Razvoj generatora Projektni inženjer Hrvoje Vidović (drugi slijeva), s kolegama proučava nacrt golemog električnog generatora koji se upravo proizvodi u Končarevoj tvornici u Zagrebu“Kad me ljudi pitaju koji je ključ uspješnog poslovanja u krizi, kažem da je ključ poslovanja i u krizi i u blagostanju isti, to su ljudi. Upravo zato smatram da je za nas od presudne važnosti bilo to što smo krizu detektirali dovoljno rano i sa zaposlenicima sklopili sporazum o socijalnom miru. Sjeli smo za stol i dogovorili što svi zajedno moramo učiniti kako bismo prebrodili krizu. Da biste to učinili morate poštivati dva ključna načela. Prvo je da svi rezovi uvijek kreću od vrha, pa smo zato prvo menadžerima smanjivali plaće, a drugo da se sve što se dogovori mora ispuniti. Mi se toga držimo koliko god nam nekad teško bilo, ali to je cijena dobrih međuljudskih odnosa u kompaniji. To su temelji na kojima smo izgradili sve daljnje uspjehe i vjerujem kako je to glavni razlog zašto smo danas unatoč svim problemima u mogućnosti da 90. obljetnicu postojanja proslavimo kao stabilna i prosperitetna kompanija”, tim riječima Darinko Bago, predsjednik Uprave Končara odgovara na pitanje kako je ta kompanija usred najgore svjetske ekonomske krize u proteklih osamdeset godina uspjela povećati dobit, prihode ostvarene u izvozu i započeti poslovanje na mnogim stranim tržištima.

TAKVIH KOMPANIJA u Hrvatskoj nema mnogo, a Končareve veličine vjerojatno ni jedna, pa stoga i zahvalu koju su predsjednik Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor proteklih tjedana uputili Končarevim djelatnicima povodom 90. godišnjice tvrtke treba shvatiti kao puno više od uobičajene kurtoazne izjave povodom velikog jubileja. Končar, tehnološki konglomerat sastavljen od 20 tvrtki s 4 tisuće zaposlenika i godišnjim prihodom od približno 400 milijuna eura, danas je lokomotiva hrvatskog gospodarskog i tehnološkog rasta, ali i dokaz tvrdnji kako i u malim državama poput Hrvatske mogu izrasti inovativne industrijske tvrtke koje konkuriraju na svjetskom tržištu. Povećanje izvoza već godinama je svojevrsna mantra domaćih makroekonomista kad govore o poboljšanju ekonomske situacije u Hrvatskoj, no do izbijanja krize mali broj hrvatskih građana znao je da je Končar samo u posljednjih pet godina u izvozu ostvario prihode od 1,1 milijarde američkih dolara. Koliko god to čudno zvučalo, čini se kako je Hrvatska morala zapasti u recesiju, da bi Hrvati spoznali vrijednost Končara. To je vjerojatno u istoj mjeri posljedica toga što domaći mediji u pravilu značajnije ne prate aktivnosti domaćih tehnoloških kompanija, koliko i toga da je Končar sam po sebi toliko velik i kompliciran sustav da ga rijetki izvan kompanije uopće mogu u potpunosti shvatiti. Uostalom, kompanija paralelno proizvodi visokotehnološke specifične industrijske proizvode poput transformatora, generatora i trafostanica, sofisticirana vozila poput tramvaja i vlakova, energetske uređaje poput vjetroelektrana, moderne elektroničko-informatičke sustave, ali ne odustaje ni od štednjaka, bojlera i sličnih uređaja iz male tehnike po kojima je u široj javnosti možda i najpoznatija.

KAKO DUHOVITO objašnjava Ivan Daidžić, direktor poslovne jedinice Sustavi upravljanja i zaštite u Končar – Inženjeringu za energetiku i transport osobama izvan tvrtke često je teško objasniti čime se bavi: “Kad ljudima koji nisu iz struke kažem da se bavim sustavima zaštite postrojenja oni uglavnom misle da sam zaštitar. Ustvari se radi o kompleksnim informatičkim sustavima koji štite energetska postrojenja od prevelikog napona i sličnih kvarova. Dakle, naš je posao da umrežimo svu opremu u nekom postrojenju kako bi ona automatski funkcionirala i temeljem toga surađujemo u većini velikih projekata na kojima rade druga Končareva društva. Mnogi to ne razumiju, ali riječ je o golemom tehnološkom izazovu. Uostalom, od 95 zaposlenih u mojoj poslovnoj jedinici 5 ili 6 ljudi je sa srednjom stručnom spremom, a 75 visokoobrazovanih, jedan doktor znanosti i 10 koji će to postati. Ovaj posao to naprosto zahtijeva.”

IZ ISTIH RAZLOGA, kad Končar izvijesti o tome da je, primjerice, isporučio generator za hidroelektranu u Indiji, rijetki u Hrvatskoj razumiju o kakvom se postignuću radi, naročito u okvirima hrvatske ekonomije. To potvrđuje i Hrvoje Vidović, 27-godišnji inženjer zaposlen u projektnom uredu Končar - Generatora i motora: “Ovo je jedna od rijetkih tvornica u regiji koja se bavi proizvodnjom električnih generatora i motora, a dodatni specifikum našeg posla je to što je praktički svaki veći motor ili generator koji proizvedemo, specifičan proizvod. Dakle, proizvodimo unikate ili u vrlo malim serijama, a to znači da svaki proizvod koji izgradimo sami osmislimo, projektiramo, proizvedemo, testiramo i potom isporučimo naručitelju. Radi se o procesu koji često traje i dulje od godine, pa i nekoliko godina, a najveća vrijednost je to što se osim uvezenih sirovih materijala i nekoliko specijalnih uređaja, cijeli posao obavlja u Končaru. Dakle, od stotina komponenti koje se u takav proizvod ugrađuju, većinu proizvodimo sami i rezultat su našeg razvoja, znanja i iskustva, a time se rijetke tvrtke i u cijelom svijetu mogu pohvaliti.” Vidović, kao i 30-godišnji inženjer Marian Babić iz Končar - Električnih visokonaponskih aparata pripada mlađoj generaciji Končarevih inženjera. Većina njih u tvrtki su se zaposlili izravno nakon fakulteta i u vrlo kratkom razdoblju dobili priliku raditi na vrlo važnim projektima. Kako kaže Babić, za studente hrvatskih tehničkih fakulteta Končar je jedna od rijetkih kompanija gdje mogu očekivati da će se baviti inovativnim radom: “Trenutno radim u timu od deset ljudi koji se bavi razvojem specifičnog novog proizvoda. Kad s tim završimo, očekujem da ćemo početi s nečim novim i tako dalje. Iz perspektive inženjera, to je odlično jer se stječu konkretna praktična znanja i iskustva. Jedini problem je što se u Hrvatskoj, barem što se tiče strojara poput mene, to može radti u Končaru i nigdje više.” Iako tvrtka slavi 90 godina postojanja, povijest Končara zapravo se može podijeliti na nekoliko etapa, od kojih je posljednja započela ranih 90-ih kad je kompanija završila u stečaju. Samo zahvaljujući snalažljivosti i golemom trudu tadašnjih zaposlenika Končar je tada izbjegao propast kakva je zadesila niz nekadašnjih hrvatskih industrijskih divova. Ipak, da bi opstala tvrtka je bila prisiljena ugasiti desetke tvrtki iz svoga sastava, tisuće radnih mjesta, a samim time i golemo znanje, tržišne reference i tehnološki dosezi nepovratno su izgubljeni.

TATJANA KUKAVICA pomoćnica direktora prodaje i marketinga u Končar mjernim transformatorima kaže kako tvrtka trenutačno posluje na tridesetak stranih tržištaIPAK, TRADICIJA je preživjela što se najbolje očituje na primjeru suradnje s nuklearnim institutom CERN u Ženevi. Končar je 1959. isporučio četveropolne magnetske leće i kompletno postrojenje za njihovo napajanje reguliranim strujnim udarima. Bile su to prve magnetske leće te vrste u Europi, da bi 44 godine kasnije Končar – Montažni inženjering proizveo sustav bakrenih sabirnica potrebnih za specijalna ispitivanja transformatora. Za njih je ovjenčan zlatnom plaketom CERN-a za 2006. godinu. Temeljem takvih referenci tvrtka je preživjela, a poslovna strategija pokazala se opravdanom, pa je tako danas proizvodnja transformatora, najuspješniji i najprofitabilniji dio kompanije. U tom segmentu danas posluju tri odvojene Končareve tvornice, od kojih se svaka bavi jednom od specifičnih vrsta transformatora. Pogoni sve tri smješteni su u zagrebačkoj četvrti Jankomir, a dokazi dobrog poslovanja vidljivi su svugdje. Golemi prostori oko tvornica praktički su u potpunosti ispunjeni već zapakiranim transformatorima spremnim za transport kupcima diljem svijeta. Modernizirane proizvodne linije rade praktički bez prestanka, čini se kako je unutar zidova Končarevih tvornica transformatora, recesija nepoznat pojam.

TAKO TVRDI Nenad Peremin, radnik iz Končar – Distributivnih i specijalnih transformatora koji je već 16 godina zaposlen u Končaru: “Vidite i sami da posla imamo, iako smo se u početku krize brinuli kako neće biti posla, negdje sredinom prošle godine sve je krenulo. Od onda ne stajemo i dok god je tako kod nas nema problema. Činjenica je da tvrtka iz godine u godinu ide na bolje, no svjesni smo da se za to treba boriti. Dakle, dok god ima posla sve funkcionira, s Upravom imamo dobar odnos, dogovorimo sve što treba i sindikat kao nekakvo sredstvo borbe za radnička prava trenutačno nam nije potreban.” Ta golema količina posla o kojoj govori Peremin lako se može iskazati i u brojkama. Kroz svoje tri tvrtke Končar zauzima tri posto svjetskog tržišta transformatora. Da bi se pravilno ocijenila vrijednost tog dostignuća, treba se zapitati u kojem to još proizvodu neka hrvatska tvrtka drži toliki udjel svjetskog tržišta, a da se pritom još radi i o visokotehnološkom proizvodu, iznimne dodane vrijednosti koji proizvode i tvrtke iz golemih svjetskih ekonomskih sila poput SAD-a, Njemačke, Kine, Japana ili Francuske. Takav proizvod, osim transformatora, u Hrvatskoj ne postoji, kao što općenito postoji vrlo malo hrvatskih proizvoda koji se poput transformatora ovog trenutka prodaju u tridesetak država svijeta. Kako kaže Tatjana Kukavica, pomoćnica direktora prodaje i marketinga u tvrtki Končar - Mjerni transformatori to je posljedica iznimnog angažmana predstavnika tvrtke tijekom posljednjih godina: ”Proizvodni kapaciteti su nam popunjeni do lipnja, a primamo i narudžbe za razdoblje nakon toga. Također, prošle je godine izvoz direktno i indirektno ostvaren, 86 posto, pa će ove godine vjerujemo biti još i više. Naša prednost je u tome što smo dovoljno rano predvidjeli krizu i prilagodili se. Putovali smo diljem svijeta, posjećivali svoje tradicionalne kupce, tražili nove, javljali se na natječaje i taj veliki trud na kraju se isplatio. Naprosto ne možete poslovati tako da sjedite u Hrvatskoj i čekate da posao dođe k vama, a pogotovo se tako ne možete ponašati u krizi. Naša prednost bila je to što imamo dobre reference i kvalitetan proizvod. Naši transformatori bili su isporučivani u sto različitih država diljem svijeta i kad to predstavite klijentu, to nešto znači.”

NAJUSPJEŠNIJI POJEDINAČNI dio kompanije je tvrtka Končar - Energetski transformatori koja je u suvlasništvu Končara i njemačkog Siemensa. Ta tvrtka specijalizirana je za proizvodnju velikih transformatora rađenih po narudžbi za specifične namjene i objekte, a kako izrada takvih uređaja zahtijeva i golemu količinu specifičnih znanja njihova je cijena i najveća. Na razvoju takvih uređaja već godinu i pol dana radi 26-godišnja Kosjenka Capuder koja kaže kako je posao u Končaru baš onakav kako je očekivala: “Na razgovoru za posao direktor me pitao što očekujem od posla, a ja sam rekla da želim svaki dan raditi nešto novo. Inženjerski posao obično baš i nije takav, no ovdje se baš to događa, jer doslovno nismo napravili dva ista transformatora otkad radim ovdje. Dakle, svaki posao počinje od nule, a to se iskustvo i znanje ne može steći ni na jednom fakultetu ili školi. To je za mene najveća vrijednost rada u Končaru.” Ipak, Kosjenka Capuder primjer je politike zapošljavanja kojom je čelništvo Končara na razini cijele grupe značajno povećalo obrazovnu razinu zaposlenih. Tako danas više od četvrtine zaposlenih u Končaru ima visoku ili višu stručnu spremu, od čega je 19 doktora znanosti i 63 magistara. Kompanija potiče znanstveno i stručno usavršavanje svima koji za to izraze želju, a rezultat takvih ulaganja je unapređenje postojećih, te cijeli niz novih proizvoda.

“SMATRAM DA JE KLJUČ uspjeha Končara to što u tvrtki nema nikakvih ograničenja za one koji žele usavršavati svoje znanje. Ako želite dati svoj maksimum ovdje će vam to omogućiti, što, kolikogod paradoksalno zvučalo, nije često slučaj u velikim kompanijama”, kaže Zlatka Tečec Ribarić, zamjenica rukovoditelja Odjela za ugradbene računalne sustave Končar - Instituta za elektrotehniku dok u ruci drži jednu od komponenti središnjeg računala elektormotornog vlaka, koji je Končar razvio za Hrvatske željeznice i željeznice Federacije Bosne i Hercegovine. Radi se o kompleksnom računalu koje kontrolira sve procese koji se u vlaku događaju, svojevrsnom mozgu vlaka, koje mora biti apsolutno pouzdano. Razvoj takvih uređaja u Končaru je počeo prije dvadeset godina, prvo su ih primjenjivali na hidroelektranama, kao uređaje za regulaciju napona, potom su se nekoliko godina usavršavali, a onda je došao tramvaj. Kako kaže 30-godišnja Zlatka Tečec Ribarić, inače prva žena doktor znanosti u Končaru u posljednjih četrdesetak godina, taj projekt pokazao se ključnim za daljnji razvoj: “Prvi tramvaj je pušten u pogon 2005. godine, razvoj je trajao dugo i na njemu smo ispekli zanat. Logičan sljedeći korak je bio vlak, na kojemu smo primijenili stečena znanja, a sljedeća primjena bit će u vjetroelektranama, gdje će se koristiti kao sustav upravljanja svim komponentama vjetroagregata, kako bi ovisno o snazi vjetra i drugim okolnostima rad vjetroagregata bio optimiziran. Dakle, radi se o istoj, godinama usavršavanoj platformi uređaja, no za svaku primjenu u njemu se koristi drukčiji softver. Uz Končar u svijetu ima manje od deset tvrtki koje na sličan način same razvijaju i proizvode i hardver i softver u ovom području, ali ni jedna ne dolazi iz tako male zemlje kao što je Hrvatska.”

U PRIČI O NASTANKU središnjeg računalnog sustava vlaka krije se poprilično važna pouka o tehnološkom razvoju hrvatskih kompanija. Naime, da Grad Zagreb nije 2003. odlučio posao kupovine tramvaja povjeriti domaćem konzorciju Končara i Gredelja, koji je taj tramvaj za razliku od nekih stranih tvrtki tek trebao razviti, Končarev sustav koji danas bez problema može funkcionirati i kao zasebni proizvod vjerojatno nikad ne bi nastao. Treba se zapitati jesu li zakoni slobodnog tržišta uvijek poticajni za razvoj malih ekonomija poput hrvatske. Primjer Končara pokazuje kako državne investicije mogu izravno rezultirati tehnološkim razvojem nacionalnih poduzeća i izvoznim poslovima. Jer, da Končar nije proizvodio tramvaje za Zagreb, danas vjerojatno ne bi proizvodio ni vlakove za BiH. A taj vlak danas je vjerojatno tehnološki najnapredniji Končarev proizvod. Prvi Končarev vlak koji je proizveden za potrebe Željeznica Federacije BiH već je isporučen kupcu u susjednu državu. Končar trenutno radi na tri različita prototipa vlakova za potrebe HŽ-a. Radi se o elektromotornim vlakovima za regionalni promet, za prigradski promet te o elektrodizel vlaku, koji je u većoj mjeri dizajn Gredelja. Osim toga u Končaru rade i na novoj verziji tramvaja prilagođenoj širim tračnicama od 1435 milimetara. Takav kolosijek koristi se u mnogim svjetskim gradovima, pa u kompaniji računaju kako bi taj novi model tramvaja mogao biti dobar izvozni proizvod. Upitan hoće li njegovi radnici moći izdržati tempo proizvodnje većih serija vlakova i tramvaja, ukoliko dobiju poslove kojima se nadaju, Igor Jagodić, član Uprave Končar – Električnih vozila zadužen za proizvodnju odmahuje rukom: “Kad smo krenuli s tramvajima tvrdilo se kako će biti nemoguće proizvoditi tri tramvaja mjesečno. Ipak, kad smo se organizirali radili smo normalnim tempom četiri mjesečno, a ponekad i više, a sve prema najvišim standardima kvalitete i sigurnosti putnika. Spremni smo za svaki posao postaviti sve poslovno-proizvodne procese kako bi posao odradili kvalitetno i u zadanom roku. Dakle, problem danas nije koliko mi možemo proizvesti, već kako to prodati.”

TRAMVAJI, VLAKOVI, trafostanice, oprema za hidroelektrane i ostali proizvodi po kojima je Končar najpoznatiji zapravo su kompleksni uređaji sastavljeni od tisuća komponenti, a najveća snaga kompanije je da sama proizvodi većinu tih komponenti. Iako tvrtka ima oko 2 tisuće kooperanata, od čega je 90 posto iz Hrvatske, svi ključni sustavi proizvode se unutar Končara. Tako se primjerice u tvrtki Končar - Elektronika i informatika (INEM) proizvodi 90 posto kompanijinih upravljačke elektronike i softvera. Pojednostavljeno rečeno, sva računala koja se ugrađuju u vlakove, tramvaje, hidroelektrane i ostale energetske objekte proizvodi ta tvrtka. Iako je opseg INEM-a mnogo manji nego nekoć, za Končar kao holding je od neprocjenjive vrijednosti što sami kontroliraju proizvodnju računala za svoje uređaje. Dapače, kako kaže Marin Kolić rukovoditelj poslovne jedinice Sustavi uzbuda u Končar INEMu sve više svojih sustava samostalno isporučuju izvan Končar Grupe: “U INEM-u radi oko 300 ljudi, od čega je polovica angažirana u proizvodnji, a ostatak u razvoju, inženjeringu, projektiranju i prodaji, a svoje prihode temelji isključivo na vlastitim proizvodima. Posljednjih godina radeći na pojedinim projektima drugih Končarovih tvrtki, kao što su vlak ili vjetroelektrana razvili smo niz novih proizvoda a neke od njih sada možemo kao samostalne plasirati na tržište. Zapravo to se sve više tijekom posljednjih godina i događa. Primjerice, u mojoj poslovnoj jedinici proteklih 6 do 7 godina 80 posto proizvoda plasirali smo kroz druga Končareva društva, da bi, naravno uz izrazito pojačan angažman u prodaji i nastupu, taj trend u posljednje tri godine počeli okretati pa danas više od 70 posto proizvoda plasiramo direktno i gotovo isključivo izvozimo. Uz to, kontinuirani razvoj i unaprjeđenje proizvoda i sustava te daljnji angažman na tržišnim aktivnostima, vidljiv je i veliki potencijal i nema nikakve sumnje da smo u uzlaznoj putanji.”

POPUT INEM-A u uzlaznoj putanji je i cijeli Končar, iako gotovo i ne prođe dan a da u medijima nije objavljena informacija o problemima nekog hrvatskog poduzeća, nema sumnje kako Končar može poslužiti kao model novog razvoja domaće ekonomije. Mnogo više od svih parola i floskula hrvatskih političara, Končar je danas dokaz tvrdnje kako je i u Hrvatskoj moguće stvoriti velike proizvodne tehnološke tvrtke utemeljene na znanju i usmjerene izvozu, čak i kada su dijelom, u danas toliko prezrenom državnom vlasništvu. O ponašanju vršitelja političke vlasti ovisit će hoće li on u budućnosti ostati tek jedna svijetla iznimka desetljetnog procesa deindustrijalizacije Hrvatske ili postati svojevrsni inkubator novog gospodarskog razvoja Hrvatske.