Vladimir Filipović s medicinskom sestromKad je u subotu, 13. travnja, 47-godišnji Vladimir Filipović nakon napornog radnog tjedna pošao na počinak, planirajući kako će s obitelji u Velikoj Gorici gdje stanuje provesti ugodnu nedjelju, vjerojatno nije ni slutio da će mu se jedini neradni dan u tjednu prometnuti u dramatičnu borbu za vlastiti život.
Vladimir Filipović zaposlen je u tjedniku Nacional, gdje vodi računovodstvo. Njegova drama započela je 14. travnja oko četiri sata ujutro. Probudila ga je oštra, vrlo neugodna bol u prsima. Supruga Vera otvorila je prozor spavaće sobe i nazvala Hitnu pomoć. “Mislila sam isprva da je u sobi zagušljivo i da će mu svježi zrak pomoći. No situacija je bila kudikamo ozbiljnija. Suprug mi je problijedio i nije mogao doći do zraka. Zato sam odmah nazvala 94 i objasnila da zbog intenziteta bolova u prsima sumnjamo da se radi o infarktu. Ženski glas koji se javio na telefon htio je razgovarati sa suprugom”, rekla je za Nacional Vera Filipović.
Kad je pacijent primljen na Rebro odmah ga je preuzela interventna ekipa koja je pokušala prokrčiti začepljene arterije: kad su liječnici vidjeli uputnicu s kojom je došao jedini komentar bio je – 'Oni u Gorici nisu normalni' Filipović je tada krajnjim naporom uzeo telefonsku slušalicu i požalio se da jako teško diše i osjeća vrlo neugodne bolove u prsima. “Rekao sam joj da sam siguran da imam infarkt, jer takav bol nikomu ne bih poželio. Ta žena me potom upitala mogu li sam doći do Hitne pomoći. Isprva nisam vjerovao da me to pita. No pomislio sam da su možda sve ekipe Hitne pomoći na terenu te da nemaju koga poslati po mene. Supruga se usprotivila tomu da sami odemo do Hitne, ali ja nisam htio kod kuće čekati najgore. Stoga sam je uvjerio kako je najbolje da me sama odveze do Hitne pomoći, udaljene od naše kuće možda jedan kilometar”, rekao je za Nacional Vladimir Filipović.
Vera i Vladimir Filipović potom su osobnim automobilom, crvenim “wolkswagenom polo”, otišli do velikogoričkog Doma zdravlja. Vladimir se jedva dovukao do automobila. Jako je teško hodao i disao. Bilo mu je hladno, a istodobno ga je oblio hladan znoj. “Bio sam tada u polusvjesnom stanju. No vidio sam da su ispred zgrade parkirana tri vozila Hitne pomoći. Jedva sam izišao iz automobila i pozvonio na ulazna vrata. Pune tri minute čekao sam da mi netko otvori vrata Hitne pomoći. U zgradi je bilo posve tiho i mirno. Potom mi je liječnica izmjerila tlak, koji je navodno bio u redu. Jedva sam je vidio i zbog stanja u kojem sam se nalazio teško bih je mogao prepoznati da je danas ugledam. Zatim me je pregledala stetoskopom i rekla mi da ne zna što bi mi moglo biti. Potom sam joj rekao kako sam ja, iako nisam liječnik, uvjeren da imam infarkt. Ona mi je napisala uputnicu za Rebro, rekavši mi da bi bilo najbolje da se tamo sam zaputim. Nisam mogao vjerovati. S užasnim bolovima u prsima pošao sam van, prolazeći kraj tri vozila hitne pomoći parkirana pred ulazom u zgradu. Supruga me potom odvezla u Zagreb. Cijelo vrijeme bol u prsima bila je nesnosna. Smetala mi je glazba s radija pa smo se vozili u potpunoj tišini, otvorenih prozora na automobilu, jer nisam imao dovoljno zraka. Jedva sam sjedio”, kaže Filipović.
Do KBC-a Rebro obitelj Filipović stigla je nešto prije šest ujutro. Na odjelu Hitne pomoći Vera Filipović zamolila je medicinsku sestru da odmah polegne njenog supruga, a istog trena pojavila se i liječnica. Vidjevši u kakvom je stanju Vladimir Filipović i ugledavši uputnicu, jedna od njih dvije samo je izustila: “Pa ovi u Velikoj Gorici doista nisu normalni.” Odmah joj je bilo jasno da je Filipović doživio infarkt.
Vladimir Filipović tada je napokon bio zbrinut i zahvaljujući profesionalnoj i brzoj intervenciji spašen mu je život. “Ekipa liječnika odmah me je preuzela i nakon što su mi dali lokalnu anesteziju pokušali su mi pomoći. Bio sam pri punoj svijesti dok su mi krvne žile na srcu pokušavali učiniti prohodnima. Nakon više od sat vremena rekli su mi da su tek djelomice uspjeli”, kaže Vladimir Filipović.
Ivo Čikeš, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila, o stanju Vladimira Filipovića četiri dana nakon tog događaja napisao je sljedeće: “Gospodin Vladimir Filipović javio se u Hitnu internističku ambulantu KBC Rebro 14. travnja oko 6 sati zbog bolova u prsima koji su počeli dva sata prije primitka. Kako je u EKG-u bila slika akutnoga infarkta miokarda donje stijenke srca, primljen je odmah u Jedinicu intenzivne koronarne skrbi Klinike za bolesti srca i krvnih žila i pozvana je interventna ekipa koja je za Kliniku u 24-satnoj pripravnosti. U laboratoriju za intervencijsku kardiologiju započeta je dijagnostika (koronarna angiografija) kojom se utvrdilo začepljenje desne koronarne arterije i značajno suženje lijeve. Namjera je bila pomoću katetera otvoriti desnu koronarnu arteriju, što nakon višekratnog pokušaja nije uspjelo. Daljnji tijek bolesti bio je bez značajnijih komplikacija. Nakon oporavka gospodina Filipovića predviđa se liječenje suženja lijeve koronarne arterije.”
Ministar zdravstva Andro Vlahušić za Nacional je izjavio da je više nego očito da je u ovom slučaju zatajio stručnjak koji nije prepoznao problem: “Mi možemo nabaviti nova vozila i skupocjenu opremu, ali ako zakažu odgovornost i stručnost ljudi, nismo mnogo napravili. Zato se ljudi u zdravstvu moraju naučiti odgovorno obavljati svoj posao jer su u pitanju ljudski životi. Odgovornog čovjeka nitko ne može nadomjestiti.” On je time neizravno upozorio na katastrofalno loš odnos dijela stručnjaka prema poslu koji obavljaju i time izravno ugrožavaju ljudske živote.
Filipoviću se nakon liječničke intervencije stanje stabiliziralo, ali desna srčana arterija još uvijek mu je začepljena. Nakon zatraženog službenog objašnjenja o tome što se tog jutra dogodilo u Velikoj Gorici, ravnatelj velikogoričkog Doma udravlja Ivan Jurkin na poziv Nacionala odazvao se tek u petak, kad je Nacionalova ekipa posjetila Vladimira Filipovića. Kako se Jurkin također u to vrijeme nalazio blizu Klinike za bolesti srca i krvnih žila, pohitao je do Filipovića i ispričao mu se zbog svih neugodnosti koje je morao pretrpjeti i koje je, srećom, uspio preživjeti.
“Nažalost, iako izravno nisam imao nikakve veze s tim slučajem, objektivno sam odgovoran. Čim sam dobio poruku da ste me zvali, nazvao sam vas kako biste mi rekli o čemu se radi. Nažalost, prve prave informacije o tom slučaju dobio sam od vas. Prema prvim, zasad neslužbenim informacijama do kojih sam došao, Vladimir Filipović tog jutra uopće nije bio zaveden u evidenciju intervencija Hitne pomoći”, rekao je Jurkin za Nacional.
Nakon što smo mu potanko objasnili što se dogodilo, rekao je: “Hitno ću narediti da se ispitaju sve okolnosti tog incidenta. Ispostavi li se da Filipović nije službeno evidentiran kao pacijent koji je tog jutra zatražio intervenciju Hitne pomoći, vrlo ću lako vidjeti tko je napravio taj propust. Prvo ću preslušati sve pozive koji su nam upućeni tog jutra, jer su svi ti pozivi snimljeni. Potom ću vidjeti tko je sve radio u toj smjeni, gdje su se nalazile ekipe i utvrditi tko je odgovoran. O tom događaju odmah ću obavijestiti Ministarstvo zdravstva i podnijeti mu izvještaj. Kako mi se čini, morat ću suspendirati cijelu jednu smjenu dok se slučaj ne riješi, a potom su moguće i dodatne kazne.”
Sve dok se Nacional nije počeo raspitivati o okolnostima u kojima se Vladimir Filipović zbog nemara Hitne pomoći u Velikoj Gorici borio za vlastiti život, “slučaj Filipović” ni za koga u toj instituciji nije ni postojao. Takav odnos prema pacijentu nameće pitanje koliko je takvih ili sličnih slučajeva već bilo u toj ustanovi, ili nekim drugim stanicama Hitne pomoći. Trebaju li građani izdvajati znatna sredstva za zdravstveno osiguranje kad ni u dramatičnim slučajevima poput onoga Vladimira Filipovića ne mogu dobiti brzu i učinkovitu pomoć?
Drama koju je Filipović srećom preživio vjerojatno je tek jedan od mnogih sličnih slučajeva u kojima je Hitna pomoć potpuno zatajila. Koliko je ljudi zbog takvog nemara već izgubilo život, teško je procijeniti. Prema tvrdnjama više ljudi s kojima je Nacional prošlog tjedna razgovarao takvi se incidenti “događaju svaki dan”. Iako velik broj ljudi u Hitnoj pomoći širom Hrvatske pošteno i savjesno obavlja svoj posao, takvi primjeri kod građana stvaraju veliko nepovjerenje i nesigurnost.