Milan BandićU petak, 29. ožujka, više članova Gradskog odbora SDP-a ponadalo se još jednom spektakularnom obratu u zagrebačkoj krizi. Predsjednik SDP-a Ivica Račan iznenada je pozvao na odvojene razgovore u Banske dvore Zdravka Tomca, svog najžešćeg oponenta u gradskom SDP-u, i zagrebačku gradonačelnicu Vlastu Pavić. Ogorčeni Tomac najavljivao je prekretnički razgovor na kojemu neće odustati od svojih stajališta, dodajući da je podnio ostavku Franji Tuđmanu, pa ne vidi zašto ne bi i Račanu. No Račan je opet uspio primiriti Tomca, i to na isti način kako je dan prije slomio otpor Milana Bandića. Tomac je nakon razgovora izjavio da su nesporazumi izglađeni, da će Hrvatska i dalje ići iz sukoba u sukob, iz krize u krizu, ali da će vladajuća koalicija opstati do kraja mandata. Odmah potom razgovarali su Račan i Vlasta Pavić, u istom tonu. Tako se još jednom potvrdilo da je Račan nenadmašan u razgovorima u četiri oka: sugovornike satima melje dok ih ne slomi.
Predsjedništvo SDP-a suglasilo se za zahtjevom Gradskog odbora SDP-a da HNS-ovi članovi gradskog poglavarstva Srećko Ferenčak i Alemka Košiša-Čičin-Šain moraju bezuvjetno napustiti svoje funkcije. U HNS-u su spremni na kompromis, ali upozoravaju da je način na koji se obračunava s njihovim članovima apsolutno neprihvatljiv. Posebice upozoravaju na to kako su Ferenčaka i njegovu obitelj danima terorizirali anonimnim telefonskim prijetnjama. Tek kad je Ferenčak, koji je svladao mnoge borilačke vještine, fizički zaprijetio Bandiću i nekim čelnicima gradskog SDP-a, anonimni pozivi su prestali. Taj primjer nabolje ilustrira kakvim su se sve sredstvima služili koalicijski partneri u Zagrebu ne bi li eliminirali svoje suparnike.
Dramatičan rasplet višemjesečne krize gradske vlasti u Zagrebu počeo je dva dana prije, u srijedu, 27. ožujka prije podne. Račan je tada pozvao predsjednicu HNS-a Vesnu Pusić u Banske dvore da je obavijesti kako je SDP donio konačnu odluku o raskidanju koalicije s narodnjacima u Zagrebu i raspisivanju izvanrednih izbora. Vesni Pusić prisjeo je rođendan: umjesto da koalicija SDP-a i HNS-a u Zagrebu postane model po kojemu će te dvije stranke koalirati i na nacionalnoj razini, strateški razlaz onemogućit će bilo kakvu ozbiljniju suradnju. Račan nije uvažio ni jedan argument Vesne Pusić o katastrofalnim posljedicama takve odluke. Njega su za dvodnevnog izbivanja iz Hrvatske njegovi zagrebački stranački drugovi stavili pred gotov čin: Gradski odbor SDP-a naredio je gradonačelnici Vlasti Pavić da podnese ostavku pa se po povratku iz Bukurešta Račan našao pred zidom. Bojao se da će, zatraži li promjenu te odluke, izazvati fatalan raskol u stranci. Do njega već dugo dopiru glasine da su prvi ljudi gradskog SDP-a, Bandić i Tomac, ako ne prihvati raspisivanje izvanrednih izbora u Zagrebu, spremni osnovati vlastitu stranku. Zbog toga je Račan odustao od konfrontacije s Gradskim odborom SDP-a: uplašio se da će Bandić krenuti tragom sadašnjeg londonskog gradonačelnika Livingstona koji se, nakon što je došao u sukob s predsjednikom svoje stranke Tonyjem Blairom, sam kandidirao za gradonačelnika i na izborima, protivno volji vodstva Laburističke stranke, uvjerljivo pobijedio. Račan je bio svjestan da obračun s Bandićem ne može biti polovičan: ako ga politički ne dokrajči i pacificira, Bandić će iz sukoba izaći još jači. A tada ga više nikada neće moći kontrolirati. Stoga se suglasio s raspisivanjem prijevremenih izbora.
Iste večeri Račan se, međutim, uvjerio na sastanku Predsjedništva SDP-a da članovi najužeg vodstva stranke ne podržavaju tu odluku i da su žestoko protiv toga da Bandić i Tomac nameću svoju volju cijeloj stranci. No kako je procijenjeno da bi još jedna promjena već donesene odluke bila novi udarac vjerodostojnosti stranke, Predsjedništvo SDP-a podržalo je odluku o raspuštanju gradske skupštine.
Račan je, tvrde njegovi bliski suradnici, otišao kući vidljivo nezadovoljan i umoran. U jednom ranijem, neformalnom razgovoru za Nacional Račan je ispričao da se danju ponaša kao političar koji je prisiljen stalno presijecati dvojbe i donositi odluke, ali da si navečer, kad se vrati kući, dopušta luksuz da bude intelektualac koji još jednom promišlja svaku odluku i važe razne argumente. Noć između 27. i 28. ožujka bila je upravo takva: Nacional je od više njegovih suradnika doznao da je još jednom razmotrio posljedice odluke o raspisivanju prijevremenih izbora u Zagrebu. Nakon više sati razmišljanja shvatio je da ima neusporedivo više argumenata protiv izbora nego za njih. Uostalom, u svim anketama građani su protiv novih izbora, smatraju ih izlikom da se Bandić vrati na gradonačelnički položaj te da bi bili nepotreban gubitak vremena i novca. Osim toga, Račan je bio svjestan da bi predizborna kampanja u Zagrebu antagonizirala i destabilizirala tek sređene odnose u vladajućoj petorci, i to dok je situacija u državi i dalje nestabilna i neizvjesna, kad se raskida socijalni pakt, štrajkaju policajci, pristižuu novi zahtjevi Haaškog suda, a ne znaju se još ni stvarne dimenzije afere s Riječkom bankom. Račan je također znao da bi izazvao konačan raskid s HNS-om u trenutku kad nije jasno kako će se ponašati HSLS, pa i HSS. A u takvoj situaciji za SDP je vrlo opasno prekinuti svaku vezu s HNS-om. Izvanredni bi izbori u Zagrebu predodredili i rezultat sljedećih parlamentarnih izbora u situaciji punoj nepoznanica i opasnosti. Ako SDP prođe slabo, to će katastrofalno utjecati na sljedeće izbore na nacionalnoj razini i dugoročno će zapečatiti političku sudbinu i SDP-a i Račana. Ako pak SDP pobijedi, sve će zasluge pripasti Bandiću: to će ga definitivno pozicionirati kao ravnopravnog i jedinog suparnika Račanu u SDP-u. Račan nije nalazio odgovor ni na pitanje što ako na novim izborima uz SDP samo još HNS i HDZ prijeđu izborni prag. Bio bi to težak udarac SDP-u: opet bi se moralo u koaliciju s HNS-om, a Vesna Pusić unaprijed je zaprijetila da u tom slučaju HNS neće pristati da Bandić bude ponovno izabran za gradonačelnika. I na kraju, Račan je bio svjestan da će prijevremenim izborima zadovoljiti Bandićeve apetite i primiriti ga, ali da će destabilizirati SDP gdje se ne krije nezadovoljstvo samovoljnim i bahatim ponašanjem zagrebačkih socijaldemokrata.
Jedini ozbiljni argumenti za izbore bili su da će sigurna pobjeda SDP-a u Zagrebu postati zamašnjak trijumfa i na nacionalnoj razini te da će SDP time pružiti priliku HSLS-u i HSS-u da prijeđu izborni prag. SDP bi se tako riješio HNS-a i formirao trojnu koaliciju s HSLS-om i HSS-om kao prethodnicu buduće koalicije na nacionalnoj razini. No Račanu se odmah nametnulo pitanje: zašto da SDP pomaže HSLS-u i HSS-u da eventualno ojačaju svoje pozicije kad je posve neizvjesno kako će se te dvije stranke ponašati u slijedećem razdoblju?
Nakon noćnog razmišljanja za Račana više nije bilo dvojbe: prijevremeni izbori previše su riskantni i politički štetni. Stoga je odlučio da ih izbjegne. No kako naći razloga za promjenu već donesene odluke?
U četvrtak ujutro povod ga je čekao serviran na pladnju u svim elektronskim i pisanim medijima: svi su bili suglasni da su krivci za raspisivanje izbora Bandić i SDP te da su građani postali taocima Bandićevih ambicija i sukoba unutar SDP-a. Više bliskih Račanovih suradnika potvrdilo je za Nacional da su ga najviše razgnjevili napisi kako se gradska organizacija SDP-a otela njegovoj kontroli. Točka na i bile su Bandićeve izjave da on nije Račanov mali od kužine, kao i Tomčeve da zagrebačka organizacija ne mora pitati Račana što da radi. Kada je to pročitao, Račan se toliko razbjesnio da je Bandića smjesta pozvao u svoj kabinet. Svjedoci tvrde da ga je slomio u samo nekoliko minuta: Bandić je bez pravog otpora odmah pristao, u ime Gradskog odbora SDP-a, da Vlasta Pavić povuče ostavku koju je dala dva dana prije. Odmah potom Račan je pozvao i Vlastu Pavić: zaprepaštenu gradonačelnicu u ostavci Račan i Bandić obavijestili su da mora povući ostavku. Nije bilo vremena za suvišna objašnjavanja jer su Bandić i Vlasta Pavić morali požuriti u Gradsku skupštinu obavijestiti zastupnike o spektakularnom preokretu. SDP-ovi gradski vijećnici nisu mogli vjerovati da ih Bandić, samo dva dana nakon što ih je natjerao da glasuju za ostavku Vlaste Pavić, sada opet uvjerava da moraju glasovati za njen ostanak te da moraju odustati od zahtjeva za novim izborima. Većina ih se osjetila grubo izmanipuliranima i prevarenima jer ih je Bandić dotada stalno uvjeravao da su izbori jedini izlaz. Pale su teške riječi na Račanov račun, ali gradski vijećnici SDP-a morali su se još jednom poniziti pred svojim političkim suparnicima i građanima te ponovno promijeniti već donesenu odluku. Najteže je to podnio potpredsjednik gradskog SDP-a Tomac koji je bio najgorljiviji zagovornik novih izbora. Doživio je to kao vlastiti poraz, ali i Bandićevu izdaju. Njih su se dvojica dogovorili s Račanom da će se raspisati gradski izbori ne uspiju li se nagoditi s HNS-om, a Račan i Bandić nagodili su se njemu iza leđa. Što je za Tomca najgore, nije znao ni što su se još dogovorili Račan i Bandić i kakva ga još neugodna iznenađenja očekuju.
Gradske vijećnike SDP-a i članove Gradskog odbora najviše muči zašto je Bandić, nepopustljiv, tvrd i bahat kakav jest, opet tako lako pokleknuo pred Račanom. U optjecaju su tri moguća objašnjenja. Prvo je da Račan uvijek stavi na stol “lučinovske argumente” koji mogu kompromitirati Bandića pa je ovaj stoga prisiljen na bespogovorni uzmak. Drugo je da je Bandić, kao stari Račanov partijski sudrug, navikao poštovati partijsku hijerarhiju. I na kraju, da Bandić nije smio ići sam na razgovore s Račanom te da je sa sobom morao povesti Tomca ili još nekoga. Račanovi suradnici tvrde da mu se još nitko nije uspio suprotstaviti kad se razgovara u četiri oka.Tako se, vele, dogodilo i Bandiću.
Kad je Bandić u četvrtak ujutro došao k Račanu, shvatio je da su njih dvojica došli do točke na kojoj nema kompromisa: preostalo mu je samo da prihvati Račanov zahtjev ili da iziđe iz stranke. Znao je da mu je u siječnju Račan spasio političku glavu premda ga je mogao likvidirati. Stoga se Bandić odlučio na uzmak: procijenio je da je bolje ostati saborski zastupnik i čekati rehabilitaciju nego cijelu karijeru staviti na kocku. Iskustva onih koji su napuštali matične stranke Bandića nisu ohrabrila za pa se stoga odlučio pokoriti odluci predsjednika SDP-a premda je znao da će time razočarati svoje sljedbenike.
Račanu je bilo kudikamo lakše izići na kraj s Bandićem i Vlastom Pavić nego s članovima Gradskog odbora. Na zajedničkom sastanku Predsjedništva SDP-a i zagrebačkog vodstva socijaldemokrata u četvrtak poslijepodne gradski stranački moćnici žestoko su ga napadali: Tomac i drugi optuživali su ga da su tom odlukom izgubili kredibilitet i ugled, da su ispali smiješnima pred političkim konkurentima. Račan, kojega je najviše branio upravo Bandić, bio je neumoljiv. Kad se napokon učinilo da je Račan pobijedio, za riječ se javio Mato Crkvenac koji je pokušao pomiriti i relativizirati razlike. To je toliko razbjesnilo Račana da je upozorio Crkvenca da ne priča gluposti. Jer svakomu je jasno da je sukob oko prijevremenih izbora u Zagrebu tek vrh ledenog brijega bitnih političkih i ideoloških razlika između Predsjedništva SDP-a i Gradskog odbora socijaldemokrata, a prije svega dvojice lidera, Račana i Bandića. Sada je potpisano privremeno primirje, ali pravi rat tek predstoji.

OKVIRI (2)
Ultimativni odlazak Srećka Ferenčaka i Alemke Košiša-Čičin-Šain

Predsjedništvo stranke podržava gradski SDP da ne dopusti da u novoj zagrebačkoj upravi ostanu barem dva istaknuta čelnika HNS-a – Srećko Ferenčak i Alemka Košiša-Čičin-Šain. Najviše prigovora upućuju se Alemki Košiši-Činčin-Šain zbog toga što ta prisna prijateljica Vesne Pusić istodobno obnaša dvije dužnosti: pomoćnica je ministra za javne radove, obnovu i graditeljstvo Čačića zadužena za stanovanje, graditeljstvo i stanogradnju, a pročelnica je Ureda za graditeljstvo i stanogradnju i u zagrebačkom poglavarstvu. Upravo zbog isprepletenosti tih dviju funkcija Alemku Košišu- Čičin-Šain optužuju da je produžena ruka Radimira Čačića koji preko nje nastoji ovladati stanogradnjom u Zagrebu. Predsjedništvo SDP-a suglasno je s Gradskim odborom SDP-a da se u Zagrebu ne dopusti gradnja tzv. Čačićevih stanova iz programa poticane stanogradnje. Smatra se da država mora subvencionirati gradnju stanova na područjima stradalim u ratu, a da grad Zagreb sam mora rješavati stambene probleme.

Zamrznute investicije

Neutralni promatrači tvrde da su sukobi između SDP-a i HNS-a posljedica borbe za prevlast između Milana Bandića i njegovi pristaša te Radimira Čačića i Ministarstva za javne radove, graditeljstvo i obnovu nad raspodjelom gradskog proračuna koji iznosi 3, 9 milijardi ili gotovo 600 milijuna eura. Tako golem novac, tvrde, razlog je da Bandić ni po koju cijenu ne želi ispustiti uzde vlasti iz ruke. Upravo je pred realizacijom niz velikih gradskih projekata i svatko želi izdavati dozvole i pravo na njihovu izgradnju. Zbog sukoba interesa u Zagrebu se trenutačno ne mogu raspisati natječaji za nekoliko investicija za koje je osiguran novac, više od 200 milijuna kuna.