ŽELJKO JOVANOVIĆ odazvao se pozivu za mobilizaciju tri puta tijekom Domovinskog rata, o čemu svjedoči i njegova vojna knjižica'Na mene su pucali, bili smo granatirani, izvlačio sam ranjenike iz minskih polja.” Tako dio svog ratnog puta opisuje SDP-ov saborski zastupnik Željko Jovanović koji se najmanje nadao da će se na njega 18 godina kasnije “pucati” i u Saboru, i to tako da ga optuže da je bio dezerter. Optužbe da se 1991. i 1992. nije odazvao pozivu na mobilizaciju, što je na njegov račun iznio predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Andrija Hebrang, Jovanović smatra očajničkima i smiješnima, jer je u to vrijeme bio zastupnik prvoga saziva Hrvatskoga sabora, za što je dobio i Povelju za izniman doprinos u stvaranju samostalne i suverene Republike Hrvatske, a poziv za mobilizaciju riječkog Ureda za obranu dobio je prvi put 1993. te se odazvao i tada i sljedeća dva puta, o čemu svjedoči i njegova vojna knjižica te fotografije koje je dao Nacionalu na uvid.

No Andrija Hebrang iznio je protiv Jovanovića i niz drugih tvrdnji, od toga da je bio obožavatelj Slobodana Miloševića, da je u vrijeme dok je bio predsjednik upravnog vijeća KBC-a Rijeka zastupao farmaceutsku tvrku koja je od toga imala koristi pa do toga da nije spriječio malverzacije u vezi s riječkom tržnicom i sumnjivom prodajom zemljišta. U javnosti se već isticalo kako je metom HDZ-a Jovanović postao nakon što je vrh te stranke nazvao “kriminalnom organizacijom”. I u javnom priopćenju i u intervjuu za Nacional ponovio je da će doživotno napustiti politiku ako se dokažu Hebrangove i Milinovićeve optužbe protiv njega, ali to isto traži i od Hebranga i Darka Milinovića ne dokažu li svoje laži.

NACIONAL: Hebrang vas je optužio da se 1991. niste odazvali na mobilizacijski poziv. Kako se osjećate u statusu “dezertera”?

- Priča da se nisam odazvao na Hebrangove pozive 91. i 92. su pucnji u prazno jer ja nikakav Hebrangov poziv nikad i nisam dobio. U Domovinskom ratu ja sam iz Rijeke, gdje je poznato da su Krizni štab na čelu sa Slavkom Linićem i Ured za obranu osiguravali izvrsnu logističku potporu Hrvatskoj vojsci na ličkom i drugim ratištima i imali odlično pripremljene sve planove odlaska na ratište i da su se Riječani odazivali na poziv u postotku većem od 90 posto, tri puta dobio mobilizacijski poziv i sva sam se tri puta odazvao. Prvi put u ožujku 1993. kad sam sudjelovao u osposobljavanju pripadnika 111. brigade za pružanje prve pomoći, a nakon toga sam od 29. lipnja 1993. do 18. veljače 1994. kao pripadnik Riječke bojne 133. brigade bio na prvoj crti bojišta na ličkom ratištu. Nisam bio u toploj ambulanti u gradu, nego u Drenovu klancu na bojišnici gdje je bilo izravno razgraničenje sa srpskim paravojnim formacijama. Klevetničke Hebrangove izjave da sam pobjegao zbog najave “Oluje”, godinu kasnije, sulude su. Moja je bojna bila osam mjeseci neprekidno na prvoj crti ratišta, a onda je demobilizirana i na naše je mjestio došla istarska bojna.

NACIONAL: Jeste li sudjelovali i u borbama ili samo kao liječnik?

- Bio sam liječnik, ali i vojnik kao svi ostali, s oružjem i zadacima kao i svaki vojnik na prvoj crti ratišta. U to doba nije bilo neposrednih ratnih borbi, ali budući da smo bili na prvoj crti razgraničenja, stalno su se događale sitne razmirice. Bilo je i manjih oružanih obračuna, nekoliko sam puta izvlačio naše ratnike koji su kao izviđači završili ranjeni u minskom polju. Na mene i moje kolege iz saniteta se pucalo, naši položaji u Drenovu klancu bili su granatirani, imali smo nekoliko smrtno stradalih hrvatskih vojnika. Uz šok što imate poginulog vojnika, jednako velik šok bio je kad sam kao liječnik zajedno sa zapovjednicima naše bojne roditeljima i obiteljima morao priopćiti da im je smrtno stradao sin, suprug ili otac, što sam morao učiniti tri puta. I dan-danas pamtim te prizore. Nakon tih osam mjeseci u Riječkoj bojni pozvan sam iznova da pomažem liječniku u vojnoj ambulanti u otočačkoj vojarni, jer nije bilo dovoljno medicinskih kadrova za brigu o zdravlju pripadnika 133. brigade. Ondje sam bio od 4. studenoga 1994. do 15. siječnja 1995. Liječničke ekipe iz Rijeke stalno su boravile u Domu zdravlja i bolnici u Gospiću i Otočcu i brinule se za naše vojnike. Kao zaposlenik Ustanove za hitnu medicinsku pomoć iz Rijeke, sudjelovao sam i u izvlačenju ranjenika iz Gospića u riječki KBC za vrijeme 'Oluje'.

NACIONAL: Gdje je tada bio Hebrang?

- Na raznim odgovornim funkcijama i radio je vrlo kvalitetno. Ne želim apotekarskom vagom mjeriti tko je više učinio za Hrvatsku, Hebrang, Milinović ili ja. Znam da sam pošteno obavio i svoj prvi saborski mandat, da sam sudjelovao u Domovinskom ratu, a kad se usporedi broj mjeseci i vrijeme koje sam proveo na prvoj crti ratišta u odnosu na druge osobe u Registru hrvatskih branitelja, on je sigurno natprosječan. I zato imam puno pravo reći da u Registru hrvatskih branitelja sigurno ima onih koji nikad nisu bili na ratištu. To najbolje znaju zapovjednici brigada, a i brojni dragovoljci, koji su bili puno duže od mene na ratištu, i kažu da branitelja sigurno nije bilo 500.000.

NACIONAL: Niste automatski dobili mjesto u registru?

- Izborio sam se za status hrvatskog branitelja tek nakon što sam u Saboru nekoliko puta postavio pitanje kako to da su neki bez dana ratnog staža dobili status branitelja, a neki koji su mjesecima bili u rovovima nisu. Sebe sam istaknuo kao dokaz upitnosti točnosti Registra branitelja. Tek nakon svoje ponovljene rasprave u Saboru dobio sam status hrvatskog branitelja. No, najiskrenije, ne mislim da moje sudjelovanje u Domovinskom ratu treba na bilo koji način isticati, ja sam, kao i 90 posto Riječana, samo učinio ono što je svaki pošteni građanin Hrvatske trebao, odazvao se na mobilizacijski poziv, bio na ratištu, sudjelovao u obrani Hrvatske želeći se izboriti za bolju, sretniju i pravedniju Hrvatsku. A tragedija je da su se, dok su hrvatski branitelji krvarili na ratištu, drugi bogatili trgovinom oružjem, otimali vojne stanove, krali gdje god su stigli, a protuzakonitom privatizacijom i pretvorbom uništili 400.000 radnih mjesta. Odnos prema braniteljima stalno je puno više bio stvaranje HDZ-ove biračke baze, a ne zbiljska briga za njih. Jedna SDP-ova partizanska veteranka iz Rijeke mi je rekla: “Kao da mi nismo imali PTSP, samo se to tada nije tako zvalo, ali smo sve to riješili jako puno radeći.” Upravo je to morao biti ključ za rješenje problema razvojačenih hrvatskih branitelja. Trebalo im je osigurati posao, a ne slati ih u mirovine. PTSP u Hrvatskoj je više socijalna nego liječnička dijagnoza.

NACIONAL: A zašto niste, kako kaže Hebrang, glasovali za hrvatsku neovisnost?

ANDRIJA HEBRANG Saborski zastupnik HDZ-a praktički je proglasio svog kolegu iz redova SDP-a dezerterom- To su apsurdne optužbe. SDP je u prvom sazivu Hrvatskog sabora, pod vodstvom Ivice Račana, podržao sve ključne odluke koje su omogućile da Hrvatska danas bude slobodna i samostalna i odigrao neizmjerno konstruktivnu ulogu u Vladi nacionalnog spasa ranih 90-ih. Opet pozivam profesora Hebranga neka provjeri koliko saborskih zastupnika HDZ-a u ovom sazivu ima Povelju Hrvatskog sabora za izniman doprinos u stvaranju samostalne i suverene Republike Hrvatske koju ja imam! Pomoći ću mu: Vladimir Šeks, Luka Bebić, Hebrang i ja. To je i direktan odgovor na Hebrangove apsurdne laži o ljubavi prema Slobodanu Miloševiću i žalosti za Jugoslavijom. Hebrang je vrhunski medicinski stručnjak i marljiv političar, ali neistinitim izjavama, nepotrebno srozava svoj ugled. Ja se čak na njega više i ne ljutim, nego ga iskreno žalim.

NACIONAL: Mogu li se potkrijepiti njegove optužbe za riječke afere?

- Gradonačelnik Vojko Obersnel i ja, kao i predsjednik SDP-a Zoran Milanović, jasno i glasno smo više puta pozvali Državno odvjetništvo da istraži bilo koju sumnju, ne samo o Riječkim tržnicama, i da prestanu lažne optužbe koje imaju samo jedan smisao - zamagliti kriminal HDZ-a na državnoj razini i po načelu “drž’te lopova!” zaštititi lopove u HDZ-ovim redovima. Što se tiče priče o nenamjenskom trošenju proračunskog novca, mi iz Rijeke godinama tražimo da se zakonske odredbe promijene, jer 85 posto jedinica lokalne samouprave po nalazu državne revizije troši novac nenamjenski, bez obzira je li u njima na vlasti HDZ ili SDP. To ne znači da su svi političari lopovi, nego da je zakon pogrešno postavljen. Sredstva iz komunalne naknade moguće je potrošiti samo za komunalnu infrastrukturu, a to znači za uređenje parkova i kosidbu trave. Mi u Rijeci i u SDP-u u cjelini smatramo da taj novac treba uložiti u komunalnu infrastrukturu, ali i u vrtiće i socijalne programe. Je li to kriminal? Mi smatramo da nije, a siguran sam i Riječani.

NACIONAL: A kakve ste veze imali s pogodovanjem pri kupnji 30.000 kvadrata atraktivnog zemljišta i kakva je vaša uloga u Riječkim tržnicama?

- To je obična kleveta. Nemam pojma o čemu se radi niti sam ikad mogao donijeti ikakvu odluku kojom bi se pogodovalo pri kupnji zemljišta bilo komu u Rijeci. Slučaj Riječkih tržnica kiseli se u Osijeku već godinu dana, iako smo nebrojeno puta pozvali DORH da bez pritisaka policije i politike napokon donese odluku o tom slučaju. A zašto se kiseli? Zato što to HDZ-u omogućava manipulacije. I onda hadezeovci optužuju mene da pritišćem Državno odvjetništvo! Pa tko je na vlasti u Hrvatskoj, SDP ili HDZ? Koje instrumente ja imam za pritisak na DORH? Prozivaju me da kao predsjednik Nacionalnog antikorupcijskog vijeća nisam pokrenuo istrage. Kakve istrage? Nacionalno vijeće ne pokreće istrage niti donosi presude, nego nadzire provedbu mjera i strategije suzbijanja korupcije. Niti mogu, niti želim, niti hoću na bilo koji način utjecati na pravosuđe i DORH. Naprotiv, borim se beskompromisno protiv korupcije. I sutra, kad SDP bude na vlasti, bit ću još stroži i glasniji prema bilo kakvom obliku makar i potencijalne korupcije u redovima SDP-a. Alergičan sam na nepravdu, korupciju i nepotizam, gdje god ih vidim, reagiram, a takav ću biti i dalje. Na vlastitim sam leđima osjetio što je nepotizam jer nisam mogao dobiti posao u bolnici, iako sam bio najbolji student svoje generacije. Drugi su ga dobivali iako su bili puno lošiji kandidati od mene jer su imali dobre veze ili debele novčanike. Ja sam imao “samo” najbolje ocjene, ali i krivo prezime.

NACIONAL: Spominju se i vaše veze s jednom farmaceutskom tvrkom?

- Pozvao sam ministra Milinovića i profesora Hebranga da objave sve zapisnike i sve odluke Upravnog vijeća Kliničkog bolničkog centra Rijeka od 2001. do 2003. kad sam bio član toga vijeća. Nađu li ijednu spornu odluku, dobrovoljno ću se povući iz politike. Niti sam bio predsjednik Upravnoga vijeća, ni vlasnik farmaceutske tvrtke, nego običan zaposlenik. Kad su me riječki gradonačelnik i tadašnja ministrica zdravstva zamolili da budem član Upravnog vijeća, jasno sam im rekao da sam zaposlenik farmaceutske tvrtke i da razmisle može li to biti problem. Zajedno smo analizirali moje radno mjesto. Kao voditelj izvanbolničke poslovne jedinice, što piše i u mom životopisu, ništa što se ticalo mog posla nije imalo veze s riječkom bolnicom. I odgovorno opet tvrdim da, dokaže li se na bilo koji način išta sporno, odmah odlazim iz politike.

NACIONAL: Kako to da ste upravo vi postali jedan od najglasnijih esdepeovaca?

NA PROSLAVI dvadesete godišnjice Sabora predsjednik Ivo Josipović čestitao je Davoru Lasiću, Arturu Gedikeu, Željku Jovanoviću i Andri Krstuloviću Opari, koji su bili zastupnici u prvom sazivu Sabora- Mi u Rijeci, Romana Jerković, Slavko Linić, Luka Denona i ja, od prvoga smo dana odlučili biti kritični, ali i nuditi rješenja. No sve što je oporba u Saboru predlagala HDZ je ignorirao. I sve ove tri godine u meni se nakupljao bijes i gnjev jer ne vidim smisao u poslu saborskog zastupnika. Možda sam otvorenije i grublje izricao istinu s kojom se suočavam u razgovorima s građanima. Ta je istina kolege iz HDZ-a jako pogodila i zbog toga su tako skočili na mene, prozivajući me čak i na nacionalnoj osnovi, što vjerojatno u Hrvatskoj više nitko nije očekivao. Bi li bilo drukčije da je to što ja govorim govorio neki Ivanović? Na žalost, ja sam nerijetko imao taj problem: za ostrašćene “velike” Hrvate sam prevelik Jovanović, a za jednako ostrašćene “velike” Srbe premalen Jovanović. A ja sam prije svega Riječanin, hrvatski građanin, rođenjem Srbin, ali hrvatski građanin koji se zajedno sa svojim prijateljima bori da ljudi u Hrvatskoj žive jednako kvalitetno kao i ljudi u Europi. I zato uporno ponavljam da su nam potrebni novi izbori, da se promijeni ova negativna politika, jer u Hrvatskoj zaista postoji gospodarska, društvena, opća moralna kriza, kriza upravljanja državom. Gospođa Kosor nedorasla je funkciji predsjednice Vlade i ovaj HDZ-ov unutarstranački kaos posljednjih mjeseci jasno pokazuje da je Hrvatska talac unutarstranačke krize HDZ-a. Nevjerojatno je to licemjerje ljudi iz vrha HDZ-a jer su jednu ruku držali na srcu, a drugu u crnoj torbi. Sve vrijeme držali su ljestve Sanaderu, koji se tim ljestvama penjao do visina elitističkog života, a oni ništa od toga “nisu vidjeli”. I sad, kad njega nema, on je kriv za sve.