Stjepan IvaniševićNacional raspolaže audiozapisom razgovora Veselina Marinova, agenta HIS-a, i kriminalističke policije, s bivšim ministrom pravosuđa Stjepanom Ivaniševićem, koji dokazuje da je sadašnja vlada Ivice Račana na vrijeme imala obilje informacija o HDZ-ovim kriminalnim aktivnostima, ubojstvima i zločinima. Ipak, ništa nije poduzela da to procesuira i sankcionira.

Veselin Marinov, agent HIS-a i kriminalističke policije, snimio je u siječnju 2001. svoj razgovor sa Stjepanom Ivaniševićem, tadašnjim ministrom pravosuđa, iz kojeg se vidi da je Vlada Ivice Račana već tada imala obilje informacija o HDZ-ovim kriminalnim aktivnostima, ubojstvima i zločinima ali da ništa nije poduzela da se to procesuira Snimljen u siječnju 2001., razgovor između Ivaniševića i Marinova govori da je Račan nevoljko – i tek nakon godine dana svoga premijerskog mandata – skupio ponešto hrabrosti za suočavanje sa stvarnim opsegom organiziranog kriminala pod maskom HDZ-ovih političkih, medijskih, vojnih, policijskih i obavještajnih struktura. No, ustrašen nasljeđem, čije dimenzije nije mogao ni naslutiti, kukavičlukom i pasivnošću, dozvolio je da se zločin nadalje reproducira; ne samo u formi klasičnog, gangsterskog kriminala na zagrebačkim ulicama, nego i kroz stalne “ustanke” tzv. državotvorne desnice, opstrukciju Haaškoga tribunala, pravosudno i političko zataškavanje ratnih zločina, pisanje “generalskih pisama”, učestalih prijetnji oružjem i državnim udarima.

Kako se vidi iz njegova razgovora s bivšim ministrom Ivaniševićem, Marinov je još prije godinu i pol bio voljan rekonstruirati zločinačku strukturu na čijem je čelu Ivić Pašalić, bivši savjetnik predsjednika Tuđmana za unutarnju politiku. Nudio je dokaze da je umirovljeni general Markica Rebić, Pašalićev politički saveznik, naručio najmanje dvije egzekucije koje su izvršili pripadnici Kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute. Bio je, također, spreman pribaviti informacije o tajnim računima i financijskim transakcijama ortačko-medijske organizacije Grupo, nagovorivši bankara Marka Marčinka da o tome govori čak pred sudom. Ministru Ivaniševiću ispričao je kako je funkcionirala paralelna zapovjedna komunikacija između tzv. specijalnih postrojbi HVO-a i zagrebačke političke centrale Franje Tuđmana i Gojka Šuška. Govorio je o sastancima HDZ-ova vrha na kojemu su donijete odluke o etničkom čišćenju Muslimana i osnivanju herceg-bosanskih koncentracijskih logora. Napokon, i ministra je upozoravao kako se nekadašnji HVO pod patronatom HDZ-ove desnice u Saboru, policiji, vojsci, obavještajnim službama, transformirao u mafijašku organizaciju pod vodstvom Vjeke Sliška i Vinka Žuljevića Klice koja je ovladala cijelim zagrebačkim podzemljem.

Ivanišević je, izvan svake sumnje, pokazao interes za takve teme. No, kako je na kaseti ostalo zabilježeno, iskreno je priznao da je osnovni problem sadržan u oklijevanju i neodlučnosti premijera Ivice Račana. “Ako se hoće rušiti kriminal, prvo se mora udariti u glavu”, kaže Marinov dok razgovaraju o Račanovu odnosu prema HDZ-ovu nasljeđu. A Ivanišević odgovora, valjda na osnovu vlastitog iskustva:”E, to se on ne usudi previše. Ja ga polako vučem prema tome. On je mislio da će nešto moći napraviti na ovaj način, i da to nema velike razmjere.»
I doista, na početku svog premijerskog mandata, Račan je čak i novinare uvjeravao kako uvelike pretjeruju kada u svojim člancima upozoravaju da izbornim porazom u siječnju 2000. HDZ nije izgubio kontrolu nad državnim institucijama i cijelim sektorima hrvatskog društva, koji su deset prethodnih godina funkcionirali barem kao suučesnici sitne i krupne korupcije, pljačke, ucjena, šverca, pa čak i egzekucija. Zato je sam Pašalić, puno prije Račana, shvatio vrijednost Veselina Marinova i njegovih šokantnih saznanja. Očito obaviješten da se bivši tjelohranitelj Mladena Naletilića Tute i HIS-ov tajni agent “mornar” stavio na raspolaganje ministru Ivaniševiću i premijeru Račanu, još u ljeto prošle godine Pašalić je s Marinovom zatražio sastanak. Kako će kasnije Marinov iznijeti Nacionalovim novinarima, bivši Tuđmanov politički savjetnik uglavnom je uvjeravao sugovornika da on osobno nema nikakve veze ni s Naletilićevim ratnim zločinima, ni s Marinovljevim zatvorskim mjesecima.

Kada je, naime, 1998. otkriveno da je tjelohranitelj Šuškova miljenika Mladena Naletilića Tute zapravo “krtica” tzv. liberalne HIS-ove frakcije u redovima hercegovačke vojno-političke elite, tadašnji MUP i državno odvjetništvo, po nalogu HDZ-ova političkog vrha, montirali su protiv Marinova seriju kaznenih procesa. Pošto su mu, na kraju, oduzeli čak i hrvatsko državljanstvo, izborni slom HDZ-a u siječnju 2000. dočekao je u ekstradicijskom pritvoru, boreći se protiv najavljenog izručenja u rodnu Bugarsku. Naslijedivši dosjee SZUP-a u kojima je HIS-ov tajni agent “mornar” opisan kao ubojica i krupni kriminalac, Šime Lučin, novoimenovani ministar unutarnjih poslova, bio je čak spreman dovršiti započeti ekstradicijski postupak. Mišljenje je promijenio pod utjecajem svog kolege Stjepana Ivaniševića koji je Marinova nekoliko puta posjetio u remetinečkom zatvoru, otkrivši u njemu autora “barakude”, HIS-ove špijunske istrage o HDZ-ovim kanalima šverca droge, oružja i ljudi, o izvršenim i planiranim političkim atentatima, te o nalogodavcima ratnih zločina protiv srpskih i muslimanskih civila. No, puno povjerenje između Lučina i Marinova izgradilo se tek u posljednje vrijeme.

Tako se razgovor u Ivaniševićevu kabinetu dogodio tri mjeseca nakon Marinovljeva oslobađanja iz pritvora. Rješavanje njegova državljanstva i radnog statusa, kako se jasno čuje s kasete, bio je tek povod za njihov ponovni susret. Razlozi su, međutim, bili dublji i kompleksniji. Prema audiosnimci, obojica su tražili način da se Veselin Marinov reaktivira kao tajni agent u kriminalnom miljeu i obojica su razmišljala na koji način njegova saznanja i iskustva najbolje upotrijebiti u formalnom sudskom procesu. Konačno, obojica su s jednakom strašću diskutirali kako optimalno pomoći Radovanu Ortynskom, tada još novom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, vjerujući da je doista riječ o “hrvatskom Eliotu Nessu”. Zato se početkom 2001. Marinov s velikim entuzijazmom uključio u istražiteljski tim Zdravka Šeničnjaka zvanog Šeni. Kao malobrojna nepotkupljiva ekipa, u nasljeđenoj i kompromitiranoj policijskoj instituciji, stavljeni su na raspolaganje tom “hrvatskom Eliotu Nessu”.

Nacionalu nije poznato je li Ivanišević s istom vjerom u Ortynskog godinu kasnije dao ostavku na ministarsku dužnost. No, potpuno je sigurno da je kod Veselina Marinova vrlo brzo splasnulo oduševljenje razvikanim velikanom Državnog odvjetništva. Nakon nekoliko njihovih susreta, otkrio je da uzalud skuplja informacije i dokazni materijal o mafijaškim skupinama, o Iviću Pašaliću, o Vjeki Slišku, i Vinku Žuljeviću Klici, jer Radovan Ortynski mnogo više vremena troši na osvajanje podrške američkog i europskog diplomatskog zbora. Štoviše, zabavljen uglavnom HDZ-ovim sudskim procesom protiv gangstera s Knežije, Ortynski je reprezentaciju HDZ-ove mafije promovirao u saveznika i štićenika državnog odvjetništva.

Veselina Marinova, kako je danas poznato, likvidirala je 31. svibnja ove godine ista HDZ-ova mafijaška grupacija, dok je Vinko Žuljević Klica poslužio tek kao njezin neposredni egzekutor. Sačuvana snimka njegova razgovora s Ivaniševićem pokazuje, međutim, još jednu, vrlo bitnu dimenziju tog ubojstva: da ni premijer Račan nije bez krivnje. Kako bi rekli haaški tužitelji, o svemu je na vrijeme obaviješten, o svemu je imao informacije, nuđeni su mu čak čvrsti dokazi i svjedoci, ali u skladu sa svojom “hrvatskom šutnjom” opet nije učinio ništa da zločin spriječi .

Marinov: U vrijeme HDZ-a u kriminal su se upustile vladajuće strukture.
Ivanišević: Je, je, je…
Marinov: I zato je kriminal procvjetao. Ako hoćete rušiti kriminal, trebate udariti u glavu.
Ivanišević: E, to se Račan ne usuđuje baš previše. Ja ga polako vučem prema tome, dosta je toga shvatio. On je mislio da će se nešto moći napraviti ovako i da to nema velike razmjere. Ali, to ima velike razmjere.
Marinov: Kad je Markica Rebić dolazio Tuti rekao bi: ovaj je ubio Brunu Bušića, riješi to. Tuta pošalje svoje kilere, ubije ga, mi poslije provjerimo i vidimo da to nema veze.
Pašlić je prošlog ljeta u više navrata tražio sastanak s Marinovom. Uvjeravao ga je da on osobno nema nikakve veze ni s Naletilićevim ratnim zločinima ni s Marinovljevim zatvorskim mjesecima

1) Zdravko Šeničnjak, u vrijeme HDZ-a bio je drugi čovjek zagrebačke Policijske uprave; nakon izbora u siječnju 2000. postavljen je za šefa policijskog tima koji je stavljen na raspolaganje Radovanu Ortynskom
2) Prema Ivaniševićevom prijedlogu Marinov je trebao i službeno svjedočiti o zločinima nekih HDZ-ovih prvaka u BiH
3) U HIS-ovoj obavještajnoj istrazi “barakuda” otkriveni su nalogodavci i izvršitelji nekih političkih ubojstava i atentata pod zaštitom zagrebačke centrale HDZ-a
4) Ante Baković, zamjenik šefa HIS-a regrutiran iz hercegovačke frakcije HDZ-a koji je zaustavio “barakudu”; kasnije mentor Vjeke Sliška i Vinka Žuljevića Klice
5) Kako je kasnije svjedočio u istrazi oko Sliškovog ubojstva, Marinov je jedan od Sliškovih poziva za sastanak dobio tijekom razgovora s ministrom Ivaniševićem; susret sa Sliškom dogodio se sutradan u Kaptolskoj kleti, gdje mu je ponuđen novac da svjedoči protiv tzv. zločinačke organizacije
6) Premrežene Sliškovim političkim prijateljima i kumovima, do Sliškove bande neprestano su stizale povjerljive informacije o MUP-ovim planovima i akcijama
7) Za razliku od svog egzekutora Vinka Žuljevića Klice, Marinov je poslove tajnog agenta HIS-a i krimpolicije obavljao bez dozvole za nošenje oružja
8) Marinov je i ministra Ivaniševića upozorio da mu Vinko Žuljević Klica radi o glavi, jer je spreman svjedočiti o mafiji HDZ-ovih desničara
9) Riječ je o poduzeću Grupo kojim je pokriven tajni medijsko-financijski ortački monopol Ivića Pašalića, bivšeg Tuđmanovog savjetnika, Miroslava Kutle, HDZ-ovog tajkuna, i Ninoslava Pavića, suvlasnika najvećeg novinskog koncerna u Hrvatskoj
10) U jednom od montiranih procesa Marinov je uhićen i optužen za organizaciju prostitucije; istodobno su amnestirani pravi organizatori, Dragan Kovač i Mlađo Topčić, pogranični i vojni policajac pod pokroviteljstvom HDZ-ove desnice
11) U siječnju 2001. i Marinov i Ivanišević vjerovali su da je Orynski doista “hrvatski Eliot Ness”
12) Miroslav Šeparović, bivši ravnatelj HIS-a, koji je podržavao “barakudu” na jednom sastanku obavještajne zajednice

Nakon što ste proteklih dana mogli “skinuti” razgovore pokojnog Marinova s Janjkom Grlićem i Dunjom Pavliček-Patak, od danas na Nacionalovim web stranicama imate mogućnost poslušati i još tri tajno snimljena razgovora ubijenog tajnog agenta Veselina Marinova.

Riječ je o razgovorima koje je vodio s tadašnjim ministrom pravosuđa Stjepanom Ivaniševićem, bivšim državnim odvjetnikom Radovanom Ortynskim te o još jednom razgovoru s Dunjom Pavliček-Patak.

Nacional će nastaviti seriju uzbudljivih razgovora koji dokazuju umiješanost hrvatskog pravosuđa i institucija u mutne mafijaške poslove.

Prvi dio razgovora Veselina Marinova i Stjepana Ivaniševića

(0-30 min)

Drugi dio razgovora Veselina Marinova i Stjepana Ivaniševića

(30-60 min)

Razgovor Veselina Marinova i Radovana Ortynskog
(0-37 min)

Prvi dio razgovora Veselina Marinova i Dunje Pavliček-Patak
(0-30 min)

Drugi dio razgovora Veselina Marinova i Dunje Pavliček-Patak
(30-60 min)

PRVI RAZGOVOR VESELINA MARINOVA I DUNJE PAVLIČEK-PATAK TAKOĐER JE DOSTUPAN ZA DOWNLOAD NA NACIONALOVIM STRANICAMA U MP3 ZAPISU

Taj razgovor se na adresi www.nacional.hr također može skinuti u obliku mp3 datoteke koja se može slušati, ali i kao transkript u obliku teksta. KLIKNITE

Tu su i članci iz Nacionala vezani uz istu temu

Autor: Jasna Babić, Rubrika: Politika, Slučaj Marinov
Transkripti koji dokazuju da se Račan preplašio mafije
BROJ 344

Autor: Jasna Babić, Rubrika: Politika, Slučaj Marinov
Državno odvjetništvo štitilo je mafiju
BROJ 343

Autor: Jasna Babić, Rubrika: Politika, Slučaj Marinov
Mafija zadala novi udarac državi
BROJ 342