Miroslav TuđmanMiroslav Tuđman, stariji sin pokojnog predsjednika, nagovorio je svoju majku Ankicu i sestru Nevenku na zajedničko otvoreno pismo, kojim su se nedavno obratili novom rukovodstvu HDZ-a, uskraćujući mu pri tome pravo da Zakladu Hrvatskog državnog zavjeta preimenuje u Zakladu dr. Franje Tuđmana. Obitelj Tuđman time nije samo još jednom pokazala svoju privrženost dr. Iviću Pašaliću, već je pokazala i političku podijeljenost unutar familije. Primjerice, Stjepan Tuđman, koji je u iznimno lošim odnosima s Pašalićem, nije potpisao pismo, koje je nastalo kao rezultat brojnih obiteljskih svađa tijekom kojih je Miroslav Tuđman pokazao koliki je njegov utjecaj na majku.
Razloge podrške Iviću Pašaliću, koji je s mjesta ravnatelja Zaklade smijenjen odlukom Središnjeg odbora HDZ-a, prije svega treba tražiti u planovima koje su Pašalić i Miroslav Tuđman dogovarali prije zadnjeg Općeg sabora HDZ-a, održanog u travnju ove godine. Miroslava Tuđmana je, naime, svojedobno morao napustiti mjesto ravnatelja Hrvatske izvještajne službe kad ga je Pašalić pred vlastitim mu ocem prikazao kao američkog špijuna. Prema nedavnom dogovoru Miroslava Tuđmana i Ivića Pašalića, na sljedećim izborima trebalo je očekivati koaliciju Pašalićeva HDZ-a i Tuđmanova HIP-a, koji je nedavno od nevladine udruge prerastao u političku stranku. U toj koaliciji svi bi donekle prosperirali: Pašalić bi se mogao i dalje zaklinjati u djelo Franje Tuđmana, koji i danas ima mnogo vjernih štovatelja, dok je Miroslav Tuđman očekivao nešto bolje političke rezultate za svoju novoosnovanu strančicu.
Miroslav Tuđman privržen je Pašaliću jer se nadao njegovoj stranačkoj pobjedi te postizbornoj koaliciji HIP-a i HDZ-a Svi su planovi propali u travnju, na Općem saboru HDZ-a. Glavaševa velika pomoć osigurala je tanku, ali sigurnu pobjedu Ivi Sanaderu, dotadašnjem vršitelju dužnosti predsjednika stranke. Pašalić je ostao bez predsjedničkog mjesta u HDZ-u, a potom je počeo gubiti i druge poluge moći. Najjaču od njih, Zakladu Hrvatskog državnog zavjeta, izgubio je prije desetak dana, kada je Središnji odbor stranke odlučio razriješiti Pašalića ravnateljske dužnosti, a Josu Škaru, Pašalićeva intimusa, dužnosti glavnog tajnika stranke.
Razlog takvoj odluci Središnjeg odbora HDZ-a prije svega je skandal koji je izbio nakon što je na računu Zaklade, otvorenom u Privrednoj banci, pronađeno tri milijuna njemačkih maraka, odnosno više od 1,5 milijuna eura, novca koji su donirali hrvatski iseljenici još početkom rata, ali je novac ostao nepotrošen na jednom od HDZ-ovih tajnih računa u austrijskom Villachu, da bi na kraju završio u Zakladi. I ne samo to: kamate koje su ostvarene oročavanjem, Pašalić je koristio za financiranje djelatnosti Zaklade, odnosno za svoju stranačku predizbornu kampanju, nikomu ne otkrivši od kud mu taj novac, sve dok mediji to nisu objavili.
Unatoč svemu, Pašalić je znao na koju kartu treba odigrati da bi na svoju stranu pridobio skoro cijelu obitelj Tuđman. Iako se vjerovalo da glavnu riječ u obitelji ima Ankica, Pašalić je shvatio da mu je bolje pridobiti Miroslava Tuđmana, na kojeg je majka iznimno slaba, odnosno, spremna mu je progledati i najgore greške. Pašalić ga je pridobio obećanjima o koaliranju i sudjelovanju u vlasti, a Miroslav Tuđman u intervjuima je unaprijed prijetio kako će koalicija HDZ-HIP biti značajan politički subjekt koji ne samo da će biti nezaobilazan, nego vjerojatno i vladajući nakon što se s vlasti makne “crvene”, kako opozicija danas uobičajeno naziva Račanovu vladu.
Miroslav Tuđman je, unatoč svemu, povjerovao Pašaliću, pa u to uvjerio i vlastitu majku Ankicu. Tuđman je uistinu mislio kako Pašalić vjeruje u njihovu snagu, i kako su jedni drugima potrebni, HIP HDZ-u i obratno. Štoviše, toliko mu je vjerovao da mu nije bilo neobično kad mu je majka htjela doći na Opći sabor HDZ-a i podržati Pašalićevu kandidaturu za predsjednika. Za tu ju je uslugu bio zamolio sam Pašalić, ali ju je u zadnji trenutak spriječio Miroslav Ćiro Blažević, i dalje vrlo blizak prijatelj obitelji Tuđman. Da je Ankica Tuđman došla na stranački sabor u dvoranu Lisinski, teško je reći na čiju bi stranu prevagnuli glasovi delegata.
Pismo kojim je obitelj Tuđman zabranila HDZ-u i Ivi Sanaderu da se koriste imenom Franje Tuđmana u preimenovanju Zaklade, ipak nije jednoglasno potpisano: dok su Ankica, Miroslav i Nevenka potpisali, Stjepan Tuđman je odbio. Dugogodišnji sukob s Ivićem Pašalićem, o kojem i danas svjedoče brojni suradnici Pašalića i pokojnog predsjednika, u javnost je konačno izbio kad je koncesija za regionalnu televiziju u Zagrebu krajem devedesetih dodijeljena Pašalićevu pulenu Vinku Grubišiću i njegovu OTV-u, iako se Stjepan sa svojim ocem bio dogovorio da koncesiju dobije njegova tvrtka. Franji Tuđmanu iza leđa, Pašalić je namjestio da Stjepan ostane bez televizije, a Stjepan nakon toga nije krio ni u javnim nastupima i izjavama da ga je tatin savjetnik prevario.
Štoviše, Stjepanova uvjeravanja cijele obitelji kako Pašaliću ne smiju vjerovati, ostala su bez ikakvih rezultata. Ne treba čuditi: Stjepan je ionako u obitelji smatran “crnom ovcom” koja nije uspjela iskoristiti sve prednosti koje su mu se pružale kao predsjednikovu sinu. Za razliku od njega, sestra Nevenka je unovčila tu poziciju, majka Ankica za njom nije zaostajala, a Miru je zanimalo špijunska funkcija, iako za to nije bio talentiran, osim ako se sitne i naivne spletke, u koje ga je, između ostalih, uvlačio i sam Pašalić, ne smatramo špijunažom.
Stjepan Tuđman nakon kratka uzleta doveo je u dugove Domovinu d.d. – tvrtku koja je od stranačke, HDZ-ove, odjednom postala njegova. Loše su mu poslovali kafići koje je vodio, a u zagrebačkom su SC-u počeli izbijati skandali oko nabavke hrane, koju je Stjepanova tvrtka dobavljala, i to u trenutku kad je Pašalić shvatio da bi među studentima mogao pronaći dovoljno sljedbenika koje bi mogao učlaniti u stranačku mladež, pa i time dobiti dio glasova na stranačkim izborima. Uostalom, nije slučajno da su tekstovi protiv Miroslava Tuđmana plasirani upravo u novinama koje su pod Pašalićevom kontrolom i tima bliske njemu: u Globusu i Večernjem listu.
Dok se Globus bavio poslovnim neuspjesima najmlađeg Tuđmana, Večernji ga je uništavao na privatnom planu, i to vrlo smišljeno. Naime, nije bila tajna da se Stjepanova supruga Snježana ne slaže sa svekrvom Ankicom, ali da zato ima velik utjecaj na svog supruga. Da bi se sve to promijenilo, u Večernjem je listu na kraju plasirana i priča o izvanbračnom djetetu Stjepana Tuđmana, danas četverogodišnjem Franji Antonu, rođenom nakon kratkotrajne veze s Antonijom Vlatković, zagrebačkom modnom dizajnericom, koja je s obitelji postala bliža nakon što je dizajnirala civilne odore za Vojne igre, održane u Zagrebu 1998., po zamisli Franje Tuđmana.
Ali ni druga struja u HDZ-, ona Sanaderova, nije se libila koristiti se obitelji Tuđamn gdje god je mogla. Tako je Jadranka Kosor, pripadnica Sanaderove struje i odnedavna potpredsjednica stranke, na nedavno otkrivanje biste Franji Tuđmanu pozvala Stjepana, suprugu mu Snježanu i kćeri, Neru i Anu Mariju koja je i otkrila bistu. S druge strane, bio je to i pokušaj da se izgladi nesporazum koji traje između Sanadera i obitelji Tuđman, no ni Jadranki Kosor nije to uspjelo popraviti.
U pozadini svih svađa, kažu poznavatelji prilika u obitelji Tuđman, ipak je novac. Stjepan Tuđman financijski je propao, za što krivi Ivića Pašalića, a priklanjanjem Ivi Sanaderu očekuje i neku konkretniju dobit, ako ne prije, onda sigurno kad se HDZ vrati na vlast. Ankica i Navenka, ma koliko često u javnosti ponavljale priču o veličini lika i djela Franje Tuđmana, ipak su svjesne da bi njihovo bogatstvo moglo doći na udar zakona, u čemu se ni jedna ne bi dobro provela. Uostalom, Nevenkom Tuđman odnedavno se bavi i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, a zbog njenih provizija koje je uzimala od Igora Kneževića, zagrebačkog poduzetnika kojemu je, zaštićena svojim imenom, namještala poslove u državnim tvrtkama. Miroslav Tuđman vjeruje da mu pripada vlast, a ako je ne dobije – ništa mu ne znači ni sav novac koji je obitelj skupila tijekom očeva mu predsjedavanja.
Nejasno je samo otkud obitelji Tuđman da određuje tko smije koristiti ime Franje Tuđmana, pa njihovo ponašanje podsjeća na nekadašnju komisiju za zaštitu lika i djela Josipa Broza Tita.