U ponedjeljak, 13. svibnja ujutro, iz Jasenovca su u samo središte Zagreba, u Hrvatski veterinarski institut, bez ikakve zaštite, u običnom plastičnom lavoru, dovezene životinje uginule od bedrenice ili antraksa. Iako su odmah otkrili da je posrijedi antraks, stručnjaci Hrvatskog veterinarskog instituta tri dana to nisu nikomu javili, pa ni vlasnicima uginulih životinja, nego su ih pustili da se sami bave strvinama životinja uginulih od antraksa, i tako možda zaraze sebe i susjedstvo. Čak i danas, kad je stanovnicima Jasenovca, u kojem je od bedrenice uginulo više od 20 ovaca koje su pasle na lokalnim livadama, jasno da je u pitanju crni prišt, kako glasi pučki naziv za tu bolest, nikakve posebne mjere nisu poduzete kako bi se područje izoliralo, a stanovništvo zaštitilo – nisu cijepljene ni životinje ni ljudi, nije uvedena karantena, nije provjereno jesu li možda druge životinje zaražena niti jesu li i drugi ljudi dolazili u kontakt sa zaraženim životinjama. Cijepljena je samo obitelj Kukić, vlasnici uginulih životinja.

Bob Stevens, 63-godišnji britanski novinar koji je na Floridi radio za jednu američku novinsku kuću, prvi je čovjek koji je umro od antraksa nakon 1976. Stevens je umro početkom listopada 2001., i isprva njegova smrt nije naišla na neki veći medijski odjek. Međutim, tjedan dana poslije umro je još jedan zaposlenik iste medijske kompanije, a istraga je pokazala da se antraks proširio iz poštanskog odjela. U Americi se panika nastala nakon napada na New York i Washington još više pojačala, tim više što je istraga pokazala da je antraks stigao iz pisama poslanih vodećim medijima te državnim institucijama. Sljedećih mjeseci desetak osoba, uglavnom radnika poštanskih odjela, je umrlo, a Amerika je iscrpila svoje zalihe antibiotika Cipro, koji je davan svima koji su mogli doći u dodir sa sporama. Analiza je pokazala da su spore u pismima bile vrhunske kvalitete kakva se mogla postići samo u vodećim laboratorijima. Također, iako su popratna pisma upućivala na islamske fundamentaliste kao moguće počinitelje, grafološka analiza pokazala je da je počinitelj znanstvenik, bijelac srednjih godina frustriran državnim sustavom. Međutim, osam mjeseci nakon napada antraksom, počinitelj još nije pronađen.Vijest da je otkriven antraks i da životinje ugibaju te da su u opasnosti i ljudi, u nadležnim se institucijama još uvijek tretira kao stroga tajna. A da bi uopće doznali što je razlog uginuća stoke, Kukići su morali sami secirati strvine, izvaditi iznutrice i prevesti ih do Zagreba, i sve su to učinili bez ikakve, makar i najosnovnije zaštite. Na Veterinarskom institutu otkrili su da se radi o antraksu, bolesti čije su spore zadnjih mjeseci, od početka terorističkih napada na Ameriku, poznate i kao jedno od najopasnijih i najsmrtonosnijih bioloških oružja, ali tu vijest nisu htjeli javno obznaniti. No poseban kuriozitet antraksa u Jasenovcu jest i to što je otkriven samo stotinjak metara od njiva na kojima je uzgajana tzv. zdrava hrana, a biljke bi mogle biti značajni prijenosnici tih smrtonosnih spora. No kolika je opasnost za milijunski Zagreb i njegove stanovnike, koliko je ljudi jelo meso zaraženih životinja ili tzv. zdravu hranu, te koliko je ljudi uopće bilo u kontaktu sa zaraženim životinjama – pitanja su na koja zasad nema odgovora.

Kad su mu počele ugibati ovce, Gojko Kukić pozvao je lokalnog veterinara koji nije znao što je tomu razlog, a nije to znala ni Marica Cikojević, veterinarska inspektorica iz Novske. Kukiću su predložili da iznutrice uginulih životinja odnese na ispitivanje u Hrvatski veterinarski institut u Zagrebu. On ih je poslušao i uz pomoć sinova Rajka i Branislava razrezao uginule životinje, izvadio im iznutrice, stavio ih u plastični lavor, sve to unijeli su u automobil i pošli u Zagreb. Antraksom zaražene iznutrice, na visokim svibanjskim temperaturama, tako su u najobičnijem kuhinjskom lavoru dovezene u središte Zagreba, u Veterinarski institut.

Razloge ugibanja ovaca i koza u Veterinarskom su institutu, kako Nacional doznaje, utvrdili još prošlog ponedjeljka, istoga dana kad su im dovezene iznutrice. Kukićima to danima nije javljeno. Da stoka umire od antraksa, Kukićima je priopćio dr. Branko Šoštarić, i to tek 16. svibnja ujutro, devet dana nakon uginuća prve ovce i tri dana nakon što je u Veterinarskom institutu otkriven antraks, a možda im ni tada ne bi rekao da se oni nisu svakodnevno raspitivali. No javnost do danas nije upozorena da je u Hrvatskoj otkriven antraks, a nisu poduzete ni bilo kakve mjere opreza. Istina, svi članovi obitelji Kukić pregledani su i cijepljeni protiv antraksa, ali osim njih nitko drugi u Jasenovcu i okolici nije dobio nikakav lijek ili cjepivo. Iako su sve ovce i koze u njihovu toru cijepljene, a veterinar dolazi svako jutro s novim dozama cjepiva, ostale životinje u Jasenovcu zasad nisu podvrgnute nikakvom tretmanu, čak ni provjeri jesu li možda i one zaražene.

Osim tih dvadeset ovaca i koza, u Lonjskom polju nedavno je uginulo i šest konja, no službeno je objašnjeno da su njihovu smrt prouzročili pesticidi, iako je njihova upotreba u Lonjskom polju zabranjena pa se čak ne zaprašuje ni protiv komaraca. Kako kaže naš izvor, spore antraksa mogu godinama živjeti u tlu i aktivirati se tek kad uđu u organizam, što se očito dogodilo Kukićevim ovcama i kozama, a možda i konjima. Jer prije više od 30 godina na jasenovačkom je području zabilježen antraks, a nije poznato jesu li tada sve uginule životinje spaljene ili su neke od njih, kako je to običaj na selu, zakopane na lokalno mrcinište (mjesto gdje zakopavaju mrtvu stoku). Nema nikakvih pisanih tragova o tome da je itko od stanovnika bio zaražen, što ne znači da nije, jer nema ni pisanih tragova o brojnim slučajevima antraksa koji se redovito ponavljaju u Hrvatskoj, ali rijetki znaju kada i gdje.

Iako su zaražene ovce stacionirane samo petstotinjak metara od središta Jasenovca i tamošnjeg spomenika, nadležne službe nisu smatrale potrebnim da cijelo područje stave pod karantenu, bar dok se ne utvrdi otkud antraks i prijeti li on i drugim stanovnicima, posjetiteljima i živini. Za razliku od Veterinarskog instituta, Kukići ne kriju što se dogodilo, jer smatraju da je bolje reći istinu, da ljudi znaju što se zbiva kako bi se pripremili ako se sličan događaj ponovi, umjesto da se prave kako se ništa ne događa, što je očito taktika nadležnih službi. Pogotovo je nejasno ponašanje veterinarske inspekcije kad se uzme u obzir da je lani na zemljištu pokraj uginulih ovaca uzgajana i tzv. zdrava hrana. Prema onome što pričaju Kukići, prošla je godina bila ujedno i posljednja da je područje zaraze antraksom imalo poseban tretman zbog čestih pojava trihineloze, ali od ove godine Ministarstvo poljoprivrede ukinulo je specijalni tretman.

Kukići su ovce kupili prije nekoliko godina i uzgajali ih za prodaju. Bile su to vrhunske ovce, a najbolji kupci su vlasnici okolnih restorana koji na svom jelovniku nude janjetinu, ali i lokalno je stanovništvo kupovalo janjce za klanje prigodom raznih svečanosti. No kako kaže jedan od braće Kukić, stručnjaci Veterinarskog instituta objasnili su im da pečeno meso životinja zaraženih antraksom nije opasno, odnosno da se pečenjem ili kuhanjem spore antraksa potpuno uništavaju i da zaraza u tom slučaju ne prijeti.

No Kukići do danas nisu dobili nikakvo službeno priopćenje o bolesti, a ni samo područje Jasenovca nije zaštićeno niti je provedena ikakva akcija otkrivanja izvora zaraze i njegova uništenja. Dok su u Institutu šutjeli o razlozima pomora ovaca, lokalna veterinarska inspekcija, sudeći prema naredbama koje su davane, vjerojatno nije znala o kojoj se bolesti radi, a ako i jest, nije znala kako treba postupati. Gojku Kukiću najprije je naređeno da umrle ovce i koze zakopa u zemlju, što se u slučaju antraksa ne preporučuje. Smrtonosne spore mogu godinama preživjeti u tlu i kad ponovno uđu u organizam, obično putem hrane, one se aktiviraju, ožive. Pretpostavlja se da se upravo to dogodilo u Jasenovcu. Tu je antraks zadnji put otkriven prije 30 godina, ali je očito da nije dovoljno dobro suzbijen i sada se vratio.

Drugi razlog zašto se strvine životinja uginulih od antraksa ne zakopavaju u tlo jesu podzemne vode, koje bi spore te bolesti mogle odnijeti kilometrima daleko. Kako se Jasenovac nalazi na rubu Lonjskog polja, močvarnog kraja, prirodnog rezervata, a i rijeka Sava protječe pokraj njega, podzemnih voda je mnogo i zakopavanje strvina nikako ne smije biti način njihova odlaganja. Spaljivanje je jedino rješenje. Zato se i dogodilo da je samo dva dana nakon što ih je zakopao, po narebi veterinarske inspektorice Kukić morao otkopati sada već poluraspadnute strvine, ali inspektorica mu nije rekla ni zašto to mora učiniti ni kako da to učini. Kukić je lopatama otkopao mrtve ovce, no ustanovio je da su u međuvremenu nadošle podzemne vode i da mu neće biti jednostavno izvaditi ih. Kojim su se smjerovima spore antraksa u međuvremenu raširile, sada je nemoguće otkriti.

Kada je lani cijeli svijet zahvatila panika zbog plućnog antraksa, koji je najteži oblik te bolesti, a čije su spore u pismima slane diljem Amerike, hrvatski su stručnjaci i čelnici nadležnih službi – od veterinarskih inspekcija do Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo – uvjeravali kako nema razloga za strah ni paniku: Hrvatska nije potencijalna meta terorista koji bi upotrijebili biološko oružje (za što je antraks vrlo pogodan), a da cjepiva ima dovoljno, odnosno da ga se u vrlo kratkom vremenu može nabaviti da zadovolji sve hrvatske potrebe. Prema informacijama koje su stigle do Nacionala, u Hrvatskom veterinarskom institutu još su prošlog ponedjeljka, 13. svibnja, znali da se radi o antraksu, a Kukićima je to javljeno tri dana poslije, tek 16. svibnja. Ako im nije prijetila opasnost od crijevnog antraksa, koji se dobiva jedenjem nedovoljno kuhanog ili pečenog mesa zaraženih životinja, sigurno je da su se našli u opasnosti da dobiju kožni, koji ulazi kroz ranu ili ogrebotinu na koži. Uostalom, ni samo cijepljenje protiv antraksa nije jednostavno: potrebne su tri injekcije koje se daju u razmaku od dva tjedna, zatim još tri nakon 6, 12 i 18 mjeseci, nakon toga daje se jedna injekcija godišnje. A cijepiti bi se trebali svi koji su mogli doći u dodir sa zaraženim životinjama.

Niti se Veterinarski institut do danas oglasio, niti je ikakvo priopćenje stiglo iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, niti iz ministarstava zdravstva i poljoprivrede. Iako se radi o mogućnosti oboljenja od antraksa, istina – njegova najblažeg oblika, začuđuje da ni jedna od nadležnih službi nije ništa poduzela da spriječi eventualno širenje bolesti. Ne zna se boluje li još čija stoka, kakve je kvalitete mlijeko što ga mljekare odvoze od seljaka, niti što se prodaje po hrvatskim mesnicama. Izvor koji je htio ostati anoniman Nacionalu je potvrdio da antraks nije tako rijetka pojava u Hrvatskoj, ali da se u većini slučajeva, kad ga otkriju, prešućuje pa se ne zna što je poduzeto da se unište izvori te bolesti. Očito, to se pokušalo i sada, jer kako drukčije objasniti šutnju Hrvatskog veterinarskog instituta, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zdravstva, pa čak i sanitarnih inspekcija, koji su svi jednako nadležni i odgovorni.

Antraks se relativno često javlja kod stoke u Sjevernoj Americi, Istočnoj i Južnoj Europi, na Bliskom Istoku i u nekim drugim područjima svijeta, a očituje se iznenadnom smrću stoke. Kod krava i ovaca bolest se manifestira iznenadnom smrću od šoka, praćenom krvarenjem iz anusa i usta, a glavni se dio bolesti odigra u sat ili dva. Uzročnik Bacillus antrachis najčešće egzistira među divljim životinjama i povremeno se prenese na stoku. Ne prenosi se sa žive životinje, nego isključivo sporama koje ostaju na i u tlu, za tjelesnim tekućinama i raspadnutom lešinom.

Otvaranje lešina radi autopsije je zabranjeno. Veterinari i ostalo osoblje moraju nositi zaštitnu opremu, uključujući i visokokvalitetne respiratore, za cijelo vrijeme bavljenja lešinama, kontaminiranim tlom ili za samog boravljenja na području uginuća životinja.