Objavljeno u Nacionalu br. 321, 2002-01-08

Autor: Mladen Pleše

Bečki analitičar ekonomskih poteza Račanove vlade

Hrvatsku koče lobiji koji su se obogatili za HDZ-a

Hrvatska još uvijek nije prezadužena ali ako se nastavi sadašnji ritam zaduživanja za nekoliko godina to će postati veliki problem

Profesor Vladimir Gligorov za potrebe Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije već osmu godinu prati ekonomske procese u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije te u tranzicijskim zemljama. Njegove su pouzdane informacije i objektivne analize iznimno cijenjene u poslovnim i stručnim krugovima u Europi te u svim financijskim i poslovnim institucijama koje se koriste podacima njegova instituta već više od 28 godina. Pri analiziranju ekonomskih procesa Gligorov posebice vodi računa o političkim prilikama i tendencijama u pojedinoj državi. Vladimir Gligorov, koji je do početka devedesetih bio profesor na beogradskom sveučilištu, a potom je predavao u SAD-u i Švedskoj, pozorno prati ekonomska i politička kretanja u Hrvatskoj. I to ne samo kroz stručnu literaturu nego i kroz hrvatske medije koje redovito prati.

Monetarna politika u RH

Hrvatska još uvijek nije prezadužena ali ako se nastavi sadašnji ritam zaduživanja za nekoliko godina to će postati veliki problem

Vladi je najprije bilo potrebno godinu dana da formulira cjeloviti program. Potom je prošlo godinu dana dok su se napravile izvjesne reforme, često polovične. Ostaje joj još samo godinu dana da učini nešto ozbiljnije, jer poslije toga država ulazi u predizbornu godinu i atmosferu

Na početku razgovora s Vladimirom Gligorovom zanimalo nas je može li se u Hrvatskoj ponoviti argentinski scenarij monetarnog sloma.
“Ne vjerujem. Postoje sličnosti između gospodarske situacije u Hrvatskoj i Argentini, no izraženije su bazične razlike. Situacija je podudarna kada je riječ o monetarnoj politici: u Hrvatskoj i Argentini domaća valuta nije kredibilna, računi se obračunavaju i vode u stranom novcu. To naravno znači da su objema državama vezane ruke u vođenju vlastite monetarne politike, da se problem inozemnog zaduživanja neprekidno uvećava, te da su zbog toga Hrvatska i Argentina izložene udarima izvana na koje ne mogu utjecati. Temeljna je međutim razlika u tomu što je Argentina bila vezana uz dolar i naglašeno orijentirana na tržišta Latinske Amerike. Hrvatska je pak već tri godine, zahvaljujući turizmu i tomu što je trgovinski okrenuta Europi, praktički vezana uz euro. Zbog toga ne vjerujem da je argentinski scenarij moguć u Hrvatskoj.”

MMF i Svjetska banka

Zbog utjecaja raznih lobija ne može se očekivati neka prosvijećena politika: ključno je dalje liberalizirati tržište, imati transparentnu privatizaciju, napraviti reformu čitavog državnog sektora te stvoriti povoljniji ambijent za ulaganja: javni izdaci su previsoki i morati će se smanjivati. Sadašnja razina budžetske potrošnjke, a posebice budžetskog deficita je neodrživa

NACIONAL: Mnogi za slom argentinskoga gospodarstva optužuju MMF i Svjetsku banku. Kako vi ocjenjujete politiku MMF-a i Svjetske banke prema Hrvatskoj, ali i ostalim tranzicijskim državama?
Ako države znaju što hoće, MMF i Svjetska banka mogu biti od velike pomoći. Ako ne znaju, onda mogu biti žrtve njihovih pogrešaka. Nitko, naime, pa ni MMF i Svjetska banka ne mogu bolje znati što je dobro za neku državu osim nje same. Neke zemlje koje nisu koristile pomoć tih dviju institucija, poput Slovenije, prošle su veoma dobro. Neke koje su koristile, primjerice Mađarska i Poljska, prošle su također dobro. No neke, poput Hrvatske, nisu.
NACIONAL: Zašto?
Prije svega zbog toga što su ostavile dojam nespremnosti i nesposobnosti, pa su na njih MMF i Svjetska banka primjenjivali nestandardna rješenja. Obje su te organizacije neka vrsta banaka pa se u svom djelovanju vode bankarskom logikom. To naravno ne znači da ne mogu biti od koristi, kao i ostale banke, no onaj tko traži njihove usluge mora točno znati što želi.
NACIONAL: Upravo prolazi pola mandata vladajuće koalicije. Kako biste ocijenili njezina dosadašnja postignuća?
Ponajprije riječ je o jednom broju ljudi koji su dobili drugu šansu. To nije čest slučaj. Stoga je, kada se to dogodi, najzanimljivije vidjeti što su u međuvremenu naučili. Jer ako su izvukli pouke, ne može se očekivati da će ponoviti stare pogreške. Što se sadašnje hrvatske Vlade tiče, bojim se da u nekim stvarima griješi na isti način kao što je to prije desetak godina radio HDZ.
NACIONAL: U kojem smislu?
U političkom smislu nije učinjen dovoljno radikalan raskid s nacionalizmom. To može imati dugoročne, ozbiljne posljedice. Najveći je problem to što nacionalizam otežava uspostavljanje pravne države, održava na životu političke opcije i partije koje će vući Hrvatsku unatrag.

Gospodarska politika Vlade

NACIONAL: Kako ocjenjujete gospodarsku politiku Vlade?
Prvo je bilo potrebno godinu dana da Vlada formulira cjelovitiji program. Potom je prošlo godinu dana dok su se napravile izvjesne reforme, često polovične. Vladi ostaje još samo godina dana da učini nešto ozbiljnije, jer poslije toga država ulazi u predizbornu godinu i atmosferu. Pod pretpostavkom naravno da ne dođe do prijevremenih izbora.
NACIONAL: U Vladi međutim smatraju da su baš zahvaljujući “mekoj tranziciji” i sporim promjenama izbjegnuti veći društveni konflikti.
Teško je reći da su na dulji rok izbjegnuti društveni sukobi. Točno je da nije bilo većeg bunta radnika i nezaposlenih, ali to nije ni karakteristično za države u tranziciji. Zašto je tako to je zanimljiva tema, ali ne spada u ovaj odgovor. Ključna su pitanja je li strategija Vlade olakšala provođenje nužnih promjena i je li osigurala uvjete za održiv rast. Za sada je odgovor na oba pitanja negativan.

Spora gospodarska obnova

NACIONAL: Koji su po vama glavni razlozi sporog tempa gospodarske obnove Hrvatske?
Osnovni je razlog nespremnost da se napravi jasan diskontinuitet u odnosu na politiku HDZ-a. Anakroni nacionalizam bio je izvan vremena i prostora Europske unije, a u naslijeđe je još ostavio deficit u demokratičnosti, legalnosti i integriranosti u međunarodnu zajednicu. Uz to naslijeđena je makroekonomska politika i mikroekonomska struktura koje su bile prepreke razvoju. Na izborima građani su pokazali spremnost na radikalne promjene. Nova vlada međutim na to nije bila spremna. Tako je utjecaj lobija koji su se okoristili za prošle vlasti bio veći od volje građana.
NACIONAL: Kako biste ocijenili nastojanja Vlade da pronađe izlaz iz stalne gospodarske krize?
Posljednje dvije godine išlo se putem koji baš ne odgovara privrednom rastu. Pred Vladom je bio izbor: devalvacija ili smanjenje troškova. Da objasnim. Ako se, recimo, ne isplati izvoziti uz postojeće troškove, to se može promijeniti tako da prihodi u kunama postanu veći, što znači devalvaciju, ili tako da se smanje troškovi proizvodnje. A to kratkoročno podrazumijeva smanjenje troškova za plaće: tako da se smanje plaće ili da se smanji broj zaposlenih. Ako je tečaj domaće valute nepovoljan za izvoznike, ostaje da se smanje troškovi proizvodnje. To najčešće znači smanjenje zaposlenosti i plaća, što opet, kratkoročno promatrano, neće pozitivno utjecati na potrošnju i privredni rast. Sve to naravno ako se uspiju smanjiti troškovi proizvodnje. Ako se u tomu ne uspije ili barem ne dovoljno, kao što je to slučaj s Hrvatskom, onda se javlja niz problema, posebno u vezi s financiranjem državnog proračuna. Ako se mora smanjivati budžetska potrošnja, to će se kratkoročno negativno odraziti na gospodarski rast. Ako postoji odlučnost da se odgovarajuća preraspodjela troškova izvrši dovoljno brzo i radikalno, rok do obnavljanja rasta može biti zaista kratak. Ako ne, onda je bolje izmijeniti devizni režim i politiku. U Hrvatskoj se ni jednim od tih putova nije išlo dovoljno odlučno tako da rezultati nisu zadovoljavajući. Izvoz nije porastao, ali se povećala nezaposlenost, gospodarstvo se sporo oporavlja, a i to malo oporavlja se najviše zahvaljujući turizmu i očuvanju domaće potrošnje.
NACIONAL: Koju strategiju predlažete?
Svakako valja izbjeći državni aktivizam. Ne samo zbog koncepcijskih razloga nego i zato što je Hrvatska već u velikoj mjeri pod utjecajem raznih lobija, da ne kažem da je u njihovoj vlasti. Zbog toga se ne može očekivati prosvijećena industrijska politika. Ključno je da se liberalizira tržište, da postoji transparentna privatizacija, da se reformira cijeli državni sektor te stvori povoljniji ambijent za ulaganja. Javni izdaci su previsoki i morat će se smanjivati. Sadašnja razina budžetske potrošnje, a posebice budžetskog deficita je neodrživa. Pitanje je političke volje da se oni dalje smanjuju.
NACIONAL: Dio ekonomista tvrdi da precijenjen, čvrst tečaj kune usporava gospodarski rast, da zbog toga nema novih investicija, povećanja izvoza.
Višegodišnja iskustva s takvim deviznim režimom pokazuju da on ne pridonosi izvozu, oživljavanju proizvodnje. To međutim ne znači da bi se devalvacijom riješili svi problemi. Promjena tečaja može imati efekta jedino ako je dio sveobuhvatnih promjena u makroekonomskoj politici. Da je tako, vidjet će se ako se sadašnji trendovi nastave i teret stranoga duga postane neodrživ.

Izvoz u bivšu Jugoslaviju

NACIONAL: Je li Hrvatska prezadužena zemlja?
I jest i nije. Ako se uzme odnos duga prema bruto domaćem proizvodu, taj udio je već prilično visok. Ako se pak uzme u obzir priljev deviza, onda nije, i to ponajviše zahvaljujući turizmu. Važnije je pitanje održivosti sadašnjeg tempa zaduživanja. Ako se nastavi sadašnjim ritmom zaduživanja, a to je nužno jer će se morati pokriti proračunski manjak, te ako neće biti značajnijeg povećanja u rastu bruto domaćeg proizvoda, dug će postati problem za nekoliko godina. Posebice stoga što se ne mogu očekivati veći priljevi stranih ulaganja na osnovi privatizacije, barem ne kao trajnije rješenje.
NACIONAL: Zašto Hrvatska nije privlačna stranom kapitalu?
Stranih investicija nema zato što se više isplati izvoziti u Hrvatsku nego u njoj proizvoditi. Osim toga Hrvatska nema prednosti na drugim tržištima ili u državama zapadnog Balkana jer su ta tržišta dostupnija iz drugih država. U Hrvatskoj su troškovi proizvodnje veći nego u većini drugih država u tranziciji, a loš je pravni, sudski i administrativni sustav. Hrvatska je donedavno bila u recesiji tako da će se tek sada, kada počinje oživljavati proizvodnja, moći vidjeti hoće li strani investitori naći interesa da ulažu u Hrvatsku.
NACIONAL: Kako ocjenjujete tvrdnje nekih hrvatskih ekonomista da strani kapital nikada neće postati motor razvoja jer dolazi samo pljačkati i uzeti profit?
Negativno. Najprije zbog toga jer su domaći ljudi u najvećoj mjeri već pokrali što se pokrasti moglo. Potom zato što nema svrhe diskriminirati, pozitivno ili negativno, strane ili domaće investitore. Uvjeti za sve trebaju biti isti. To ne znači da se može očekivati da će strana ulaganja biti jedina ili najveća u masi. Vjerojatno će u maloj privredi kakva je hrvatska najveći udio ipak imati domaća štednja.
NACIONAL: Dio ekonomista i gospodarstvenika smatra da je za Hrvatsku jedan od izlaza iz krize gospodarsko povezivanje s državama zapadnog Balkana, dok drugi tvrde da bi to bilo pogubno jer bi se tako izvoznici zadovoljavali nižom kvalitetom proizvoda pa se ne bi osposobljavali za izlazak na zahtjevnija tržišta.
Tržište je tržište. Ne vidim velike mogućnosti za hrvatske proizvode na balkanskim tržištima. U Austriji nitko ne misli da bi izvoz na ta tržišta mogao imati negativne posljedice za austrijsku privredu. Naprotiv. Na konkurentnost austrijske proizvodnje odlučujuće utječe konkurencija u EU. Isto je i s hrvatskim gospodarstvom. Te rasprave doživljavam kao ideološku globu koju naplaćuje nacionalizam. To nema nikakve veze s privrednom logikom.
NACIONAL: Na kojim tržištima Hrvatska može povećati izvoz: EU, CEFTA-e ili u državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije?
Hrvatska treba težiti što otvorenijoj privredi. Ne bi trebalo gajiti nerealna očekivanja od trgovine, primjerice, sa Srbijom, ali besmisleno je ne trgovati s njom iz političkih razloga. Isto vrijedi i za prostor bivše Jugoslavije. Kada se uzmu u obzir Slovenija i BiH, taj prostor već igra značajnu ulogu u vanjskoj trgovini Hrvatske. Izvoz ovisi o konkurentnosti privrede. Ne samo one koja sada postoji, nego i one koja može nastati na osnovi novih ulaganja. Budući da ima malo novih ulaganja koja su izvozno orijentirana, Hrvatska nije konkurentna.
NACIONAL: Je li realna opasnost od obnove nove državne zajednice na prostoru bivše Jugoslavije?
Nije. No institucionalna integracija je poželjna zbog sigurnosti i gospodarskog razvoja. To ne podrazumijeva političku integraciju nego uspostavljanje normalnih institucionalnih veza, pravnih, financijskih, gospodarskih. Bilo bi korisno koordinirati privredne politike da bi se izbjegli nepotrebni regionalni šokovi i poremećaji u privrednim kretanjima. Nužna je i korisna politička suradnja radi rješavanja regionalnih problema i radi brže integracije u EU. Potrebno je pripremiti se za vrijeme kada će sve te države postati članice EU, dakle politički i gospodarski integrirane. Mislim da je zabluda ako se vjeruje da će Hrvatska prije Srbije ući u EU. Sve ovisi o tome kojom će se brzinom te dvije države mijenjati. U načelu, premda ne i trenutačno, startne su im pozicije iste.

Članstvo Hrvatske u EU

NACIONAL: Neće li zbog pada gospodarskih aktivnosti u svijetu Hrvatska još više zaostajati za državama članicama EU i tako se sve više udaljavati od prijema u EU?
Recesija u EU utjecat će na više načina na privredni rast u Hrvatskoj. Značajno povećanje izvoza, koje ionako nije bilo izgledno, neće biti moguće. Nije sasvim jasno ni što će biti s turizmom. Strani investitori bit će oprezniji. Sve to može negativno utjecati na stopu rasta u Hrvatskoj. Što se tiče pristizanja država članica EU, to još nije aktualno budući da u Hrvatskoj još ni izdaleka nije završena tranzicija. Na to će se izgubiti još koja godina. Tek će se potom vidjeti koja je potencijalna stopa rasta i kojom bi brzinom ona mogla približiti Hrvatsku razini razvijenosti EU.
Članstvo u EU ne ovisi samo o stupnju razvijenosti, budući da bi po tomu Hrvatska mogla biti odavno kandidat za člana. Učlanjenje će ovisiti o brzini kojom će zadovoljavati ključne kriterije, a to su demokracija, vladavina prava, tržišna privreda, konkurentnost, uloga u regiji.
Uspoređivanje podataka o razvoju Hrvatske od 1994. s drugim tranzicijskim državama pokazuje da ona, kada je riječ o bruto domaćem proizvodu i posebice industrijskoj proizvodnji, značajno zaostaje za naprednijim zemljama poput Mađarske, Češke, Poljske, Slovenije. Kada se tomu dodaju podaci o stopi nezaposlenosti koja je veća nego u drugim naprednim tranzicijskim državama, o stagnaciji izvoza i povećanju uvoza, te manjku u državnom proračunu, onda je, ističe Vladimir Gligorov, slika razvoja hrvatske privrede manje-više ocrtana.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika