Objavljeno u Nacionalu br. 341, 2002-05-29

Autor: Robert Bajruši

Nacional otkriva

Osim Srba od 1991. u Hrvatskoj drastično je smanjen i broj Bošnjaka

Rezultati popisa stanovništva mogli bi poslužiti kao ključni argument optužbe Haaškog suda za etničko čišćenje u Hrvatskoj: dodatni dokaz su transkripti izjava Franje Tuđmana i najvažnijih HDZ-ovih političara da su podržavali politiku etničkog čišćenja

Rezultati popisa su nevjerodostojni i u Hrvatskoj ima 250-300 tisuća Srba, smatra Milorad PupovacRezultati popisa su nevjerodostojni i u Hrvatskoj ima 250-300 tisuća Srba, smatra Milorad PupovacPremda je u javnosti objavljen samo neslužbeni podatak o znatnom smanjenju srpske populacije u Hrvatskoj, koja sada čini tek četiri posto ukupnog stanovništva, Nacional je od visoko pozicioniranih dužnosnika vladajuće koalicije dobio podatke koji pokazuju da je znatno manje pripadnika skoro svih ostalih etničkih zajednica u državi. Prema riječima tih dužnosnika u odnosu na 1991. mnogo je manje druge manjine po brojnosti – Bošnjaka, kako se opredijelilo tek nešto iznad 20.000 hrvatskih građana, dok je njih 19.000 odabralo alternativu izjašnjavajući se Hrvatima muslimanske vjeroispovijesti. Ako je ovaj podatak točan, to znači da je i druga po brojnosti nacionalna manjina u Hrvatskoj doslovce prepolovljena u proteklom desetljeću, jer se početkom devedesetih skoro 44.000 stanovnika izjasnilo Muslimanima (bošnjačka nacionalnost tada još nije službeno postojala), dok je prošle godine Bošnjaka bilo upola manje. Isto tako opao je broj Mađara, Slovenaca, pa čak i Talijana, dakle gotovo svih manjina, zbog čega ne iznenađuju prošlotjedni učestali kontakti manjinskih predstavnika s dužnosnicima međunarodne zajednice stacioniranima u Zagrebu.

Koliko god su reakcije predstavnika manjina na rezultate popisa sadržavale tvrdnje kako je riječ o egzodusu njihovih sunarodnjaka iz Hrvatske, brojčani pokazatelji to demantiraju. U Hrvatskoj živi samo 130.000 stanovnika manje nego ih je bilo 1991., što znači da je mnogo građana koji su se nekada izjašnjavali kao pripadnici ostalih etničkih skupina na prošlogodišnjem popisu navelo da su Hrvati. “Nemam ništa protiv dobrovoljne asimilacije, ali znam brojne slučajeve kada su popisivači utjecali na građane da se ne izjašnjavaju kao Srbi”, upozorio je u razgovoru za Nacional Milorad Pupovac.

Rezultati popisa neugodno su iznenadili čak i mnoge članove vladajuće koalicije. Drastično smanjenje broja Srba sa 580.000 na približno 180.000, smatraju pojedini članovi Vlade, moglo bi poslužiti kao dodatni argument međunarodnim krugovima u tezi da je Hrvatska provela etničko čišćenje srpskog stanovništva.

Nemojmo zaboraviti kako je u optužnici glavne tužiteljice Haaškog tribunala Carle Del Ponte protiv generala Ante Gotovine, smatra Nacionalov sugovornik, eksplicitno navedeno kako je Gotovina kao “jedan od zapovjednika ‘Oluje’ u dogovoru s drugima, uključujući predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana, planirao i poticao etničko čišćenje i progon srpskog stanovništva u Krajini”, ali i da je “kumulativni učinak tih protupravnih radnji bila deportacija i iseljenje 150.000-200.000 krajinskih Srba u BiH i Srbiju”. U takvim okolnostima konačni rezultati popisa stanovništva su argument Haaškom sudu prilikom sastavljanja optužnica protiv Ademija i Gotovine, a od jeseni vjerojatno još nekoliko visokih časnika HV-a i MUP-a. Jer broj Srba se nije smanjio za “samo” 150-200 tisuća kako se navodi u optužnici Carle Del Ponte, nego dvostruko više, odnosno 400.000, što je dovoljan argument svima koji smatraju da je tijekom Domovinskog rata i hrvatska strana na etničko čišćenje, koje je inicijalno zamišljeno kao način realizacije ideje Velike Srbije, odgovorila identičnom politikom.

Visoki državni dužnosnici smatraju kako međunarodna zajednica i Haaški sud imaju pismene dokaze o nekoliko slučajeva kada su najvažniji HDZ-ovi političari podržavali politiku etničkog čišćenja. Ti dokumenti vjerojatno će biti temelji optužnica koje Haag planira podići protiv nekolicine časnika koje se sumnjiči za ratne zločine. Među najvažnijim dokazima je nastup bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je eksplicitno govorio o potrebi smanjenja broja Srba na “prihvatljivu” razinu. U diplomatskim krugovima se i danas pamti Tuđmanov govor od 16. prosinca 1998. prilikom otvaranja Vojnog učilišta “Ban Jelačić”, kada je zapovjednicima oružanih snaga objasnio da “u Hrvatskoj više nikada neće biti 12 posto Srba ili devet posto Jugoslavena. Kada Srba bude tri ili pet posto, to više neće predstavljati opasnost za Hrvatsku”. Takva ocjena državnog poglavara izazvala je konsternaciju u međunarodnoj zajednici i, da Tuđmana nije shrvala bolest, bila bi jedan od temeljnih dokumenata haaške optužnice što se pripremala protiv njega.

U Haagu posjeduju i transkript sa sjednice VONS-a održane ubrzo nakon završetka “Oluje”, negdje krajem kolovoza 1995. Tema skupa tadašnjeg državnog vodstva bila je etnička razmjena stanovništva između Srbije i Hrvatske, na kojoj je Tuđman konspirativno izjavio kako treba smanjiti broj hrvatskih Srba, “među nama rečeno, ponudi zamjena s Hrvatima u Vojvodini i Srbiji”. Podržali su ga skoro svi nazočni, od Ivića Pašalića: “Sa Srbima ćemo se lakše nositi kad budu razasuti nego kad su koncentrirani”, Smiljka Sokola: “Treba ići na razmjenu stanovništva”, Ivana Milasa: “Ja sam za to da se razmjena stanovništva Srbima otvoreno ponudi”, do Jure Radića: “Stvorit ćemo strategiju kako u napuštene objekte, uz privremena rješenja, koja će s vremenom postati trajna, dovoditi naše ljude iz BiH.”

Šest godina nakon sastanka VONS-a, u kolovozu 2001. saborski zastupnik Zdravko Tomac uputio je Carli Del Ponte pismo čija je glavna teza kako je neprihvatljivo optuživati hrvatske vlasti za etničko čišćenje. U Tomčevu pismu, koje je ovih dana prva u Hrvatskoj dobila Nacionalova redakcija, upozorava se glavna tužiteljica Međunarodnog tribunala za ratne zločine kako je optužba o prisilnom iseljavanju Srba optužnica protiv vojnog i političkog vodstva Hrvatske. Tomac tvrdi da je Slobodan Milošević poslao u Knin generala Mrkšića isključivo kako bi pripremio masovno iseljavanje Srba.

“Već prvog dana ‘Oluje’, 4. kolovoza, političko i vojno vodstvo tzv. Krajine donosi odluku da se odmah provede već ranije u Beogradu smišljeno i planirano iseljenje Srba. Tako su i Srbi postali žrtve velikosrpske politike etničkog čišćenja i pokušaja stvaranja etnički čistih država. Dakle, nije deportacija 200 tisuća Srba smišljeno i planirano djelovanje Hrvatske vojske. Tako organizirani odlazak velikosrbi su pokušali iskoristiti kako bi ponovno napravili gigantsku prijevaru, kako bi se prikazali kao žrtve hrvatske agresije kako bi ponovno optužili Hrvate za genocid. Nažalost, neke kvalifikacije iz optužnice Tužiteljstva u kojem se Hrvatska optužuje za deportaciju 200 tisuća Srba pokazuje da su u tome djelomično i uspjeli”, riječi su kojima Tomac zaključuje svoje pismo.

Premda se službeni rezultati popisa stanovništva neće znati prije 15. lipnja, Nacionalova je redakcija od nekoliko članova nevladinih organizacija dobila podatke o regionalnoj zastupljenosti Srba u Hrvatskoj. Rezultati njihovih terenskih istraživanja pokazuju kako je trenutačno najveća koncentracija Srba u reintegriranom dijelu Podunavlja, gdje ih živi oko 60.000. U svim drugim dijelovima Hrvatske njihov je broj drastično smanjen u odnosu na 1991. tako da prema istraživanju aktivista Srpskog demokratskog foruma u Kninu i okolici trenutačno ima 19.000 građana srpske nacionalnosti, Vojniću i Glini po 4000, Gvozdu i Plaškom 3000, a Krnjaku oko 2500. Riječ je o nekoliko desetina tisuća povratnika, a njima bi se moglo pridružiti još otprilike 17.000 Srba posljednjih godina nastanjenih u Jugoslaviji koji su zatražili povratak imovine. Nitko od njih nije uvršten u popis jer dulje od jedne godine ne žive u Hrvatskoj. Tek ako se stvarno vrate u nekadašnja boravišta, bit će uvršteni u službene statističke podatke.

“Sadašnji način popisivanja stanovništva koji se temelji na koncepciji prisutnog stanovništva Hrvatska je preuzela jer je to zahtijevala Europska unija, i on nije usporediv s popisom iz 1991. provedenim po konceptu stalnog stanovništva”, smatra zagrebačka demografkinja Alica Wertheimer-Baletić. Ovom metodom svatko tko dulje od godinu dana nije u Hrvatskoj ne ulazi u popis, tako da je iz njega ispalo i 285.000 osoba koje privremeno rade u inozemstvu. Ali treba znati da rat uvijek mijenja etničku sliku stanovništva, objašnjava Alica Wertheimer-Baletić i iznosi primjer Nijemaca koji su 1910. činili jednu trećinu stanovništva istočne Slavonije, dok ih je na prvom poratnom popisu organiziranom 1948. ostalo samo 0,3 posto.

Rezultati popisa su nevjerodostojni i u Hrvatskoj ima 250-300 tisuća Srba, smatra Milorad Pupovac. Razloge Pupovčeve ljutnje treba tražiti u činjenici što je prema važećim dokumentima koji reguliraju položaj Srba u Hrvatskoj – Erdutskim sporazumom i Pismom namjere – opseg prava Srba povezan s njihovom brojnošću. Spomenuti sporazumi srpskim građanima jamče pravo na povratak, kulturnu autonomiju te razmjernu zastupljenost u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Drugim riječima, potvrdi li se podatak o četiri posto Srba u Hrvatskoj i iznimno malom broju u svim regijama osim Podunavlja, gotovo je sigurno da će u samo nekoliko gradova i županija ubuduće njihovi predstavnici biti zastupljeni u organima vlasti.

Slična je situacija i u Saboru gdje su stranke vladajuće koalicije, ali i Demokratski centar već postigli neformalni konsenzus prema kojem će ubuduće u parlamentu sjediti 11 pripadnika manjina, od kojih samo trojica srpskih predstavnika. U takvim okolnostima njihovi glasovi neće imati skoro nikakav politički značaj, a još manje mogućnost utjecaja na političku situaciju u državi. Ohrabrenje domaćim političarima došlo je i iz redova strane diplomacije čiji su predstavnici najavili da se njihove zemlje neće miješati u pitanje broja manjinskih zastupnika u Saboru i organima mjesnih vlasti. Hrvatska mora ispuniti ono što je još Franjo Tuđman obećao 1996. prilikom primanja u Vijeće Europe, a to je donošenje ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Njegovo donošenje Račanov kabinet najavio je prije dvije godine, ali tek je nedavno izrađena konačna verzija o kojoj će saborski zastupnici raspravljati 17. lipnja. Budući da će dva dana prije i Državni statistički zavod obznaniti podatke o nacionalnom sastavu Hrvatske, srpsko pitanje bi već u lipnju moglo biti konačno riješeno u političkom životu Hrvatske.

Vezane vijesti

Karadžić: Svi smo mi samo sinovi i kćeri Republike Srpske

Karadžić: Svi smo mi samo sinovi i kćeri Republike Srpske

Ratni vođa pobunjenih Srba u Bosni i Hercegovini, Radovan Karadžić, je u intervjuu za novinsku agenciju Srnu napisao kako 'duboko žali što su sva tri… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika