Zdravko Folnegović, biznismen iz Švicarske, kako se sam voli predstavljatiVeć tri godine Zdravko Folnegović, biznismen iz Švicarske, kako se sam voli predstavljati, povlači za nos policiju, Državno odvjetništvo, Ured predsjednika, pojedine ministre. Uz to, protiv njega je u zadnja dva tjedna podignuto nekoliko tužbi zbog prijevare. Tek kad je u novinama izišlo njegovo ime povezano s navodnim problemima koje Diners ima u Švicarskoj, počelo se odmotavati klupko njegovih političkih i financijskih veza, montiranja i falsifikata.

Nacional je otkrio da je upravo u režiji tog ”švicarskog biznismena” iskonstruirano nekoliko velikih, lažnih skandala, koji su policiji i pravosuđu mogli nanijeti golemu štetu. Njemu nije bio problem doći ni do državnog odvjetnika, ni do policijskih šefova, ni do Ureda predsjednika. Svagdje se pojavljivao kao čovjek koji zna sve državne tajne, političke i financijske urote na najvišoj razini. Dobro igrajući svoju ulogu, bio je rado viđen i na najvišim mjestima. Vjerojatno će se jednog dana doznati koje su odluke i na državnoj razini donesene zahvaljujući njegovim “informacijama”. Tko je Zdravko Folnegović i kako je on radio?

Najsjajniji su primjer Folnegovićeva djelovanja famozni “Pašalićevi računi” koje je on dostavio pojedinim hrvatskim medijima prije više od dvije godine. Ti su “računi” trebali dokazati kako je Iviću Pašaliću 1998. isplaćeno najprije 12 milijuna DEM, a zatim 600.000 USD provizije.

Nacionalov istraživački tim je, prije dvije godine, više od dva mjeseca istraživao sve okolnosti oko tih računa, međutim, utvrdili smo da su ti računi lažni i da se radi o podmetanju Zdravka Folnegovića. Prema tim računima, Pašaliću je od tvrtke “Reemtsma” (P.O. Box 52.06.53 D – 22596 Hamburg) iz Deutsche Bank uplaćeno 12 milijuna DEM na račun u Beču. Kao Pašalićeva adresa navedena je ulica Pechlanergasse 21 u Beču. Iz te dokumentacije vidljivo je da je 600.000 USD uplaćeno iz Komercijalne banke u Skopju, na nerezidentni račun tvrtke “Nippon”, koju je navodno kontrolirao također Pašalić. No pokazalo se da navodne Pašalićeve adrese u inozemstvu, kao ni adresa tvrtke “Reemtsma”, ne postoje.

Nedavno je do tih računa došao i tjednik Globus. Njegov glavni urednik čak je slavodobitno u jednom članku napisao da se radi o materijalu za Pulitzerovu nagradu, ne shvaćajući da u rukama ima krivotvorinu, ali je ipak iz nepoznatih razloga odustao od njihova objavljivanja.

Da su slučajno objavljeni ti “računi”, Pašalić bi vrlo lako dokazao da su krivotvorine te bi se i na sve ostale opravdane optužbe protiv njega pala sjena sumnje. Koji je bio Folnegovićev cilj u toj operaciji, bilo bi zanimljivo da što prije objasni policiji ili Državnom odvjetništvu.

Svojedobno se Folnegović ponudio hrvatskoj policiji da pomogne u istrazi o kanalima novca iznesenog iz Hrvatske. Kako bi to mogao obaviti, tražio je od MUP-a punomoć, kojom bi od stranih banaka mogao tražiti uvide u račune. Policija je posumnjala u njegovu iskrenost i nije mu dala punomoć, a kad je uvidio da je otkriven, nestao je glavom bez obzira, tumačeći poslije kako je bio otet i držan u podrumu neke kuće u Dubravi nekoliko mjeseci te se nije mogao javiti. Znancima je tvrdio da su ga oteli Pašalićevi ljudi koji su doznali da je dao informacije o njegovim bankovnim računima.

Osim što je pokušao podmetnuti falsificiranu dokumentaciju kao krunski dokaz o enormnom bogatstvu Ivića Pašalića, uspio je prevariti Pašalićeva tasta, građevinskog poduzetnika Ivicu Pleseca. Protiv Zdravka Folnegovića prije nekoliko dana Plesec je podnio kaznenu prijavu zbog prijevare. Njemu je Folnegović uz proviziju obećao omogućiti podizanje vrlo povoljnog kredita u inozemstvu i unaprijed zatražio oko 100.000 DEM koliko mu je Plesec dao. Kredit mu nikad nije omogućio, a novac Plesecu nije vratio. Prošlog tjedna Plesec i Folnegović susreli su se u Sloveniji. Folnegović se nije usudio ući u Hrvatsku, a s Plesecom se vjerojatno pristao naći jer on ima svu potrebnu dokumentaciju kojom će na sudu dokazati Folnegovićevu prijevaru. Za razliku od većine ostalih žrtava, Plesec Folnegoviću ipak nije bespogovorno vjerovao i za svaki korak u poslovnom aranžmanu ima čvrstu dokumentaciju koja bi Folnegovića nedvojbeno mogla odvesti u zatvor.

Poznati hrvatski poduzetnik Damir Anić u svibnju 2001. dao je Folnegoviću 35 tisuća švicarskih franaka da mu kupi automobil marke “Mercedes” u Švicarskoj. Automobil je trebao biti isporučen u kolovozu 2001., ali je Folnegović Aniću tada rekao da će isporuka kasniti i molio ga da mu pozajmi još 80 tisuća DEM jer je u poslovnom škripcu. Potom je Anić Folnegoviću na graničnom prijelazu Bregana dao još 2,5 tisuće dolara za osiguranje automobila. Anić nikada nije dobio automobil, niti mu je Folnegović do danas vratio novac koji je od njega uzeo. Damir Anić zato je tužio Folnegovića zbog prijevare, kao i Miljenka Ražova iz Zagreba, jer mu je predstavio Folnegovića kao uglednog i pouzdanog poslovnog čovjeka i ustrajno ga nagovarao da mu pozajmi novac. Tvrdi se da je Miljenko Ražov više puta namamio ljude u Folnegovićeve klopke te da njih dvojica funkcioniraju kao dobro uigran prevarantski par.

Marinka Orlić, trenutačna šefica USKOK-a, i bivši glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski sa Zdravkom Folnegovićem su potkraj 2000. kreirali pravosudnu farsu tijekom koje su bez ikakva razloga puna 394 dana u pritvoru držali 32-godišnjeg Dragana Doboševića.

Dragan Dobošević je rođen u Vukovaru; u vrijeme kada je pritvoren živio je u Zagrebu, a u sudskom postupku koji se protiv njega vodio spomenuto je da je osoba bez zanimanja i zaposlenja. Prije nego što je pritvoren, Dobošević je imao sitnih problema sa zakonom zbog sudjelovanja u tučnjavi u Zagorju, a u pritvoru je završio vjerojatno samo zato što se oko nekog posla posvađao s “uglednim” međunarodnim poduzetnikom Zdravkom Folnegovićem.

Folnegovića je 6. rujna 2000. u 22,20 sati u Županijskom sudu u Zagrebu saslušao Radovan Ortynski. Ortynski je tada još bio istražni sudac, a Folnegovića je saslušao kao svjedoka.

Folnegović mu je tada ispričao da je Dragan Dobošević, zajedno s osobama pod imenima Aldo i Edi, organizirao krijumčarenje 90 kg hašiša iz Turske preko Plitvica do Francuske. Potom je izjavio da mu je Dobošević prijetio da mu isplati 4,5 milijuna maraka zato što mu je francuska policija u kolovozu u Francuskoj zaplijenila tu drogu. Naveo je i da je Dobošević prijetio smrću njegovoj obitelji. Dobošević je nakon toga pritvoren, a protiv njega je podignuta optužnica koju je zastupala tada zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Marinka Orlić.

Predmet je uzet u obradu maksimalno brzo.

Sam Folnegović je dao svoj iskaz pred Županijskim državnim odvjetništvom 14. ožujka 2001. Prema Nacionalu dostupnim informacijama, on se ondje pojavio doslovno držeći se pod ruku sa Marinkom Orlić. Tom neuobičajeno prisnom odnosu navodno je smjesta prigovorio Doboševićev odvjetnik Veljko Miljević. Već tada je Miljević tijekom ispitivanja uvelike zbunio Folnegovića, u više navrata uhvatio ga u laži i moglo se naslutiti da se postupak bazira isključivo na Folnegovićevu neuvjerljivom i proturječnom iskazu.

Postupak je potom dospio na sud, ali Folnegović se u više navrata ondje nije pojavio. Radovan Ortynski i Marinka Orlić tijekom postupka u više navrata morali su uvidjeti da se radi o lažnim optužbama, ali ustrajali su na tome da Dobošević ostane u pritvoru čak i nakon što su saznali da u Francuskoj u vrijeme koje je spominjao Folnegović nije zaplijenjena nikakva droga pristigla iz Turske preko Hrvatske.

Na koncu je Dobošević oslobođen optužbi i pušten iz pritvora gdje je boravio 394 dana, jer se Folnegović uopće nije pojavio pred sudom.

Tijekom postupka nisu se pojavili ni navodni krunski svjedoci, dok je jedan od predloženih svjedoka optužbe, koji je inače na izdržavanju kazne zbog krijumčarenja droge, ustvrdio da ne poznaje Doboševića. Državno odvjetništvo nije se žalilo na oslobađajuću presudu.

Radovan Ortynski u tom se slučaju od samog početka ponio krajnje neuobičajeno. Primio je Folnegovića kao istražni sudac i na temelju njegova iskaza žurno pokrenuo taj slučaj. On to kao istražni sudac nije trebao raditi, već je Folnegovića trebao uputiti na državno odvjetništvo ili policiji koji inače iniciraju kaznene postupke. Do danas nije jasno zašto je Folnegović iznenada dospio baš u ured Radovana Ortynskog s informacijama o organiziranim krijumčarima droge, a ne na policiju. U časne namjere Zdravka Folnegovića tada nitko nije posumnjao, a najmanje od svih Radovan Ortynski.

Navodno je upravo Ortynski početkom travnja dostavio Jutarnjem listu opsežnu dokumentaciju na temelju koje je Jutarnji list pompozno najavio da švicarski sud zbog navodno skandaloznih privatnih off-shore poslova direktora ‘Dinersa’ Žarka Kraljevića, plijeni imovinu Dinersa. Međutim, radilo se o još jednoj u nizu prijevara Zdravka Folnegovića.

Problemi Žarka Kraljevića sa Zdravkom Folnegovićem započeli su tijekom 1999., nakon što je poduzetnica Sonja Binenfeld preporučila Folnegovića Kraljeviću kao ozbiljnog poslovnog čovjeka. Ona je u to vrijeme bila Kraljevićev dužnik. Diners joj je u vrijeme dok je vodila ekskluzivni modni butik Escadu dao kredit koga nije uredno vraćala. Folnegović je preko svoje tvrtke ‘Stela V’ trebao Kraljeviću osigurati vrlo visok i izuzetno povoljan kredit u Americi, a Kraljević bi mu za to trebao isplatiti proviziju. Dio te provizije trebao je pripasti Sonji Binenfeld, koja bi tim novcem vratila svoj dug Dinersu.

Folnegović je od te transakcije trebao zaraditi 2 milijuna dolara, za što mu je Kraljević izdao mjenice koje je mogao naplatiti nakon realizaciji posla. Transakcija nikada nije realizirana, ali je unatoč tomu Folnegović pred švicarskim sudom pokrenuo postupak kako bi naplatio svoju proviziju. Švicarski sud čak je pokrenuo postupak pljenidbe imovine Dinersa, ali su Kraljevićevi odvjetnici to na vrijeme spriječili, dokazavši Švicarcima da se radi o Folnegovićevoj prevari. Pokazalo se da su mjenice falsifikati, te da im je rok za naplatu u to vrijeme bio istekao, kao i da su bile naplative tek u slučaju realizacije kredita, što se nikada nije dogodilo.

Unatoč tomu, novinari Jutarnjeg lista bezrezervno su povjerovali u dokumentaciju koju su dobili i nanijeli veliku štetu Dinersu, iako im je Kraljević i prije objave teksta nudio kompletnu dokumentaciju na uvid. Kraljević je potom također tužio Folnegovića zbog prijevare.

Folnegović je rođen 3. rujna 1958. u Zagrebu. Prilikom davanja lažnog iskaza protiv Dragana Doboševića naveo je da stanuje u Miroševačkoj ulici 192 u Zagrebu i da je po zanimanju ekonomist, iako se Jutarnjem listu u vrijeme kada je pokušao prevariti šefa Dinersa u Hrvatskoj Žarka Kraljevića predstavio kao građevinski inženjer.

Navodno je još prije desetak godina Folnegović zbog više počinjenih prijevara morao pobjeći iz Njemačke. Tvrdi se da boravi uglavnom u Švicarskoj, a dolazak u Hrvatsku izbjegava radi mogućih problema s osobama koje su ga tužile zbog prijevara. Većinu svojih manipulacija učinio je preko svoje tvrtke ‘Stela V’. Policija trenutno opsežno obrađuje sve slučajeve u kojima se Folnegovića sumnjiči za prijevare.

U isto vrijeme privodi se kraju i postupak kojim će sud odlučiti koliku će odštetu za vrijeme provedeno u pritvoru bez osnove dobiti Dragan Dobošević. Pretpostavlja se da će zbog tog profesionalnog promašaja Radovana Ortynskog i Marinke Orlić državni proračun biti oštećen za 40-ak tisuća eura.