Slavko Linić -Potpredsjednik Vlade Slavko Linić i guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski u suradnji s još nekim istaknutim dužnosnicima Narodne banke koordinirano odugovlače i tako neizravno opstruiraju istragu o kriminalu u Riječkoj banci. Oni to čine kako bi spasili karijere Čede Maletića, Relje Martića i Adolfa Matejke, trojice viceguvernera koji su od nastanka prvih gubitaka Riječke banke za njih mogli i morali znati, te kako bi od kaznene odgovornosti pokušali spasiti Ivana Štokića, koji je već nakon prvog gubitka Riječke banke Eduardu Nodilu dopustio inozemno zaduženje radi pokrivanja tog duga.
Istraga o aferi koja će porezne obveznike stajati više od 100 milijuna eura već se mogla privesti kraju da su svi najbolji financijski eksperti Narodne banke i policije odmah počeli analizirati swift transakcije Riječke banke i dokumentaciju koja prati te transakcije, a koju uhićeni glavni diler Riječke banke Eduard Nodilo nije mogao uništiti. Utoliko su tvrdnje o kompleksnoj istrazi koja bi mogla potrajati mjesecima, kao i priče o u najvećoj mjeri uništenim dokazima potpuno besmislene, a pokušaji potpredsjednika Vlade Slavka Linića i vrha Narodne banke da pokušaju spasiti od kaznene odgovornosti bivšeg šefa banke Ivana Štokića potpuno politički neodgovorni.
Afera Riječka banka već je mogla biti pred raspletom i da je guverner Željko Rohatinski podatke dobivene analizom swifta Riječke banke nadopunio detaljnom analizom podataka o deviznom poslovanju Riječke banke što se nalaze u Hrvatskoj narodnoj banci, a za koje su morali znati viceguverneri Čedo Maletić, Relja Martić i Adolf Matejka. Riječka je banka sve podatke o transakcijama koje je napravila u vezi s kupoprodajom deviza i zaduživanjem u inozemstvu morala dostaviti Hrvatskoj narodnoj banci, za to su zakonom propisani i posebni obrasci kojima se lako može ući u trag, a upravo su Maletić, Martić i Matejka nominalno najveći stručnjaci koje Narodna banka na tom području ima i koji su ga tada bili dužni kontrolirati.
Prema informacijama koje je Nacional dobio od tri međusobno neovisna financijska stručnjaka, angažmanom najboljih kadrova iz Narodne banke afera se mogla rasvijetliti možda i za manje od 30 dana, a svi se podaci bitni za rasvjetljavanje nestanka najmanje 100 milijuna eura i dalje nalaze u Riječkoj banci i Narodnoj banci. No kako bi u slučaju brzog razotkrivanja pozadine afere neki visoki dužnosnici Narodne banke i riječki bankar blizak potpredsjedniku Vlade Liniću morali odgovarati za propuste, Linić i vrh Narodne banke odlučili su odugovlačiti istragu i pod krinkom brze ponovne prodaje Riječke banke sve gurnuti u zaborav. Ne čudi stoga što se iz policijskih krugova prošlog tjedna moglo čuti da bi njihov dio istrage o toj aferi trebao potrajati još najmanje dva mjeseca, dok bi se prva izvješća o istrazi Hrvatske narodne banke, ako se može vjerovati najavama iz te institucije, u javnosti trebala javiti za desetak dana. Tada bi se trebalo znati tko je novi strani vlasnik Riječke banke. Javnost bi tada trebala biti ponovo uvjerena u potpunu stabilnost domaćeg bankarskog sustava, država bi po nekim procjenama tom transakcijom trebala anulirati enormni gubitak i nešto zaraditi, a istraga bi tek tada trebala biti temeljito nastavljena. Po tvrdnjama plasiranim u većinu medija istraga bi trebala potrajati dugo zato što je glavni diler Riječke banke Eduard Nodilo uništio gotovo sve dokaze o svojim nezakonitim transakcijama, i zato što će biti vrlo teško rekonstruirati s kojim je sve bankama i kakve transakcije Nodilo sklapao.
Međutim, najveći dio tih tvrdnji nije istinit. Trenutačno glavni osumnjičenik u aferi Riječka banka Eduard Nodilo nije mogao potpuno uništiti dokaze o svojim nezakonitim transakcijama. On je sve svoje transakcije s inozemstvom, odljeve i priljeve novca, uredno registrirao na swiftu Riječke banke. Ti se tragovi nisu mogli izbrisati, dodatne potvrde mogle su se prikupiti i od stranih banaka, a vješt poznavatelj te problematike upravo je preko swifta banke mogao rekonstruirati s kojim je sve bankama u ime Riječke banke Nodilo poslovao.
Tako bi se brzo moglo rekonstruirati i svih 137 transakcija između Riječke i londonske banke Standard Chatered, zbog kojih je skandal i izbio u javnost, a od kojih Nodilo čak 132 navodno prema vlastitom priznanju nije pravilno uknjižio. Ako bi se takvom analizom ustanovilo da su neke banke posebno profitirale od poslova s Riječkom bankom, moglo bi se provjeriti i odgovaraju li tako ostvareni profiti doista tržišnim tečajevima u vrijeme zaključenja transakcija. Time bi se relativno lako moglo ustanoviti je li Nodilo imao suučesnike u stranim bankama i tko su oni bili. Daljnjom analizom moglo bi se čak pratiti i put tako ostvarenog profita, kamo je on transferiran, pa čak i tko je njime potom kreditiran, što bi moglo i razotkriti pozadinu cijele afere. Pri tomu tvrdnje da se preko swifta banke svakog dana vrši mnogo transakcija koje je vrlo teško klasificirati i analizirati također nisu točne.
Eduard Nodilo je gubitke u svom poslovanju, po svemu sudeći, u najvećoj mjeri pokrivao zaduženjima kod stranih banaka. On je to mogao činiti samo uz znanje i odobrenje Uprave banke na čelu s tadašnjim šefom banke Ivanom Štokićem. Potpuno je jasno da je Ivan Štokić znao za gubitke svoga glavnog dilera Nodila od samog početka njegovih poslovnih gubitaka. Taj detalj otkriva i da je novi preliminarni izvještaj revizorske kuće KPMG od 13. ožujka također napravljen na špekulacijama. Prenoseći detalje novog preliminarnog izvješća KPMG-a Nacional je u prošlom broju objavio i da revizori nisu uspjeli otkriti od kada su članovi Uprave Riječke banke svjesni Nodilovih ilegalnih transakcija. To se, međutim, moglo ustvrditi provjerom kada je uprava banke prvi put Nodilu dopustila da se zaduži kod stranih banaka, što se također može vidjeti analizom swifta banke. Taj trenutak zapravo je ishodište afere koja je Riječkoj banci donijela gubitak od najmanje 100 milijuna eura. Od tada je informacije imala i Hrvatska narodna banka, koju sve poslovne banke moraju informirati o tomu gdje se i zašto zadužuju. Riječka banka nije se mogla zaduživati u inozemstvu bez znanja Hrvatske narodne banke.
Ta okolnost morala bi stajati karijere današnjeg viceguvernera Čedu Maletića koji je bio izravno odgovoran za kontrolu tog dijela poslovanja banaka i koji je morao znati da se Riječka banka u inozemstvu konstantno zadužuje radi saniranja gubitaka. No učinkovita istraga vjerojatno bi vrlo brzo rezultirala i podnošenjem kaznene prijave protiv Ivana Štokića, a možda čak i protiv nekih dužnosnika Hrvatske narodne banke. U takvoj situaciji vladajućoj koaliciji u koordinaciji s Hrvatskom narodnom bankom očito mnogo više odgovara lagati javnosti i pokušati zaštititi objektivno odgovorne. Ne čudi stoga što su odgovorni prvo oklijevali sa smjenom Ivana Štokića, a potom ga predložili za savjetnika u banci, odakle je morao odstupiti tek nakon što je Nacional precizno pokazao kako je Štokić prvi pokrenuo lavinu štediša na šaltere banke, prvi podignuvši 8. ožujka 520 tisuća eura sa svog računa u banci.
Istodobno s time Slavko Linić je od javnosti zatajio i to da će Vlada morati Bayerische Landesbank isplatiti dodatnih 100 milijuna eura na ime kredita koji su Nijemci posudili banci, a koji banka mora vratiti istog trena kada njihov udio u banci padne ispod 51 posto. Nakon što je Nacional to otkrio, Linić je u ime Vlade optužio Nacional da bezrazložno širi paniku na bankarskom tržištu. Podsjećamo, upravo je Slavko Linić dopustio Nijemcima bezbolni izlazak iz Riječke banke, iako hrvatskoj javnosti do danas nije objasnio motive te odluke koja je sav teret nastale štete prebacila na teret poreznih obveznika. Nakon toga Vlada je banku htjela prodati novom stranom vlasniku a da interesentima nije omogućila ispitivanje poslovnih knjiga, što izaziva sumnje da će Vlada Riječku banku prodati onom kupcu koji će, dakako neslužbeno, vjerojatno obećati da u javnosti neće izlaziti s podacima koje će otkriti u poslovnim knjigama Riječke banke. Po svemu sudeći, njemačka BLB Riječku je banku preuzela nakon što je Vladi dala slična jamstva, jer se u bankarskim krugovima i danas često prepričava kako se u vrijeme realizacije te transakcije na sve moguće načine pokušalo spriječiti Raiffeisen banku da preuzme Riječku banku, a prije toga i pregleda njene poslovne knjige. Tim se okolnostima možda može djelomično objasniti zašto je Slavko Linić Nijemcima omogućio “elegantno” napuštanje Riječke banke: prešutno se obvezavši da će šutjeti o kriminalu u Riječkoj banci Nijemci su očito dobili i jamstva da neće odgovarati ni za što ako afera izmakne kontroli i dospije do javnosti. Osim toga, nakon izbijanja afere, Vlada je potpuno promašila strategiju vezanu uz način njezina rješavanja. Nekoliko dana nakon izbijanja afere Linić je izjavio da će Vlada dokapitalizirati banku i prodati je nakon ljeta, a potom je od toga odstupio, kazavši da se želi što prije riješiti te banke. U situaciji u kojoj vladajuća koalicija zajedno s vodstvom Hrvatske narodne banke štiti odgovorne i oteže istragu, jedini pravi pritisak koji bi mogao dovesti do kažnjavanja odgovornih mogla bi napraviti osmorica vanjskih članova Savjeta Hrvatske narodne banke. To su Mate Babić, Alen Belullo, Božidar Jelčić, Branimir Lokin, Damir Novotny, Silvije Orsag, Sandra Švaljek i Branko Vukmir. Oni bi se zajedno sa stalnim članovima Savjeta Borisom Vujčićem, Reljom Martićem, Tomislavom Presečanom, Čedom Maletićem i Adolfom Matejkom ovog tjedna trebali sastati na sjednici Savjeta HNB. To je prilika i da se napravi legitiman pritisak radi potpunog razotkrivanja afere Riječka banka i kažnjavanja odgovornih.
Kako Savjet HNB-a odluke može donijeti isključivo dvotrećinskom većinom, njegova stajališta o tom pitanju bit će presudna. Mate Babić je u Novom listu 21. ožujka već najavio da će tražiti odgovornost mjerodavnih u Narodnoj banci, a Damir Novotny je u Vjesniku od 26. ožujka napisao kako sumnja da nekolicina pojedinaca u Narodnoj banci permanentno vuče za nos cjelokupnu hrvatsku javnost, dodavši da je izbor njemačke banke za strateškog partnera bio potpuno promašen. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li im se u kritikama pridružiti i drugi vanjski članovi Savjeta, i hoće li predsjednik saborskog odbora za financije Jadranko Mijalić doista ustrajati da se u Saboru ozbiljno istraži odgovornost Narodne banke i ustanovi koliko su za zataškavanje razmjera te afere i odugovlačenje istrage odgovorni i ljudi iz političkog vrha, predvođeni potpredsjednikom Vlade Slavkom Linićem. Vanjski članovi Savjeta Narodne banke svojom bi principijelnošću hrvatsku javnost napokon mogli uvjeriti da će zbog afere Riječka banka odgovarati i objektivno odgovorni iz Narodne banke. Riječ je o ljudima koji će i sami sjediti na toj sjednici i koji bi na njoj napokon mogli snositi prave posljedice ne samo za ovu aferu, nego neizravno i za druge financijske afere iz vremena velikih bankarskih kriza iz kojih su, kao i većina njihovih kolega, navodno nezamjenjivih autoriteta, izišli neokrznuti.
U situaciji u kojoj su u policijsku istragu o aferi Riječka banka navodno uključeni i neki osobni prijatelji Ivana Štokića i u kojoj u Narodnoj banci o raspletu cijelog slučaja uglavnom odlučuju pojedinci koji su morali znati što se s Riječkom bankom događalo od samog početka nastanka gubitaka, inicijativa vanjskih članova Savjeta Narodne banke za utvrđivanje odgovornosti mogla bi biti i posljednja šansa da se doista kazne osobe odgovorne za veliku financijsku aferu.

Istraga o aferi koja će porezne obveznike stajati više od 100 milijuna eura već se mogla privesti kraju da su svi najbolji financijski eksperti Narodne banke i policije odmah počeli analizirati swift transakcije Riječke banke i dokumentaciju koja prati te transakcije, a koju uhićeni glavni diler Riječke banke Eduard Nodilo nije mogao uništiti.OKVIR
Slavko Linić zbog Riječke banke izgubio kontrolu i grubo napao novinare

Potpredsjednik Vlade Slavko Linić je na internom brifingu s novinarima vezanom uz aferu Riječka banka u petak, 5. travnja, u Banskim dvorima potpuno izgubio kontrolu i novinara Slobodne Dalmacije Frenkija Laušića proglasio bolesnikom i neznalicom. Tom brifingu prisustvovala je grupa izvjestitelja svih dnevnika i nekoliko tjednika, a sazvana je kako bi ih Linić uvjerio u to da je Vlada u aferi Riječka banka posve čista. No upravo njegova reakcija pokazala je suprotno. Kada ga je komentator Slobodne Dalmacije upitao kako je moguće da je nakon svega Ivan Štokić bio postavljen za savjetnika u banci koju je upropastio, Linić je pobjesnio i nekontrolirano počeo vikati da mrzi novinare jer nemaju pojma o ekonomiji. Bio je to tek uvod u jedan od najvećih ispada u izvedbi potpredsjednika Račanova kabineta. Potom je Linić istog novinara nazvao primitivcem i “bolesnikom koji želi napraviti bolesnim čitav hrvatski narod”.
Linić je u idućih nekoliko minuta grebajući prstima po stolu nastavio vrijeđati Laušića, uz opasku: “Ja vas vrijeđam jer vas želim i hoću vrijeđati.”
Dok je Linić vrijeđao njihova kolegu, ostali su novinari šutjeli, a glasnogovornica Vlade Aleksandra Kolarić u tri je navrata upozorila Laušića da ne postavlja provokativna pitanja, “jer se potpredsjednik Linić lako iznervira”.

OKVIR 2

ULOGA ANDREWA LOVEGROWEA

O aferi Riječka banka zanimljiva bi saznanja mogao imati i bivši savjetnik Hrvatske narodne banke i Državne agencije za sanaciju banaka Andrew Lovegrowe. On je u to vrijeme bio vrlo utjecajan savjetnik za restrukturiranje banaka i korupciju, a policija je, prema saznanjima Nacionala, već istraživala neke njegove sumnjive aktivnosti. Afera Riječka banka kompromitira i njegov ugled, jer je on savjetovao hrvatskim bankarima kako da vode posao na suvremen način, te kako da vodstva banaka ostvare profite koji se mogu dobiti sigurnim vođenjem banaka.