Svim svjetskim zrakoplovnim kompanijama znatno su smanjeni promet, broja putnika i profit nakon terorističkog napada 11. rujna na New York i Washingtona. U SAD-u je promet pao za 20 posto, dvije europske tvrtke su propale, švicarski “Swissair” i belgijska “Sabena”. I mnogi drugi prijevoznici smanjuju broj linija i zaposlenika.
Iznimka je jedino – “Ryanair”. Taj irski prijevoznik zadnjih godina postiže fantastične uspjehe: svake godine povećava promet za 25 posto. “Ryanair” je putnicima ponudio cijene koje su čak i trideset puta niže nego kod konkurencije: na nekim destinacijama u Europi avionsku kartu koja kod drugih zračnih prijevoznika stoji i više od 300 eura (primjerice, Frankfurt – Oslo) “Ryanair” nudi za samo 10 eura!

Niske cijene uključuju samo let

U avionima Ryanaira nema besplatnih obroka i pića, rezervacije sjedišta, povrata novca ako putnik odustane od leta, hotelskog smještaja u slučaju otkazivanja leta i popusta za stalne putnike. Uz to, Ryanair uglavnom ne prodaje karte preko agencija nego preko Interneta pa ne plaća rabate

Putnici manjih imovinskih mogućnosti sada si mogu priuštiti avionski prijevoz. Poslovni ljudi koji jako mnogo putuju mogu bitno smanjiti troškove. Sada je vrlo jeftino otići i samo na vikend u neki europski grad, kao u o obližnje izletište. Budući da su cijene tako niske, mogao bi se steći pogrešan dojam da je “Ryanair” avionska kompanija za siromahe. No prošlog ljeta i britanski premijer Tony Blair s obitelji putovao je “Ryanairom” iz Londona u Carcassone na ljetovanje u južnu Francusku.
“Ryanair” smanjuje ili ukida troškove gdje god može. Dok druge kompanije putnicima stalno nude sve veći luksuz, “Ryanair” im obećava jedino da će ih po najnižoj mogućoj cijeni prebaciti do odredišta na vrijeme. Dok u drugim kompanijama u avionu dobivaju ukusni obrok, besplatno piće i ugađa im se na druge načine, kod “Ryanaira” postoji samo jedna, ekonomska klasa. Druge kompanije nude putnicima prelazak u avione drugih kompanija bez ponovnog čekiranja prtljage, a kod “Ryanaira” putnik sam preuzima svoju prtljagu i za nju se brine do sljedećeg leta. Ako let zbog lošeg vremena bude otkazan, druge kompanije smještaju putnike u hotele kraj aerodroma, a “Ryanair” prepušta putnicima da se sami snalaze. Druge kompanije vraćaju novac putniku ako odustane od leta, a kod “Ryanaira” toga nema, čak se samo iznimno dopušta da se promijeni vrijeme leta.
Mnogo se uštedi i time što se cijela flota sastoji od samo jedne vrste aviona, američkih “boeinga 737”. Osim toga, “Ryanair” samo pet posto svojih karata prodaje uz rabat preko putničkih agenata, a oko 70 posto preko Interneta, uz minimalne troškove. Štoviše, u “Ryanairu” i nema uobičajenih avionskih karata, onih malih knjižica u koje se upisuju podaci o putniku i letu: putnik koji plati mjesto u “Ryanairovu” avionu preko Interneta dobiva identifikacijski broj koji mora zabilježiti, a pri čekiranju samo kaže taj broj i pokaže svoju putovnicu ili osobnu iskaznicu. Kod “Ryanaira” nema ni rezerviranja sjedala.

Tvrtka s najmanje zakašnjenja

Ryanairovi avioni lete uglavnom na manje, jeftinije aerodrome, na kojima nema gužve pa je i obrada putnika brža: njegovi su avioni u zraku već za 25 minuta, pa je zbog takve efikasnosti Ryanair europska kompanija s najmanje zakašnjenja

Zaposlenici “Ryanaira” nemaju uniforme, dolaze na posao u svojoj odjeći, mnogi u trapericama i majicama, što je kod drugih kompanija nezamislivo.
Goleme uštede “Ryanair” je postigao i izborom aerodroma. Njegovi avioni ne lete s Heathrowa, nego s trećeg londonskog aerodroma Stansted, a u Pariz ne slijeću na Orly nego na Beauvais, aerodrom koji izgleda kao provincijski autobusni kolodvor s aerodromskom pistom. “Ryanair” leti prema mnogim malim aerodromima u nekoliko europskih zemalja, a zaobilazi neke velike gradove: leti za Anconu i Trst u Italiji, za Perpignan i Carcassone u Francuskoj, Vesteras u Švedskoj, gdje su aerodromski troškovi kudikamo manji. “Ryanair” po prevezenom putniku takvim aerodromima plaća taksu od 1,5 eura, dok na velikim aerodromima ona doseže i 15 eura po putniku. Uz to, na tim aerodromima nema prometa, pa se sve aerodromske službe, kad stigne avion “Ryanaira”, mogu potpuno posvetiti putnicima pa se svi poslovi mogu obaviti iznimno brzo. Na takvim malim aerodromima avion “Ryanaira” u zraku je već za 25 minuta (umjesto 1 sat na velikima), što znači da kompanija može u jednom danu isti avion iskoristiti za dva leta više nego druge. “Ryanair” je stoga zračna tvrtka s najmanje zakašnjenja.
“Ryanair” je 1985. osnovao uspješni irski biznismen Tony Ryan, koji je dotad vodio jednu od najuspješnijih svjetskih tvrtki za iznajmljivanje aviona, “Guinness Peat Aviation”. U zračnom prijevozu počeo je sa samo jednim malim turboprop avionom sa 15 sjedala, kad je avionski promet bio potpuno reguliran a njime dominirali nacionalni prijevoznici. Ipak, 1986. Ryan se izborio da prevozi putnike između Dublina i Londona. Otvarao je i druge linije, nabavljao avione u skladu s očekivanim brojem putnika te se nadao zaradi. No 1989. kompanija je zapala u gubitke i dug od 25 milijuna USD. Stalno je mijenjao direktore, sve dok nije zaposlio i šestoga, Michaela O’Learyja, kojemu je danas 41 godina.
Michael O’Leary nastariji je od šestorice sinova farmera iz okolice irskog grada Kanturka u pokrajini Cork. Napustio je farmu, otišao u Dublin gdje je radio kao barmen i pekao hamburgere, a usput studirao na dublinskom poslovnom koledžu Trinity. Studij nikad nije završio, ali je počeo raditi kao porezni savjetnik i preprodavač nekretnina. Kad mu je Ryan 1990. ponudio mjesto direktora “Ryanaira”, O’Leary mu je savjetovao da mu je najpametnije da proglasi bankrot i zatvori kompaniju. No Ryan i O’Leary ipak su otputovali u SAD da čuju savjete tamošnjih stručnjaka što da rade s kompanijom. Ryan se u Dallasu sastao s Herbertom Kelleherom, Amerikancem irskog podrijetla, koji je prije 30 godina preporodio regionalnu američku zrakoplovnu kompaniju Southwest Airlines ponudivši putnicima bitno niže cijene od uobičajenih, ali uz mnogo manje komfora. Ryan, O’Leary, Kelleher i njegova direktorica Colleen Barret razgovarali su o sudbini “Ryanaira”. Ekscentrični Kelleher ispričao je kako je niskim cijenama i ukidajući luksuz postigao uspjeh. O’Leary i Kelleher ustanovili su da su obojica ekscentrični, pomalo ludi, veliki ljubitelji whiskyja, da su im roditelji iz istog sela sa 413 stanovnika i 20 gostionica.
O’Leary, koji dotad nije imao nikakva direktorska iskustva, pristao je da preuzme vođenje kompanije, ali pod dva uvjeta: da ima potpunu operativnu kontrolu i 25 posto profita. Ryan je pristao, a O’Leary je odmah ukinuo sve neprofitabilne linije. Potom je prodao sve avione osim “boeinga 737”, kupio nove istog tipa, kako bi smanjio troškove održavanja. Snizio je cijene karata, ukinuo poslovnu klasu i popuste čestim putnicima. Već na kraju prve godine kompanija je prvi put ostvarila profit. U Europi je tada počela široka deregulacija zračnog prometa, što je O’Learyju davalo veliki manevarski prostor, posebno pri smanjivanju troškova.
Sljedećih godina profit je počeo toliko rasti da je Ryan morao O’Learyju objasniti da mu ne može isplaćivati dogovorenih 25 posto profita. Tako su se dogovorili da O’Leary prima manji u postotak, ali više novca nego što je mogao i sanjati. Danas ima plaću od 340.000 USD godišnje i vlasnik je osam posto “Ryanaira”, što se procjenjuje na oko 250 milijuna dolara. U nekoliko godina postao je jedan od najbogatijih Iraca.
“Ryanair” je svake godine velik dio profita mogao ulagati u razvoj. Kompanija je 1997. izašla na burzu gdje je dobila još 130 milijuna USD. O’Leary je zaposlio nove ljude, privukao investitore, a 1997. na jedno od rukovodećih mjesta doveo Davida Bondermana, direktora velikog američkog investicijskog fonda, koji je svojedobno bio uspješan direktor američke zračne kompanije “Continental”. Bondermanov je glavni zadatak bio da pregovara s “Boeingom” o kupnji novih aviona po što nižim cijenama. Bonderman je, umjesto 45 milijuna USD po avionu, koliko “Boeing” obično traži, kupio 15 novih “boeinga” za 30 milijuna USD po avionu i naručio još 13 komada do 2003.
O’Leary na posao dolazi u trapericama i jakni, a tako su odjeveni i zaposlenici. Na svojoj farmi nedaleko od Dublina uzgaja konje, ali na posao dolazi na vrijeme čak i nakon što probdije cijelu noć jer je kobila oždrijebila šestero ždrebadi. Ured mu je pretrpan, ali je takvo i cijelo sjedište tvrtke u ne odviše reprezentativnoj zgradi nedaleko od dublinskog aerodroma. Voli glazbu irske rock grupe U2 koja se često čuje u njegovu uredu. Kad ga novinari pitaju što ga zanima osim posla i uzgoja konja, on odgovara: “Pušenje, alkohol i hvatanje lakih žena.” Jednom tjedno O’Leary sa sedam najbližih suradnika odlazi na dublinski ili neki drugi europski aerodrom da čekiraju putnike ili pomažu pri ukrcavanju prtljage. Svakog četvrtka uprava igra nogometnu utakmicu protiv momčadi radnika koji se bave s prtljagom, a na tim utakmicama O’Leary je već došao na glas kao dosta grub igrač.
Takav je igrač i kad su poslovi u pitanju, ali upravo je agresivnost tajna njegova uspjeha. Drastičnim smanjenjem troškova i cijena O’Leary je postigao da je “Ryanair” već godinama zračna kompanija s najvećim rastom u Europi. Broj putnika i profit godišnje rastu 25 posto, ukupan profit kompanije prije isplate poreza iznosio je lani oko 120 milijuna USD. O’Leary kaže: “To postižemo filozofijom velikih američkih samoposluživanja, nabavljamo jeftino na veliko, a prodajemo na malo jeftinije od bilo koga drugoga.”
“Ryanair” je na početku bio samo mala kompanija koja ima uspjeha zbog niskih cijena, ali se ne može uspoređivati s većim nacionalnim kompanijama. No 2000. godine “Ryanair” je prvi put po broju putnika nadmašio irskog nacionalnog prijevoznika “Aer Lingus”. Kakva je “Ryanair” postao opasnost nacionalnim kompanijama, pokazuje belgijski primjer. “Ryanair”, koji danas leti u 54 europska grada, u travnju 2000. počeo je letjeti i iz Bruxellesa, i to 30 letova dnevno do sedam europskih destinacija, uloživši u to 100 milijuna USD, zaposlivši 100 ljudi i stacioniravši četiri svoja aviona na aerodromu Bruxelles-Charleroi. “Ryanair” je privukao mnoštvo putnika jer je ponudio 80 posto niže cijene od belgijske zrakoplovne kompanije pa je “Sabena” uvelike propala i zbog dolaska “Ryanaira” u Bruxelles. Interes za letove iz Bruxellesa bio je tako velik da su avioni bili bukirani preko 50 posto mjesec dana prije nego što su uopće počeli letjeti. Taj uspjeh naveo je O’Learyja na ovakav plan: svake godine otvorit će jednu novu europsku točku prijevoza, tamo smjestiti po pet novih aviona i svake godine otvoriti osam novih europskih ruta.
O’Leary iskorištava to što je pristup velikih europskih zračnih kompanija upravo suprotan njegovu. One se bore samo za bogate putnike koji će platiti bilo koju cijenu jer moraju putovati. A da bi smanjile troškove, ukidaju letove između regionalnih aerodroma i prevoze putnike iz regionalnih aerodroma do jednog središnjeg aerodroma, gdje oni presjedaju u drugi avion za drugo regionalno središte. O’Leary je, naprotiv, spreman izravno povezivati regionalna središta i privući takve putnike.
O’Learyju ide na ruku i to što su velike zračne kompanije, koje su osnivale vlastite ogranke za jeftini prijevoz, kao što je kompanija “Go” britanskog nacionalnog prijevoznika “British Airways”, u tome doživjele neuspjeh jer nisu bile tako agresivne kao “Ryanair”. Postoje dva načina na koji zračne kompanije mjere svoju efikasnost. Prvi je izračun troška po avionskom sjedalu i prevezenom kilometru, a tu je “Ryanair” 30 posto bolji od konkurencije. Drugi je način mjerenja odnos broja putnika i broja zaposlenika, a tu je “Ryanair” uspješniji od konkurencije za 40 posto. Nakon propasti kompanije “Debonnair” 1999. uz “Ryanair” sada postoje još tri zračne kompanije koje nude kudikamo niže cijene od nacionalnih prijevoznika – “EasyJet”, “Go” i “Buzz” – ali nijedna od njih nije tako uspješna kao “Ryanair”. “Raynair” pokriva svoje troškove ako su mu avioni puni do pola, a “Go” tek ako proda 77 posto sjedala.
Najutjecajniji londonski dnevnik The Times u svojoj rubrici koja se bavi turizmom i prometom već dugo objavljuje pisma čitatelja u kojima putnici “Ryanaira” opisuju svoje probleme s tom kompanijom. Hendikepirani putnik u invalidskim kolicima napisao je da ga osoblje “Ryanaira” nije htjelo odvesti u avion nego su njegova kolica gurali putnici, a na odredištu jedan sat čekao službenika da pokupi njegovu prtljagu i provede ga kroz pasošku i carinsku kontrolu. Drugi putnik požalio se da mu kompanija nije htjela refundirati kartu kad nije mogao putovati zbog smrti oca, bilo je prigovora na kašnjenje autobusa koji je vozio grupu putnika na aerodrom kraj Pariza pa su satima morali čekati sljedeći avion. Četvrti se žalio da ga kompanija nije obavijestila o otkazivanju leta pa je uzalud došao na aerodrom. No nakon objavljivanja negativnih pisama uslijedila je prava lavina pozitivnih u kojima su putnici hvalili efikasnost, točnost, a posebno niske cijene, koje im omogućuju da putuju mnogo češće.
Konkurenti tvrde da se “Ryanair” u reklamnim kampanjama služi nedopustivim sredstvima. “British Airways” požalio se da ga je na plakatu u londonskom metru “Ryanair” nazvao “kopiletom”. Veliku gužvu “Ryanair” je izazvao kad je u sklopu reklamne kampanje objavio sliku pape Ivana Pavla II. koji tobože tvrdi da je otkrivena četvrta tajna Majke Božje iz Fatime – “niske cijene ‘Ryanaira’”. O’Learyju je čak i vlastita majka rekla da je “otišao predaleko”, a i Vatikan je obznanio da je tim svetogrđem “Ryanair” uvrijedio papu. No O’Leary je postigao što je želio: svi su čuli za “Ryanair”.
Početkom prosinca “Ryanair” je povukao dosad nečuveni reklamni potez: objavio je da će podijeliti 300.000 besplatnih avionskih karata za neke nepopunjene linije početkom prosinca i u siječnju a putnici će morati platiti samo aerodromske takse. Mnogi su se pomamili, ali besplatne karte dijelile su se samo u jednom smjeru. Put natrag putnik je morao platiti sam. Ipak, budući da je ta druga karta bila vrlo jeftina, bila je to najpovoljnija ponuda u povijesti zrakoplovstva.

Ryanairove cijene (u jednom smjeru) / Veliki prijevoznik (povratna)

Bruxelles – London 10 EUR Dat Airlines 276 EUR
Bruxelles – Venecija 30 EUR Dat Airlines 299 EUR
Frankfurt – Milano 10 EUR Lufthansa 272 EUR
Frankfurt – Oslo 10 EUR Lufthansa 325 EUR
London – Trst 10 GBP British Airways 294 GBP
London – Hamburg 15 GBP British Airways 268 GBP