Objavljeno u Nacionalu br. 332, 2002-03-26

Autor: Željka Godeč

Sve podvale i promašaji ministra Kovača

Novi ministar prometa je sitni prevarant

Ministar Mario Kovač nema vozačku ali to ga ne smeta da svaki mjesec lažno u Saboru prikazuje svoju kilometražu, pa je tako lani oštetio državni proračun za 14.988 kuna

Ministar Mario KovačMinistar Mario KovačHrvatska je dobila novog ministra pomorstva, prometa i veza, Marija Kovača, pravnika iz Šibenika – nekompetentnu osobu, koja već više od godinu dana kao saborski zastupnik “mulja” s putnim troškovima, a samo lani, od 26. siječnja do 14. prosinca, tako je stavio u džep 14.988 kuna. Osim što je nekvalificiran za ministra pomorstva, prometa i veza, kako svjedoče liste putnih troškova saborskih zastupnika koje je otkrio Nacional, čovjek je dvojbenih moralnih osobina.

Divovski skok u karijeri

Mario Kovač u Zagreb se obično vozi sa svojim stranačkim kolegama Joškom Kontićem i Antom Grabovcem, no sva trojica redovito saborskoj administraciji prijavljuju putne troškove kao da su putovali svojim automobilima

Budišin favorit, čijim je imenovanjem okončana koalicijska kriza, mogao bi Vladu koštati gubitka autoriteta. Ni najdobrohotniji dio javnosti ne može povjerovati da će čovjek s iskustvom šefa pravne službe u “Vinoplodovoj” vinariji kompetentno vladati tehničkim resorom. A lista putnih troškova otkriva pojedinosti koje ga diskvalificiraju i kao osobu: iz mjeseca u mjesec izmišljao je saborskoj administraciji putne troškove, mjesečno u prosjeku oko dvije i pol tisuće kuna, iako nema vozačku dozvolu i iako se do Zagreba vozio sa stranačkim kolegama Joškom Kontićem i Antom Grabovcem.
Političkim analitičarima stvari su jasne: kao član Malog vijeća HSLS-a Kovač je jedan od četvorice desničara HSLS-a, uz Grabovca, Kontića i Željka Glavana, koji su podržavali Budišu i njegov napor da se nametne kao novi vođa desnice, glasovao je protiv povjerenja Vladi. I dok je Kontić postao glasnogovornik stranke, a Glavan ispao iz kadrovskih kombinacija, jer, navodno, više nije mogao držati korak s ultraradikalizmom svojih kolega, Kovač je sada avanzirao do ministra pomorstva, prometa i veza. Nije, doduše, jasno kako će surađivati u Vladi do čijeg mu opstanka nije bilo stalo i koji prema Haagu ima dijametralno suprotan stav.
Kovačev politički i moralni profil hrvatski građani upoznali u HDZ-ovoj eri, kad su preobraćenja, sklapanja stranačkih paktova i neiskrenost, mimo deklariranih ideja, pravdana političkim pragmatizmom. Kovač je u rodnom Šibeniku poznat kao politički pragmatik.

Pašalićeva krtica

Kao predsjednik Košarkaškog kluba u Šibeniku, Kovač je posuđivao novac iz stranačke blagajne, i oštetio je za 40 tisuća kuna

Bolji poznavatelji saborskih prilika četvorku koja je Budiši pružala podršku smatraju krticama unutar HSLS-a, koje po nalogu Ivića Pašalića razbijaju koaliciju i stvaraju uvjete za povratak desnice i suradnju s HDZ-om, osobito nakon nedavne vijesti o sastanku Kontića i Pašalića, koju nitko nije demantirao.
Kovač, rođen 2. srpnja 1959. u Šibeniku, oženjen i otac dvoje djece, na mjesto ministra pomorstva, prometa i veza dolazi kao saborski zastupnik i direktor općih i kadrovskih poslova u “Vinoplodovoj” vinariji u kojoj je predsjednik skupštine i mali dioničar s 90 dionica, nominalne vrijednosti 45.000 maraka. Temeljni kapital “Vinoplodove” vinarije procijenjen je na 7 milijuna DEM. Vinarija je rijetko uspješno poduzeće u Šibensko-kninskoj županiji, u kojoj je nezaposlenost jedna od većih nevolja, a pomna analiza otkriva i glavni uzrok koji je šibenske haeselesovce doveo do koalicije sa HDZ-om, koji je držao ključne pozicije u gradu, a time i kontrolu nad rijetkim radnim mjestima.
Do diplome pravnika trebalo mu je osam godina. Dugi put do diplome Kovač je novinarki Nacionala objasnio svojim intenzivnim društvenim životom. Kao apsolvent s još šest nepoloženih ispita vratio se u Šibenik i pjevao u mješovitom zboru Kolo, a potom se kao prvi bas priključio klapi Jadrija s kojom je u 14 godina proputovao svijet i osvojio brojne nagrade. Uz pjevanje, u mladosti se Kovač bavio boksom, a danas je strasni ribolovac, specijalist za ciple i oradu.

Referent u vinariji

Mario Kovač je godinama u Šibeniku koalirao s HDZ-om, čak i nakon 3. siječnja: prošle je godine glasao protiv povjerenja Vladi a danas je ministar iste te vlade

Prve četiri godine radnog vijeka proveo je u Slobodnoj plovidbi, na određeno radno vrijeme. Nakon toga osam mjeseci privremeno je radio kao skladištar, dok nije našao stalni posao pravnog referenta u vinariji.
Predstavljajući novog ministra, dnevne novine objavile su podatak da je Kovač s obitelji godinama živio kao podstanar, a lani se preselio u stan od 80-ak kvadrata na periferiji Šibenika. Ostalo je nepoznato da su Šibenčani prije nekoliko godina sa zanimanjem pratili stambene muke obitelji Kovač, pitajući se hoće li se Mario Kovač sa svojim pravničkim zvanjem znati iskobeljati iz zavrzlama u koje je upala njegova punica kad im je kupila stan u centru Šibeniku. Ali, umjesto useljenja, uslijedio je šok, jer je vlasnik stana, zbog nepridržavanja roka isplate, prodao stan drugim kupcima, a oni su se uselili i vlasnički uknjižili, pa su Kovačevi ostali i bez stana i bez značajne svote novca.
Novine su izvijestile i to da je u obitelji Kovač vozač supruga Marija Kovača – Ankica: godinama je vozila “yugo 55”, a odnedavno “renault megane”. Kurioznu vijest da je Hrvatska dobila ministra pomorstva, prometa i veza bez vozačke dozvole za samog Kovača je bezvrijedna, jer, kako je rekao novinarki Jutarnjeg lista: “Po toj bih logici morao biti pilot, kapetan prekoceanskog broda i telegrafist da bih mogao biti ministar.”
Pritom je propustio objasniti kako će kao pravnik koji ne vlada barem općim tehničkim znanjima donositi odluke s dalekosežnim posljedicama. Svakako će biti zanimljivo kako će se Kovač nositi s problemima koncesija, hoće li uvesti red i držati se slova Zakona o telekomunikacijama, koji obvezuje televizijske kuće da osim informativnog programa imaju i 60 posto domaćeg programa u vlastitoj produkciji, a to ne ispunjavaju ni OTV ni TV Nova. Ili će pak potvrditi tezu svojih neprijatelja da je njegova misija u Vladi ionako briga za očuvanje statusa quo desnice koja se ne želi odreći kontrole i prevlasti u medijima.
Uostalom, kad su mediji u pitanju, Kovač je već iskazao svoje stavove. Kao član Istražnog povjerenstva Hrvatskog sabora za Večernji list sa svojim kolegom Kontićem, predsjednikom tog povjerenstva, sudjelovao je u prikrivanju jedne od najgorih afera iz HDZ-ova doba: umjesto da otkriju stvarne vlasnike Večernjeg lista i tko je od hadezeovaca kupio Večernji list krijući se iza fantomske tvrtke Caritas Fund s Djevičanskih otoka, istražno povjerenstvo prihvatilo je HDZ-ovu verziju o dvojici poduzetnika, Pavi Zubaku i Ivici Nuiću, koji su navodno postali tajni vlasnici, a ne Ivić Pašalić.
Kovačeva politička biografija nije tako vesela kao sportski rezultati koje je postizao u mladosti. Njegovi protivnici tvrde da se prema stranačkoj blagajni ponašao kao nekoć hadezeovci prema novcu poreznih obveznika: nekontrolirano je rasipao novac na reprezentaciju i aljkavo vodio evidenciju o potrošnji. To potkrepljuje i izvješće Nadzornog odbora šibenskog HSLS-a od 17. siječnja 20001. u kojemu piše da je iz stranačke blagajne posudio 40.000 kuna za Košarkaški klub Šibenik, ali ih nije vratio: “vođena je samo knjiga blagajne, a knjiga prihoda i izdataka ne postoji. Knjigu blagajne potpisivala je administrativna tajnica (neovlaštena osoba), iako je bio izabran rizničar Županijskog vijeća koji svoju obvezu nije izvršavao. Blagajničko poslovanje vođeno je neuredno. Npr. pozajmica KK Šibeniku nije evidentirana nego je posuđen novac evidentiran kao stanje u blagajni, te je neko vrijeme stanje u blagajni bilo preko 40.000,00 kuna.”
Slično se ponovilo u Zagrebu. Čim je proglašen ministrom, saborskim kuloarima počele su kolati glasine o tome kako Kovač pokušava ušićariti novac za putovanje automobilom, a poznato je da nema vozačku i da na sjednice Sabora dolazi u automobilu zajedno s Kontićem i Grabovcem. No taj su podatak sva trojica zatajili saborskoj administraciji i uredno ubirali naknadu za automobilske troškove koja na relaciji Zagreb – Šibenik iznosi 744 kune, za Kontića do Sinja 840 kuna a za Grabovca do Imotskoga oko tisuću kuna. Kako u prosjeku saborski zastupnici dolaze dva, tri puta mjesečno u Zagreb, njih trojica svaki mjesec oštećuju državni proračun za oko 5000 kuna. A to znači da Kovač od poreznih obveznika nezakonito ubire oko 2500 kuna, koliko otprilike iznosi i plaća njegove supruge u državnoj upravi.
Iz liste u posjedu redakcije Nacionala već na prvi pogled upadaju u oči neke nelogičnosti: Kovač (broj avionske karte: 2100956308), Kontić (2100956312) i Grabovac (2100956313) istog su dana, 15. siječnja 2002., doletjeli iz Splita, a onda su se Kovač i Kontić 19. siječnja vratili vlastitim automobilima u Split. To bi značilo da su im automobili već danima prije toga bili u Zagrebu, odnosno da se Kovačeva supruga, jedini vozač u obitelji, odrekla automobila i sa šibenske periferije, gdje stanuju, vozila autobusom do grada, da bi joj supruga saborskog zastupnika u njezinu automobilu netko vratio kući. Ili je pak ona sama uzela slobodne dane da ga vrati? Liste pokazuju da se datumi dolaska i povratka Kovača, Kontića i Grabovca nerijetko podudaraju. Sva trojica 17. veljače opet su doputovali vlastitim automobilima, ali ni jedan nije priložio račun za cestarinu.
U saborskom računovodstvu neslužbeno smo čuli sljedeće objašnjenje: “Nisu Kovač, Kontić i Grabovac usamljeni slučajevi. Nitko ne prilaže račune za cestarinu, a u naše pravilnike ugrađeno je temeljno povjerenje, pa ne provodimo inspekciju, a očito bismo morali. Kad saborske zastupnike pitamo gdje su im računi za cestarinu, obično nas uvjeravaju da su putovali starom karlovačkom cestom ili podravskom magistralom. Tko bi progutao priču da raubaju svoje automobile po starim cestama i voze se dužim putem, da bi uštedjeli troškove cestarine?”, zgranuto nam je ispričala saborska službenica.
Kovačevi oponenti u Šibeniku najviše mu predbacuju koaliranje s HDZ-om, smatrajući da je zbog toga HSLS na zadnjim izborima doživio poraz. Savez HDZ-a i HSLS-a pretvorio se u najveći politički skandal na šibenskom području. Kriza HSLS-a, koja je nekoliko godina poslije završila rasapom članstva, počela je 1997. Tada je stranka na lokalnim izborima osvojila 9 posto glasova i za koalicijskog partnera izabrala HDZ, a ne SDP. Esdepeovci u Šibeniku najteže su podnijeli Kovačevu tezu da “s komunjarama ne želi imati posla”, jer je i on sam svojedobno bio član Saveza komunista.
Taj politički savez potrajao je i nakon 3. siječnja i bio povod mnogih burnih sastanaka, vijećanja, uzajamnih optuživanja i novinskih tekstova i nije spriječio Kovača da se udružuje s SDP-om na državnoj razini. Nakon pobjede koalicije na izborima, esdepeovac Milan Arnautović, danas gradonačelnik Šibenika, a tada predsjednik Kluba vijećnika SDP-a ,nije imao sluha za tu vrstu političkog pragmatizma. Smatrao je da nakon izbora 3. siječnja vlast u Šibeniku ne odražava volju birača, koji su dali bezrezervnu podršku koaliciji SDP-a i HSLS-a, odnosno strankama šestorke, pa su esdepeovci bojkotirali Gradsko vijeće Šibenika.
No čini se da su Kovač i njegov bliski stranački kolega Damir Lasan, predsjednik Županijskog HSLS-a, šef financija u vinariji, imali mnogo pragmatičnije motive za pakt s HDZ-om. A njih je artikulirao Željko Scotti, bijesan što su ga izbacili iz stranke nakon što je ošamario tajnicu ogranka: k Budiši se išlo, jer naši pobjednici koji su kupovali stanove i aute dok su koalirali s HDZ-om sada preko noći mogu postati ambasadorima, načelnicima policije ili generalnim direktorom TLM-a. I Kovač i Lasan nakon pakta s HDZ-om skinuli su s dnevnog reda probleme svojih nezaposlenih supruga: Ankica Kovač postala je službenica u Fondu mirovinskog osiguranja, na čijem je čelu bio direktor hadezeovac, a Lasanova u Šibenskom kazalištu, nakon što je Damir Lasan, kako se može pročitati iz novinskih izvještaja, nazvao telefonom Scottija i zatražio od njega da mu supruga odustane od natječaja.
Nakon toga afera s izborom novih lidera HSLS-a, koji su okončani proglašenjem Kovača za predsjednika Gradske organizacije HSLS-a, mjesecima je potresala Šibenik. Najprije je 8. travnja 2000. pod Kovačevim vodstvom održana izborna skupština i izabrano novo vodstvo. Potom je statutarna komisija poništila rezultate, a predsjednica Marija Milat, koja će naslijediti Kovača u saborskoj fotelji, i Kontić nadgledali su nove izbore na kojima je Kovač uvjerljivo pobijedio.
No, koliko se god Kovač upirao javno braniti legitimnost izbora, ubrzo se pokazalo da je cijena pobjede visoka: stranka se raskolila, većina mladih koji su činili gotovo trećinu članstva ispisali su se ili postali esdepeovci. Na sljedećim izborima HSLS nije prošao prag i danas ima samo jednog člana u Gradskom vijeću, a prostorije HSLS-a ostale su bez telefona zbog neplaćenog duga od 17.000 kuna.
Nametanje Kovača na ministarskom mjestu hrvatskoj javnosti poručilo je da je Račanova vlada sklona političkoj trgovini i da je spremna nagraditi one čiji je jedini kapital za javno djelovanje lojalnost, a ne stručne sposobnosti. Neki pak smatraju da s novim sastavom Vlade stranke samo pokušavaju dobiti na vremenu, jer za nove izbore nitko nema snage: SDP-ovci žele podijeliti odgovornost za opasnost od prijevremenih izbora, HSLS-ovci pak učvrstiti svoju poziciju desničara. Tako će se u budućim kadrovskim aranžmanima i Kovač moći vratiti u politički saveza s HDZ-om iz kojeg zapravo nikada nije ni izišao.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika