Najmanje četiri člana tzv. programskog Vijeća HRT-a od prvoga dana svoga mandata, na specifičan način, korumpirani su emisijama, televizijskim nastupima, pa čak i honorarima. Otkako je njegov član, Nada Gačešić-Livaković promovirana je u zvijezdu serije “Drž’te lopova”, Jadranka Kolarević postala je čest gost raznih emisija, Zvonimir Torjanac osigurao je prilično redovit televizijski angažman za svoga brata i sina, a Sibila Petlevski dobila je ekskluzivnu HRT-ovu nagradu “Petar Brečić”. Podmićivanje članova Vijeća koji nadziru program i političku orijentaciju HRT-a te biraju glavne urednike Televizije i Radija to je perfidnije što dijeljenje nagrada i poziranje pred televizijskim kamerama ni jedan zakon ne definira kao kazneno djelo mita. No za vlastitu sliku na ekranu većina ljudi spremna je učiniti i mnogo gore stvari od glasovanja po narudžbi.
Lista podmićenih, dakako, nije potpuna. Uoči nedavnog izbora novih glavnih urednika Televizije i Radija na Prisavlju se pojavila priča o osvojenoj većini od 14 glasova za Mariju Nemčić i Domagoja Veršića, što znači da je korupcionaški krug mnogo širi.

Za Mirka Galića, Mariju Nemčić i Domagoja Veršića lobirali su, uz ostale, glasnogovornik HRT-a Krešimir Macan, glazbeni menedžer Tonči Huljić, šef pravne službe HRT-a Ante Obuljen i Miroslav Lilić Zakučasti aranžmani

No za sada Nacional nije uspio s potpunom sigurnošću rekonstruirati sve zakučaste aranžmane kojima su ostali članovi Vijeća uvučeni u prljave igre HRT-ovih poslovno-političkih lobija. Sigurno je jedno: sofisticirani sustav korupcije mjesecima je tako besprijekorno funkcionirao da je neočekivani izbor Jasne Ulage-Valić i Duška Radića potpuno zapanjio i Upravu i Zajedničke poslove i sadašnju uredničku strukturu. Kad su objavljeni izborni rezultati, visoko pozicionirani birokrat HRT-ove Uprave spontano je opsovao, poznati urednik u Informativnom programu procijedio je nekoliko zlobnih komentara, a Mirko Galić, potvrđeni ravnatelj, čak ni pred javnošću nije uspio sakriti zlovolju. Na upit Jutarnjeg lista kako ocjenjuje novoizabranu glavnu urednicu Televizije, odgovorio je: svoje ću mišljenje zadržati za sebe.
Ukratko, potvrđeni ravnatelj Galić pobjedu Jasne Ulage-Valić i Duška Radića doživio je kao vlastiti poraz, premda ga se njihove glavnouredničke funkcije više ne bi trebale ticati. Pod uvjetom, dakako, da doista shvaća opseg svoje ravnateljske vlasti na HRT-u, najmoćnije medijske kuće u Hrvatskoj koja se iz državne preobražava u javnu ustanovu.
Podsjećamo, u skladu s novim zakonom koji regulira tu transformaciju, dva mjerodavna vijeća morala su opet izabrati ravnatelja te dva glavna urednika, Televizije i Radija. Sve HRT-ove sile i svi poslovno-financijski lobiji bili su upregnuti da se na dulje vrijeme zabetonira zatečeno stanje: da Upravno vijeće Mirku Galiću potvrdi ravnateljsku titulu i da Vijeće HRT-a Mariji Nemčić, do sada v.d. glavne urednice HTV-a, osigura trajni status. Prema istom scenariju, u slučaju poraza Marije Nemčić, alternativa bi bio sportski novinar Božo Sušec, a za glavnog urednika Hrvatskog radija trebalo je postaviti Domagoja Veršića. U zakulisnu izbornu kampanju bili su uključeni eksponenti različitih grupacija čiji interesi bitno ovise o zatečenom odnosu snaga između HDZ-ovih sljedbenika i poslovno-financijske birokracije koju nitko nije promijenio još od vremena SFRJ. Naime, za Mirka Galića, Mariju Nemčić i Domagoja Veršića, izravno ili preko posrednika lobirali su, među ostalima, Vanja Sutlić, Krešimir Macan, aktualni HRT-ov glasnogovornik, glazbeni menedžer Tonči Huljić, jedan od najboljih prijatelja Ivića Pašalića, Ante Obuljen, šef pravne službe HRT-a, prijatelj Mate Arlovića, čak i Miroslav Lilić koji, navodno, s HRT-om nema nikakve veze od 1992.
Činjenica da se plan izjalovio svjedoči da je strah od odgovornosti i javnih prozivki katkad jači od potkupljenog ega i televizijskih honorara.
Za glavnu urednicu Televizije Jasna Ulaga-Valić izabrana je između šest kandidata koji su jedan po jedan eliminirani u pet izbornih krugova: Mariju Nemčić pobijedila je u četvrtom a Božu Sušeca u petom izbornom krugu. U finalu, dobila je 13 glasova. Dva listića proglašena su nevažećim. Duško Radić eliminirao je Domagoja Veršića u trećem krugu. Za glavnog urednika Radija izabran je, također, sa 13 glasova.
Prema Nacionalovim izvorima na Prisavlju, slom korupcionaške koncepcije dogodio se zbog više razloga. Prije svega, po televizijskim kuloarima već odavno kruži priča da je interna kontrola HRT-a otkrila pljačke golemih razmjera i da su Mirko Galić i Marija Nemčić o tome već davno obaviješteni. No od pročitanog izvješća upotrijebili su tek jedan fragment: najavljujući prije mjesec dana spektakularni obračun s korupcijom u Zabavnom programu, pokušali su proskribirati tek stare neprijatelje v. d. glavne urednice.
Informacija je stigla i do ušiju Vijeća. Neki članovi, inače skloni kadrovskom i političkom “kontinuitetu”, uplašili su se da bi ih se jednoga dana moglo optužiti kako su podržali kandidate koji su svojom šutnjom postali savršeno kompatibilni s televizijskim kriminalom. Kao dodatni argument, pojavilo se pismo Zlatka Zeljka, nekadašnjeg poslovnog partnera HRT-a, s potankom rekonstrukcijom mreže financijsko- interesnih skupina koje od 1991. drmaju televizijsko-radijskom kućom. Uzgred rečeno, Zeljko je često sjedio na sjednicama Vijeća kao predsjednik građanske inicijative Juris Protecta. Pošto je za njegovo pismo saznala Uprava, Zeljku je fizički zapriječen ulaz u zgradu na Prisavlju.
Jedan dio članova Vijeća promijenio je mišljenje nakon ispitivanja Marije Nemčić koja, među ostalim, nije mogla objasniti kakva je to ambicija tjera da u istom trenutku obavlja tri značajne funkcije na HRT-u: da je istodobno v. d. glavne urednice, šefica međunarodnih poslova i urednica glazbenog, sportskog i kulturnog programa. U svakom slučaju, ostao je snažan dojam da je strast za takvom koncentracijom moći u suprotnosti s javnom televizijom koja bi trebala zastupati demokratska načela, a ne balans političkih sila.
No upravo je očito korumpiranje Vijeća najvažniji razlog za izbornu pobjedu autsajdera Jasne Ulage-Valić i otpisanog Duška Radića. Koliko god zvučalo paradoksalno, izazvalo je kontraefekt, jednako zapanjujući kao i rezultat glasovanja. Prvi je, naime, na to upozorio Ante Čović, predstavnik sveučilišta u Vijeću HRT-a, u vrlo zanimljivoj prepisci s donedavnom v. d. glavne urednice. Dana 29. studenog 2001. zatražio je od Marije Nemčić da mu objasni kako se to serija “Drž’te lopova” našla na programu HTV-a, premda Vijeću nije najavljena.
Čović je, očito, raspolagao informacijom koja je stigla i do Nacionalove redakcije: zbog slabe gledanosti, emisija “Drž’te lopova” skinuta je s programa, ali je, odlukom Marije Nemčić, odmah i vraćena. Razlog: želja članice Vijeća HRT-a Nade Gačešić-Livaković da u njoj i dalje nastupa.
Drugo upozorenje stiglo je u formi honorarnih lista HRT-a za tri člana obitelji Torjanac: Dubravka, Marka i samog Zvonimira, člana Vijeća. Premda su oni i prije bili angažirani na HRT-u, honorarni poslovi, očito, intenzivirali su se od travnja 2001., otkako je sastav Vijeća poznat. Marko Torjanac prošle je godine zaradio na HRT-u 75.895 kuna, njegov stric, redatelj, 20.269,04 kune a sam Zvonimir Torjanac 20.118 kuna.
To je zanimljivije da se upravo tih dvoje glumaca, Nada Gačešić-Livaković i Zvonimir Torjanac, već odavno vatreno zalažu za kadrovski “kontinuitet” HRT-a. Kada se među njima birao predsjednik – u srpnju 2001. – Nada Gačešić-Livaković održala je govor u slavu nazočnog Vlahe Bogišića. Kao iznimnu prednost pred ostalim kandidatima istaknula je činjenicu da je riječ o članu njihova vijeća koji je naslijeđen iz HDZ-ova vremena. Zvonimir Torjanac toj je argumentaciji dodao da Bogišića podržava svih 700 hrvatskih glumaca. Riječ je inače o Galićevu prijatelju koji doista, u dugom političkom kontinuitetu, nastupa na televiziji kao vrhovni političko-književni arbitar o svakoj vrsti kulturnih fenomena.
O HRT-ovoj nagradi za Sibilu Petlevski izvijestili su svi mediji. Neki su novinari odmah zamijetili da su televizijske vlasti počele cijeniti njezin doprinos pisanoj riječi tek kad je postala članica tijela koje nadzire njihovo djelovanje. Ali su taj manevar, prilično stidljivo, nazvali problematičnim “sukobom interesa”. Na isti način Jadranka Kolarević, predstavnica udruge potrošača u Vijeću HRT-a, iznenada je postala junakinja potrošačke javnosti u emisiji “Svakodnevnica”, a potom i relevantni televizijski glas o različitim društvenim temama. Za svoje nastupe ne prima honorar, ali izlazi iz svijeta anonimnosti i tako, nesumnjivo, osvaja trajnu poziciju u svojoj građanskoj udruzi.
Korupcionaški sustav tako je fino izgrađen, da mnogi članovi Vijeća nisu ni bili svjesni da im Marija Nemčić i Mirko Galić televizijskim terminima nude zapravo čvrsti kupoprodajni ugovor. I drugima su, naime, ponuđeni nastupi pred tv kamerama, gostovanja u raznim varijantama talk-showa, scenaristički, dizajnerski, savjetnički poslovi. Neke su se ponude trebale realizirati, ali tek nakon programiranih rezultata za izbor glavne urednice. Većina je, po svemu sudeći, shvatila korupcionašku zamku tek postupnim kumuliranjem činjenica. Prvo se, naime, dogodilo Čovićevo pismo o emisiji “Drž’te lopova”. Potom se u Glasu Slavonije pojavio tekst Petra Kuzmića, koji optužuje za “moralno posrnuće” i Mirka Galića i Vijeće u kojemu sjedi. Kako je Kuzmić predstavnik vjerskih zajednica, Galić je nakon tog napisa požurio k nadbiskupu Bozaniću da ispipa je li to doista stav Kaptola ili sasvim individualno mišljenje. No žicanje crkvene naklonosti nije ostalo tajna. Pošto je informacija o tom sastanku objavljena u Nacionalu, dio Vijeća HRT-a bio je toliko zgranut Galićevom voljom za moći da se od Galića sada zahtijeva službeno objašnjenje o njegovim razgovorima s najvišim crkvenim autoritetom.
U takvoj atmosferi, glasovi “vijećnika” podijeljeni su onima za koje se nitko od moćnika nije zalagao. Neki su članovi Vijeća tako glasali iz inata i revolta, drugi iz opreza. Duško Radić, dugogodišnji djelatnik Hrvatskog radija, vrlo je vjerojatno dorastao poslu koji mu je time povjeren. Jasna Ulaga-Valić, bez ikakvog iskustva u političkim igrama, bez ikakvog znanja o političkim konstelacijama, tek treba pokazati da se može nositi i s lobijima unutar svoje kuće i s političkim pritiscima izvan nje. U protivnom, Hrvatska još dugo neće imati javnu televiziju.

Nikola Kristić – jedini novinar HTV-a koji je
podržavao Ulagu

Otkako je Jasna Ulaga Valić izabrana za glavnu urednicu Televizije, u internim krugovima HRT-a naglo je skočila popularnost Nikole Kristića, urednika u sportskoj redakciji. Kristić je, naime, njezin dugogodišnji prijatelj i saveznik, a otvoreno je podržavao kandidaturu Jasne Ulage-Valić za glavno-uredničko mjesto. Smatrajući, očito, da je danas ključni kadrovik “iz sjene”, urednici i novinari otimaju se za njegovu naklonost i tvrde kako su učinili sve što su mogli da njegova prijateljica pobijedi ostale takmace.
Prije samo nekoliko dana raspoloženje je bilo potpuno drukčije. Prema općem mišljenju, Maria Nemčić bila je jedini favorit, pa je televizijska zajednica vidljivo ignorirala njezine protukandidate. Jasna Ulaga-Valić i Nikola Kristić sami su ispijali kave na trgu HRT-a, jer su kolege u širokom luku zaobilazili njihov stol. Kao i obično, urednici i novinari strepili su da Marija Nemčić, kao sigurna buduća glavna urednica, ne pomisli kako sa simpatijama gledaju na njenu konkurenciju.

Jasna Ulaga-Valić za razliku od Marije Nemčić ne
shvaća televiziju kao krupni biznis

Koliko se može suditi po njezinim prvim intervjuima i izjavama, Jasna Ulaga-Valić bit će glavna urednica Televizije koja odstupa od tradicije: za razliku od prethodnice Marije Nemčić, svoju novu funkciju ne shvaća kao krupni biznis, za razliku od Obrada Kosovca, ne misli da je riječ o vodećoj političkoj poziciji. Na pitanja o programskim planovima, ne odgovara spominjući slavne serije, inozemne licencije i glazbene spektakle koje bi Televizija trebala kupiti ili financirati. Ali ne rabi ni krupne riječi kao što su nacionalni interesi ili politička orijentacija.
Već po tome se vidi da je njezina svijest o HRT-u građena iz rakursa marginalizirane redakcije znanstvenog programa u kojoj je do sada radila. Televiziju doživljava primarno kao medij, a mnogo manje kao moćnu proizvodnu korporaciju. Po Jasni Ulagi-Valić, televizija ima odgojno-prosvjetiteljsku misiju, poput njezinih dosadašnjih malih ali vrlo hvaljenih emisija o djeci i njihovim problemima odrastanja.
Kako kaže u intervjuima, Televizija bi morala služiti elementarnim moralnim vrijednostima i javnom dobru, dakle, nipošto politici, nego određenom kolektivnom svjetonazoru. No pitanje je može li je većina zaposlenika HRT-a razumjeti. Riječ je ipak o instituciji koja je od svoga utemeljenja funkcionirala kao privlačna sinekura državnog i državotvornog uhljebljena, gdje je većina ljudi potpuno izgubljena ako im se ne zadaju politički orijentiri. Zazor Mirka Galića, ravnatelja HRT-a, prema novoj glavnoj urednici po svemu sudeći ima iste korijene. Galić je oduvijek bio mnogo više političar nego novinar, i mnogo više glavni urednik HRT-a nego njegov ravnatelj. No ako je Marija Nemčić prihvaćala ulogu glavne urednice koja se skrbi uglavnom za sadržaj uvoznih programskih aranžmana, s Jasnom Ulagom-Valić stvari očito stoje drukčije. Preuzme li ona sve glavnouredničke ovlasti, Galiću ostaje isključivo poslovna strana HRT-a koja ga zapravo najmanje zanima. Ukratko, jaz između ravnatelja i glavne urednice – koji se pojavio odmah, čak prije njezina nastupanja na dužnost – proizlazi iz činjenice da ne govore istim jezikom.
Jasna Ulaga-Valić rođena je u Zagrebu 1961. Prva medijska iskustva stekla je ne kao novinar, nego glumac-amater u radiodramama i televizijskim serijama. Bilo joj je tek šest godina kad je postala stalna članica Ansambla dječje drame tadašnje Televizije Zagreb. U trinaestoj godini imala je status male televizijske zvijezde iza koje su bile već zapažene uloge u seriji “U registraturi” i “Strah u Ulici lipa”. Pišući 1975. o pučkoškolki Jasni Ulagi kao velikoj glumačkoj nadi, novinar Studija, visokonakladne televizijske revije, zabilježio je i ovaj detalj: “Sama Jasna osim glumačkog voli i novinarski poziv… Jasni idu jezici, neodoljivo je zanima književnost. Tih njezinih trinaest godina gone je da bude i izviđač i predsjednik KUD-a svoje škole, da sudjeluje u literarnoj sekciji, da se upiše u biološku grupu, da skuplja značke i da zavidi bratu što pleše folklor.”
Ipak, činilo se da će postati nešto treće. Upoznavši još u srednjoj školi svoga sadašnjeg supruga, Riječanina, nakon završene gimnazije zajedno s njim upisala je Pravni fakultet u Rijeci. Vrlo rano postali su roditelji – njihovoj starijoj kćeri danas je 21 godina – pa se mlada majka na neko vrijeme odrekla glumačkih i novinarskih ambicija. Na televiziju se vratila uoči rata, 1989., kao novinar-početnik Zagrebačke panorame, gdje su u isto vrijeme pekli zanat Denis Latin, Tihomir Ladišić, Silvana Menđušić, zaboravljeni Saša Milošević, pa i donedavna glavna urednica Marija Nemčić. Ista plejada novinara postat će glavne informativno-političke sile tijekom Domovinskog rata, neki kao ratni reporteri, neki kao urednici u raznim redakcijama Informativnog programa. Jasna Ulaga-Valić tijekom 1991. uređivala je kratke Vijesti što su se emitirale svaka dva sata.
Na vlastiti zahtjev 1993. preselila se u Mozaični program, dok je kao reporter povremeno surađivala u političkim emisijama koje su u doba HDZ-a uvijek bile na rubu zabrane i ukidanja: u Latinovoj “Latinici” i u Merlićevoj “Slikom na sliku”. Istodobno pokreće vlastite emisije, smatrajući da se bave zanemarenim, ali značajnim društvenim temama. Jedna od njih “Halo, tko igra”, sastavljena od crtića, dječjeg kviza i glazbe, ukinuta je kao suvišna konkurencija “Huga” kojeg je Marija Nemčić, kao urednica glazbenog, sportskog i kulturnog programa, kupila u istoj seriji licencija s “Kolom sreće” i drugim televizijskim kvizovima.
Od 1996. do izbora za glavnu urednicu radila je u znanstvenom programu kao urednica obrazovanih emisija i pojedinih znanstvenih priloga u “Svakodnevnici”, “Sa svrhom i razlogom” i “Znanstvenom mozaiku”. Posljednji projekt nije poznat široj televizijskoj javnosti, premda je na njega vrlo ponosna. Riječ je o scenariju i režiji filma o napuštenoj djeci iz doma u Nazorovoj ulici, posvećenom 11. godini konvencije o pravima djeteta. Na premijeri u Galleriji Importanne, održanoj 22. studenog 2001., bio je i Stipe Mesić, aktualni hrvatski predsjednik.
U nekontroverznoj karijeri i biografiji Jasne Ulage-Valić nekoliko detalja postali su ključni argumenti njezinih oponenata: da je vanjski predavač s područja etike na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, gdje je, nakon uspješno okončanog postdiplomskog studija, upisala doktorat o etičkoj dimenziji književnog i političkog djela češkog predsjednika Vaclava Havela. Zbog isusovačkog fakulteta, tvrdi se, nova glavna urednica Televizije zagrižena je klerikalka za koju je u Vijeću HRT-a glasovao tzv. katolički lobi. Tko je kome, u tajnom glasovanju, dao potporu, to se ne može znati. No sigurno je jedno: Televizija je i do sada prenosila svaku svečanu misu, svaki blagoslov kamena temeljca, a njezin ravnatelj, premda ateist, upravo je od Kaptola tražio podršku za svoje kadrovske sheme. Dakle, najveći je grijeh Jasne Ulage-Valić što je, mimo svih igara i planova, izabrana za glavnu urednicu.