Objavljeno u Nacionalu br. 797, 2011-02-22

Autor: Renato Baretić

Štetno stimuliranje kupovine stanova

Marina Matulović Dropulić izjavljuje da ne vjeruje u uspjeh Kosoričinih subvencioniranja stambenih kredita jer ‘treba graditi stanove za iznajmljivanje, a ne za prodaju’. Kako se toga sjetila tek nakon što je prestala biti ministrica graditeljstva!

Renato BaretićRenato Baretić“Jeste li ikad čuli za sljedeće podatke: - u Hrvatskoj je one legendarne 1971. živjelo samo 0,4 posto stanovnika manje nego 2004.; broj stanova u te se 33 godine povećao 57,2 posto; u jednoj stambenoj jedinici 1971. živjela su 3,63 stanara, a 2004. - 2,32. Iz toga proizlazi statistički izračun da danas svako kućanstvo koje ima stan u vlasništvu zapravo ima više od jednog i pol stana. Ponovimo: broj stanovnika Hrvatske 2004. jednak je onome iz 1971., stanova je 57 posto više, imamo prosječno jedan i pol stan po stanovlasničkoj familiji, ali i dalje se i gradi i kupuje više nego ikad prije, premda su cijene već više od nebodera.”


Ljigavo je, znam, citirati samog sebe, ali ponekad čovjeku baš dobro dođe, jer vidi da je davno bio prorok u svom selu, jer može ponekoga i podsjetiti na to, pa bude i neke kilave zadovoljštine u svemu skupa. Gornje podatke iznio sam osobno na povijesnoj promociji trilogije Jerka Rošina “Što mi bi?”, povijesnoj isključivo po tome što je autor troknjižja o odnosu čovjeka i prostora tada po prvi put javno usporedio svog prijatelja Ivu Sanadera (smještenog po sredini prvog reda publike) s Isusom Kristom i zamolio da se te riječi ne shvati krivo, ali... Bilo je još zanimljivih detalja te proljetne večeri 2007., u velikoj dvorani Društva arhitekata na Jelačić placu, ali o njima ću vam pričati i nasmijavati vas neki drugi put, kad se sretnemo i ako me podsjetite na ovo obećanje. Bitnije je od tih detalja to što su tada, uz premijera Sanadera i njegovu suprugu, u dvorani bili i ministrica Matulović-Dropulić i ministar Kalmeta, svi skupa praćeni osiguranjem koje je činilo barem 20 posto auditorija.

Ja sam se u tom društvu našao po izričitom nalogu uprave mojih tadašnjih novina, Slobodne Dalmacije, ujedno i izdavača sabranih Rošinovih kolumni. I bio sam u bitno goroj poziciji nego moj tadašnji većinski vlasnik i glavni urednik Slobodne: dok su njih dvojica cijelu promociju triju knjiga svojega kolumnista proveli u predvorju sa šankom, ne slušajući ništa, ja sam morao odrađivati zapovijeđeno. Ali, došao sam poprilično nadrkan zbog cijele situacije, a onda me i cijela situacija dodatno nadrkala, pa sam, umjesto o Rošinovim sasvim dobrim kolumnama, pričao o jednoj, tad još neobjavljenoj, studiji mojeg prijatelja Petra Filipića, doktora makroekonomije i bivšeg dekana splitskog Ekonomskog fakulteta. Oni podaci s početka izvučeni su baš iz te studije, započete davne 2004. zbog fascinantnog disekonomijskog paradoksa: u to doba i još nekoliko godina potom, naime, istovremeno su, potpuno nelogično, rasle sve tri varijable na tržištu stanova – i ponuda i potražnja i cijena. I zato se prijatelj Pero uhvatio te apsurdne debilane, za razliku od ostalih naših neznatiželjnih maakroekonomskih znanstvenika, koji se nisu usudili upustiti u slično istraživanje, valjda u strahu da ne bi znali doći do ikakva suvisla objašnjenja.

Riječ je, pokazalo je istraživanje, o pojavi koja nije ništa posebno specifična ili tipična ni za Hrvatsku, niti za tranziciju. Većina zemalja zapadnoga civilizacijskoga kruga prošla je, naime, kroz nešto slično našoj opsjednutosti vlasništvom nad nekretninom, a simptomatično je da se faze takve opsjednutosti gotovo u dan poklapaju s fazama stagnacije, recesije ili čak kolapsa nacionalnih gospodarstava tih zemalja. Razloge te prolazne opsjednutosti ekonomija ne zna uvjerljivo objasniti, ali može ponuditi jedan uvjerljiv, sasvim egzaktan podatak: najviše javnih stanova, onih koje država sama gradi, zato da bi ih iznajmljivala (ne prodavala!) svojim građanima imaju - Finska i Švicarska. I, jeste li možda čuli za kakve ozbiljnije ekonomske teškoće u tim zemljama zadnjih godina?

Filipićeva studija, i izravno i indirektno, govori sve najgore i o POS-u i o stanovima za znanstvene novake i o neoporezivanju prvog stana i o ovim sad budalastim subvencijama za stambene kredite. Stimuliranje kupovine stanova, osim što je drsko mazanje vrata ionako pretilim bankarskim i developerskim gusanima, predstavlja izravnu štetu za pokretljivost radne snage, za nacionalnu produktivnost i, posljedično, za gotovo svako opće dobro. Nitko normalan neće otići na isti posao iz Zadra u Osijek, ili obrnuto, pa čak ni za plaću koja je veća dvije-tri tisuće kuna, jer sav bi mu taj novac onda odlazio na plaćanje podstanarstva, dok bi mu “doma” em tekla rata kredita, em bi mu podstanari slabo skrbili o teško stečenom stanu pod hipotekom. A Finac može otići i u mrklu vukojebinu ako zna da ga tamo, osim bolje plaće, čeka i navlas jednak – ako ne veći! - stan s navlas jednakom – ako ne manjom! - državnom najamninom.

Kužite u čemu je stvar? Finac ima državu i vlast koje misle na njegovu zadovoljnu produktivnost i osjećaj slobode, jer su svjesne da će bez toga njihov građanin vrlo brzo početi misliti samo na vlastitu guzicu, a otud onda, logično, kreću sranja. Hrvat pak ima državu koja na njega misli samo vlastitom guzicom. Otud onda i sva sranja koja nam se događaju. Neki dan, gotovo pune četiri godine nakon što je uživo čula moj sažetak Filipićeve analize, Marina Matulović Dropulić izjavljuje kako ne vjeruje u uspjeh Kosoričinih subvencioniranja stambenih kredita jer, veli, “treba graditi stanove za iznajmljivanje, a ne za prodaju”. Dirljivo je, zar ne, kako se žena toga sjetila tek nakon što je prestala biti ministrica graditeljstva! Da je kojim nevjerojatnim slučajem dočekala i treći mandat na istom mjestu, čekali bismo i mi još pet godina da joj se ta misao, s oproštenjem, iz guzice popne u glavu. Mi, otkupljivači vlastitog stanarskog prava.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika