Hrvoje VojkovićMlada zamjenica ministra gospodarstva Maja Brinar podnijela je u ponedjeljak, 25. ožujka, premijeru Ivici Račanu neopozivu ostavku sa zahtjevom da se ona usvoji već na prvoj sljedećoj sjednici Vlade u četvrtak, 28. ožujka. Najavila je da će svoju dužnost obnašati samo do 1. svibnja. Maja Brinar objasnila je za Nacional da je razlog ostavke njezino nezadovoljstvo situacijom nastalom nakon smjene ministra Goranka Fižulića: procijenila je da u takvim okolnostima za nju na tom poslu više nema poslovnih ni intelektualnih izazova. Odlučila je stoga, kaže, potražiti sredinu koja će joj pružiti novu šansu i osigurati duševni mir i radno zadovoljstvo. Premda je Maja Brinar već prije napisala ostavku u znak solidarnosti s Fižulićem, vjerovalo se da će na kraju ipak ostati na toj visokoj, za mladu osobu poput nje iznimno atraktivnoj dužnosti zamjenice ministra gospodarstva. No pokazala je neočekivanu dosljednost i hrabrost: odrekla se utjecajne i moćne dužnosti, premda još nije ni počela, kako tvrdi, tražiti drugi posao. Kaže da će tek nakon što se usvoji njezina ostavka početi tražiti posao: tako želi provjeriti koliko zapravo vrijedi na tržištu. Tim svojim potezom Maja Brinar dovela je Vladu u nemoguću situaciju: u trenutku kad se provodi privatizacija “Ine”, HEP-a, Croatia osiguranja, Hrvatske poštanske banke, Croatia banke, preostalog dijela Privredne banke Zagreb, dok valja dovršiti ugovore o slobodnoj trgovini sa Srbijom i Crnom Gorom, Poljskom, Norveškom i Islandom te završiti pripreme za ulazak u Ceftu, Ministarstvo gospodarstva ostalo je bez svojih prvih ljudi. Po ocjenama neutralnih promatrača, to će sigurno usporiti i odgoditi sve predviđene procese, čime će biti ugroženo punjenje državnog proračuna i vraćanje dugova. Ako se ostvare i predviđanja iz Ministarstva gospodarstva da će Hrvoje Vojković smijeniti još nekoliko Fižulićevih pomoćnika, borbe za funkcije kudikamo će negativnije utjecati na funkcioniranje Vlade i njenog tako važnog resora kao što je Ministarstvo gospodarstva nego što je to većina političara uopće mogla predvidjeti.
Još se nisu primirile strasti zbog izbora novih ministara, a već između SDP-a i HSLS-a nastaju novi, jednako dramatični sukobi. Ovaj put bespoštedna bitka povela se za mjesto predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, a uskoro će i za mjesto zamjenika ministra gospodarstva i nekolicine njegovih pomoćnika. Tako se vrlo brzo ostvaruju predviđanja predsjednika HSLS-a Dražena Budiše koji je u neformalnom razgovoru za Nacional izrazio bojazan kako su, doduše, izborom novih ministara riješene ključne političke dvojbe između SDP-a i HSLS-a, ali da će nove nesporazume u koaliciji, posebice u odnosima između liberala i socijaldemokrata, stalno izazvati sukobi interesa, od kadrovskih rješenja do pojedinosti privatizacije “Ine” i HEP-a.
Kao i u nadmetanjima za ministarske funkcije, u novom kadrovskom rašomonu oko Fonda za privatizaciju glavna uloga pripada aktualnoj zamjenici ministra gospodarstva Maji Brinar za koju se tvrdilo da je bliska HSLS-u. Budiša je najprije odbio Račanov prijedlog da Maja Brinar naslijedi Fižulića na mjestu ministra gospodarstva, a nije prihvatio ni njegovu ideju da ona postane nova ministrica prometa i veza. Dvije odbijenice nisu obeshrabrile SDP pa su socijaldemokrati pokušali s još jednom inicijativom: da Maja Brinar postane predsjednica Hrvatskog fonda za privatizaciju, umjesto Vojkovića koji je izabran za novog ministra gospodarstva. U HSLS-u su energično odbili i taj prijedlog: toliko inzistiranje premijera Račana na Maji Brinar uplašilo je haeselesovce da bi se mogao ponoviti slučaj Gorana Granića pa su zamjenicu ministra gospodarstva, zbog njene bliskosti s premijerom Račanom, izbrisali iz svih kadrovskih kombinacija. Dodatni razlog za njenu diskvalifikaciju, kako je objašnjeno Nacionalu, njezina je prevelika vezanost za Fižulića.
Nakon što je HSLS odbio kandidaturu Maje Brinar za predsjednicu Fonda za privatizaciju, SDP je odlučio stati na stražnje noge: zatražio je da se mjesto predsjednika Fonda vrati u kadrovsku kvotu socijaldemokrata, kako je to, navodno, bilo dogovoreno pri podjeli vlasti nakon izbora 3. siječnja 2000. I odmah je istaknuo svog favorita za to mjesto: Krešimira Starčevića, dosadašnjeg zamjenika predsjednika Fonda Hrvoja Vojkovića. Nacional je, međutim, doznao u HSLS-u da ni jedna od tih SDP-ovih kombinacija ne dolazi u obzir i liberali ju neće prihvatiti ni po koju cijenu. Jedan od članova užeg vodstva HSLS-a izjavio je za Nacional u nedjelju, 25. ožujka: “Mjesto predsjednika Fonda mora ostati u kvoti HSLS-a jer je tako odlučeno pri diobi vlasti nakon 3. siječnja 2000., a osim toga Fond vodi Upravni odbor u kojem dominiraju esdepeovci: Slavko Linić je predsjednik, a Mato Crkvenac i Pave Župan-Rusković članovi. Kad bi SDP imao funkciju predsjednika Fonda, bilo bi narušeno načelo da jedna stranka ne može imati dva prva mjesta u nekom ministarstvu, javnom poduzeću ili državnoj upravi. HSLS nema ni jednog direktora javnih tvrtki ili fondova. Čak i HNS, koji ima samo dva zastupnika, ima svoje ljude na čelu “Ine”, Hrvatskih voda i Hrvatskih cesta, a dok je Budiša bio u ostavci, SDP i HSS podijelili su si mjesta predsjednika novih fondova za zapošljavanje i razvoj koji raspolažu s gotovo četiri milijarde kuna. HSLS više neće dopustiti takvu marginalizaciju. Krešimir Starčević, koji se formalno vodi kao nestranačka ličnost, sudjeluje u radu svih SDP-ovih tijela, od Kluba zastupnika u Saboru do njihovih stručnih timova. Uz to, on je za HSLS neprihvatljiv i stoga što je u Fond došao s mjesta savjetnika uprave Tvornice duhana Rovinj i postoje opravdane sumnje da je svoj položaj iskoristio da pomaže svojoj bivšoj tvrtki. Starčević je mimo Vojkovićeva znanja svojedobno potpisao punomoć odvjetniku Vončini koji je tako dobio mogućnost da za račun Tvornice duhana Rovinj preuzme nadzor nad Tvornicom duhana u Slatini i tako TDR-u osigura monopolni položaj na tržištu.
Račan će morati zbog mira u koaliciji ustuknuti pred novim zahtjevima i argumentima vodstva HSLS-a kojima su nakon posljednjih događaja porasla krila i samouvjerenost. Premda se novi HSLS-ovi zahtjevi više ne temelje na stvarnom odnosu snaga, jer je rejting liberala dramatično pao, bez novih izbora nemoguće ih je promijeniti. Tako će Račan podnijeti još jedan težak poraz vlastite stranke. U SDP su već i prije bili nezadovoljni načinom na koji je Račan popustio svim ucjenama HSLS-a, ali i ostalih koalicijskih partnera, a te će frustracije još više porasti nakon novih kadrovskih promjena u kojima će SDP ostati još više prikraćen.
Za vodstvo HSLS-a posve je neupitan bio izbor Marija Kovača za ministra prometa i veza, premda je većina njegovih stranačkih kolega uvjerena da nije dorastao toj funkciji. No to je bila cijena koju je Budiša morao platiti kako bi se odužio Jošku Kontiću, Mariju Kovaču, Ivanu Grabovcu i Željku Glavanu, koji su bili najgorljiviji zagovornici njegova povratka na čelo HSLS-a.
Račan je u pravu kad se zgraža nad tim što je Kovač postao ministrom. Jasno je da je takvim kadrovskim rješenjem Vlada izgubila i ono malo stručnog autoriteta koji joj je preostao te da će teško moći više bilo koga uvjeriti u ispravnost svojih poteza ili pak tražiti od građana da joj i dalje pružaju povjerenje. Jedini častan izlaz za Račana, nakon što mu je Budiša predložio Kovača za ministra, bila je ostavka i raspisivanje novih izbora. Nije trebao pristati da se kadrovski problemi HSLS-a na takav način prelamaju preko leđa Vlade i cijele države. Dok će birači sasvim sigurno znati ocijeniti taj potez HSLS-a, Račan to nije znao. Da je javno rekao da ne može biti na čelu vlade u kojoj će sjediti ljudi poput Kovača i dao ostavku, građani bi na izborima znali za koga trebaju glasovati. Ovako će kazniti sve članice koalicije, pa i SDP. I to s punim pravom. To je slaba utjeha za građane kojima političku sudbinu kroji Vlada u kojoj su ministri i takvi stručnjaci za promet kao što je Kovač koji čak nema ni vozačku dozvolu.
Kovačev izbor za ministra, kao i izborVlaste Pavić za zagrebačku gradonačelnicu, dokraja su razotkrili katastrofalnu kadrovsku situaciju u vladajućoj koaliciji. Stranke imaju u svojim redovima tek nekolicinu uglednih stručnjaka, dok su svi ostali marginalci koji u normalnim okolnostima ne bi mogli postati ni srednje rangirani rukovodioci u omanjim tvrtkama, a kamoli ministri, njihovi zamjenici i pomoćnici ili vodeći menedžeri u državnim poduzećima i javnoj upravi. Kadrovski potencijali svih stranaka u Hrvatskoj, ne samo onih na vlasti, toliko su tanki da je sve izvjesnije da političke stranke u svojim redovima nemaju dovoljno intelektualaca, menedžera i stručnjaka koji mogu ponuditi ozbiljne programe za izlazak iz posvemašnje krize. Stoga i nije čudno da petorka u gospodarskoj politici i dalje tapka po hadezeovskim tragovima: ekipa njihovih ekonomista nije sposobna osmisliti nove programe ni ponuditi nove ideje, bolje od onoga što je naslijedila od prethodne vlasti. Da tragedija stranaka petorke bude još veća, u zadnje dvije godine nitko od poznatih i uglednih stručnjaka, znanstvenika, menedžera i intelektualaca nije ušao ni u jednu političku stranku. U njihove redove odbijaju ući čak i kad im se nude atraktivne dužnosti. To ponajbolje razotkriva svu bijedu hrvatske političke scene: društvenoj, znanstvenoj, gospodarskoj, kulturnoj eliti ponašanje političara toliko se zgadilo da im se nitko od njih ne želi ni približiti. Posljednji sukobi u vladajućoj koaliciji samo su pojačali mučan dojam o nemoralu i nesposobnosti vodećih hrvatskih političara.

Još se nisu primirile strasti zbog izbora novih ministara, a već između SDP-a i HSLS-a nastaju novi, jednako dramatični sukobi. Poskupljenje struje i plina tek u kolovozu

Nacional je doznao da novi ministar gospodarstva Hrvoje Vojković neće potpisati odluku o poskupljenju struje i plina do kraja ožujka, kako je to Vlada predvidjela dok je ministar bio Goranko Fižulić. U Ministarstvu gospodarstva Nacionalu je rečeno da Hrvoje Vojković ne želi da jedna od prvih njegovih odluka bude poskupljenje struje i plina u rasponu od 10 do 30 posto te da ga građani pamte upravo po potezu koji će doživjeti opću osudu. Stoga je Hrvoje Vojković odlučio da odluka o poskupljenju stupi na snagu tek 1. kolovoza ove godine.

Jadranko Mijalić ogorčen na HSLS

Na zadnjoj sjednici Malog vijeća HSLS-a ministra gospodarstva biralo se između Vojkovića i saborskog zastupnika Jadranka Mijalića: pobijedio je Vojković s 9 glasova, dok je Mijalić dobio samo četiri. Takva odluka Malog Vijeća konsternirala je i povrijedila Mijalića koji se već pripremao
za primopredaju funkcije te primao čestitke kao novi ministar. No u njegovu nastojanju da se domogne ministarske funkcije podržavala ga je samo nekolicina saborskih zastupnika HSLS-a, a problem je što oni ne biraju ministre nego to čini Malo vijeće. Ogorčen takvim postupkom stranačkog vodstva, Mijalić je odbio glasovati u Saboru za izbor novih ministara pa je vladajuća koalicija morala čekati dolazak Zdravka Tomca i Ivana Grabovca iz Moskve da Vlada dobije potreban broj glasova. No nije Mijalića povrijedilo samo to što je propao u glasovanju na Malom vijeću: još ga je više pogodilo kad je čuo ono što je ondje izgovoreno na njegov račun. Iz nekoliko izvora bliskih vrhu HSLS-a Nacional je doznao kako je netko iz Malog vijeća, navodno, omogućio djelomični izravni prijenos sjednice tako da je uključio mobitel baš dok se raspravljalo o Mijaliću. Tako je Mijalić mogao slušati optužbe na svoj račun, a izrečeno je, tvrdi se, svašta. Među ostalim, da ne može biti ministar jer njegova tvrtka ima državne koncesije za vađenje šljunka, pa bi nastao sukob interesa, ali i to da je sklon bahatom ponašanju, neodmjerenim izjavama, poput one u Saboru kad je zaprepastio izjavom: “Gospodo iz HDZ-a, ovaj put, iako se ženski dio Sabora s tim neće složiti, morat ćete biti zadovoljni malim.” To je ogorčilo njegove saborske kolege, ali i neke članove Malog vijeća pa ga je jedan nazvao šarlatanom, a drugi bahatim brbljavcem. Uz to Mijaliću nije zaboravljeno da u aktualnim sukobima unutar HSLS-a nije stao na Budišinu stranu, štoviše, ogovarao ga je pred kolegama.