SUPERLATIVI ZA HRVATE Ivo Josipović u bazi Marmal u Mazar-e- Sharifu gdje su hrvatski vojnici koje je zapovjednik ISAF-a general Petraeus Josipoviću opisivao u superlativimaZašto smo tamo, često se pitaju hrvatski građani. Zašto vojska male, nedavnim ratom napaćene zemlje odlazi u daleku zemlju, zemlju različite kulture i povijesti, zemlju u kojoj korijeni rata sežu daleko u povijest i u kojoj se prelamaju mnogi interesi susjeda, velikih i malih sila? Zašto riskirati živote naših građana i građanki? Morate sebi postaviti ta i mnoga druga pitanja, posebice ako ste vrhovni zapovjednik ljudima koji odlaze u Afganistan, daleku zemlju burne povijesti, da bi svojim životima jamčili njenu bolju budućnost. I jesu li odgovori lakši ako ti mladići i djevojke odlaze u Afganistan dragovoljno, željni profesionalnih izazova? Povijest, ta najokrutnija ali i najbolja učiteljica života jasno pokazuje da pojedine civilizacije, kulture i države, koje nisu znale strateški razumijevati sadašnjost i promišljati svoju budućnost, tu budućnost zapravo nisu ni imale.

Ne uspijevajući na vrijeme prepoznati opasnosti, dočekale su svoj kraj nespremne. A terorizam, netolerancija, gaženje temeljnih ljudskih prava, te ideologije koje ih žele proširiti na cijeli svijet, sutra se mogu javiti i u našem susjedstvu pa i u našoj kući. Uostalom, Hrvatska je iskusila što znači kada svijet i država na vrijeme ne prepoznaju zlo. Doktrine kolektivne i globalne sigurnosti, poput NATO-ove, kojoj pripada Hrvatska, te važna načela međunarodnog prava i solidarnost koju njeguje UN omogućuju da se zlo prepozna i na njega reagira, da se nekoj državi i narodu pomogne da se othrva zlu i sačuva vlastite vrijednosti i vlastitu budućnost.

Sudjelovanje u međunarodnim misijama znak je odgovornosti prema međunarodno priznatim vrijednostima, odgovornosti prema vlastitoj budućnosti. Istina je, to podrazumijeva i rizik, opasnost za živote ljudi koji sudjeluju u tim misijama. Ali sjetimo se koliko je života stranaca koji su branili naš mir ugrađeno u našu slobodu. Sjetimo se da su i drugi, izloženi istoj strašnoj dilemi, da li sudjelovati, izložiti se riziku i pomoći obraniti mir i slobodu u Hrvatskoj, ili gledati zlo kako gazi temeljne ljudske vrijednosti, izabrali pomoći nam i po cijenu svojih života. Zato i mi biramo borbu za slobodu, pravdu i ljudska prava u dalekom Afganistanu, braneći time i svoju budućnost. Posjetom Afganistanu, uz ohrabrenje i potporu našim vojnicima, želim otvoriti i mogućnost suradnje, koja nije samo vojna, a posebno mislim na gospodarsku. Sutra će Afganistan biti zemlja obnove, novih gospodarskih izazova u kojima i naše gospodarstvo može naći svoj interes.

Kabul
Dolazak u prijestolnicu Islamske Republike Afganistan, zemlje od tridesetak milijuna stanovnika na strateškoj poziciji između Irana i Pakistana na jugu te Turkmenistana, Uzbekistana i Tadžikistana na sjeveru, s dodirom na Kinu na sjeverozapadu, ozbiljan je sigurnosni izazov. Izabrali smo dolazak redovitim linijama (Zagreb - München - New Delhi - Kabul). Pripreme su se odvijale u diskreciji zbog izvješća s terena koja su govorila o povećanom riziku od mogućih napada. Po slijetanju, na samoj pisti, dočekuju nas hrvatski vojnici pod punom ratnom opremom na čelu s brigadirom Marileom Staničićem, zapovjednikom hrvatskog kontingenta. Tu su i predstavnici Afganistana koji su zaželjeli dobrodošlicu. I sami navlačimo pancirne košulje i stavljamo kacige. Ali ratno okružje i ozbiljnost mjera sigurnosti ne umanjuju srdačnost dočeka. Očito, vojnicima je drago što vide hrvatsku delegaciju u kojoj su, uz mene, ministar obrane Davor Božinović, moj savjetnik za obranu Zlatko Gareljić, generali Lovrić i Šindler, pukovnica Gordana Garašić, savjetnik za vanjske poslove veleposlanik Joško Paro te Krešo Glavač, otpravnik poslova Veleposlanstva RH u Ankari. Naravno, tu su i vrijedni djelatnici protokola i sigurnosti.

Blindiranim vozilima odlazimo u zapovjedništvo ISAF-a. Ulice Kabula djeluju sivo i deprimirajuće. Zemlja napaćena desetljećima neprekidnog ratovanja odiše siromaštvom i strahom od smrtonosnih napada. Naoružani ljudi u različitim vojnim odorama ili u lokalnoj nošnji, mitraljeska gnijezda i vozila s kojih vire duge cijevi ističu se među trošnim zgradama. Nema svjetlećih reklama, nema živahnog prometa, nema šarenila izloga s potrebnim i nepotrebnim stvarima, nema nasmijanih lica ni očiju koje znatiželjno upijaju bogatstvo života. Prolaznici su rijetki, namrštenih, ozbiljnih lica.

AFGANISTANSKI predsjednik Hamid Karzai susreo se s Ivom Josipovićem u KabuluKolona naših vozila s naoružanom pratnjom prolazi kroz sigurnosne punktove Zapovjedništva. Dočekuje nas zapovjednik ISAF-a general David Petraeus. U skromnoj zgradi Zapovjedništva razgovaramo o misiji, izazovima i problemima. Uz vojni dio misije, nova strategija NATO-a i EU, izražena i na međunarodnim konferencijama u Londonu i Kabulu, obuhvaća i postupak pomirbe. To bi, uz prekid odnosa s Al-Kaidom, obustavu nasilja i prihvaćanje Ustava i poštivanje ljudskih prava, posebno žena, značilo i prihvaćanje talibana da participiraju u vlasti. Najavu predsjednika Karzaija da će 2014. afganistanske snage preuzeti odgovornost za sigurnost zemlje moguće je ostvariti otvaranjem pregovora s talibanima, i s druge strane, odlučnim vojnim obračunom s onima koji nastavljaju s terorom. General Petraeus iznimno je zadovoljan i hrvatskim doprinosom mirovnoj operaciji. Ozario sam se od ponosa kada je u superlativima opisivao kvalitetu angažmana i profesionalnost Hrvatske vojske. A tek kada je odmah prepoznao pukovnicu Garašić, danas djelatnicu moga ureda, kao jednu od iznimnih bivših članica misije, mome ponosu nije bilo kraja!

Uz kartu Afganistana raspravljali smo o detaljima misije koju čine vojnici iz 48 zemalja, posebno o dijelovima u kojima sudjeluje Hrvatska vojska. Hrvatska misija, koja danas broji 329, uskoro 350 vojnika i 4 policajca, uglavnom je angažirana na cijenjenim poslovima osposobljavanja vojnih i policijskih snaga Afganistana, te na poslovima osiguranja. Ali i hrvatska javnost mora znati, to što naši vojnici nisu neposredno angažirani u sukobima, ne znači da nisu u opasnosti, izloženi napadima i visokom riziku.

Nakon razgovora s generalom Petraeusom, susret s Markom Sedwillom, civilnim predstavnikom NATO-a. Izvještava me o naporima da se Afganistanu osigura normalan život, funkcioniranje zdravstva, obrazovanja, političkog života. Posljednji, dijelom kontroverzni izbori organizirani su uz logističku i financijsku podršku međunarodne zajednice. I Hrvatska je pomogla. Mark Sedwill je posebno istakao dobre kontakte koje naši vojnici imaju s lokalnim stanovništvom. Sigurno tome pridonosi i edukacija koja u Hrvatskoj obuhvaća i upoznavanje s muslimanskom kulturom. U tome je izniman doprinos bošnjačke i muslimanske zajednice u Hrvatskoj. Poslije razgovora odlazimo na pistu, ukrcavamo se u vojne helikoptere i polijećemo prema kampu Warehouse, gdje je smješten i dio hrvatskih snaga. Pod nama mračan grad, sa svjetlima koja tek tu i tamo pokazuju da se u njemu živi. Dočekuju nas nasmijana lica hrvatskih vojnika, očito zadovoljnih što smo došli. Sam kamp tipično je vojnički. Uvjeti života skromni, organizacija života podređena zadaćama i sigurnosti. Poput ostalih, smještamo se u kontejnere. Zajednička večera bila je prilika za upoznavanje, fotografiranje, razgovor o Domovini, zajedničkim poznanicima, načinu života u misiji... A nakon službenog dijela, druženje u vojnoj kafeteriji u kojoj vojska provodi slobodne trenutke uz stolni nogomet, šah, biljar ili partiju karata. Ministar Božinović i ja okušali smo se s vojnicima u stolnom nogometu i biljaru. "Smijemo li pobijediti svog vrhovnog zapovjednika i ministra?" pitali su u šali.

Predsjednik Hamid Karzai
IVO JOSIPOVIĆ jedan je od rijetkih državnika koje je primio general David PetraeusDrugi dan počinje susretom s afganistanskim predsjednikom Hamidom Karzaijem u predsjedničkoj palači. Moj je vršnjak, vitak, markantnih crta lica, čini mi se, mnogo starijeg izgleda. Odjeven je u lijepo afganistansko tradicionalno odijelo, s obaveznom karakterističnom kapom. Nekada pripadnik mudžahedinskog pokreta otpora sovjetskoj okupaciji, kasnije ambasador svoje zemlje u SAD-u, nakon što su talibani preuzeli vlast, iz Pakistana je jedan od organizatora otpora. Nakon što su mu talibani ubili oca, vođu jedne od jačih milicija koje su im pružale otpor, sam preuzima vodstvo otpora talibanima. Vraća se u Afganistan i svojim uspješnim otporom, ali i mudrom politikom ujedinjavanja, pridobiva sve više plemena i ljudi. Osniva privremenu vladu, a 2004. pobjeđuje na predsjedničkim izborima.

Mandat obnavlja na izborima 2009. godine, izborima koji su dijelom i ponovljeni zbog neregularnosti. Osim talibana, izazov s kojim se mora boriti su nesuglasice sa šarenim parlamentom i iznimna korupcija koja nagriza vjerodostojnost vlasti i demotivira međunarodnu pomoć. Razgovor je započeo pohvalama i zahvalnošću prema Hrvatskoj i njenim vojnicima. Predsjednik Karzai je izložio svoju novu strategiju pomirbe i probleme s kojima se suočava pri balansiranju lokalnih interesa i nekih otpora međunarodnoj misiji i potrebi da se misija još jedno vrijeme nastavi. Očekivani prelazak na samostalno upravljanje državom i njenom sigurnošću 2014. godine otvara nove perspektive gospodarske suradnje. Zato smo, osim o ISAF-u i hrvatskom sudjelovanju u njemu, razgovarali i o širenju gospodarske i druge suradnje naših zemalja. Prvi korak, dogovaranje da 49 kilometara ceste na sjeveru Afganistana sagradi Birotehna iz Slavonskog Broda, već je učinjen. Karzai je zainteresiran i za obrazovanje Afganistanaca na hrvatskim sveučilištima, suradnju u zdravstvu, ali i mogućnost gradnje infrastrukturnih objekata, uvoz različitih dobara, posebno hrane koja u Hrvatskoj može dobiti muslimanima važan certifikat halal. Na našim je tvrtkama i Uredu gospodarske komore u Kabulu da iskoriste priliku koja im je otvorena na političkoj razini.
Predsjednik Karzai otvorio je i svoju omiljenu temu, afganistansko porijeklo Hrvata. Kaže, postoji pleme sličnog imena, naselja čiji se nazivi mogu dovesti u vezu s Hrvatima, te cijeli niz istaknutih osoba iz afganistanske povijesti i sadašnjosti za koje kaže da su, zapravo, Hrvati. I u njegovu najužem timu je nekoliko "Hrvata".

Mazar-e-Sharif
Nakon sastanka s predsjednikom Karzaijem, pokret helikopterima prema aerodromu. Letimo na sjever, u Mazar-e-Sharif gdje je locirana većina, 248 hrvatskih vojnika. Na aerodromu nas čeka transportni avion njemačkog zrakoplovstva. Uz jake mjere sigurnosti ulazimo i smještamo se na platnena sjedišta duž trupa aviona. Iznutra gotovo da ne sliči interijeru aviona na kakve smo navikli u civilnom prometu. Pancirne košulje i kacige na nama, vojnici s oružjem u avionu, dio su sigurnosnih mjera. Ljubazni pilot poziva me da prijeđem u pilotsku kabinu. Bezbroj lampica, prekidača, mjernih instrumenata... Posada, očito odlično osposobljena, rutinski provjerava jesmo li smješteni kako treba. Pri slijetanju i polijetanju s okolnih planina talibani znaju ručnim bacačima napasti avione i helikoptere. Ali, kažu Nijemci, zimi je opasnost manja jer ih hladnoća onemogućava da dulje borave u planinama i vrebaju letjelice. Ipak, za svaki slučaj, pri slijetanju i polijetanju rutinski se ispaljuju mamci radi zaštite od toplinski navođenih raketa.

Slijetanje majstorsko. Gotovo da nismo osjetili kada je veliki i likom nezgrapni transporter dotakao pistu. Po slijetanju, opet helikopterima odlazimo u bazu Mike Spann, kamp Croatia. Dočekuju nas postrojeni vojnici. Slijedi pozdrav Domovini. Gromoglasan i odlučan. Baza je zaista velik vojni objekt, s brojnim kampovima, tehnikom, vozilima... Njemački zapovjednik je odsutan. Dan prije poginula su tri njemačka vojnika, više ih je ranjeno. Izražavam sućut nazočnim njemačkim časnicima. Zamjenik zapovjednika i njegovi suradnici detaljno opisuju stanje na sjeveru Afganistana. Iako je stanje bolje nego na jugu zemlje ili u Kabulu, i posljednji tragični događaj pokazuje kako opasnost stalno vreba. Osim vojnih mjera, važno je talibanima odsjeći izvore financiranja i logistiku. Ekonomsku snagu talibani dobivaju kroz proizvodnju i trgovinu drogom. Zato međunarodna zajednica nastoji uništiti proizvodnju droge i lokalne proizvođače odsjeći od stranih, posebno europskih tržišta. To je moguće jedino ako se stanovništvu omogući alternativna proizvodnja, ponajprije poljoprivredna. Kasnije, palimo svijeću pred memorijalnim zidom posvećenim svim pripadnicima međunarodne misije koji su stradali pri obavljanju svoje plemenite zadaće. Podsjeća me to na svijeće koje palimo našim braniteljima.

ZA PALE VOJNIKE Ivo Josipović na komemoraciji za poginule pripadnike vojne misije u AfganistanuUvečer, druženje s vojnicima. Opet fotografije, traženje zajedničkih poznanika i prijatelja, priče o Hrvatskoj. Neki se od vojnika uskoro vraćaju kući. Mnogi od njih su bili i više puta u misiji, i do četiri. Mnogi bi se opet vratili, drugi neodlučno vrte glavom. Ipak, čežnja za domom i obitelji je jaka. Kažu, imaju važnih iskustava prenijeti momcima i djevojkama koji dolaze poslije njih.
Sutradan, nakon još jedne noći u vojnom kontejneru, opet helikopter, pa vojni transporter do Kabula, od tamo let za New Delhi i Frankfurt prema Zagrebu. I ja se veselim što ću vidjeti obitelj, Zagreb, ljude s kojima živim i radim. Koliko to tek žele naši vojnici koji su mjesecima u Afganistanu!