Objavljeno u Nacionalu br. 339, 2002-05-15

Autor: Mladen Pleše

Podjele u SDP-u

Račan potiče Vlastu Pavić da vlada bez Bandića

Nakon što mu je Vlasta Pavić otkazala poslušnost, Bandića su počeli napuštati i ostali sljedbenici u zagrebačkom SDP-u

Ivica RačanIvica RačanU zagrebačkom SDP-u eksplodirala je nova “bomba”: samo nešto više od mjesec nakon što je postala zagrebačkom gradonačelnicom, Vlasta Pavić pobunila se protiv Milana Bandića, svemoćnog predsjednika gradskog SDP-a. Javno je zatražila od svog prethodnika da se prestane ponašati kao da je Zagreb njegovo leno. Zaprepastila je vodstvo gradskog SDP-a, a još više šokirala Bandića koji ne može vjerovati da mu je okrenula leđa. Jer Bandić je bio uvjeren da će i dalje vući sve konce u gradu upravo preko Vlaste Pavić. Nije očekivao da je smjena s gradonačelničke funkcije tek prvi korak u njegovoj daljnjoj demontaži: Ivica Račan i vodstvo SDP-a žele iskoristiti Bandićev pad za slamanje njegove zagrebačke frakcije. Stoga su dali mig Vlasti Pavić da se javno suprotstavi dosad nedodirljivom Bandiću. Na njega je nasrnuo i Stipe Tojčić, drugi dogradonačelnik Zagreba, član HNS-a: zaprijetio mu je da se prestane upletati u njegov gospodarski resor. Zatečeni Bandić pokušao se braniti da “Zagreb nije sir koji se može dijeliti”. Zabrana miješanja u gospodarstvo grada Bandićeva je politička smrt: to ga izbacuje iz vitalnih gradskih programa razvoja i investicija vrijednih desetke, pa i stotine milijuna eura. Vodstvo stranke na čelu s Račanom odlučilo je, prije izbora, suzbiti sve pokušaje soliranja. A upravo se na Bandiću, kao primjer svim ostalim potencijalnim otpadnicima, najbolje može trenirati takva strogoća.
Otkako je vladajuća koalicija zagazila u drugu polovicu svog mandata, SDP, vodeću stranku petorke, počeli su razjedati sve češći unutarnji sporovi i otvoreni sukobi. Ovih dana stigla je nova potvrda o stalnom padu ugleda i popularnosti SDP-a. U Šibenskoj županiji održani su izbori za vijeća gradskih četvrti. U gradu Šibeniku, od mosta do mosta, na izbore je izašlo samo deset posto birača. U četvrtima u kojima živi nekoliko tisuća ljudi SDP je dobivao samo pedesetak glasova. Najšokantnije je to što više aktivista SDP-a nije željelo da se njihova imena nađu na listama stranke. Tražili su da se kandidiraju na nestranačkim listama tvrdeći da će tako lakše pobijediti: uvjereni su da članstvo u SDP-u više nije dobra preporuka za birače. A Forum mladih SDP-a iz Rijeke uoči proslave 1. svibnja objavio je priopćenje da ne želi sudjelovati sa svojim starijim kolegama na proslavi Dana rada jer ih kompromitiraju u očima javnosti.
Gradonačelnica Zagreba Vlasta Pavić javno se pobunila protiv predsjednika zagrebačke organizacije SDP-a Milana Bandića i zatražila da se prestane ponašati kao da je Zagreb njegov privatni posjed: Nacional otkriva tko stoji iza njenog političkog osamostaljenja Zadnja sjednica Gradskog odbora SDP-a otkrila je i druge ozbiljne pukotine. Na prijedlog SDP-a Vukovarsko-srijemske županije, kojemu je na čelu saborski zastupnik Branko Tušek, raspuštena je vukovarska organizacija SDP-a na koju je dosad presudno utjecao ministar branitelja i član Predsjedništva SDP-a Ivica Pančić. Tušeka je, kažu, na tu funkciju postavio Račan, koji želi kontrolirati SDP u Podunavlju. Sukoba ima i u SDP-ovim organizacijama u Osječkoj-baranjskoj i Požeško-slavonskoj županiji, dok se u Brodsko-posavskoj svi bore protiv svih. Iz SDP-ovih organizacija u Sisku, Vinkovcima, Dalmaciji i Slavonskom Brodu izišao je nedavno niz istaknutih članova, što dodatno narušava ugled stranke.
Na nedavnoj sjednici Glavnog odbora SDP-a Račan je šokirao socijaldemokrate najavom da je SDP spreman povući se u opoziciju: “SDP će, iako je svjestan da zbog toga može izgubiti izbore i vlast, ustrajati na teškim reformskim zahvatima. Dio koalicijskih partnera nas ne podržava, otpori promjenama su golemi, a dio birača ne razumije da za Hrvatsku nema drugog rješenja. Stoga će možda glasovati za druge stranke, no mi nemamo pravo odustati: moramo dovršiti neizbježne promjene u radnom zakonodavstvu, obrazovanju, pravosuđu i poljoprivredi. Izvucimo pouke iz onoga što se dogodilo mađarskim socijaldemokratima. Zbog dubokih reformi i rezanja socijalnih i radnih prava građani su im na pretprošlim izborima okrenuli leđa. No brzo su se uvjerili da socijaldemokrati nisu imali drugog izbora pa su ih ovih dana vratili na vlast.”
Poslije Račanova istupa nije bilo veće rasprave: postalo je pravilo da na sastancima SDP-a predsjednik stranke govori dugo, a poslije toga obično se raspravlja samo o tehničkim pitanjima. No izostanak polemičkih tonova nije znak suglasja. Poslije Račanova govora na Glavnom odboru više vodećih članova SDP-a požalilo se za Nacional na pogrešnost njegove dijagnoze da će SDP izgubiti vlast zbog ustrajavanja na reformama: “Račan unaprijed traži opravdanje za poraz. Ali nećemo izgubiti zbog reformi nego stoga što smo prekasno ušli u promjene i što nismo bili odlučni i dosljedni u raščišćavanju HDZ-ova negativnog naslijeđa.”
Zasad u SDP-u egzistiraju dvije artikulirane frakcije: prvoj je na čelu Račan, a drugoj Bandić. Postoji i šutljiva većina, ali i nekoliko skupina socijaldemokrata koje nisu organizirane, ali njihove simpatizere povezuje bliskost političkih i ideoloških opredjeljenja, a ne slažu se ni s Račanovom ni s Bandićevom frakcijom. Račan je čvrsto vezao uz sebe članove stranke koji su nakon osvajanja vlasti dobili funkcije na državnoj i lokalnim razinama te u gospodarstvu, ukupno više stotina ljudi. Među njima su članovi vlade, veći broj saborskih zastupnika, dužnosnici u državnoj upravi i gospodarstvu te novi stranački prvaci. Čvrsta su jezgra Račanove grupacije ministri i članovi Predsjedništva SDP-a Mato Crkvenac, Tonino Picula, Šime Lučin, Ingrid Antičević-Marinović, Željka Antunović, tajnik stranke Igor Dragovan, predsjednica Glavnog odbora Gordana Sobol. Nitko od njih nikad se ne bi našao na sadašnjim funkcijama da nije bilo Račana pa ga bespogovorno slijede. U Predsjedništvu SDP-a Račan ne kontrolira sasvim samo Linića i Pančića, a dodjelom visokih funkcija pacificirao je stranačke oponente poput ministra kulture Antuna Vujića.
Premda su mnogi Račanovi sljedbenici bili žestoki kritičari HDZ-a, sada podržavaju njegovu meku tranziciju i obziran odnos spram bivše nomenklature. Svi su se priklonili Račanovoj politici izbjegavanja radikalnih društvenih i gospodarskih reformi, uvjereni da će se tako izbjeći duboki društveni konflikti. No upravo je takva politika razlog nezadovoljstva u dijelu stranke: zbog takve političke orijentacije, tvrde Račanovi protivnici, SDP je izgubio socijaldemokratski identitet, više nije stranka ljevice nego centra. Pozivaju se na stranačku bazu koja je, za razliku od HSLS-a, HSS-a pa i HNS-a, čije su stranačke baze desnije od vodstava, ljevija od lidera SDP-a. Račan se ne obazire na takva upozorenja: njegov je strateški cilj preobraziti SDP u stranku centra.
Na čelu zagrebačke frakcije Bandić je s nekoliko desetaka sebi lojalnih esdepeovaca godinama pomno gradio vlastitu stranačku infrastrukturu, pa je, postavši gradonačelnik, iz vodstva gradske organizacije uklonio nedovoljno lojalne dužnosnike, a potom je pod svoju izravnu kontrolu doveo svih 220 stranačkih ogranaka u Zagrebu u kojima djeluje oko 3500 aktivista. Zbog toga je na Konvenciji SDP-a trebao imati najmoćniju glasačku mašineriju od 150 izaslanika i s 10 posto glasova izravno utjecati na sve odluke, pa i kadrovske. Uz Bandića u toj je frakciji najznačajniji potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac, glavni ideolog. Još donedavno smatralo se da toj frakciji pripadaju i saborski zastupnici Slavko Kojić i Nenad Stazić, bivši zastupnik Županijskog doma Ratko Maričić i još nekoliko desetak manje poznatih gradskih dužnosnika SDP-a. No nakon Bandićeve smjene uz njega je od poznatijih političara ostao samo Tomac, a frakcija se osipa. Kolege iz SDP-a preostale Bandićeve sljedbenike svrstavaju u stranačku desnicu.
Dio saborskih zastupnika SDP-a, nezadovoljni odnosom Vlade prema Saboru, ali i vlastitom marginalizacijom, okupljen je oko potpredsjednika Sabora i SDP-a Mate Arlovića. On ne dopušta Vladi da se nametne Saboru, a u tome ga podupiru svi zastupnici, bez obzira na stranačku pripadnost. Arlović tvrdi da sporovi između njega i Račana nastaju jer Vlada zna što hoće. Arlović je marljiv, poman i stručan čitač svih Vladinih prijedloga zakona koje, čim nađe pogrešku, a njih je mnogo, vraća na doradu. No zato nisu krivi ministri, kaže Arlović, nego ljudi koji su ostali u vlasti, a nisu lojalni ili dovoljno stručni pa pripremaju nekvalitetne prijedloge zakona. On smatra da je problem i u tomu što vladajuća koalicija imaju apsolutno većinu u Saboru pa mu Vlada šalje nedovoljno razrađene prijedloge, uvjerena da će proći automatski. Arlović je odlučno odbacio sumnje da opstruira rad Vlade i premijera Račana. U razgovoru za Nacional čak je rekao da postoji društveno usmjerena diskriminacija kojoj je cilj omalovažiti sve dobro što je učinila ova vlast: “Svim silama nastoje dokazati da je ova vlast nesposobna jer žele po svaku cijenu spriječiti da Vlada uspije. To bi značilo da su reformirani komunisti uspjeli i opravdali povjerenje koje su im građani dali na izborima, a to njima ne odgovara.”
Ako se Arloviću može povjerovati da su njegovi sporovi s Račanom isključivo tehničke i stručne naravi, postavlja se pitanje zašto je, kako tvrde neki njegovi kolege, stvorio snažan slavonski lobi unutar stranke. Mnogi tvrde da je nezadovoljan stanjem u SDP-u te da preko lobija želi ojačati svoj položaj u vodstvu bude li neočekivanih zapleta.
Saborski zastupnik iz Šibenika Ivan Ninić najglasniji je predstavnik socijaldemokrata koji Račanu predbacuju “popustljivu i nagodbenjačku politiku”. Ninić je na više sjednica Glavnog odbora oštro kritizirao ministra unutarnjih poslova Šimu Lučina i ministricu pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović jer se nisu oslobodili HDZ-ovih kadrova. Smatra da su stoga ta dva ministarstva neučinkovita, oni su odgovorni što nije bilo revizije pretvorbe i niti je procesuiran hadezeovski kriminal. Ninić stalno upozorava da je zapostavljen i rad u stranci, da se ne vodi dovoljno računa o interesima prirodnih saveznika, radnika i umirovljenika, da će birači okrenuti leđa SDP-u jer je izgubio socijaldemokratski pečat, a neće mu oprostiti ni to što se nije obračunao s negativnim nasljeđem HDZ-a, Tuđmana i Pašalića. Glasači su, veli Ninić, ljuti na SDP jer su mu dali vlast, a stranka nije bila sposobna tu vlast preuzeti. Po njegovu mišljenju većina građana je apatična, ali još nije spremna glasovati protiv SDP-a ni podržati HDZ. Zbog toga apstinencije birača biti velika, a SDP će izvući najdeblji kraj. Neka su Ninićeva stajališta podržali i Marin Jurjević, Zlatko Šešelj, Zoran Šimunović, Milanka Opačić, stranački ljevičare koji su, za Račana i njegove, jednako neprihvatljivi kao i stranački desničari.
Za razliku od stranačkih ljevičara, koji smatraju da SDP treba biti predstavnik i zaštitnik radničkih interesa, saborski zastupnik Pavle Kalinić, direktor REGOS-a Dragan Kovačević i ministar branitelja Ivica Pančić zalažu se da SDP postane predvodnikom obrazovane i europski orijentirane građanske klase u nastajanju. Njihova je ideja da SDP bude stranka građanske ljevice. Prigovaraju vodstvu stranke što se nije energičnije obračunalo s naslijeđenim HDZ-ovim kriminalom i što je teret izlaska iz krize prebacilo na radno aktivno stanovništvo i socijalno ugrožene slojeve. Na jednoj od sjednica Predsjedništva SDP-a Tomac je napao Pančića jer je kritizirao Ministarstvo obrane, optužujući ga da izbjegava raščistiti s kriminalom i malverzacijama. Tomac je upozorio da bi takvo ponašanje odvelo zemlju u građanski rat. Ta grupacija nije zadovoljna ni time što je u SDP-u, po njihovoj procjeni, ostalo previše nekadašnjih članova SK, što je SDP ostao kadrovska stranka.
U SDP-u je nastao i generacijski jaz. Već godinama nije se pojavilo ni jedno novo ime, nema mlađih afirmiranih političara, a od pobjede na izborima, pune dvije godine, SDP-u nije pristupio ni jedan poznati intelektualac, ni jedno respektabilno ime iz gospodarstva, kulture, znanosti ili sporta. Organizacije na terenu nezadovoljne su komunikacijom s vodstvom SDP-a, koje je, zbog obveza na državnim funkcijama, posve zapostavilo rad u stranci. Račan je, vele, operativne poslove prepustio osobama bez autoriteta, kao što su Gordana Sobol i Igor Dragovan, što umrtvljuje život stranke. A stranački vrh srastao je s državnim vodstvom pa se svi promašaji vladajuće koalicije automatski pripisuju SDP-u.
Premda je članstvo izrazito nezadovoljno stanjem u stranci i padom njene popularnosti, još nitko ne dovodi u pitanje Račanovu lidersku poziciju. Njegove zasluge za preživljavanje u teškim vremenima, to što je sačuvao socijaldemokratsku ideju i s SDP-om osvojio vlast još smatraju vrlinama koje nadmašuju slabosti. Pacificiravši Bandića, Račan je kudikamo mirniji jer više nema pravog suparnika u stranci. A slabašne i neartikulirane frakcije samo povećavaju njegovu moć: Račan jedini arbitrira u njihovim sukobima.
Ma koliko duboki, rascjepi u SDP-u neće ugroziti stranku do izbora: Bandićeva se frakcija osipa i marginalizira, a ostale struje povezivat će interes da sačuvaju sadašnje sinekure. Ako pak SDP ne zadrži vlast i ne osvoji približno isti broj glasova kao na izborima 2000., što je već sada izvjesno, sigurno će se postaviti pitanje odgovornosti Račana i njegovih suradnika: u takvim situacijama u demokratskim strankama vodstva podnose ostavku. To će biti i trenutak istine za nove generacije socijaldemokrata: mogu li oni, bez karizmatskog vođe, preuzeti sudbinu SDP-a u svoje ruke kako bi mu udahnuli nove europske ideje.

Vezane vijesti

Bandićevi milijuni za stadion ipak Dinamu

Bandićevi milijuni za stadion ipak Dinamu

Već ovog ljeta, unatoč manjku u proračunu, Milan Bandić je odlučio uložiti dodatnih 30 milijuna u sjevernu tribinu stadiona Maksimir. Time će gradsko… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika