Zoran FerićU subotu predvečer , moji prijatelji, sredovječni ljudi blizu pedesete, upitali su svog sedamnaestogodišnjeg sina mogu li navečer izaći van. Kamo, odrezao je sin s razumljivom zabrinutošću. Mislili smo, rekla je njegova mama nesigurno , malo u kino, a poslije toga na piće. Dobro, rekao je sin, ali samo do dvanaest. Nemojte da brinem. Ne boj se, odgovorio mu je otac, nije nam prvi put da izlazimo. Sin ih je pogledao s ljubavlju, ali zabrinuto. Kako da se ne brinem. Vidiš kako je mama mladolika, a vani toliko pedofila. Samo ćemo u kino, a onda na piće, rekla je mama. Dobro, ali me poslije filma nazovi da čujem gdje ste. OK, možete ići, rekao je konačno. Hvala, rekla je majka, evo pusa.

A onda se sin opet sumnjičavo zagledao u majčine oči. I da se slučajno niste seksali s nepoznatima. Ne brini, nećemo, rekao je otac autoritativno. Znam da vam to ne mogu zabraniti, a i ako zabranim, napravit ćete, ali onda me barem poslušajte. Ništa bez kondoma. Nedavno ih je i papa dozvolio. Sine, što ti pada na pamet, nikad se ne bismo seksali s nepoznatima, a pogotovo ne bez kondoma. Ništa ja ne znam, rekao je sin sumnjičavo žmirkajući, ali ja sam najbolji dokaz da kondom niste koristili kako treba. Moram li vam opet ponavljati detalje o tome. Ne moraš sine, rekla je majka skrušeno i onda su otišli u svoju sobu da se obuku. Ovakav razgovor nije daleko od istine. Djeca naših vršnjaka iz šezdeset i neke debelo su konzervativnija od nas i ne libe se tu konzervativnost i pokazati. Kao da smo obrnuli uloge, a neke majke kažu da im stavovi i ponašanje vlastite djece ponekad izgledaju kao da su stigli iz povijesnoga ponora od tridesetak godina te da su mentalno vršnjaci naših roditelja, svojih baka i djedova.

Možemo se narugati konzervativnosti vlastite djece, ponekad to nesmiljeno i činimo, ali ona nam nedvojbeno pokazuje da smo vrsta čiji svijet polako nestaje. Nešto kao brontosaurusi poslije udara asteorida. A ono što djecu našega doba, kad zađu u osjetljive pubertetske godine najviše odgaja, vršnjaci i mediji, na neki paradoksalan način tjera ih u konzervativnost i kad su u pitanju seksualne slobode stečene seksualnom revolucijom šezdesetih. Svijet se temeljito promijenio i seks je postao opaka stvar. Ono što je za našu generaciju značilo slobodu i napredak, za današnje generacije znači opasnost i znak za uzbunu. Jedan od snažnih uzroka toga je svakako jezivi slučaj belgijskih pedofila i ubojstava šest djevojčica. Upravo je taj slučaj pokrenuo širok interes za problem pedofilije, pogotovo pedofilije u novim medijima, da bi se sasvim opravdan strah i briga za djecu, na kraju pretvorio u opću histeriju koja graniči s apsurdom. Dok se šverc indijskim ili nepalskim djevojčicama i dalje neometano odvija, po evropskim galerijama policija plijeni fotografske aktove djece, priznata umjetnička djela, pod sumnjom da mogu izazivati pedofile, ili se pak sugerira da se za školske godišnjake više ne fotografira djecu.

Svako doba ima svoje najvažnije i najgnusnije krivce; katolička Europa srednjeg vijeka imala je heretike, nacizam je imao Židove, Amerika pedesetih komuniste, komunističke zemlje reakcionare. Mi danas imamo pedofile, oni su najefikasniji ogrjev za naše imaginarne lomače i izvor trajne fobije. Pri tome, naravno, treba reći da su Židovi u nacizmu stradavali nevini, a da je pedofilski čin ozbiljan zločin. Po tome se ne mogu uspoređivati, ali po javnoj histeriji i općem strahu sigurno da. Drugi od razloga što je seks odjednom postao opak jest trgovina ženama radi prostitucije, koja je postala izuzetno aktivna poslije pada Berlinskog zida, kad su istočnoevropske mafije svoje sugrađanke nesmiljeno prodavale u bordele Zapada. Pa kad je prostitucija još bila mahom dobrovoljna i donosila ženama znatnu zaradu i osiguravala egzistenciju, a opće društveno okružje ih nije previše osuđivalo, taj je posao, a i čitavo tržište, doista predstavljao zabavu i afirmaciju slobodne seksualnosti, bez da je netko za to teško ispaštao. Danas robinje s istoka Europe ili jugoistoka Azije nemaju nikakve zarade, nikakvih prava i prema njima se izrabljivači odnose kao prema stoci. Tome se pokušava doskočiti razbijanjem lanaca za krijumčarenje ljudima, strogim kaznama i međunarodnim policijskim akcijama, ali s polovičnim uspjehom.

Švedska je donijela zakon o kažnjavanju mušterija, čime se želi smanjiti tržište, a onda će valjda prestati i ta sramotna trgovina. Međutim, taj je zakon nakaradan, iako kažu da ima efekta. On je kapitulantski u odnosu na međunarodnu mafiju i pokazuje da su i razvijene zemlje nemoćne suzbiti trafficking. U demokratskoj zemlji svaka žena ili muškarac trebali bi, ako to žele, imati pravo prodavati svoje seksualne usluge. Trebala bi to biti još jedna od legalnih radnih opcija, s jakim sindikatom, i što je najvažnije, ozbiljnim mirovinskim fondom. Na strogo individualnom planu, u sferi straha za vlastiti život, na novu vjernost i konzervativizam mladih sasvim sigurno utjecala je i pandemija AIDS-a. Seks je odjednom postao smrtno opasan, a svaki mogući uzbudljivi partner, ujedno i potencijalni ubojica. O vjernosti se puno govori i izvan strogo religioznoga konteksta, a otvoreni brakovi, komune, kampovi i svingerski klubovi ostali su kao fosili nekih davnih, slobodnijih i nevinijih vremena. Nova vjernost postala je ne samo zdravstveni, nego i moralni ultimatum.

A u takvom kontekstu, seks postaje sve efikasnije političko oružje. To pokazuju i dva aktualna globalna seksualna skandala: suđenje Assangeu, šefu WilkiLeaksa za nešto što je silovanje samo u Švedskoj i ni jednoj drugoj zemlji i rušenje Berlusconija preko maloljetne prostitutke Ruby, dva su potpuno različita primjera za istu stvar. Glavnog svjetskog zviždača trebalo je nekako kompromitirati i odlučeno je da će se to najefikasnije napraviti ako ga se prikaže kao silovatelja i seksualnog predatora, dakle moralno nevjerodostojnog. Jednog političkog klauna koji ima stotinu sudskih procesa, povezan je s Cosa Nostrom i svim mogućim mafijama, vrijeđa svjetske političare i vlastite građane te sramoti cijelu Italiju, efikasno mogu srušiti samo ako mu dokažu aktivni nemoral s maloljetnom prostitutkom. Ukoliko se ovakvi trendovi nastave, u idućim desetljećima evropski će parlamenti, u sferi seksualnih zločina i prekršaja, sasvim sigurno prepisati i stroge odredbe šerijatskog zakona.