Danijela SliškoŽupanijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, koje je do sada služilo Vjeki Slišku, tzv. kralju poker-automata, u obračunu s njegovom gangsterskom konkurencijom s Knežije, posljednjih tjedana pretvara se u oružje njegova brata u ratu za naslijeđe. Marko Sliško smatra da je Danijela Sliško dobila mnogo veće bogatstvo nego što joj pripada po “običajnom pravu, dok udovica nastoji zadržati stan u Bogovićevoj ulici upisan u zemljišne knjige kao vlasništvo njezinog svekra”.
O tome, među ostalim, svjedoči sadržaj kaznene prijave što su je odvjetnici Danijele Sliško podnijeli protiv njezina šogora Marka Sliška. Premda se kaznena prijava stidljivo spominjala u nekim dnevnim novinama, Nacional je prvi objavljuje u cijelosti. Iz nje je, među ostalim, nedvojbeno jasno ono što je domaće pravosuđe godinama prešućivalo: “kralj poker-automata”, opjevan u medijima, kao genijalni poslovni čovjek, nježan otac i suprug, mecena umjetnika i novinara, pripadao je miljeu beskrupuloznih nasilnika, ucjenjivača i ubojica.
Opisujući kako se Marko Sliško danas ponaša prema supruzi svoga brata, u kaznenoj prijavi stoji sljedeće: “Tijekom mjeseca ožujka 2002. godine pa nadalje, Marko Sliško počeo je od Danijele Sliško učestalo tražiti da mu preda iznos od 50 milijuna DEM, i to na ime njegovog navodnog dijela ostavine njegovog pokojnog brata. Kada mu je Danijela Sliško predočila kako ona ne posjeduje takav novčani iznos te da Marko Sliško nema pravnog temelja zahtijevati bilo kakav novčani iznos od nje, Marko Sliško počeo joj je učestalo prijetiti kako će je ubiti, kako joj tijelo nitko neće naći, kako će se on pod svaku cijenu domoći imovine svog pokojnog brata. Danijela Sliško bila je izložena danonoćnim telefonskim pozivima u kojima su izricane nebrojene prijetnje a sve ukoliko ne preda traženi novac, što je ona odbijala. Početkom 2002. godine Marko Sliško počeo je predočavati Danijeli Sliško kako je on svjedok u nizu postupaka koji se vode pred hrvatskim pravosuđem, te da će, ukoliko mu ona traženi iznos ne isplati, neistinito iskazivati da je ona supočinitelj kaznenog djela ubojstva na štetu Vjeke Sliška. Tijekom travnja 2002. Marko Sliško predočio je Danijeli Sliško da će, ukoliko do 8. svibnja 2002. godine ne isplati iznos od 4,5 milijuna DEM, dana 9. svibnja 2002. godine, kada kao svjedok bude davao svoj iskaz u postupku koji se vodi protiv Marka Nikolića i dr., neistinito predočiti kako je ona, zajedno sa Draženom Golemovićem, supočinitelj kaznenog djela ubojstva nad njezinim suprugom Vjekom Sliškom, te da će sudu ponuditi lažne svjedoke što mu, kako je naveo, nije nikakav problem organizirati.”
Drugim riječima, ucjenjujući svoju šogoricu, Marko Sliško zaprijetio je da će joj “napakirati” zločine, kako je to, očito, već nekoliko puta učinio.
Ipak, u toj ucjeni nehotice je upozorio na nove dimenzije u biografiji svoga likvidiranog brata. Prvo, posvjedočio je da zna pouzdano kako se “kralj poker-automata” nije bavio samo koncesionarskim, legalnim poslovima, kako javno tvrdi. Činjenica da od Danijele Sliško zahtijeva tako golemi novčani iznos pokazuje da Marko Sliško sa sigurnošću zna da na nekom tajnom računu mora postojati zarada koja ne potječe od zakonitog biznisa. I drugo: pokazao je kako je itekako svjestan da sudnicu Županijskog suda u Zagrebu bez ikakvih sankcija može koristiti za lažna svjedočenja, izmišljene optužbe i javne ucjene.
Podsjećamo, Vjeku Slišku likvidirao je belgijski plaćenik Marty Cappiau u ožujku 2001. u gangsterskom obračunu na Cvjetnom trgu, u savezništvu s Markom Nikolićem, organizatorom koji je uspio pobjeći iz Hrvatske, i Samirom Ivoševićem, sitnim izvršiteljem. Ivica Bertić, tjelohranitelj “kralja poker-automata”, ubio je egzekutora Cappiaua na licu mjesta, pa se njegov slučaj obrađuje kroz drugi sudski proces. U oba suđenja Marko Sliško nastupa kao svjedok optužbe pod osobitom zaštitom Državnog odvjetništva: što su apsurdnije i gluplje njegove priče, to se Državno odvjetništvo više trudi da pred javnošću obrani njihovu vjerodostojnost.
Tako je Marko Sliško, doista, vrlo uspješno realizirao i one prijetnje što ih njegova šogorica spominje u svojoj kaznenoj prijavi. Premda su predstavnici Državnog odvjetništva nekoliko puta neslužbeno informirani o beskrupuloznom ratu između brata i udovice za naslijeđe Vjeke Sliška, ništa nisu učinili da se županijska sudnica ne pretvori u gangstersku arenu. Marko Sliško, kao krunski svjedok optužbe, pojavio se u sudnici 9. svibnja i izjavio sljedeće: da je Danijela Sliško, u dogovoru s ubojicama njegova brata, sakrila Sliškov revolver, da je bila u dosluhu s Draženom Golemovićem koji je među Sliškovim sljedbenicima funkcionirao kao špijun tzv. zločinačke organizacije s Knežije koja je egzekuciju naručila i platila. Kao i obično, Marko Sliško s,voje optužbe nije mogao dokazati drukčije nego tvrdnjom da ON osobno ima takva saznanja.
Na pitanje zašto svoja saznanja nije iznio prije, objasnio je – ovoga puta iznenađujuće iskreno – da prije nije postojao imovinski spor oko obiteljskog naslijeđa. Dražen Golemović zaručnik je Danijele Sliško, rekao je krunski svjedok, što znači da bi potpuni stranac uživao u bogatstvu njegova brata; to on nipošto ne može dopustiti.
I doista, na smrt ustrašena od njegovih prijetnji, Danijela Sliško hita u novi brak, smatrajući da će tako steći barem djelomičnu zaštitu za sebe i svoju djecu. Konačno suočena s pravim licem svoga supruga i njegove obitelji, Sliškova udovica s razlogom ne vjeruje ni pravosudnim institucijama. Ako je ona naslijedila najveći dio materijalne imovine “kralja poker-automata”, Marko Sliško nasljednik je bratovih pravosudnih, obavještajnih i policijskih veza, te iznimnih “pozicija” u Državnom odvjetništvu.
Za istu pravosudnu instituciju Vjeko i Marko Sliško pribavljali su i brifirali svjedoke koji su prodefilirali u procesu protiv tzv. zločinačke organizacije s Knežije. Iz istog državnog odvjetništva, kako će se nedavno otkriti, do Vjeke i Marka Sliška stizale su povjerljive informacije i transkripti tajno snimljenih telefonskih razgovora. Što je još važnije, isto državno odvjetništvo zaštitilo je cijeli niz njihovih sljedbenika, s podebljim policijskim dosjeima i višegodišnjim zatvorskim kaznama, boreći se za njihova pomilovanja i što blaže sankcije. Zato je sudski proces protiv Ivice Berića, Sliškova tjelohranitelja, jedan od većih pravosudnih paradoksa: i njegovi tužitelji i njegovi branitelji nastupaju kao očiti saveznici koji podjednako nastoje minorizirati odmazdu nad Sliškovim egzekutorom.
Zato su sudski procesi protiv aktera gangsterskog obračuna na Cvjetnom trgu posvećeni ljudima i temama koji s optužnicama nemaju nikakve veze, pa i Marko Sliško, kao vječno dežurni “krunski svjedok”, dobiva iznimnu priliku da ubojicama svoga brata proglasi sve svoje neprijatelje, sve neprijatelje svojih prijatelja i saveznika.