvije stotine ljudi. Prigovaraju mu i što nikad nema vremena, čak ni za svoje suradnike, žale se da nema energije da mobilizira mase ni teoretskog znanja i praktičkog iskustva da se nosi s ekonomskim problemima. Upravo je stoga Tomčić zavapio za novim profilom premijera: menedžerom koji razumije ekonomsku problematiku i koji je vičan upravljanju velikim tvrtkama, radoholičarom koji mobilizira i oko sebe širi entuzijazam i optimizam.
Tomčićeva medijska ofenziva protiv Račana nije neočekivana: ona je posljedica straha da će se Račan i Budiša, bude li izabran za predsjednika HSLS-a, nagoditi iza njegovih leđa i to na štetu HSS-a i njega osobno. Nakon Budišine abdikacije Tomčić je postao drugim čovjekom po snazi i utjecaju u vladajućoj koaliciji, a HSS glavni partner SDP-a. Povratkom Budiše na čelo HSLS-a liberali će ponovno postati glavni partneri SDP-a, a HSS i njegov predsjednik biti će potisnuti u stranu. Stoga je Tomčić u neizravnoj ponudi da postane njegov zamjenik prepoznao Račanov pokušaj ga žrtvuje zbog Budiše pa se tomu žestoko usprotivio. Napadima na Račana Tomčić želi pokazati da i on, kao i Budiša, može ugroziti opstanak vladajuće koalicije te da ga ne treba podcjenjivati.

Račanova ponuda je došla do Tomčića kuloarskim kanalima, ali on je reagirao vrlo žestoko: u samo nekoliko dana optužio je vladu za cijeli niz promašaja i upozorio da HSS više neće sudjelovati u Vladi ako nastavi raditi na isti načinUcjene

Budiša je nasrnuo na Račana žešće od opozicije: optužio ga je da je glavni krivac što je Hrvatska u krizi kao i na početku 2000. Jasan je krajnji Budišin cilj: razvlastiti Račana i oslabiti poziciju SDP-a u koaliciji.
Premda predsjednica HNS-a Vesna Pusić nije izravno napala Račana, SDP i HNS, koalicijski partneri u Zagrebu, do kraja su se zakrvili, pa je to razlog nove Račanove glavobolje. Najprije je HNS ultimativno zatražio da Bandić ne može biti novi kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, a potom je ministar obnove, graditeljstva i javnih radova Radimir Čačić optužio gradsku upravu, u kojoj prevladavaju SDP-ovi kadrovi, da je korumpirana. Tu Čačićevu optužbu sada pokušavaju iskoristiti pristaše smijenjenog gradonačelnika da izazovu raspad koalicije u Zagrebu i nove izbore. To ozbiljno narušava odnose unutar SDP-a, ali i partnerstvo SDP-a i HNS-a na nacionalnoj razini te funkcioniranje vladajuće koalicije. Stoga će Račan hitno morati naći kompromisno rješenje.
Na to je prisiljen jer je SDP-u i njemu osobno najviše stalo da Vlada odradi mandat do kraja. Upravo zbog toga njegovi ga koalicijski partneri toliko ucjenjuju. SDP-u i Račan nikako ne odgovaraju prijevremeni izbori jer očekuju da će se vrlo brzo pokazati prvi pozitivni rezultati vladine gospodarske politike. Osim toga, kako je to za Nacional izjavio potpredsjednik Sabora i SDP-a Mato Arlović, do početka 2004. realno je očekivati da će Hrvatska, po ekonomskim i političkim pokazateljima, preteći barem Bugarsku i Rumunjsku u utrci za ulazak u EU te pomaknuti datum prijema Zagreba bitno unaprijed. Takvu šansu, istaknuo je Arlović, SDP i Račan ne žele propustiti i zato im se isplati podmetnuti leđa.
Arlović je objasnio i zašto su se Račan i njegova vlada našli na udaru dijela javnosti, nekih medija ali i koalicijskih partnera: “U nas je na djelu usmjerena društvena diskriminacija SDP-a. Sve što je u radu Vlade loše, pripisuje se socijaldemokratima, a dobri se potezi podcjenjuju i umanjuju. Želi se, među ostalim, obezvrijediti jedno o najvećih dostignuća koalicije: da Vlada djeluje u ritmu koji je nametnuo najbrži, a ne najsporiji partner. Jednostavno: želi se dokazati da lijeva koalicija nije sposobna izvesti državu iz krize. Za mnoge bi, naime, bilo opasno da ova vlada uspije: bio bi to dokaz da reformirani komunisti nisu tako nesposobni kako ih se želi prikazati. Stoga se Račanu i SDP-u ne smije dopustiti da uspiju.”
To će, međutim, biti teško spriječiti jer je najveći problem vladajuće koalicije nepostojanje uzajamnog povjerenja vodećih političara. Više nitko nikomu ne vjeruje. Tomčić se pribojava da će mu se Račan iza leđa nagoditi s Budišom, dok je Budiša već prije napustio vodstvo stranke tvrdeći da ga je Račan obmanuo i izigrao. Sada je pak uvjeren da mu Račan radi o glavi unutar njegove stranke te da lobira protiv njegova izbora za predsjednika. Vesna Pusić i Zlatko Kramarić, koji se nisu mogli dogovoriti ni o minimalnoj suradnji HNS-a i LS-a, zajednički ocjenjuju da ih se Račan želi riješiti iz koalicije. Tvrde da za to već ima razrađena dva scenarija. Po prvom Račan namjerava dualizirati političku scenu: toliko oslabiti LS i HNS, ali i HSS i HSLS da na političkoj pozornici, uz SDP, ostane samo HDZ. To bi osiguralo socijaldemokratima da se s HDZ-om ciklički izmjenjuju na vlasti. Ako mu to ne uspije, tvrde u HNS-u i LS-u, Račan će pokušati reducirati sadašnju koaliciju na samo tri stranke: SDP, HSS i HSLS, dok bi HNS i LS, kao stranke koje mu samo zagorčavaju život, bili odbačeni u opoziciju.
Račan doista ulaže goleme napore da HSLS i HSS trajnije veže uz SDP. Strah ga je da će Tomčić i Budiša, u suradnji s Matom Granićem i njegovim DC-om, te “zdravim snagama” HDZ-a, stvoriti koaliciju desnog centra koja će na dulje vrijeme izgurati SDP iz svih kombinacija za ostanak na vlasti. Uostalom, Tomčić i Budiša bespoštednom kritikom Račana i SDP-a zaista stalno drže odškrinuta vrata za izlaz iz koalicije. U javnosti žele ostaviti dojam kako je za sve loše odluke Vlade isključivo kriv SDP i stalno ističu kako sami neće nastaviti koalirati s SDP-om.
Da situacija za Račana bude još gora, upravo odnos prema koalicijskim partnerima postaje razlogom dodatnog raslojavanja u SDP-u. Dio članova SDP-a zalaže se za suradnju s HNS-om, pa i LS-om i IDS-om, dok dio, predvođen Račanom i Tomcem, traži da se s socijaldemokrati trajnije povežu s HSS-om, HSLS-om, pa čak i s HDZ-om. To je, po njihovoj procjeni, jedini način da se SDP dugoročno zadrži na vlasti. Na prošlim predsjedničkim izborima članovi SDP-a nisu poslušali Račanove i Tomčeve sugestije da glasuju za Budišu: uvjerljiv trijumf Stipe Mesić u dobroj mjeri zahvaljuje i glasovima članova SDP-a.
Za Račana je poseban problem to što nema pravog rješenja za Bandićeva nasljednika. Lista kandidata koji mogu zamijeniti dosadašnjeg gradonačelnika puna je anonimaca koji nemaju nikakva autoriteta i ugleda za vodeću poziciju u glavnom gradu. To bodri Bandićeve pristaše da traže od Račana povratak Bandića na gradonačelničku funkciju. Račanu je pak posve jasno da to ne može odlučiti SDP nego samo građani na novim izborima, a oni su u ovom trenutku preriskantni za Račana. Ta gotovo nerazrješiva dvojba sasvim sigurno izazvat će nove sukobe unutar SDP-a.
Dodaju li se tomu i pritisci MMF-a na Vladu te sporovi sa Slovenijom i BiH i neraščišćeni odnosi sa SRJ, jasno je da je Račan u najtežoj situaciji otkad je postao premijerom. Pokazuje se da njegov model upravljanja Vladom i državom, satkan od tisuću malih kompromisa, nagodbi i popuštanja, ipak ne jamči dugotrajan mir. Ni njegova strategija koaliranja i povezivanja stranaka različitih ideoloških i političkih programa nije se pokazala djelotvornom. Zbog toga vladajuća koalicija i glavinja iz krize u krizu i gubi energiju i uvjerljivost u uzajamnim optuživanjima i sukobima.
Račanu nesumnjivo, više nego ikada, gori pod nogama, u stranci, u koaliciji, u državi. Pred njim je i gomila političkih nepoznanica: ne zna kako riješiti gradonačelničku krizu u Zagrebu, kako umiriti nezajažljivog Budišu, što odgovoriti MMF-u, kako se postaviti prema Tomčiću. O gospodarskim problemima da se i ne govori. Račan će kadrovske probleme i Budišine i Tomčićeve ambicije nedvojbeno pokušati riješiti prokušanim modelom kompromisa i nagodbi. U tome će na kraju možda i uspjeti. No to će malo značiti građanima kojima su već navrh glave političke igre i trgovina kojima se zabavljaju političari, a koje ne rješavaju ni jedan jedini gorući društveni i gospodarski problem.