Premijer Ivica Račan našao se na dosad najžešćem udaru Međunarodnog monetarnog fonda, koji je praktično doveo u pitanje opstanak njegove vlade. Hrvatska Vlada primila je 11. siječnja pismo s izvješćem s posljednjeg sastanka nizozemske Constituenze (tijela koje u MMF-u predstavlja Hrvatsku) koje je potpisao predstavnik Hrvatske narodne banke pri tom tijelu MMF-a Michael Faulend, iz kojeg se vidi da MMF Hrvatskoj prigovara mnogo više od onoga što je nedavno izjavio John Norregaard, stalni predstavnik MMF-a u Hrvatskoj.
Štoviše, sadržaj pisma koje je 11. siječnja stiglo u Hrvatsku narodnu banku, Ministarstvo financija i u sam vrh Vlade jasno pokazuje da je MMF praktično počeo rušiti Račanovu vlade. Tvrdi se, među ostalim, da je ponajviše upravo to pismo i uzrok najavljene ostavke guvernera HNB-a Željka Rohatinskog, koji je potkraj prošlog tjedna najavio svoju ostavku zbog tobožnje “psihičke i fizičke iscrpljenosti”.
U tom pismu stoji da se MMF i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) oštro protive izgradnji Autoceste Zagreb – Split, Račanovu “projektu života” koji bi po premijerovim predviđanjima trebao spasiti hrvatsku privredu, potaknuti razvoj turizma i napokon započeti val masovnijeg zapošljavanja. Najoštriji protivnik Račanova “projekta života” je šef misije MMF-a u Hrvatskoj Hans Flickenschild. Sadržaj spomenutog pisma otkriva kako je on na sastanku Constituenze rekao da je taj projekt najavljen kao dio političke kampanje za drugi dio mandata hrvatske Vlade.

Čelnik MMF-a Hans Flickenshield predložio je da se umjesto autoceste Zagreb-Split izgrade by-passevi na postojećoj cestiMMF-ovi prigovori

“Trošak ceste je otprilike 1,5 milijardi eura i objavljeno je da će biti sagrađena do 2005., što znači da će njena izgradnja dosegnuti oko 2 posto godišnjeg GDP-a”, stoji u pismu. Flickenschild oštro prigovara Račanu i zbog još “nekoliko drugih nepredviđenih poteza hrvatske Vlade nakon njegova odlaska iz Hrvatske prošlog prosinca”.
Prigovara mu jer je zaposlenicima u državnim službama odobrio isplatu božićnica i darova za djecu, jer je Goran Granić najavio pregovore o plaćama sa zaposlenicima u obrazovanju, s mogućnošću da čak počnu i pregovori o plaćama u zdravstvu, te ponovne promjene subvencija u poljoprivredi. Flickenschild smatra da će to ozbiljno narušiti državni proračun za tekuću godinu, a i da će nove promjene subvencija u poljoprivredi oštro narušiti duh sporazuma o pridruživanju EU koji je Vlada potpisala potkraj prošle godine, kao i pravila WTO-a.
Zbog svega toga on smatra da 22. veljače neće biti moguće održati predviđeno zasjedanje direkcije MMF-a na kojem se trebalo raspravljati o novom stand-by aranžmanu Hrvatske i MMF-a, te će se taj sastanak stoga održati tek 3. travnja.
Koliko su odnosi Hrvatske i MMF-a u ovom trenutku dramatično pogoršani, najbolje se vidi iz dijela pisma u kojem je Flickenschild svojim suradnicima dao zadatak da mu potkraj siječnja dogovore poseban sastanak s Račanom u SAD-u, kamo se hrvatski premijer treba zaputiti u privatni posjet.
Pri svojim krajnje oštrim kritikama spomenutih Račanovih poteza Flickenschild se uopće nije obazirao na primjedbe Johannesa Wijnholdsa, koji pri MMF-u predstavlja nizozemsku Constituenzu u čijoj je skupini među još jedanaest zemalja i Hrvatska.

Sporna autocesta

Wijnholds je upozorio da tako oštri stavovi, kao i pomicanje termina već dogovorenog sastanka direkcije MMF-a s 22. veljače na 3. travnja za Hrvatsku dolaze u vrlo nepovoljnom trenutku i da se može izrazito neugodno odraziti na izdavanje euroobveznica koje je hrvatska Vlada najavila baš za to razdoblje.
On je Flickenschildu rekao i da Hrvatska, baš kao i neke druge zemlje, nema korektan tretman. Dodao je i da autocesta Zagreb – Split može pozitivno utjecati na turizam, iako se ne smije zanemariti kontrola sredstava koja se u taj projekt trebaju uložiti. Hrvatsku Vladu donekle je pokušao zaštititi i Michael Faulend, predstavnik HNB-a pri nizozemskoj Constituenzi, koji je ustvrdio da su visoka nezaposlenost i postojeći socijalni pritisci vrlo važni razlozi za gradnju te ceste.
No Flickenschild im je spremno replicirao. Složio se s njihovim argumentima, ali im i otkrio kako je u razgovoru s predstavnicima EBRD-a doznao da bi za Hrvatsku “jeftinija i prikladnija solucija bila izgradnja by-passa na postojećoj cesti.”
Istoga dana kad je u Hrvatsku stiglo spomenuto pismo, stiglo je i 20 pitanja Hansa Flickenschilda, koja dodatno svjedoče o pozornosti s kojom MMF prati svaki potez Račanove vlade i koja također pokazuju da Flickenschild namjerava na nju maksimalno pojačati pritisak. Zavod za makroekonomske analize i planiranje pri Ministarstvu financija odgovore na ta pitanja MMF-u je uputio 17. siječnja.
Samo četiri dana nakon što je u Hrvatsku stiglo to krajnje dramatično pismo, pritisak MMF-a na hrvatsku Vladu dodatno je pojačao i njen stalni predstavnik u Hrvatskoj John Norregaard. On se 15. siječnja sastao s viceguvernerom HNB-a Tomislavom Presečanom i rekao mu da je posljednje Vladino pismo namjere upućeno MMF-u pretrpjelo velike kritike “u pogledu njegove usklađenosti sa standardnim procedurama postupanja prema situacijama odstupanja od programiranih ciljeva”.
Norregaard je Presečanu ponovio da će se misija MMF-a (prema posljednjim informacijama kojima raspolaže HNB činit će je Hans Flickenschild, Leo Bonato i Tetsuya Konuki), koja će u Hrvatskoj boraviti od 30. siječnja do 8. veljače, usredotočiti na četiri glavna pitanja: fiskalnu transparentnost, ostvarivanje programiranih veličina na području politike plaća, fiskalni efekt i obuhvat nedavno najavljenih fondova za poticanje zapošljavanja i za izgradnju autoceste Zagreb – Split.
Osim toga, najavio mu je i dodatnu točku pritiska na Račanovu vladu, rekavši da će MMF pomno promatrati što će se događati s Hrvatskom poštanskome bankom i ustrajati na njenoj potpunoj privatizaciji.
Šest dana prije tog sastanka, 9. siječnja, Tomislav Presečan je Norregaardu poslao opsežnu dokumentaciju u kojoj se jasno vide namjere hrvatske Vlade s HPB-om. Riječ je o odluci Vlade od 5. srpnja prošle godine. Ta odluka klasificirana je kao službena tajna (klasa 450-02/00-02/17, urudžbeni broj 5030120-01-Pov.4), kojom je Vlada zapravo potiho sanirala HPB sa 708.828.000 kuna. Ta tiha sanacija, koja je već i prije izazvala negodovanje MMF-a, obavljena je tako da je HPB s Fondom za privatizaciju sklopio Ugovor o ustupanju potraživanja rizičnih plasmana. Fond za privatizaciju obvezao se platiti ta potraživanja u spomenutom iznosu u 3 godišnje rate, od kojih prva dospijeva 31. ožujka ove godine. Jamstva za tu transakciju preuzelo je Ministarstvo financija.
MMF su, po svemu sudeći, najviše uznemirile četvrta i peta točka Vladinih zaključaka. Ondje stoji da “Vlada podržava koncept državne banke kroz jačanje HPB-a, te preporučuje ministarstvima, državnim fondovima i javnim poduzećima da posluju i razvijaju poslovne odnose s HPB-om, osim u slučajevima kad državni interesi, u određenom stupnju, zahtijevaju poslovanje i preko drugih banaka u Hrvatskoj… Također će se izraditi Program restrukturiranja i razvoja HPB-a, koji će, kroz poslovnu suradnju sa Zavodom za platni promet, otvoriti svoje poslovnice u jedinicama ZAP-a… HPB s posebnom pažnjom treba razvijati odnose s Hrvatskom poštom i ZAP-om, s kojima će sklopiti posebne ugovore o suradnji.”
Iz tih se zaključaka o vidi da se MMF oštro protivi stvaranju nove banke koja bi bila u državnom vlasništvu i koja bi svojim poslovanjem također mogla postati bitan zamašnjak razvoja domaće privrede kao i poticatelj novog vala zapošljavanja nakon što je 90 posto hrvatskih banaka već završilo u stranom vlasništvu.
Norregaard je Presečanu 15. siječnja napomenuo kako je u ovom trenutku bitno “pronaći jezik za pismo namjere koji će biti prihvatljiv i hrvatskoj vlasti i upravi MMF-a”.
Ključan trenutak za iznalaženje te obostrano prihvatljive jezične forme, po svemu sudeći, bit će na sastanku predstavnika MMF-a i hrvatskog premijera potkraj siječnja u SAD-u, gdje će Račan boraviti u privatnom posjetu.
Tvrdi se da bi se taj sastanak mogao prometnuti u jedan od najtežih susreta u Račanovoj političkoj karijeri. Hrvatski premijer tada će se naći u vrlo neugodnoj situaciji: morat će odlučiti hoće li ponovno popustiti neugodnim zahtjevima MMF-a i odustati od projekata državne banke i autoceste na temelju kojih je u najvećoj mjeri gradio svoj optimizam uoči sljedećih izbora, ili će se pak odlučiti za oštru konfrontaciju s MMF-om. Dramatično pismo upućeno hrvatskoj Vladi, kao i sastanak Presečana i Norregaarda, sugeriraju da će MMF teško pristati na bilo kakav kompromis.
No i jedno i drugo rješenje za Račana će biti jednako teško. Njegov dosadašnji premijerski mandat u više je navrata jasno pokazao da je premijer iznad svega sklon kompromisima. Zato Hrvatska ni nakon dvije godine njegova mandata nije detuđmanizirana, gospodarstvo se oporavlja vrlo sporo, pravosuđe je paralizirano, a socijalne napetosti su unatoč najavljenim projektima izgradnje autoceste Zagreb – Split i “S faksa na posao” i dalje vrlo velike.
Više izvora Nacionalu je potvrdilo da će premijer Račan teško smoći snage da se odupre MMF-ovim zahtjevima, ali ne isključuju mogućnost da se u postojećoj situaciji ipak odluči za konfrontaciju s MMF-om. Tvrdi se da bi u tom slučaju Hrvatskoj pao kreditni rejting, te da bi se zemlja na međunarodnom planu susrela s brojnim problemima. Neki istaknuti članovi opozicije napominju kako bi se premijer u tom slučaju morao okružiti najsposobnijim hrvatskim stručnjacima, uz puno povjerenje onom krugu ekonomista koji se oštro protivio sklapanju i postojećeg stand-by aranžmana s MMF-om, napominjući da on neće smanjiti nezaposlenost, socijalne napetosti i vanjski dug. Neki čak smatraju da bi u tom slučaju Račan morao bitno rekonstruirati postojeću, pa čak i možda formirati neku novu vladu nacionalnog jedinstva. Tvrdi se i da je u ovom trenutku sigurno samo to da će Vlada, što bi za nju moglo biti doslovce pogubno, i dalje nastojati minimalizirati problem svojih odnosa s MMF-om.
“Lako je moguće da će Vlada i dalje podcjenjivati tu problematiku, premda je na ozbiljnost tog problema više puta bila upozoravana. Takav stav zemlji bi mogao nanijeti nepopravljivu štetu. Nadam se, međutim, da je premijer svjestan težine situacije i toga da će potkraj siječnja na sastanku s predstavnicima MMF-a najvjerojatnije odlučivati o daljnjoj političkoj i ekonomskoj budućnosti zemlje”, izjavio je za Nacional jedan od istaknutih članova opozicije.

20 zahtjeva Hansa Flickenschilda hrvatskoj vladi
11. siječnja

Ministarstvo financija na njih je odgovorilo 17. siječnja
1. Prijenos odgovornosti za domove za starije i nemoćne osobe na lokalne vlasti
2. Sve transakcije izvanproračunskih fondova preko jedinstvenog računa riznice
3. Zatvaranje računa svih ministarstava
4. Dnevno izvješćivanje o dospjelim, a neplaćenim obvezama
5. Uvođenje drugog stupa mirovinskog osiguranja
6. Donošenje Zakona o obrani
7. a) Privatizacija preostalih dijelova Splitske, Dubrovačke i Croatia banke; b) povlačenje zajma za strukturne prilagodbe; c) primitci od izdavanja euroobveznica
8. Redovita dostava projekcija novčanih tijekova od Ministarstva financija HNB-u
9. Donošenje Zakona o bankama
10. Usvajanje Zakona o platnom prometu i financijskim agencijama
11. a) Planovi za privatizaciju preostalog dijela Riječke banke i Privredne banke Zagreb; b) plan privatizacije 25 posto “Ine”; c) plan privatizacije Croatia osiguranja;
12. Donošenje Zakona o privatizaciji “Ine” i HEP-a
13. Program privatizacije “Ine”
14. Odluka dionačara o privatizaciji Hrvatske poštanske banke
15. Imenovanje privatizacijskog savjetnika
16. Čvrsta odluka o budućnosti Hrvatske poštanske banke
17. Mjere uklanjanja administrativnih prepreka i birokracije
18. Usvajanje zakona o industrijskim parkovima
19. Podnošenje zakona o stečajnom postupku
20. Prihvaćanje zakona o radu i zakona o posredovanju pri zapošljavanju