Objavljeno u Nacionalu br. 335, 2002-04-16

Autor: Mladen Pleše

Ekskluzivno: Izvještaj njemačke tajne službe o Iviću Pašaliću

Europska diplomacija protiv Ivića Pašalića

Diplomati u Zagrebu smatraju da bi Pašalićev izbor za šefa HDZ-a ugrozio razvoj demokracije jer bi potaknuo ekstremiste u BiH i Hrvatskoj

Tuđman i PašalićTuđman i PašalićBivši, ugledni hrvatski diplomat iz Tuđmanova doba, inače član HDZ-a, pozvao je ovih dana Nacionalove urednike na sastanak. Bio je tajanstven, nije želio reći preko telefona o čemu je riječ, ali je upozorio da se moramo hitno naći. Tek što smo se pozdravili uvjerili smo se da neće okolišati.
“Zbog nevjerojatne aktualnosti želim vam pokazati analizu političkih prilika u Hrvatskoj krajem 1998. koju je napravila jedna njemačka obavještajna služba za svoje državno vodstvo. U središtu zanimanja njemačkih analitičara bio je predsjednik Tuđman, no analiza se zapravo najviše bavila Ivićem Pašalićem, savjetnikom predsjednika za unutarnju politiku. Ovih me dana više stranih diplomatskih predstavnika u Hrvatskoj potaknulo da vam predam taj povjerljivi materijal. Međunarodni predstavnici s pravom su zaprepašteni prognozama da će Ivić Pašalić preuzeti vlast u HDZ-u. Smatraju da će to biti težak udarac za razvoj demokracije u Hrvatskoj. Dijelim njihovo mišljenje: bio bi veliki promašaj i još veći rizik da se Iviću Pašaliću, takvom internacionalno negativno žigosanom i kompromitiranom političaru, preda u ruke vodstvo najjače oporbene stranke”, istaknuo je Nacionalov sugovornik.
Odmah potom predao nam je dokument na njemačkom i hrvatskom jeziku pod nazivom “Pregled određenih političkih razvitaka u Hrvatskoj u zadnjem tromjesečju 1998.”. U zaglavlju, memorandumu stoji naznaka “strogo povjerljivo”, a u posebnoj napomeni hrvatske verzije, koja je predana predsjedniku Tuđmanu, navedeno je da je riječ o “slobodnom prijevodu veleposlanika”.
Na početku izvješća njemački analitičari su napomenuli da se “trenutačno stanje u Hrvatskoj u glavnim crtama može prosuditi kako slijedi:
Razračunavanja u vrhovnom krugu dugovremenih suradnika predsjednika Tuđmana, između predstojnika Predsjednikova Ureda ing. Šarinića, bivšeg predsjednika Vlade dr. Franje Gregurića i ministra obrane dr. Hebranga, s grupom oko mladog savjetnika za unutarnje politička pitanja dr. Pašalića, imadu razgranatu pozadinu.
U tu se pozadinu ubrajaju davanje mutnih kredita i manevara za preuzimanje Dubrovačke banke, prisluškivanje telefonskih razgovora, tužbe za medijske napadaje, pitanje prednosti položaja, zauzimanje položaja u nasljednom razdoblju i odražavanje utjecajnih veza prema Mostaru, kao i neki drugi razlozi koji se u ovom sažetku ne mogu svi nabrojiti.
U ova unutarnja razračunavanja ulaze također sigurnosne tajne službe, odnosno vodeće osobe tajne službe hrvatskih obrambenih snaga SIS, porijeklom iz Hercegovine, koje su postavljene u vremenu bivšeg ministra obrane. Ove samostalne strukture, čija se djelatnost do sada nije nadgledala, bliske su, između ostaloga, s udovicom pokojnog ministra obrane (Gojko Šušak), sa savjetnikom Predsjednika za stranačka pitanja (Ivić Pašalić), kao i s određenim međusobno rivalnim skupinama u Mostaru (sukob između Ive Lučića, šefa hercegovačkog SIS-a bliskog Miroslavu Tuđmanu, s Markicom Rebićem i Ljubom Ćesićem Rojsom, Pašalićevim ljudima).
Ovom krugu pripada, iz mnogih interesnih razloga, važan velepoduzetnik Kutle, koji je s tiskom pod svojim uplivom podržavao vješto iznesene teze dr. Pašalića, koje su dovele do spektakularnog odlaska ing. Šarinića, dr. Gregurića i dr. Hebranga.
U bivšoj Herceg-Bosni postoje političke i gospodarske borbe za prevlast između međusobno isprepletenih, ali i konkurentskih grupa Hercegovina banke, Hercegovina osiguranja, proizvođača eksploziva Monitor, Alan-grupe, Aluminija, graditelja cesta i drugih, u kojima su uključene hrvatske postrojbe u BiH, HVO, kao i hrvatsko Ministarstvo obrane….
Poznato je da je sudbina Hrvata u većinski naseljenim područjima BiH, i pritom pretežno onih u Hercegovini, za razliku od drugih prostora nastanjenih Hrvatima u prošlosti, jedan od glavnih interesa predsjednika Tuđmana.
Ova, s obzirom na druge hrvatske regije, prenaglašena briga o jednoj maloj utjecajnoj hrvatskoj narodnoj grupi, koja se prema međunarodnom pravu nalazi izvan hrvatskih državnih granica, izaziva, kao što je poznato, tekuće kritike u inozemstvu, kao i u velikom dijelu hrvatskog domaćeg pučanstva….
Stoga hrvatski Predsjednik treba osobu za veze koje će pokušati održavati, prema revidiranim predodžbama, njegovu bosansku politiku.
Na temelju tih razmišljanja Predsjednik se oslanja na dr. Pašalića, jednog za javnost neprozirnog suradnika, inteligentnog, vještog i poletnog stranačkog službenika, bivšeg seoskog liječnika s desnokonzervativnim predodžbama, no s malo inozemnih iskustava. Izgrađujući svoje interese i svoju budućnost, on raspolaže s jednom rasprostranjenom i uspješno izgrađenom stranačkom mrežom na mnogobrojnim lokalnim razinama, gospodarskim, sigurnosnim i medijskim strukturama.
Za sada on uživa povjerenje Predsjednika budući da vješto pokušava reproducirati Predsjednikova istovjetna razmišljanja. Međutim, govori se o mogućnosti da bi ovo stanje Predsjednik i vladajuća stranka mogli smatrati opterećenjem ili čak opasnošću te je zbog toga izvrgnuto jednoj mogućoj promjeni.
Postoje sumnje da će dosadašnji stav Predsjednika donijeti stranci dodatne glasače, jer njegov unutarnje politički savjetnik i potpredsjednik stranke raspolaže čitavim aparatom vezanim za njegovu osobu, kao i tehničkim centrima moći, no ujedno i s nadalje rastućim gubitkom simpatija među nevezanim, no većinskim pristašama HDZ-a unutar i izvan stranačkih struktura…
Općenito se smatra da samovladajuća stranka… trenutno može zastupati tek manje od trećine, a neki tvrde i četvrtine hrvatskih glasača. To znači da najmanje dvije trećine Hrvata ima kritičan stav prema socijalnoj, gospodarskoj, investicijskoj, privatizacijskoj, europskoj i bosanskoj politici Predsjednika Tuđmana, uz nešto manje kritika prema sigurnosnoj i vanjskoj politici, osim prema nefleksibilnom držanju prema EU i NATO-u”, stoji na kraju izvješća.
Nacionalov sugovornik opisao nam je potom kako je došao do tog dokumenta.
“Početkom proljeća 1999., dok sam bio hrvatski veleposlanik u jednoj europskoj prijestolnici, pozvao me na objed jedan visokopozicionirani diplomatski dužnosnik Njemačke kojeg već dugo poznajem. Poziv je bio prijateljski, ali se ubrzo pokazalo da je prije svega bio radni: za jednog diplomatskog veterana, moj sugovornik bio je brutalno otvoren: nije krio zabrinutost njemačke vlade, ali i država članica EU i NATO pakta, promjenama u državnom vrhu, posebice zbog toga što su morali otići umjereniji političari poput Hrvoja Šarinića, Miroslava Šeparovića, Franje Gregurića, ali i Andrije Hebranga i Miroslava Tuđmana. Nakon što smo se složili da predsjednik Tuđman, zbog uznapredovale bolesti, više nije u stanju dobro procjenjivati, njemački diplomat otkrio je pravi motiv poziva. Ponudio mi je procjene jedne njemačke sigurnosne službe o razvoju političkih prilika u Hrvatskoj, kako je istakao, namijenjene njemačkom državnom vrhu. Odmah potom dočekalo me novo, još veće iznenađenje. Njemački kolega otvoreno mi je predložio: ‘S obzirom na vaše odnose s predsjednikom Tuđmanom, molim vas da mu pokažete tu analizu. Možda će objektiva procjena neutralnih promatrača pomoći da shvati s koje strane, njemu i Hrvatskoj, prijeti najveća opasnost.’”
Njemačka, koja se među članicama EU i NATO pakta doživljavala kao država s najsnažnijim utjecajem na Hrvatsku i gotovo suodgovorna za njenu politiku, odlučila je nešto poduzeti kako bi djelovala na Tuđmana da ne prepusti vlast Iviću Pašaliću, radikalnoj desnici i ekstremnim nacionalistima koje je vodio. Nakon kraćeg vremena Nacionalov sugovornik našao se u Predsjedničkim dvorima.
“Čim sam ugledao predsjednika Tuđmana i osjetio atmosferu koja je vladala na Pantovčaku, bilo mi je jasno da od moje misije neće biti ništa. Predsjednik je bio vidno narušenog zdravlja, odsutan duhom, oslabio je, izgubio moć dulje koncentracije. Za ručkom je bilo više njegovih suradnika, no predsjednik je cijelo vrijeme šutio, pa se ni oni nisu usudili govoriti. Atmosfera je bila mučna, što je tipično za situaciju kad diktator odlazi, a nitko ne zna što slijedi. Nakon što je predsjednik pročitao pismo, bez riječi ga je odložio na stol. Nije reagirao niti komentirao njegov sadržaj: shvatio sam da je sve uzalud, da više nema snage nositi se s neobuzdanim ambicijama Pašalićevih sljedbenika.”
Bivši Tuđmanov diplomat za Nacional je detaljno proanalizirao izvješće njemačke obavještajne službe.
“Taj dokument nema neku dramatičnu posebnost, posrijedi je tek neemotivno i suhoparno nabrajanje faktografskih podataka. No uočljivo je da su međunarodni krugovi znali da predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku Ivić Pašalić nezajažljivo grabi vlast, uklanjajući svakoga tko mu se suprotstavi. Također su bili svjesni da oboljeli predsjednik Tuđman više ne može obavljati svoje poslove te da Hrvatskom ‘de facto vlada Pašalić’. Iz analize se također vidi da su strani diplomati znali da je Pašalić imao svoje prste, kako mi je kazao moj njemački kolega, u ‘svim mutnim, ali i kriminalnim aferama’, te da je upravo on kreirao i najviše utjecao ‘na politiku iz najlošijeg perioda vlasti bolesnog i sve manje uračunljivog Predsjednika’. Iz dokumenta i razgovora s njemačkim kolegom diplomatom može se vidjeti da su Nijemci već krajem 1998. procijenili da ‘HDZ juri nizbrdo’, da mu ‘zamjetno pada popularnost kod birača’, dok su za predsjednika Tuđmana zaključili ‘da tone u sumrak’”, zaključio je Nacionalov sugovornik.
I doista, uspoređujući teze iznijete u dokumentu njemačke tajne službe i aktualna zbivanja u predizbornoj predsjedničkoj kampanji u HDZ-u, nameću se brojne sličnosti i aktualnosti. Po procjenama međunarodne, ali i većine domaće javnosti, nad Hrvatskom i HDZ-om, kao i 1998., tako se i 2002. ponovno nadvila ista opasnost: Ivić Pašalić i njegova kriminalno politička sljedba. Sve je opet kao nekada: Ivić Pašalić pokušava ovladati HDZ-om uz pomoć istih ljudi i struktura, služeći se sličnim sredstvima i metodama kao i 1998. i 1999. U predizbornoj kampanji za Pašalića najveći posao odrađuju nekadašnji šefovi vojnih i civilnih tajnih službi Markica Rebić, Davorin Domazet, Ante Baković i Ivan Brzović, na koje upozoravaju njemački analitičari, a danas su mu, kao i 1998., na raspolaganju mediji u kojima je on, zajedno s Miroslavom Kutlom, suvlasnik. Promovira ga isti hercegovački lobi kojemu su na čelu Đurđa Šušak, Ljubo Ćesić Rojs, Milan Kovač i Krešimir Ćosić. Pašalić je svoj tim osvježio i ojačao opasnim inovacijama: udarne pesnice njegove predsjedničke kampanje postale su Mladež HDZ-a, veteranska Udruga “Gojko Šušak”, ali i brojni stožeri za obranu digniteta Domovinskog rata. Te skupine prednjače u primitivnim ispadima i nasilništvu, a njihovi članovi u promicanju nesnošljivosti i rasizma te nepoštovanja pravne države. Oni najviše zabrinjavaju strane promatrače: podsjećaju ih na udarne falange koje su u nedavnoj prošlosti po narudžbi, nasiljem i prijetnjama, krčile svojim političkim pokroviteljima put do vlasti.
Nacionalov sugovornik upozorio je također da su stranci uvjereni kako će se izbor Ivića Pašalića za predsjednika HDZ-a negativno odraziti na političke prilike u cijeloj regiji.
“Ako pobijedi, Pašalić će u vrh stranke instalirati najrigidnije predstavnike hercegovačkog lobija koji se, što ne kriju, još nisu odrekli ambicija da razbiju BiH te pripoje Hercegovinu Hrvatskoj. Njegova pobjeda zasigurno će dati poleta najekstremnijim hadezeovskim nacionalistima u Hercegovini te ojačati separatističke snage u Mostaru. To će pojačati napetost u BiH, destabilizaciju ionako krhkih političkih prilika u toj državi, ali i u cijeloj regiji. A to međunarodna zajednica neće dopustiti. No ni Hrvatska neće biti pošteđena: HDZ pod vodstvom Ivića Pašalića sigurno će je ponovno pokušati gurnuti u ‘bosanski lonac’. Situacija u BiH opet će postati unutarnjopolitička tema u Hrvatskoj. U jeku napora vlade Ivice Račana da u i dalje osjetljivim prilikama konsolidira međunarodni položaj Hrvatske, dolazak Pašalića na čelo HDZ-a bio bi težak udarac. Državi u kojoj je na čelu najsnažnije opozicijske stranke takav ksenofob, radikalni desničar i ekstremni nacionalist kao što je Ivić Pašalić, nema mjesta u EU i NATO paktu: nitko neće riskirati bude ugrožena njihova sigurnost i stabilnost u slučaju da HDZ dođe na vlast u Hrvatskoj”, zaključio je Nacionalov sugovornik.
Zbog svega toga najveći dio hrvatske javnosti, političkih stranaka te država članica EU i NATO pakta nije promijenio odnos prema Iviću Pašaliću: kao i 1998. tako i 2002. smatraju da će njegov izbor za predsjednika HDZ-a, ako se dogodi, biti katastrofa za tu stranku, ali i loš znak za Hrvatsku. A činjenica da je ishod izbora još neizvjestan pokazuje da HDZ sve manje korespondira s većinskim raspoloženjem građana Hrvatske koji osuđuju povratak Ivića Pašalića na političku scenu. To je dokaz da je HDZ ostao nedemokratski, radikalno desni, nacionalistički i populistički pokret.

Međunarodni predstavnici zaprepašteni su prognozama da će Pašalić preuzeti vlast u HDZ-u: na njihov poticaj Nacionalu je dostavljen izvještaj njemačke tajne službe iz kojeg se vidi da su zapadne države već 1998. znale sve o makinacijama Ivića Pašalića te da su pokušali utjecati na Tuđmana da ga smijeni
Njemačka savezna tajna služba BND (Bundesnachrichtendienst) osnovana je u travnju 1956., a nastala je od obavještajne organizacije zvane Gehlen, po bojniku njemačkog Wermachta, koji je 1945. predao Amerikancima tajne arhive skrivene u Alpama i ponudio svoju obavještajnu organizaciju na raspolaganje Saveznicima. Uskoro je organizacija Gehlen postala oči i uši CIA-e u srednjoj i istočnoj Europi, a više tisuća bivših wermachtovaca i SS-ovaca pristupilo je organizaciji.
Današnji BND je njemačka protuobavještajna služba za inozemne operacije pod kontrolom Parlamenta. Ima operativce u više od stotinu zemalja svijeta, a najčešće se pojavljuju pod krinkom sporednog diplomatskog osoblja. Analiziraju medije te komunikacije ulovljene prisluškivanjem iz telefonskih razgovora, telefaksa i elektroničke pošte. Istražuju međunarodni kriminal, krijumčarenje droga i radioaktivnih tvari, terorizam i prijetnje međunarodnim trgovačkim putovima.
BND ne smije uhoditi domaći telekomunikacijski promet, ali ako slučajno naiđe na indicije o kaznenim djelima, smije informacije proslijediti drugim njemačkim službama. Na suzbijanju krijumčarenja i terorizma BND surađuje sa službama drugih zemalja.
Sjedište BND-a je u Pullachu. Šest tisuća zaposlenika podijeljeno je u šest odjela. Trećinu ih čine civili pod ugovorima, a deset posto su pripadnici oružanih snaga.

Vezane vijesti

Ja sam pozvao Pašalića na skupštinu

Ja sam pozvao Pašalića na skupštinu

Član Izvršnog odbora ogranka HDZ-a Remete Vid Težak priznao je danas da je on pozvao Ivića Pašalića na izbornu skupštinu tog ogranka, te ocijenio… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika