Dunja Pavliček-PatakKako Nacional doznaje iz pravosudnih krugova, Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, započeo je internu istragu protiv Dunje Pavliček-Patak, koja će vjerojatno završiti definitivnim slomom njezine tužilačke karijere. Istraga se, pak, ne bavi samo skandaloznim sadržajem kaseta na kojima su snimljeni njezini razgovori s Veselinom Marinovim, tajnim agentom HIS-a i kriminalističke policije, već se u njoj ispituju svi potezi, sve odluke i sve službene zabilješke tužiteljice koje se odnose na njeno podzemno savezništvo s gangom Vjeke Sliške, tzv. kralja poker automata.

Već sada je utvrđeno da je Zdravko Šiškić, osuđeni ubojica iz Sliškova gangsterskog kruga, uz pristanak i znanje Dunje Pavliček- Patak, višestruko manipulirao sudskim procesom protiv tzv. zločinačke organizacije s Knežije, ponekad izmišljajući informacije kojima se tužiteljica na kraju više obračunavala sa svojim osobnim protivnicima nego s optuženim pripadnicima knežijske kriminalne skupine.

Izdvajamo samo jedan primjer: na osnovu Šiškićevih tvrdnji – čiju istinitost, uzgred rečeno, nitko nikada nije provjeravao – Dunja Pavliček Patak sastavila je službenu zabilješku da je ubojstvo Vjeke Sliške dogovoreno u njemačkom gradu Meinzu. No, službena zabilješka o tom sastanku na kraju je imala dvije verzije. Prema prvoj verziji, na sastanku u Meinzu, Sliškovo ubojstvo su isplanirali kamatar Zoran Pripuz i poduzetnik Hrvoje Petrač. U drugoj, “osvetničkoj” verziji istog događaja, u planiranju egzekucije, uz spomenuti dvojac, sudjelovao je tobože i sam Veselin Marinov, pošto je u međuvremenu odbio Šiškićeve zahtjeve da se u remetinečkoj sudnici pojavi kao svjedok optužbe. I sama Dunja Pavliček-Patak bila je, kako se čini, savršeno svjesna činjenice da takva neodređena i sumnjiva “saznanja” dokazanog i osuđenog ubojice nisu ni približno dovoljan argument za kazneni postupak protiv navodnih konstruktora Sliškove egzekucije, pa je službena zabilješka “uvaljena” jednoj novinskoj redakciji kao osnova za njihov medijski linč.

Drugim riječima, Bajiću je jasno da autentičnost audio-snimki, koje je Veselin Marinov napravio tijekom svojih susreta s pravosudnim prvacima, ne treba dokazivati samo stručnom tonskom ekspertizom, kako to Dunja Pavliček-Patak zahtjeva kupujući vrijeme i iščekujući restauraciju vlasti HDZ-ove desnice, kao posljednju spasonosnu priliku za svoj pravosudni položaj. Da je tužiteljica spremno prihvatila ulogu najmoćnijeg zaštitnika Sliškovih sljedbenika i nasljednika, vidi se također iz njezinih poteza, ponašanja, javnih izjava, tajnih izvješća i cjelokupne državno-odvjetničke strategije. Tako Marinovljeve kasete nisu presudan dokaz da u Zagrebu, osim uhićene i optužene knežijske bande – postoji i drugi kriminalni gang koji već dvije godine iz sjene vlada državnim odvjetništvom. Kasete su samo jedan od mnoštva pokazatelja da je sama tužiteljica u slučaju tzv. “zločinačke organizacije” odavno zaglibila u kriminal. Valja, primjerice, pročitati njezinu izjavu u Globusu da u Hrvatskoj postoji samo jedna mafija – ona u Remetincu – dok o drugoj nema nikakvih saznanja. Prava je istina da je Marinov tijekom njihovih sastanaka i susreta nudio obilje informacija i dokaza o funkcioniranju Sliškove bande. Ali je Dunja Pavliček-Patak to uporno ignorirala.

Podsjećamo, Veselin Marinov, agent HIS-a i kriminalističke policije, javno predstavljen kao pripadnik zagrebačkog podzemlja, intenzivno je komunicirao sa Stjepanom Ivaniševićem, bivšim ministrom pravosuđa, Radovanom Ortynskim, bivšim glavnim državnim odvjetnikom Republike Hrvatske, Janjkom Grlićem, tužiteljem u sudskom postupku protiv Sliškovih ubojica, te osobito s Dunjom Pavliček-Patak, nesuđenom šeficom USKOK-a. Postao je njihov tajni suradnik i član specijalnog istražiteljskog tima pod vodstvom policajca Zdravka Šeničnjaka koji će, ukoliko se Bajić ozbiljno primi istraživačkog posla, vjerojatno postati i pravosudno i medijski vrlo intrigantan.

Znajući da je riječ o školovanu i iskusnu operativcu nekadašnje bugarske tajne službe, pa potom HIS-ovu agentu iz operacije “barakuda”, koji je 1997. i 1998. rekonstruirao mafiju nekadašnje Herceg Bosne i HVO-a. Od Marinova se, navodno, očekivalo da isporuči sve što o tome zna. Kako je, međutim, vrlo brzo shvatio da jedino Ivanišević ima iskrene namjere da se obračuna s HDZ-ovim mafijaškim nasljeđem, svoje sastanke s Radovanom Ortynskim, Dunjom Pavliček-Patak i Janjkom Grlićem pretvorio je u klasičnu špijunsku igru “ispipavanja”, nadmudrivanja, testiranja i provociranja. Svima njima je vrlo iskreno prepričao fragmente “barakude”, zaključujući ispravno da nitko ništa neće poduzeti.

Tako je i bilo. Više puta je ponovio da je Vjeko Sliško od njega osobno naručivao ubojstva, da je Zdravko Šiškić planirao likvidaciju suca Dražena Tripala, jer ga je osudio na 10 godina zatvora, da je Juraj Dodić narkodiler, da Radovan Buvač Beba reketari zagrebačke poduzetnike, da cijeli taj Sliškov gang uživa podršku HDZ-ovih desničara, hercegovačkih generala i otpuštenih HDZ-ovih špijuna, da je Vinko Žuljević Klica danas predvodnik Sliškove paravojne formacije.

Umjesto pokretanja službene istrage koja bi završila u formalnom kaznenom progonu, svi pobrojani pripadnici Sliškove bande, dobili su status državnoodvjetničkih štićenika i svjedoka optužbe u sudskom procesu protiv tzv. zločinačke organizacije. Čak više od toga, Dunja Pavliček-Patak neke od njih promovirala je u svoje privatne mentore i istražitelje, koristeći ih u privatnim spletkama protiv MUP-a, SZUP-a i nepoželjnih novina.

Poučen svojim dotadašnjim iskustvima s hrvatskom policijom i pravosuđem, koji su mu, osvećujući se za “barakudu”, montirali nekoliko kaznenih prijava i petnaest mjeseci pritvora, Veselin Marinov sve te razgovore tajno je snimao, tražeći od Nacionala da se audio svjedočanstva javno objave ukoliko se njemu nešto dogodi. Osim toga, Nacionalu je dao i intervju kojeg je trebalo upotrijebiti kao dopuna istom “testamentu”. Istina, prije dva mjeseca, kada je intervju nastao, Marinov je ocjenjivao da postoje dvije mogućnosti njegove eliminacije. Kako je tvrdio; ili će ga Dunja Pavliček Patak dati uhapsiti s nekim novim “napakiranim” optužbama, ili će ga Sliškov ubojica Žuljević fizički smaknuti.

Kako je poznato, proročanstvo Veselina Marinova ostvarilo se u najdrastičnijem obliku: likvidiran je 31. svibnja, taman kad je do državnog odvjetništva stigla vijest da će u remetinečkom suđenju nastupiti kao svjedok obrane koji će ispričati sve ono što zna o zavjeri Dunje Pavliček-Patak sa Sliškovim kriminalcima.

I tako su Marinovljeve kasete pokrenule događaje koji su do kraja razobličili mračno lice tobožnje antimafijaške tužiteljice i Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu.

Nakon što je Marinov ubijen, Nacional je objavio njegov intervju u kojem je, ukratko, prepričao svoja iskustva s Radovanom Ortynskim i Dunjom Pavliček-Patak. Ne znajući da, osim intervjua, postoje i audiozapisi njihovih sastanka, tzv. antimafijaška tužiteljica u Globusu je uzvratila svojom prvom velikom laži: izjavila je da ništa u Nacionalovu intervjuu nije istinito, da je Marinov za nju bio poznati kriminalac kojeg je samo jednom srela u životu.

Doznavši za postojanje kaseta na kojima je registrirano više njihovih sastanaka, Dunja Pavliček-Patak u Slobodnoj Dalmaciji izrekla je novu laž: obznanivši ovaj put da su se, eto, ipak sreli dva puta, priznala je da su neki dijelovi audiosnimki ipak autentični. Njena laž kuliminirala je, pak, u velikom intervjuu za Novi list gdje je, očito u golemoj panici, vatreno branila Vinka Žuljevića Klicu koji je nad Marinovom obavio egzekuciju, ustvrdivši kako ona osobno, kao stručnjak za zločine i ubojstva, vjeruje u njegovu priču o samoobrani. Kako je poznato da je Žuljević likvidirao Marinova s pet metaka ispaljenih u glavu, antimafijaška tužiteljica time je i nehotice potvrdila autentičnost njihovih snimljenih razgovora koji pokazuju upravo to isto: da je saveznica Sliškove bande, čak i kada zna za njihove razgranate kriminalne aktivnosti.

Na kraju se ispostavlja, ono što je MUP-u jasno već dvije godine: blefirajući javnost da se svim silama bori protiv organiziranog kriminala, Dunja Pavliček-Patak postala je pravosudni vrh jedne zločinačke piramide.