Predsjednik Stipe Mesić daje "aktivnu podršku" NacionaluPrije nekoliko dana održan je sastanak Uprave Westdeutsche Allgemeine Zeitunga (WAZ) i Europapress Holdinga (EPH) sa smo jednom točkom dnevnog reda – strategija daljnjeg širenja WAZ-a, koji je nedavno postao 25-postotni vlasnik i njemačke televizijske postaje RTL. Kao glavna tema sastanka nametnula se “afera Grupo” i njene posljedice za poslovanje WAZ-a, koje se prije svega očituju u ometanju razvojnog plana kakav je uprava WAZ-a sebi zacrtala kad je dolazila na hrvatsko tržište, koje je ustvari trebalo biti tek baza za širenje na regiju cijele jugoistočne Evrope.
Prema onome što je Nacional doznao iz izvora bliskih vrhu ovog njemačkog medijskog koncerna, uprava WAZ-a je izrazito zabrinuta zbog svojih povjerljivih saznanja kako se “nastavljaju neke istražne radnje u slučaju Grupo”, a glavnim krivcem za sve što se dogodilo od izbijanja afere do danas, WAZ-ova Uprava je proglasila Ivu Pukanića, većinskog vlasnika tjednika “Nacional”. Osim Pukanića, WAZ-ova uprava krivcem smatra i cijeli Nacional, te “grupu oko njega koja uživa aktivnu podršku Predsjednika RH, koji u svemu sudjeluje”. Na sastanku nije definirano koja je to grupa oko Ive Pukanića i Nacionala, a nije jasno ni kako to predsjednik države aktivno podržava Pukanićevu grupu, no – krivci su ipak označeni.
WAZ ANGAŽIRAO ISLUŽENE OBAVJEŠTAJCE WAZ je angažirao nekoliko isluženih obavještajaca za prikupljanje podataka kojima bi mogao manipulirati u cilju kompromitacije glavnih 'krivaca' za otkrivanje afere Grupo NOVI PLANOVI ŠIRENJA WAZ-a U HRVATSKOJ WAZ odnosno EPH žele kupiti Slobodnu Dalmaciju zbog svog distributivnog lanca po Dalmaciji, te Vjesnik, pomoću čije tiskare bi mogli ucjenjivati svakog nezavisnog izdavača u Hrvatskoj Nadalje, na sastanku je uprava WAZ-a naglasila da Europapress Holding na cijelu aferu “nije odgovorio na učinkovit način”, pa su u svrhu učinkovitog odgovora, prije svega na nastavak istražnih radnji, već poduzete neke mjere, a planiraju se i druge. Prije svega, kako bi došli do potrebnih podataka, angažirali su nekoliko obavještajaca koji prikupljaju podatke o svemu što se zbiva u pravosuđu, a vezano je uz bilo koji krak afere Grupo i bilo kojeg njenog sudionika. Uz pravosuđe, obavještajci su zaduženi za pomno praćenje svih aktivnosti Ive Pukanića, najvažnijih novinara Nacionala i predsjednika Mesića. Cilj je tražiti slabe točke, javno kompromitiranje, te sve njihove aktivnosti vezane uz aferu Grupo. Obavještajna grupa je, prema dostupnim informacijama, sastavljena od umirovljenih i manjim dijelom aktivnih operativaca sigurnosnih službi.
Aktivnosti WAZ-a i EPH tu neće stati. Prikupljenim informacijama oni žele manipulirati, te na taj način preduhitriti eventualne daljnje korake u istrazi i procesuiranju osoba i tvrtki povezanih u Grupo. Nezadovoljni radom dosadašnjih odvjetnika, članovi WAZ-ove uprave odlučili su angažirati najkvalitetnije odvjetnike, a cijelom će slučaju dati veliki medijski značaj, prije svega u Hrvatskoj, ali i na međunarodnoj sceni. Kako tvrdi Nacionalov izvor, ključne osobe u najavljenim medijskim napadima bit će Predsjednik RH i Ivo Pukanić, odnosno cijeli Nacional.
Iako je danas teško točno procijeniti koliki je značaj ovoga sastanka i koliko su njegovi zaključci i planirane akcije dalekosežni i katastrofalni za budućnost cijele države, neki se zaključci ipak mogu izvesti. Naime, u prosincu 2000. godine dnevnik Republika u svom je prvom broju objavila kompletnu dokumentaciju o klanu Grupo. Nino Pavić, Miroslav Kutle, Vinko Grubišić i Ivić Pašalić potpisali su ortački ugovor kojim su osnovali tvrtku Grupo s jednim jedinim ciljem – zagospodariti cijelim medijskim prostorom Hrvatske. Tim je ugovorom bio precizno razrađen zajednički poslovni nastup spomenute četvorke, s nakanom da u potpunosti zagospodari hrvatskim medijskim prostorom. Da se radilo o planovima sumnjiva karaktera svjedoči i činjenica da su akteri ugovora potpisani pseudonimima, pa je za razrješenje enigme o vlasnicima medija služio posebno sastavljen šifrarnik, u kojem su naveli svoja prava imena (izuzevši Pašalića, označenog kao “osoba poznata ostalim potpisnicima”, a koji je u šifrarniku imao pseudonim “Hrvoje Franjić”).
Rezultat njihova ortačkog ugovora, o kojem se u zagrebačkim kuloarima govorilo mjesecima prije no što je objavljen u Republici, bio je već tada katastrofalan: deseci lokalnih radijskih postaja, više od pola lokalnih televizija, među kojima i zagrebačka OTV te nacionalna Nova TV, zatim Slobodna Dalmacija, sva izdanja Europapress Holdinga na čelu s Globusom, Jutarnjim listom i Sportskim novostima (tada njih dvanaest), mnogi drugi listovi i marketinške agencije. Činilo se kao da popisu medija uključenih u Grupo nema kraja. Feral Tribune, Novi List, Radio 101 i Nacional jedini su koji nisu spominjani u ortačkom ugovoru. Razlog je jasan: Pavićev pokušaj da uz pomoć Ivića Pašalića preuzme Radio 101 ujesen 1996. godine završio je prosvjedom stotinu tisuća ljudi na glavnom zagrebačkom trgu; Feralovi urednici činili su im se previše svojeglavi i imali su preveliku međunarodnu podršku; a Nacionalovo uredništvo pobjeglo je iz Europapress Holdinga kad je shvatilo da se iza nominalnoga vlasnika, što Nino Pavić uistinu jest, krije najgori dio tada vladajućeg HDZ-a, na čelu s Ivićem Pašalićem, koji je u javnost gurao Miroslava Kutlu.
Nakon što je policija poduzela akciju i pohapsila neke od aktera afere Grupo, jedno od glavnih odvjetničkih oružja bilo je objašnjenje kako sklapanje ortačkog ugovora nije kažnjivo djelo. Bez sumnje, sklopiti ikakav ugovor s nekim nije kažnjivo djelo sve dok se tim ugovorom i djelima koja iz njega proizlaze ne šteti trećim osobama. Ugovor kojim je stvoren Grupo jest kažnjivo djelo jer je realiziran – u Hrvatskoj danas postoji medijski monopol, a na njegovu čelu je Nino Pavić, odnosno njegov EPH i poslovni mu partner, njemački WAZ. Osim najvažnijih radijskih i televizijskih postaja te nekoliko marketinških agencija, u sastav Europapress Holdinga, odnosno Grupa, u međuvremenu je ušlo još petnaestak tiskanih medija – ženskih, tinejdžerskih, stručnih…, pa tako EPH i njegov pedesetpostotni vlasnik WAZ danas drže najveći dio tiskanih medija u Hrvatskoj.
Ali WAZ-ove ambicije tu ne staju. Kupujući polovicu EPH, WAZ-ova Uprava vrlo je dobro znala što radi: pomoću EPH-a je mogla lagano zavladati cjelokupnim medijskim prostorom bivše Jugoslavije. Odnedavno, veliki se napori ulažu za jačanje hercegovačkog izdanja Jutarnjeg lista, s krajnjim ciljem zauzimanja što većeg tržišnog prostora cijele Bosne i Hercegovine. Nedavnom kupovinom četvrtine tvrtke Politika, odnosno osnivanjem komanditnog društva koje upravlja tvrtkom Politika i svim njenim izdanjima (dvadesetak tiskanih medija, radio, televizijska postaja…) te imenovanjem Bode Hombacha na čelo te tvrtke, započeo je novi val WAZ-ova i EPH-ova širenja prostorom bivše Jugoslavije. Nedavno je Tomislav Marčinko za potrebe WAZ-a i EPH krenuo u kupovinu novosadskog Dnevnika, pa je očigledno tek pitanje vremena kad će i vojvođanski mediji potpasti pod njihovu vlast. A tu je i slovenski Playboy, koji je licenciju kupio od EPH.
Nino Pavić i njegovi kompanjoni iz WAZ-a smatraju kako sve postignuto nije dovoljno. Očijukanje WAZ-a glede eventualne kupovine ljubljanskog dnevnog lista Delo dugo se spominjalo u medijima, ali su slovenski antimonopolski zakoni i antimonopolska agencija bili dovoljno mudri da barem privremeno izbjegnu njihov ozbiljniji ulazak na slovensko tržište. Hrvatska se tu pokazala manje mudrom – antimonopolska agencija nije reagirala na kršenje niza zakona, a ni sama Vlada, u čiju je nadležnost nedavno prebačena briga o medijima, nije uspjela provesti zakon po kojem su mediji dužni prijavljivati vlasničku strukturu, a da se o sprečavanju monopola i ne govori. Tako se, primjerice, ni dan danas ne zna tko su nominalni, a kamoli pravi vlasnici onih stotinjak radijskih postaja koje se uvijek ističe kao dokaz pluralnosti medija u Hrvatskoj, iako ih većina ne emitira ništa osim glazbe.
WAZ i EPH ne kriju svoju zainteresiranost za kupovinu Slobodne Dalmacije i Vjesnika, odnosno Vjesnikove tiskare. Nakon što je država EPH dala trećinu dionica Tiska, najvećeg distributivnog lanca u Hrvatskoj, eventualna prodaja ijedne od dviju spomenutih novina bila bi direktno srljanje u ponor. Slobodna Dalmacija je zanimljiva zbog svog distributivnog lanca po Dalmaciji, a pomoću Vjesnikove tiskare Pavić bi mogao ucjenjivati svakoga nezavisnog izdavača u Hrvatskoj.
Uz distributivni lanac Tisak, EPH, odnosno WAZ, preuzeo je i kontrolu nad Distrijem, drugom najvećom distributivnom mrežom u Hrvatskoj, kupivši od Ivana Granića 50 posto tvrtke. Ni u tome slučaju, kao ni u slučaju tajne kupovine Sportskih novosti, ni Vlada ni njena antimonopolska agencija nisu reagirale. Koliki je već WAZ-ov utjecaj u hrvatskoj, govori i prošlotjedno skidanje zabrane organiziranja igara na sreću od strane novinskih izdavača. Novi zakon je bez problema prošao u Saboru, a da nitko nije dao suvislo objašnjenje za takav postupak. Rezultati lobiranje među saborskim zastupnicima i strankama od strane Pavića i EPH je još jednom pokazalo svu bijedu hrvatske političke “elite”.
Takva koncentracija medijske moći rezultirala je potpuno nenormalnim stanjem u cijeloj struci. U tijelima Hrvatskog novinarskog društva skoro je nemoguće izbjeći da većinu čine novinari koji su zaposleni u nekom od izdanja EPH. U vrijeme izbijanja afere Grupo ni čelni čovjek novinarskog društva nije se usudio otvoreno reći što misli i što mu se događalo, odnosno, kakvi su sve pritisci vršeni na njega ne bi li se skandal “sakrio pod tepih”. U potpuno kaotičnoj situaciji, u kakvoj se našla državna televizija (zbog nepoštivanja rokova postavljenih u Zakonu, na HRT-u trenutno djeluje potpuno nezakonito), kojoj je na čelu Mirko Galić, koga je na to mjesto direktno postavio Nino Pavić, očekivati objektivnost informiranja od medija koji su uglavnom kontrolirani od jednoga vlasnika, naprosto je nemoguće.
Ta je nemogućnost uvjetovala da se cijela afera Grupo potpuno razvodnila i od predmeta koji je trebao imati sudski epilog završila je uglavnom odbacivanjem istražnih prijedloga, a akteri su dan ili dva nakon hapšenja pušteni iz pritvora. Državno odvjetništvo odigralo je značajnu, negativnu ulogu u aferi Grupo, a razmjeri njihove instrumentaliziranosti i danas se pojavljuju u javnosti. Uglavnom, pravosuđe je – vjerojatno u strahu od medija i vlastitih nečistih savjesti – zakazalo, a medijskim monopolistima udruženima u Grupo dozvoljeno je da rade što im se prohtije. Onim medijima što su ostali izvan njihova klana dopušteno je tek preživljavanje.
Nacional je tu specifičan primjer, i upravo stoga se nalazi na meti Grupa. Mesić, kao planirana nova meta medijskih napada, samo je dobrodošla prilika koju Grupo neće propustiti. Upravo su Mesić i Nacional pridonijeli stvaranju pozitivnije slike cijele države i zalagali se za razrješenje kriminala, što najviše smeta upravo vlasnicima EPH. Osim toga, koketiranje EPH s rigidnom desnicom, koja u njihovim izdanjima kroz intervjue i reportaže dobiva sliku poželjne političke opcije, osim što je vraćanje duga jednom od osnivača Grupa, Iviću Pašaliću, imat će i pogubne posljedice za cijelu državu. Nepotrebno je objašnjavati što bi za Hrvatsku značio povratak rigidnih desničara na vlast.
Aktivnosti WAZ-a, koji je u Bugarskoj zavladao većinom medija, išle su toliko daleko da niti novinarsko društvo niti novinarski sindikat nisu mogli učiniti ni jedan korak kako bi oslobodili minimalan prostor za normalno djelovanje medija. Srušena je cijena rada. Manipulacije oglasnim prostorom dovele su konkurenciju do financijskog kraha, a politička se moć preselila iz parlamenta i vlade u ruke vlasnika medija, odnosno WAZ-a. Takav scenarij u Hrvatskoj, unatoč uvjeravanjima, još uvijek nije nemoguć, a “poteškoće koje WAZ-u prave u Republici Hrvatskoj”, kako je navedeno na sastanku, mogle bi biti upravo to: rušenje cijene rada, krađa oglasa i uništavanje konkurencije s ciljem maksimiziranja profita, sve uz neslućenu političku moć, koja ni sada nije mala. Da bi se to ostvarilo do kraja, treba srušiti Mesića, Pukanića i Nacional. Sredstva se za to, zaključilo se na vrhu WAZ-a, neće birati.