Anđelko Leko, najmoćniji hrvatski hotelijerNakon što je Hotelsko-ugostiteljsko poduzeće “Zagreb” nedavno kupilo 34 posto dionica hotela “Opera”, Anđelko Leko, dugogodišnji direktor i suvlasnik te tvrtke, potvrdio je status najmoćnijeg hrvatskog hotelijera: njegov HUP danas gotovo potpuno kontrolira sve važnije zagrebačke hotele. S Nacionalovim novinarima razgovarao je čim je dovršena gradnja hotela “Sheraton”, sredinom prošlog desetljeća. Tada je otkrio da mu je supruga rođakinja tadašnjeg moćnog ministra obrane Gojka Šuška i dodao da mu to nije pomoglo da se obogati: “Nisam bogat čovjek. Imam kuću na Zelengaju, devet sa osam metara, sagradio sam je još 1963. tadašnjim stambenim kreditima, dok sam još bio konobar u ‘Pivovari’ na Črnomercu. Sagradio sam i vikendicu u Kruševu, iz koje su Srbi sve odnijeli.”

Anđelko Leko potječe iz sela Mamići u Hercegovini. Cijeli radni vijek proveo je u ugostiteljstvu. Početkom 90-ih uspio je steći oko 25 posto dionica HUP-a “Zagreb” a time i mogućnost da je kontrolira. Tvrtka je nakon privatizacije restrukturirana i uglavnom je poslovala bez većih teškoća. Unatoč tomu, Leko je više puta bio optuživan zbog lošeg tretmana svojih radnika, a dovodila se u pitanje i zakonitost pretvorbe HUP-a “Zagreb”, osobito nakon što je nedavno vladajuća koalicija ponovno najavila oštar obračun s pretvorbenim kriminalom. U razgovoru za Nacional Leko objašnjava zašto ga ne zabrinjava revizija pretvorbe HUP-a “Zagreb” i kako je stekao dionice u toj tvrtki, u kakvim je odnosima bio s bivšom vladajućom strankom, kako se slaže s bivšim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem i još nekim pripadnicima vladajuće koalicije, kakva je njegova uloga u funkcioniranju Nogometnog kluba Zagreb i svoje viđenje perspektive hotelijerstva u Zagrebu i drugdje Hrvatskoj.

NACIONAL: Zašto ste kupili hotel “Opera”?

– “Agrokor” je htio prodati svoj udio u tom hotelu, a mi smo bili zainteresirani za kupnju. Ali nismo htjeli platiti koliko je “Agrokor” isprva tražio. Kako je “Opera” “Agrokoru” donosila vrlo mali dio ukupnih korporativnih prihoda, uspjeli smo se dogovoriti da preuzmemo 34 posto dionica, plativši za svaku 125 kuna, ukupno 34, 9 milijuna kuna. “Operu” je kupio HUP, a ne ja, i za to je morao podići kredit. Osim nas Dom fond i Središnji nacionalni fond imaju 25 posto dionica, “Agrokor” također toliko, a ostalo pripada malim dioničarima. HUP je htio kupiti i njihove dionice, ali mali dioničari na to nisu pristali. HUP-u je ta kupnja bila tržišno zanimljiva jer je konkurencija između hotela “Sheraton” i “Opera” povremeno nerealno snižavala cijene. Sada ćemo moći voditi objektivniju politiku cijena i razvijati kvalitetu ponude tih hotela. HUP je u pregovorima Ivici Todoriću iznio svoje nakane u upravljanju hotelom i mislim da mu se to svidjelo, jer je HUP u nekoliko desetljeća postigao poslovne uspjehe. Sada ćemo poslovne rezultate poboljšati u dogovoru sa svjetskom hotelskom korporacijom koja bi preuzela vođenje “Opere”.

NACIONAL: Kakav je dojam pritom na vas ostavio Todorić?

– Bio je korektan. Isprva je htio prodati cijeli svoj udio, ali se predomislio jer nije mogao postići višu cijenu u današnjim uvjetima.

NACIONAL: S kojim korporacijama pregovarate o vođenju “Opere”?

– Sa “Starwoodom”, koji ima hotele “Sheraton”, i pet drugih hotelskih korporacija, “Maritimom”, “Meriotom”, “Hiltonom”, “Meridienom” i ponovno s “Intercontinentalom”. Svi oni žele uložiti u opremanje hotela i traže da se podigne razina njegova tehničkog stanja. To neće biti moguće bez dodatnih zaduženja. Želimo vidjeti što oni nude. U Hrvatskoj je prošlo vrijeme kad smo bili sretni čim se stranci pojave s interesom za ulaganje. Ne zanima nas samo njihov menedžment, nego i mogu li nam jamčiti prihod koliki ostvaruju na razvijenim europskim i svjetskim tržištima. Svi naši hoteli moraju ubuduće ostvarivati veće prihode, jedino se tako možemo približiti razvijenim tržištima u Europi. Hoteli na razini “Opere” i “Sheratona” u svijetu ostvaruju gotovo dvostruko veće prihode. Relativno nesređeno tržište u Hrvatskoj samo je jedan od razloga zašto mi to ne uspijevamo. Morat ćemo stoga smanjiti troškove u “Operi”, a neki ljudi morat će opravdati postojanje svojih radnih mjesta.

NACIONAL: Hoće li se “Sheraton” i “Opera”, pa i neki drugi hoteli pod kontrolom HUP-a, povezati s istom franšizom stranih hotela?

– “Starwood” nudi i takvu mogućnost. No moramo razmotriti dobre i loše strane te ponude. Mi želimo u svakom trenutku imati kontrolu nad potencijalnim partnerima. Ako se dogovorimo o svim detaljima, realizirat ćemo ideju koju nam nude. Mi kontroliramo i hotele “Panorama”, “International” i “Jadran”. U nekima od njih godinama su bili prognanici. Obnovili smo “Panoramu” tako da je to sada hotel s četiri zvjezdice, zaposlili pedesetak novih djelatnika i hotel danas posluje bolje nego prije. “International” je prilično devastiran, još ga nismo obnovili, a vjerojatno ćemo prodati dio hotela i pretvoriti ga u poslovni prostor. Zadržat ćemo oko 150 soba u tom hotelu, jer mislimo da tolikim brojem soba možemo kvalitetno upravljati. HUP mora mnogo ulagati u devastirane hotele jer su u njima dugo boravili prognanici. No samo s boljom ponudom mogu se postići veći prihodi. Ipak, danas su prihodi od hotelijerstva u Zagrebu još uvijek mršavi. Promocija turizma u Zagrebu mogla bi također biti bolja. Zagreb nema ni jedan kongresni centar, a zračna luka nije adekvatno opremljena za sve međunarodne letove. Ljubljana je daleko ispred nas, a Bratislava ima čak 100 posto turista više od Zagreba. Zagrebu nedostaju kvalitetni sadržajia. HUP se trudi koliko može, ali nešto bi morala učiniti i država, 50-postotni vlasnik ” Sheraton”.

NACIONAL: Jeste li ikad razgovarali s Goranom Štrokom ili upravama naših hotela na Jadranu kako biste svoju ponudu povezali s njihovom a gosti produljili boravak u Hrvatskoj?

– Nismo. Ali divim se Štroku i svim ostalim ljudima koji se upuštaju u hotelijerske projekte, izlažući se riziku u razvijanju djelatnosti poticajne za hrvatsko gospodarstvo. HUP u ovom trenutku uopće ne razmišlja o širenju djelatnosti na hrvatsku obalu. Za to zasad nemamo mogućnosti i moramo paziti da nas kakav nepromišljeni korak ne odvuče u propast.

NACIONAL: Slažete li se s ekonomistima da su hotelijerstvo i turizam prilika za izvoz hrvatskih proizvoda?

– Država bi to trebala posebno poticati. Nije riječ samo o potrošnji hrane i pića nego i o tekstilnim proizvodima, staklu, porculanu. U Hrvatskoj nema tvornice stakla pa čaše kupujemo u inozemstvu. Nama treba niz drugih zanatskih proizvoda koji se u Hrvatskoj ne proizvode, kao što su banketni stolovi. A 90 posto asortimana naših hotela hrvatski su proizvodi. Za razliku od Europljana, štošta možemo graditi na zdravoj hrvatskoj hrani.

NACIONAL: U kojoj mjeri politika i dalje kreira tržišno ozračje u poslu kojim se bavite?

– Ratne posljedice još se osjećaju, kao i transformacija društvenog uređenja. Stabilizacija ne dolazi preko noći. To se ne može promijeniti političkom odlukom. Ključne promjene na tom području moraju se dogoditi u ljudskim glavama. Političkih pogrešaka ima mnogo, ali ni politika se ne može usavršiti preko noći. Zasad se situacija popravlja. Hotelijerima je bitna politička stabilnost i sigurnost. Stoga nisu dobre vijesti o ubojstvima u Zagrebu.

NACIONAL: Zabrinjavaju li vas vlasnički sukobi i nelegalno zapošljavanje turskih državljana u nedavno otvorenom “Casinu Vega” koji posluje u hotelu “Sheraton”?

– Mi smo pet godina imali prazan prostor u “Sheratonu”. Zato smo ga iznajmili hrvatskoj tvrtki “Casino Maestral”, koja tada nije pripadala današnjim vlasnicima. I ne znam kakva je danas vlasnička struktura u toj tvrtki. Taj je prostor potpuno odvojen od hotela, ima poseban ulaz iz Draškovićeve i nije povezan s hotelom i njegovim poslovanjem.

NACIONAL: Je li dobro za imidž hotela “Sheraton” da savjetnik u tvrtki koja se bavi osiguranjem casina bude mafijaški ubojica Vinko Žuljević, zvani Klica?

– Nije mi poznato tko je u toj tvrtki uključen u zaštitarske aktivnosti. Za gospodina Žuljevića prvi sam put doznao prije nekoliko dana iz novina. No mi nećemo tolerirati nikakva sporna događanja blizu hotela, jer i u našem ugovoru o zakupu postoji čvrsta klauzula da u casinu mora biti red i dobar poslovni odnos koji ne smije štetiti ugledu hotela. Ne bude li se ona poštovala, otkazat ćemo ugovor o zakupu.

NACIONAL: Mislite li da će nedavna ponovna najava oštre revizije pretvorbe ispraviti brojne nepravde učinjene s blagoslovom HDZ-a ili mislite da bi ona mogla pridonijeti stvaranju nove tržišne nesigurnosti?

– Revizija pretvorbe može se provesti i prema postojećim propisima. Za to nisu potrebne zakonske preinake. Velike političke najave u tom smjeru u svijetu ne ostavljaju baš sjajan dojam. Mi imamo nadležne službe koje bi sve eventualne propuste na tom području trebale rješavati u okviru svoje redovite djelatnosti. Svi bismo se samo trebali striktno pridržavati zakona, za koje mislim da su dobri. Stvaranje klime obračuna u medijima sigurno ne pridonosi tržišnoj stabilnosti.

NACIONAL: Uz sve te dobre zakone nadležna tijela nisu učinila ništa u reviziji privatizacijske pljačke, a Državna revizija utvrdila je da je 80-ak posto privatizacije nepravilno. Nije li potrebno ustrajati na radikalnim promjenama? Nije li vaš stav u prilog pretvorbenim pljačkašima?

– Nisam vidio izvješće revizije. Ako postoje nepravilnosti, država ima mehanizme da ih sankcionira.

NACIONAL: Nedavno su mali dioničari zatražili reviziju privatizacije HUP-a. Bojite li se da bi revizija mogla otkriti nepravilnosti i osjećate li se ugroženi najavama vlasti da će ispraviti privatizacijske nepravilnosti?

– To me uopće ne uznemirava. Mali dioničari imaju na to pravo, ako smatraju da nešto nije bilo u redu, logično je da su to učinili. Nemam ništa protiv revizije pretvorbe HUP-a, ali ne sviđa mi se kad se unaprijed stvaraju negativni zaključci i vodi kampanja koja ne čini dobro ni dioničarima ni samoj tvrtki. Revizija u HUP-u traje već tri mjeseca. HUP se revizije ne boji, jer nikad nismo ništa sumnjivo ni protuzakonito radili. Prošlo je gotovo devet godina od pretvorbe, a već pri prvoj pretvorbi Fond za privatizaciju tražio je reviziju elaborata o procjeni vrijednosti tvrtke. Tom prilikom procjena tvrtke smanjena je za 7 milijuna maraka, a ipak smo dobili rješenje o pretvorbi na veći iznos, što znači da je tvrtka dobro procijenjena.

NACIONAL: I zbog elaborata o procjeni HUP-a mali dioničari traže reviziju pretvorbe. Oni tvrde da je hotel “Park” bio procijenjen na 2,8 milijuna DEM, a da ste ga vi naknadno prodali gradu Zagrebu i državi za 9,8 milijuna DEM, u njega ništa ne uloživši, jer su ondje boravili prognanici. Sumnja se da vam je pritom pomogao bivši zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Nije li razlika u cijeni prevelika?

– Hotel “Park” bio je procijenjen na oko 3,5 milijuna DEM. U usporedbi s drugim hotelima u Hrvatskoj on je bio jako dobro procijenjen. Hotel smo prodali 8 godina nakon pretvorbe, s opremom i brojnim drugim dodatnim ulaganjima koja opravdavaju porast cijene. Uložili smo u liftove, krov, instalacije. Da ste u ono vrijeme stavili taj novac u banku, vjerojatno biste do danas više zaradili, jer je inflacija bila i do 20 posto mjesečno. Smiješne su priče da smo mi nakon 8 godina taj hotel trebali prodati po istoj cijeni. A kad smo prodavali hotel “Park”, Bandić uopće nije bio gradonačelnik.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s bivšim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem?

– Poznajem ga jer je rođen u istom selu kao i ja. Ipak, on je 24 godine mlađi. Naši su odnosi korektni i nemam nikakvih posebnih poslovnih odnosa s njim. On je pokušao dobro raditi i dogodilo se to što mu se dogodilo. Žao mi je što je tako završio. No on će i s aktualnom gradonačelnicom dobro surađivati jer imaju isti program.

NACIONAL: Rekli ste da nemate nikakve posebne poslovne odnose s Bandićem. Znači li to da nekakve ipak imate?

– S Bandićem nemam apsolutno nikakve poslovne odnose. Uostalom, on je političar, a ja hotelijer. Uza sve to zanimljivo je i kako mene u tim pretvorbenim analizama uvijek poistovjećuju s HUP-om. U HUP-u se stalno spominje moje ime, kao da sam ja većinski vlasnik. Ja još uvijek nemam više od 25 posto vlasništva u HUP-u.

NACIONAL: U zahtjevu za revizijom navodi se da više od 25 posto dionica HUP-a kontrolirate preko tvrtki “Tuh-invest” i “Invest-val”. Jednu od njih kontrolira snaha vaše sestre, a drugu upravo vi. Zašto biste dio dionica HUP-a imali osobno, a dio preko tvrtki koje kontrolirate?

– Ne postoji tvrtka koju kontrolira snaha moje sestre. Snaha moje sestre ima mali postotak dionica HUP-a, ali ona više nema nikakve veze sa mnom osobno. Tvrtka na koju mislite jest “Invest Val”. U njoj sam imao dionice do 1996., a od tada pripadaju drugima. Dionice HUP-a iz te tvrtke prenio sam ljudima s kojima sam bio u toj tvrtki. Ni te tvrdnje iz zahtjeva za revizijom nemaju veze s istinom. I to su obične insinuacije.

NACIONAL: Je li HUP kroz razne ugovore o cesijama tim dvjema tvrtkama financirao kupnju dionica HUP-a?

– To su laži. Revizija koja je počela pokazat će pravo stanje stvari. HUP posluje dobro, plaće su solidne, nikada ne kasne, a iznimno smo rijetka hotelijerska tvrtka koja je svih ovih godina isplaćivala dividende dioničarima. Poreze plaćamo na vrijeme i pokrivamo se onim što zaradimo. Valjda to nekomu smeta. Kad završi revizija, dat ću svima koji to žele na uvid revizijski nalaz. Nemam što kriti. I prije revizije imali smo porezne inspekcije i policijsku kontrolu na temelju prijava koje su se također pokazale neutemeljenima. Nikada nijednom kunom HUP-a “Zagreb” nije kupljena dionica u ičiju privatnu korist.

NACIONAL: Vi ste 27. rujna 1995. kupili dionice HUP-a za 6.076.200 DEM. Otkud vam toliki novac?

– Ne znam je li baš normalno da se čovjek ovako javnosti ispovijeda, ali dionice HUP-a kupio sam javno na natječaju Fonda za privatizaciju. Za kupnju dionica podigao sam kredit i zadužio se za cijeli taj iznos. Upustio sam se u velik rizik, založivši sve te dionice i kuću u kojoj stanujem. Mnoge svoje kolege nagovarao sam da i oni kupuju dionice, jer sam htio sačuvati tvrtku u kojoj sam proveo cijeli radni vijek. Uspjeli smo očuvati tvrtku, restrukturirali je, ali nikoga nismo otpustili kao višak radne snage. Neke objekte smo dali u najam, većinom zaposlenima, poput restorana “Trnjanka”. No uvjetovali smo da nitko ne dobije otkaz kao prekobrojan. Sustav rada morao se mijenjati.

NACIONAL: Imate li problema s vraćanjem kredita? Biste li i danas učinili isto, kada biste se morali vratiti desetak godina unatrag?

– Ni jednu dionicu ne bih kupio pod tim uvjetima. Bile su to teške okolnosti, a uvjeti vrlo oštri. Vjerojatno bih radio nešto drugo. Mnogi su riskirali i propali, meni se to, srećom, još nije dogodilo. No i to privlači negativnu pozornost javnosti. Kod nas se ni na što ne gleda pozitivno.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima bili s bivšom vlašću?

– Kad smo izgradili hotel “Sheraton”, Nacionalu sam dao intervju u kojem sam objasnio da mi je supruga rođakinja Gojka Šuška, ali da mi to nije pomoglo u poslu. Sa Šuškom nisam bio ni u kakvom odnosu, niti sam ikad bio član ma koje stranke. Politika nema veze s mojim poslom.

NACIONAL: Je li istina da niste dopustili održavanje skupa HDZ-a u hotelu “Panorama” početkom 90-ih?

– To je bilo 1989. Oni su sazvali skup, ali ga je policija zabranila. To rješenje došlo je iz policije i morali smo ga poštovati. Rješenje je bilo uručeno i HDZ-u. Nikada zbog toga nisam imao problema. Bilo je samo neslužbenih prigovora da im nismo dopustili okupljanje. Nikada nisam patio od toga da budem u dobrim odnosima s političkim strankama. Kao što nikad nisam bio u posebno dobrim odnosima s HDZ-om, tako me odveć ne zanima ni posebno prijateljstvo s aktualnom vlašću. No ni sadašnja nam vlast ne stvara probleme u radu. Ne bih želio da se misli da sam uvijek bio žrtva političkih stranaka, jer se o tome ne može govoriti.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s Miroslavom Kutlom? Smetaju li vam usporedbe s njim?

– S njim nikad nisam bio ni u kakvim odnosima. Ni poslovnim, ni privatnim. O njemu ne mogu ništa reći, jer se nisam poslovno razvijao onako kako je to on činio. Je li radio dobro ili nije, to ne bih komentirao. Ne smatram se tajkunom i u životu sam uvijek imao ambiciju raditi ovo što danas radim. Nisam bio megaloman. Kutle vjerojatno nije dobro radio kad je završio ovako kako je završio.

NACIONAL: Koga od danas vladajućih političara najbolje poznajete?

– Većinu poznajem iz viđenja, ali ni s kim nisam u posebno dobrim odnosima. Među političarima koji su danas na vlasti ima dosta simpatičnih ljudi. No pitanje je koliko oni u ovim društvenim uvjetima mogu učiniti. Državu nije lako voditi ako je na vlasti koalicija više stranaka. Nemam pretenzija da donosim političke ocjene. Odavno sam naučio da je bolje politiku držati izvan svog posla. Bilo bi mi drago kad bi se stranke više slagale, a ako se svađaju, da se barem svađaju oko programa koji bi zemlju vukao naprijed.

NACIONAL: Kakva je vaša uloga u NK Zagrebu, aktualnom hrvatskom nogometnom prvaku? Vežu li vas s predsjednikom kluba Miroslavom Marčinkovićem i medijskim tajkunom Ninoslavom Pavićem, uz navodnu političku naklonost Milana Bandića, osim sportskih i neki drugi poslovni odnosi?

– Ja sam na nagovor nekih ljudi ušao u taj klub dok u njemu nije bilo razdora u Upravi. Zajedno smo izabrali Miru Marčinkovića za predsjednika i iz načelnih razloga ostao sam u skupštini kluba i za njega glasovao. Kao da je to nekima zasmetalo. Za Pavića ne znam, mislim da on nije osobito aktivan oko kluba. Klubu ne pomažem novčano, nastojim mu omogućiti povoljniji hotelski smještaj i slično. Ne znam zašto se to sve opet povezuje s Bandićem. U sukobu za prevlast u klubu odlučivali su nadležna državna tijela. Ne vidim gdje bi tu mogao utjecati Bandić. Zbog svih tih prepucavanja opet su me prozivali, ali i HUP, a ne samo mene. Ti bi se ljudi doista trebali informirati o nekim stvarima prije no što me počnu optuživati, jer su neke stvari koje su iz klupske opozicije izrečene na moj račun i utužive. A ta osporavana uprava kluba, u kojoj je moja zasluga najmanja, ipak je nakon 99 godina postojanja tog kluba prvi put u povijesti osvojila državno prvenstvo.

NACIONAL: Osim što surađujete u NK Zagrebu, Marčinković ima i dionice HUP-a.

– Kupio ih je prije nekoliko godina u doba pretvorbe. On se malo miješa u poslovanje HUP-a. Povremeno me upita hoće li biti kakve dividende i to je sve. On radi u Zagrebačkoj banci, ali meni nije pomogao u dobivanju kredita za kupnju dionica i to nema nikakve veze ni s njegovom kupnjom dionica HUP-a, za što su me također ogovarali. Ja jesam podigao kredit za kupnju dionica u Zagrebačkoj banci na sedam godina, ali sam dao dionice u zalog, kao i svoju kuću. Neki su sad to počeli nazivati menedžerskim kreditima, ali to nema nikakve veze s tim.

NACIONAL: Prije nekoliko godina za Nacional ste izjavili da se ne smatrate bogatim. Je li vam se imovinsko stanje otad poboljšalo?

– Ne daj Bože. Ja sam još uvijek jako zadužen. Proteći će mnogo godina dok moj dug ne bude otplaćen, a otplaćivat će ga, po svemu sudeći, i moji nasljednici. Zbog toga me i doma napadaju i predlažu mi da prodam dionice. No ne znam raditi ništa drugo. Znali su mi reći kako sam bivši konobar koji se klanjao za napojnicu. Ja sam na to ponosan. Prije toga bio sam dijete koje je moralo naučiti i hodati i govoriti. Normalno je da sam se i u poslu razvijao. U tvrtki sam prošao sve razvojne faze i ništa nisam zaradio političkim preporukama nego vlastitim trudom.