Ministar Rupel je nevjerodostojan dokument, što su naknadno ustanovili slovenski mediji vlastitom analizom, iskoristio za napad na sve koji imaju drukčije mišljenje o ulasku Slovenije u NATO od službene slovenske politikeSloveniju već nekoliko tjedana potresa skandal zbog kojeg se dramatično smanjila potpora Slovenaca za ulazak u NATO savez, i to, da stvar bude gora, samo nekoliko mjeseci uoči sastanka dužnosnika NATO-a u Pragu gdje bi se Sloveniji trebao uručiti poziv da pristupi Savezu.
Otkrićem skandala, u koji je umiješan i slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel, dovodi se u pitanje ostvarenje jednog od dva najvažnija vanjskopolitička cilja slovenske vlade. Naime, slovenski tjednik Mladina otkrio je i objavio pomno čuvan dokument slovenskog ministarstva vanjskih poslova pod radnim nazivom “Elementi za ocjenu pisanja slovenskih medija pristupu Slovenije u NATO”, neku vrstu analize u kojoj su se službenici slovenskog Ureda za informiranje ministarstva vanjskih poslova potpuno neargumentirano obrušili na kritičke stavove i pisanje slovenskih novinara, uglednih političara, intelektualaca i nevladinih udruga o ulasku Slovenije u NATO savez.
Ministar Rupel je nevjerodostojan dokument, što su naknadno ustanovili slovenski mediji vlastitom analizom, iskoristio za napad na sve koji imaju drukčije mišljenje o ulasku Slovenije u NATO od službene slovenske politike. Ukupno 236 tekstova, kolumni, komentara i njihovih autora, obuhvaćenih analizom Ureda za informiranje ministarstva vanjskih poslova od ožujka do kolovoza 2001., dospjeli su na tzv. crnu listu slovenske vlade. Na meti su kritika Delo, Dnevnik i Mladina, ugledni intelektualci kao što su rektor ljubljanskog sveučilišta Jozef Mecinger i sociolog Vlado Miheljak, bivši vojni predavač Marjan Goranc, Andrej Kurnik, novinari Miha Kovač, Janko Lorenzi, Rok Praprotnik, Luka Juri, Bojko Jerman, Jurij Gustinčić te niz ostalih uglednih imena iz slovenskoga javnog života.
U dokumentu ministarstva vanjskih poslova vladini službenici optužuju autore komentara i pojedine intelektualce, profesore i novinare za populizam i cinizam, za manjak kredibiliteta i konzistentnost, no autori analize nigdje argumentirano ne dovode u pitanje stajališta iznesena u slovenskom tisku. Zbog utjecaja kritičkih napisa na slovensku javnost tvorci analize panično traže vladinu reakciju koja bi spriječila negativno raspoloženje stanovništva uoči ulaska Slovenije u NATO.
Najnovije otkriće Mladine ogorčilo je slovensku javnost i pojačalo protunatoovsko raspoloženje koje se prenosi i na do sada neopredijeljene stanovnike Slovenije prema kojima je, da ironija bude veća, bila usmjerena ovogodišnja državna kampanja za ulazak Slovenije u NATO u visini 11 milijuna tolara, no sredstva su bez rezultata potrošena na brošure i plakate već u prva tri mjeseca ove godine.
Neraspoloženje stanovništva je veliko i najnovija afera poprima dramatične razmjere s mogućim dalekosežnim posljedicama. Time su u neugodnu poziciju dovedeni slovenska vlada i oružane snage jer na temelju takvog raspoloženja nemaju kredibilitet pred partnerima iz NATO saveza da traže ulazak Slovenije u članstvo Saveza. Najnoviji podaci od 2. srpnja, prema kojima je za gotovo pet posto u samo mjesec dana pala potpora slovenskom ulasku u NATO, alarmirali su službenu Ljubljanu. Da se referendum za članstvo u NATO održao prošloga tjedna, za ulazak Slovenije glasalo bi samo 39,6 posto (protekli mjesec 43,6 posto) ispitanika. Od početka 2002. do danas potpora je pala za 10 posto. Nakon takvih poražavajućih rezultata odlučeno je da se izdvajanja za NATO kampanju povećaju sedam puta, odnosno da se do kraja godine izdvoji 80 milijuna slovenskih tolara, što samo po sebi govori o ozbiljnosti situacije.
Da za službenike i medijske analitičare Ureda za informiranje MVP-a stvar bude šokantnija, s izbijanjem skandala oko objavljivanja i razotkrivanja sadržaja njihove analize koincidiralo je i izlaženje zbornika tekstova “Ne NATO – mir nam dajte” u organizaciji civilnih udruga. U zborniku su na jednome mjestu objedinjeni svi kritički novinski tekstovi, članci, komentari slovenskih intelektualaca, aktivista i predstavnika civilnih nevladinih organizacija koji su obuhvaćeni i vladinom analizom, međutim, znatno su pregledniji i sadržajniji. Tako je jednogodišnje izrezivanje, podcrtavanje i oblikovanje novinskih članaka Ureda za informiranje u službeni dokument MVP-a objavljivanjem spomenutog zbornika neslavno završilo. Ministru Rupelu je podrugljivo ponuđeno da zbornik može koristiti za svoje propagandne aktivnosti i otkrivanje unutarnjih neprijatelja na mnogo efikasniji i sadržajniji način nego što su mu to pripremili njegovi službenici.
Nakon što je slovenska Mladina došla u posjed dokumenta i provela vlastitu analizu, došlo se do poražavajućeg otkrića koje je službeni dokument slovenskog MVP-a označilo nevjerodostojnim. Od ukupno 236 članaka obuhvaćenih analizom MVP-a najmanje 20 posto nema nikakve veze s kritičkim pisanjem slovenskih medija prema NATO savezu. Primjerice, protunatoovskim člankom ocijenjen je tekst o susretu njemačkog i slovenskog ministra vanjskih poslova čija je tema bila širenje EU i NATO saveza, negativno su ocijenjeni potpuno neutralni članci o posjetu američke podmornice Sloveniji, sudjelovanju ministra obrane Andreja Grizolda i ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela na sastanku u sjedištu NATO saveza u Bruxellesu. Negativnom ocjenom označen je i šaljivi komentar o ministru Rupelu vezan za povratak špijunskoga slovenskog kombija iz Hrvatske. Naime, u komentaru se ironično tvrdi kako će slovenski premijer Janez Drnovšek imenovati ministra Rupela šefom voznog parka slovenske vlade zbog pokazane iznimne stručnosti u vraćanju špijunskog kombija Sloveniji. Premda komentar nema veze s NATO-om, očito je napad na lik i djelo slovenskog ministra Rupela bio sasvim dovoljan da vladini službenici takav tekst smatraju nepriličnim i kritičkim.
I dok je sasvim razumljivo da novinari kroz svoje kolumne, tekstove i komentare izražavaju različita mišljenja o ulasku u NATO, zanimljivo je vidjeti koji su slovenski uglednici digli glas protiv ulaska, te tako postali predmetom interesa državnih tijela.
Rektor Sveučilišta u Ljubljani Jože Mencinger na meti je vladinih kritika zbog svoga stajališta kako još nije čuo valjane vladine argumente za ulazak u NATO, osobito ekonomske. Osim toga, Mencinger smatra kako sadašnja američka politika ne rješava međunarodne probleme nego ih samo pojačava, a Slovenci bi ulaskom u NATO takvu politiku morali podržati.
I dok neki smatraju kako bi Slovenija bila sigurnija pod okriljem NATO saveza, Mencinger tvrdi kako ni Austrija, Švicarska ili Irska nisu članice Saveza, no sasvim su sigurne. Bilo bi dobro da sve zemlje oko Slovenije uđu u NATO, tada bi Slovenija bila u najsigurnijem okruženju bez vlastitog članstva u Savezu, tvrdi ironično Mencinger. Troškovi ulaska u NATO su veliki i nema ekonomskog opravdanja da Slovenija zbog vlastitoga gospodarstva mora postati članicom Saveza, tvrdi Mencinger, jer NATO štiti samo američke gospodarske interese. Većina slovenskih analitičara slaže se kako je Fakultet političkih znanosti u Ljubljani oduvijek bio vladino uporište kampanje za ulazak Slovenije u EU i NATO. Naime, dekan fakulteta Igor Lukšić i tri najveća slovenska zagovornika ulaska u NATO, ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel, ministar obrane Andrej Grizold i Anton Bebler predsjednik Sjevernoatlantskog vijeća, profesori su na fakultetu. Međutim, na fakultetu ima profesora i djelatnika koji su opozicija spomenutim predavačima i visokim državnim dužnosnicima, a veliku potporu imaju među studentima.
Politolozi Vlado Miheljak i Andrej Kurnik, visokopozicionirani kritičari slovenskog ulaska u NATO u analizi ministarstva vanjskih poslova, već dulje su pod pritiskom, među ostalim, i slovenske policije. Miheljak je jednom bio uhićen jer se navodno šetao suviše blizu američkog veleposlanstva, a Kurnika su ispitivali kao potencijalnog terorista u napadu na talijansko veleposlanstvo u Ljubljani, premda Talijani nikada nisu imali nikakve naznake o mogućnosti terorističkih napada na zgradu veleposlanstva.
Miheljak tvrdi kako NATO ne može Sloveniji ništa ponuditi, jer zapravo ne zna što bi sa sobom. NATO je mastodont kao socijalistički mastodonti i poduzeća TAM i Litostroj koja se ne mogu prilagoditi promjenama i jednostavno se uruše, tvrdi Miheljak.
NATO ni danas nema definirane temeljne pojmove o sebi, a osobito je to vidljivo nakon terorističkih napada na SAD, kada je aktiviran institut 5. člana NATO saveza prema kojem su sve države solidarne s napadnutom državom. Teroristički napad nije vojno djelovanje, a ako je vojno djelovanje, NATO mora tretirati teroriste kao jednu od zaraćenih strana u sukobu sa svim međunarodnim pravilima ponašanja, dakle teroristi moraju biti tretirani kao ratni zarobljenici.
Osim toga, tvrdi Miheljak, događanja od 11. rujna pokazala su i međusobne odnose u NATO savezu. Nakon što je Bush objavio rat terorizmu, pozvao je Blaira, Schrodera i druge državnike da mu se pridruže, no nije se obratio glavnom tajniku NATO saveza lordu Robertsonu koji predsjeda vojnim savezom čiji je i SAD član. To je samo pokazalo kakav je status NATO saveza, a to je instrumentalizacija za ostvarenje američke politike u svijetu, dodaje Miheljak.
Osim uglednih intelektualaca iz javnog života, u kampanji protiv ulaska Slovenije u NATO izrazito su aktivne nevladine udruge Civilna inicijativa, Skupina Neutro i Reci NE NATO. Organiziraju se javne tribine, protesti, forumi, potpisuju peticije, tiskaju se plakati i brošure, sve radi podizanja svijesti slovenske javnosti o štetnosti ulaska u NATO. Nevladine udruge uglavnom ističu više razloga zbog čega Slovenija ne bi trebala ući u NATO. Prema njihovim stajalištima članstvo u NATO savezu ne osigurava bezuvjetnu vojnu pomoć napadnutoj zemlji članici Saveza, osobito kada u vojnom savezu dominira jedna država kao što je danas SAD. Da je tako stoji i u temeljnom dokumentu NATO saveza. NATO baze na teritoriju neke države isključuju suverenost te države nad tim područjem, smatraju udruge. U sporazumu o vojnim misijama NATO saveza zapisano je kako u državi primateljici vojne misije osoblje, sredstva i nekretnine imaju diplomatski status, što znači da NATO uporišta u drugim državama imaju status kao strana veleposlanstva. U svojim bazama NATO je nedodirljiv i ne odgovara zemlji u kojoj se nalazi, nego samom sebi.
Nadalje, NATO-ovi vojnici ne odgovaraju pred sudovima zemalja u kojima počine kazneno djelo niti ih mogu privesti organi represije zemlje u kojoj se nalaze. Ako i dođe do suđenja, vojni sudovi zemalja čiji vojnici počine kazneno djelo vrlo su pristrani, tvrde civilne udruge. Više puta se dogodilo da su vojnici zbog najtežih zločina dobili blage kazne, premještaj ili samo gubitak čina. U sporazumima NATO saveza sa zemljama u koje NATO-ovi vojnici dolaze predviđene su samo odštete za ono što počini osoblje pri obavljanju dužnosti ili odštete koje prouzroče vojna vozila. Međutim, NATO nije dužan pokriti štetu koja je nastala za okoliš, infrastrukturu i onečišćenje.
Udruge smatraju pogubnim za slovensko gospodarstvo činjenicu kako je rasprodaja slovenskih poduzeća povezana s članstvom u NATO savezu. Naime, izjavu američkog veleposlanika u Sloveniji da je jedan od kriterija za članstvo u NATO savezu povratak oduzetog vlasništva razvlaštenima izvan Slovenije označena je kao diplomatska nespretnost. Međutim, udruge procjenjuju kako je mjerilo političkog interesa zapadnih sila isključivo izraženo u novcu. Da je tako pokazuje i prvi krug širenja NATO saveza, jer su u NATO ušle zemlje s najviše uloženog stranog kapitala u gospodarstvo: Poljska, Češka i Mađarska. Što se više ulaže u nečije gospodarstvo, zemlje članice imaju veći interes da zaštite svoja ulaganja, smatraju aktivisti civilnih udruga. Osim toga, članstvo u NATO savezu u suprotnosti je s vrednotama slovenske države, jer Slovenija poštuje volju svakog naroda da odlučuje o svojoj sudbini bez miješanja izvana. Stoga je nezamislivo sudjelovanje slovenskih vojnika u imperijalističkim pohodima zapadnih država, smatraju udruge.
Na kraju, obrana slobode u rukama je ljudi koji su je i ostvarili, tvrde sudionici kampanje protiv NATO saveza. Naivno bi bilo očekivati da su stranci spremni riskirati svoje živote za obranu Slovenije. Slovensko jedinstvo i odlučnost jedini su zalog slobode danas i ubuduće.