Objavljeno u Nacionalu br. 321, 2002-01-08

Autor: Bruno Lopandić

Euro posvađao talijansku vladu

Ruggierov odlazak pogoršao bi hrvatsko-talijanske odnose

Ruggiero je optužio Berlusconijeve ministre za otvoreno opstruiranje eura, a Berlusconi mu je odgovorio da je on samo tehnički ministar, a da vanjsku politiku kreira premijer

Talijanski ministar vanjskih poslova Renato Ruggiero, jedan od taslijanskih političara svjetskog kalibra, odlučio se krajem prošlog tjedna na otvoreni sukob s talijanskim premijerom Silviom Berlusconijem i dobrim dijelom vlade. Ruggiero je prvi put otkako je ministar vanjskih poslova optužio premijera i njegove desničarske ministre da vode antieuropsku politiku koja Italiju vodi u izolaciju. Sam Berlusconi odgovorio mu je vrlo brutalno i oduzeo mu pravo na vanjsku politiku proglasivši ga tehničkim čovjekom. Javnim istupom Ruggiera tinjajući sukob u talijanskoj vladi mogao bi završiti izlaskom Ruggiera iz vlade. Eventualni odlazak Ruggiera loša je vijest za Italiju, ali i za Hrvatsku. EU je već dulje vrlo nezadovoljan Berlusconijevom vanjskom politikom, što bi moglo dovesti do toga da ostale zemlje članice EU-a izoliraju Italiju, kao što se dogodilo s Austrijom kada je u vladu ušla desničarska narodna stranka Jorga Haidera. Što se tiče odnosa Hrvatske i Italije, one se već godinu dana prepucavaju oko pitanja povrata imovine talijanskih izbjeglica esula (zbog toga je propalo i potpisivanje Sporazuma o prijateljstvu i suradnji). Renato Ruggiero zasad je jedini talijanski političar koji je izjavio da Italija mora poštovati sve ugovore koje je sklopila s Hrvatskom i bivšom Jugoslavijom kada je riječ o talijanskoj imovini u Hrvatskoj.
Ruggieru je “pukao film” nakon niza antieuropskih ispada premijera Berlusconija i njegovih desničarskih ministara. Prvo je Berlusconi izjavio da je europska civilizacija superiornija od islamske, nakon čega neko vrijeme Belgijanci kao predsjedavajući EU nisu s njim htjeli razgovarati. Talijanski premijer zatim je u EU odbio pristati na zajednički europski nalog za uhićenje jer je on uključivao i istrage o korupciji, mitu i malverzacijama.

Svađa Ruggiero – Berlusconi

Nakon tog ekscesa, Berlusconi je morao popustiti i prihvatiti usvajanje zajedničkog uhidbenog naloga, no tek nakon kompromisa; odlučeno je da se istrage neće voditi retroaktivno, za posljednjih deset godina, vrijeme u kojem bi se moglo naći puno zanimljivih detalja o sumnjivim poslovima bogatog talijanskog biznismena koji je postao premijer. Posljednji problemi nisu vezani samo za premijera. Renato Ruggiero optužio je njegove ministre u vladi da otvoreno opstruiraju uvođenje eura u Italiju. Za takve optužbe imao je valjanih razloga. Ministar gospodarstva Giulio Tremonti i ministar obrane Antonio Martino, obojica članovi Berlusconijeve stranke Forza Italia, uvođenje eura primili su vrlo hladno. “Euro je za primate koji mašu sa zastavama, šamane, i bankare”, izjavio je Tremonti. Još jedan ministar u vladi, Umberto Bossi, vođa desne radikalne Sjeverne lige, izjavio je “da ga baš briga za euro”. “Tradicionalna predanost Italije Europskoj uniji je na kušnji. Vrlo sam zabrinut. Oponiranje EU nije jako, ono je iznimno jako”, izjavio je Ruggiero. Sam premijer u prvi je mah reagirao nervozno. Svojeg vanjskopolitičkog ministra brutalno je napao kazavši da je Ruggiero tehnička osoba koja samo provodi vanjsku politiku koju određuje Berlusconi. Iako je talijanski premijer poslije izjavu ublažio barem u onom dijelu u kojem je obećao da Italija neće skrenuti s EU kursa, napadom na Ruggiera odaslao je poruku za unutarnjopolitičke potrebe, ali i za ostatak EU: ministri vanjskih poslova drugih zemalja nemaju što razgovarati s Ruggierom jer njegova riječ bez Berlusconijeve ništa ne vrijedi. Berlusconi se ipak na kraju povukao i nazvao Ruggiera da ga umiri.
Svađa Ruggiero – Berlusconi vrlo je važna za ionako komplicirane hrvatsko-talijanske odnose. Ako Ruggiero istupi iz talijanske vlade, Hrvatska će u pregovorima izgubiti jedinog ministra koji se javno obvezao na poštovanje svih ugovora s Hrvatskom. To je osobito važno zbog Osimskih sporazuma kojima je utvrđena granica i zbog Rimskog ugovora kojim Hrvatska mora platiti za oduzetu imovinu talijanskih izbjeglica. Potpredsjednik talijanske vlade Gianfranco Fini odbija s Hrvatskom potpisati Sporazum o prijateljstvu i suradnji sve dok ga ne odobre organizacije talijanskih izbjeglica koje pak Osimske sporazume nazivaju “takozvanima”. Sam Fini svojedobno je u more kod Istre bacao boce s porukom “vratit ćemo se”, no tada nije bio na vlasti.

Sporni povrat imovine

Nepriznavanjem potpisanih sporazuma ponovno se otvorilo pitanje povrata imovine, iz talijanskih krugova krenuli su sve veći zahtjevi, koji su se, istina neslužbeno, zaustavili na traženju “simbolične geste”, davanja jednog sela ili nekoliko objekata u Istri na korištenje talijanskim državljanima. Slovenija je zbog istog razloga s Italijom također imala problema. Pitanje “simbolične geste” uz isplatu novca riješeno je tzv. solaninom formulom, po kojoj su talijanski državljani pri kupnji nekretnina imali pravo prvootkupa. Stvar je dodatno zakomplicirala odluka talijanskog predsjednika Ciampija o odlikovanju pripadnika fašističke vlasti u Zadru. Za tu odluku talijansko ministarstvo vanjskih poslova nije imalo pojma. Nažalost sveopćoj zbrci i balkansko-bizantskim potezima talijanske vanjske politike pridonijela je u istoj maniri i hrvatska diplomacija. Službeni Zrinjevac svojedobno se sasvim oglušio na upozorenja tada još na vlasti socijalističke vlasti. Idemo sada riješiti otvorena pitanja, jer će na vlast doći desničari, pa će sve biti teže, glasila je poruka iz Rima. Na poruku u Zagrebu nitko nije reagirao. Na početku 2001. uslijedila su mučna pregovaranja koja su rezultirala protokolarnim posjetom talijanskog predsjednika, lišenim bilo kakva sadržaja. Hrvatska vanjska politika u potpunosti se pogubila, pa se nakon Ciampijevih odlikovanja nije znalo jesu li pregovori o Sporazumu o prijateljstvu i suradnji prekinuti ili ne. Prvog je dana naime objavljeno da Hrvatska prekida pregovore, a drugog je dana odluka bila demantirana. Zbog općeg nesnalaženja i slabe koordinacije o tome tko će odlučivati o pristupu Italiji, Hrvatska je u posljednjem krugu pregovora, krajem 2001., uspjela naljutiti i jedinog “prijatelja” u talijanskoj vladi – Renata Ruggiera. Prema informacijama iz pouzdanih diplomatskih izvora, Ruggiero je s posljednjeg sastanka s hrvatskim izaslanstvom izišao bijesan kazavši da će na sljedeći sastanka doći samo ako bude imao smisla.

Ruggiero protiv Berlusconija

Rješavanje otvorenih pitanja Hrvatske i Italije odgođeno je do daljnjega. Iako je u Berlusconijevoj vladi Ruggiero uistinu tehnički čovjek, jer nije vezan ni uz jednu koalicijsku stranku na vlasti, osjetio se dovoljno jakim da istupi u javnosti oštrim riječima. Njegov istup namijenjen je prije svega službenom Bruxellesu, a koristi retoriku s kojom teško može izgubiti – napad na Berlusconija koji se ne ponaša europski.
Renato Ruggiero je vješt političar, velikog međunarodnog iskustva i ugleda koji može stvoriti velike probleme Berlusconijevoj vladi. Taj 72-godišnji političar i diplomat veliki je dio impresivne karijere proveo u institucijama EU, a u Berlusconijevu vladu došao je s mjesta šefa Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Renato Ruggiero poznat je po gađenju prema sitnom politikantstvu, a veliki je pobornik slobodne trgovine i otvorenih političkih odnosa. Zato će imati nesumnjivu potporu EU i SAD-a.
Ipak, Italija je mnogo važnija i bogatija od Austrije, pa se zemlje teže odlučuju na izolaciju talijanskih desničara nego što je to bilo u slučaju stranke Jorga Haidera. Bolji poznavatelji tvrde da će se velika bura brzo smiriti a Italija se vratiti europskom kursu.
Hrvatskoj u odnosima s Italijom u svakom slučaju neće biti ništa lakše. Europskom rješenju hrvatsko-talijanskih problema pomogla bi intervencija EU, kada bi Bruxelles malo pažljivije promatrao kako se Italija ponaša prema susjedima. No za takvo što hrvatska je vanjska politika previše kontradiktorna, premala i – nije članica EU

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika