VJESNIK je najveća tiskara u ovoj europskoj regiji, a na njenom je terenu izgrađeno 45.000 kvadrata poslovnog prostora; 63 posto vlasništva nad parcelom ima tiskara VjesnikZa nepunih mjesec dana počet će konačni obračun vodećih hrvatskih izdavača i nekoliko poduzetnika iz Hrvatske i ove regije u borbi za vjerojatno najatraktivniju građevinsku parcelu u Zagrebu, na kojoj se nalaze poznati Vjesnikov neboder i popratni gospodarski objekti. Riječ je o 32.000 četvornih metara zemljišta na kojemu je danas oko 45.000 četvornih metara izgrađenog poslovnog prostora. Ta je lokacija poznata i po nekadašnjem sjedištu većine redakcija najpoznatijih tiskanih medija još u nekadašnjoj Jugoslaviji, a potom i hrvatskih tiskovina. Zemljište se nalazi na odličnom prometnom položaju u Zagrebu, na križanju Slavonske avenije i Savske ulice, u neposrednoj blizini tramvajske pruge i novih prometnica. To je dio grada za koji se tvrdi da bi ubuduće mogao biti srce poslovnog Zagreba, gdje će biti sjedište brojnih velikih tvrtki, ponajprije banaka.

Koliko je ta lokacija atraktivna, potvrđuju i neslužbene informacije da se čak i Europska komisija počela raspitivati da upravo ondje izgradi svoje sjedište u Hrvatskoj. Tu je i danas jedna od najvećih tiskara gdje su se ta izdanja tiskala, a većina hrvatskih novina i magazina i danas se ondje tiska. Tiskara je u ozbiljnim problemima, a i nekoć vrijedne nekretnine u sve su lošijem stanju. Država je kao većinski vlasnik odlučila prodati tiskaru, ali su od tiskare koja se guši u problemima puno zanimljivije zemljišna parcela i nekretnine na njoj. Prema postojećem Generalnom urbanističkom planu ondje je dopuštena gradnja 180.000 četvornih metara poslovnog i stambenog prostora. Upućeni tvrde da bi vrijednost te građevinske parcele mogla dosegnuti čak 80 milijuna eura, dok bi budući investitor, ako se odluči na gradnju, na njoj mogao zaraditi znatno više.

DRŽAVA PRODAJE SVOJ većinski udjel na tom zemljištu i nekretninama za puno manje novca, ali zasad nema zainteresiranih, jer kupac mora uložiti u tiskarski posao, vjerojatno ga premjestiti na drugu lokaciju, a zatim rješavati iznimno komplicirane suvlasničke odnose na toj parceli, što može potrajati godinama, ali nije nemoguće, pa se nazire velika bitka za unosnu zaradu na tom projektu. Taj će obračun početi nakon što se okonča treći krug natječaja za prodaju većinskog udjela u Vjesnikovoj tiskari, koja je zaposjela najveći dio Vjesnikova nebodera i popratnih nekretnina, čiji vlasnik od buduće komercijalizacije te građevinske parcele može najviše profitirati. Obračun će najvjerojatnije početi za mjesec dana, kad završi treći natječaj za prodaju te tvrtke. Ako se ni na treći natječaj nitko ne javi, kandidati mogu rušiti cijenu tvrtke, a na to računa više prikrivenih kandidata. Više je razloga zašto država već mjesecima uzalud pokušava prodati Vjesnikovu tiskaru. Bivši Fond za privatizaciju u trećem je pokušaju prodaje objavio da za 62,15 posto dionica te tvrtke traži 19,79 milijuna kuna, pokrivanje 103,6 milijuna kuna obveza te tvrtke s bankovnim jamstvima, zadržavanje osnovne djelatnosti, zadržavanje istog broja zaposlenih najmanje godinu dana, plan za budući razvoj i ispunjenje još nekoliko sličnih uvjeta. Vjesnikova tiskara danas još uvijek pruža usluge tiskanja većem dijelu hrvatskih izdavača, koji kod nje tiskaju dnevne novine i magazine. Tvrtka ima 399 zaposlenih, koji imaju vrlo povoljan kolektivni ugovor, ali ne i dovoljno posla da vlasnik zadrži sve zaposlene. Procjenjuje se da za sadašnji opseg posla ne bi trebalo biti zaposleno više od 200 radnika. Ali upitno je hoće li Vjesnikova tiskara uspjeti zadržati sve svoje klijente, pa je i zato teško procijeniti koliko će zaposlenih u toj tvrtki ubuduće imati posla. Upitno je i isplati li se ikomu u tiskarsku djelatnost upitne budućnosti uložiti gotovo 20 milijuna eura, koliko bi mogao iznositi minimalni trošak konsolidiranja i održavanja, dok se građevinska parcela ne komercijalizira.

STYRIA Izdavačka kuća kojoj su na čelu Boris Trupčević i Jasna Zemljić ima udjel u tiskarinoj parceliDVA SU GLAVNA RAZLOGA zašto se na natječaj za Vjesnikovu tiskaru dosad nitko nije javio. Prvi je to što su suvlasnici parcele i nekretnina razne tvrtke čiji vlasnici imaju suprotne poslovne interese. Vjesnikova tiskara posluje pod imenom Vjesnik d.d. Nastala je iz prijašnjeg holdinga NIŠPRO Vjesnik, čiji je temeljni kapital početkom 90-ih bio procijenjen na 246 milijuna maraka. Nakon pretvorbe podijelila se na 13 poslovnih subjekata. Neki od njih dobili su na uporabu i u posjed dio te nekretnine. Dnevne novine Vjesnik ostale su u državnom vlasništvu, a profitabilni su dijelovi postali privatni. Tako Vjesnikova tiskara posjeduje 63 posto građevinskog zemljišta i nekretnina, a ostatak pripada drugim suvlasnicima. To su izdavačka kuća Styrija s 11 posto, Agrokor s također 11 posto i Ninoslav Pavić, suvlasnik izdavačke kuće EPH sa svojim skrivenim partnerima unutar tvrtke Allegheny Financial s 12 posto suvlasništva. Nitko od njih nije uredno upisan kao vlasnik u zemljišne knjige. U zemljišnim knjigama čak nije ucrtan ni Vjesnikov neboder. To je samo dio problema za budućeg većinskog vlasnika Vjesnikove tiskare i tih nekretnina. U zemljišnim knjigama kao korisnik te građevinske parcele upisana je tvrtka Vjesnik, ali kao novinsko-izdavačko poduzeće koje više ne postoji. Osim toga, to se zemljište sastoji od ukupno 31 čestice koje se katastarski vode kao oranice, kuće, ulice, dvorišta i voćnjaci, a te su čestice upisane kao društveno vlasništvo. Nadalje, trenutačno je u tijeku 38 raznih zemljišnoknjižnih postupaka koji su evidentirani u zemljišnim knjigama - kolokvijalno govoreći, nad tim zemljištem upisano je 38 plombi. Uza sve to, zemljišnoknjižni uložak u kojem su upisane te nekretnine je oštećen. Dio stranice na kojem su bile evidentirane neke zabilježbe je otkinut, pa će sud morati obnoviti knjigu, što će potrajati. Sve to treba riješiti prije najdelikatnijeg dijela operacije - dogovora s ostalim suvlasnicima na parceli o budućoj komercijalizaciji atraktivne lokacije.

POJAVILA SE NEDAVNO inicijativa da Zagrebačka banka preko jedne od svojih tvrtki nagovori sve suvlasnike parcele da potpišu sporazum o prodaji svojih dijelova i da ovlaste tu tvrtku Zagrebačke banke da to učini i isplati svakom suvlasniku dio prodajne cijene koji odgovara postotku vlasništva. Ta se ideja pojavila nakon što su i Agrokor i Styrija i Allegheny Financial uzalud pokušavali prodati svoje dijelove. Izvori bliski Vladi izjavili su za Nacional da su u Vladi svjesni problema, ali i da smatraju da su oni rješivi. Drugi veliki problem zbog kojih nije bilo zainteresiranih za Vjesnikovu tiskaru jest teško stanje u grafičkom i izdavačkom poslu. Upućeni tvrde da je danas iluzorno očekivati da će kupac Vjesnikove tiskare ondje moći razvijati posao. U Hrvatskoj je 2008. kupljeno nekoliko suvremenih tiskarskih strojeva koji imaju kapacitete za 300 posto više novina od svih novinskih naklada u Hrvatskoj 2008. Procjene koje su dovele do tih investicija napravljene su 2007., ali je otad recesija bacila na koljena i one koji su investirali u te strojeve i izdavače, čije su naklade dramatično pali. Jedino je moguće širenje tiskarske djelatnosti, a kao jedini kandidat koji ima kapaciteta za to pojavio se nedavno Mujo Selimović, uspješni bosanskohercegovački poduzetnik. On je u BiH vlasnik brojnih novina, ali i suvremene tiskare u kojoj ima i strojeve za tiskanje papirnate ambalaže za prehrambenu industriju. On je jedini u drugom krugu privatizacije kupio natječajnu dokumentaciju, ali zasad nije iskazao interes za kupnju tvrtke. Ako se Selimović pojavi kao kandidat za kupnju, mogao bi prenijeti svoje strojeve u Hrvatsku i tiskati prehrambenu ambalažu u Hrvatskoj, ali i za to treba pronaći kupce u Hrvatskoj. S druge strane, Selimović bi mogao biti prihvatljiva prijemosnica u pregovorima s ostalim suvlasnicima zemljišta, jer ga u Hrvatskoj nitko u izdavačkom smislu ne doživljava kao ozbiljnog konkurenta, iako je suvlasnik poslovnih dnevnih novina Business.hr. S druge pak strane, odnedavno se nagađa da ima i drugih zainteresiranih konkurenata za Vjesnikovu tiskaru, koji čekaju da eventualno propadne i treći natječaj pa da počnu pregovarati s Vladom, kako bi postali vlasnici za još manje novca. Među njima se spominju i vlasnici tiskare Radin, koji su nedavno navodno ušli u partnerstvo s Ninoslavom Pavićem, osnovavši zajedničku tvrtku na koju je Pavić prebacio tiskarske poslove iz Slobodne Dalmacije. Tvrdi se da bi oni mogli biti zainteresirani za kupnju Vjesnikove tiskare kako bi si smanjili konkurenciju na tržištu i poslije lakše određivali cijene tiskanja. Među potencijalnim kandidatima spominju i Antu Žužula, većinskog vlasnika Školske knjige i Grafičkog zavoda Hrvatske. Izvor blizak Vjesniku rekao je za Nacional da se priča da Žužul stoji iza tajnovite kupnje dijela prostora u Vjesnikovu neboderu, prodanog u stečaju tvrtke Multiprint, koja je također vlasnik dijela nekretnina. Iako su i Agrokor i Pavić pokušavali prodati svoje nekretnine na toj lokaciji, zbog njihovih međusobnih razgranatih i često netransparentnih i zagonetnih poslovnih aranžmana možda i oni imaju interes zajednički investirati u kupnju kompletne lokacije. Jedino je pitanje tko je od potencijalnih kandidata dovoljno financijski jak da pribavi dostatan kapital za realizaciju transakcije, koja u početnoj fazi neće koštati manje od 20 milijuna eura.

ANTE ŽUŽUL Većinski vlasnik Školske knjige i Grafičkog zavoda Hrvatske među potencijalnim je kandidatima za kupnju Vjesnikove tiskareNEKI POSLOVNI KRUGOVI tvrde da je država morala raspisati racionalniji natječaj, koji bi doveo do brže privatizacije, a drugi poslovni izvori tvrde da je nedopustivo da se gotovo 20 godina nisu adekvatno rješavali problemi uknjižbe vlasništva nad parcelom. Još je nešto zanimljivo. Vjesnikova je tiskara privatizirana još početkom 90-ih, dionice su joj izlistane na burzi, pa je upitno zašto prodaju uopće raspisuje Fond za privatizaciju. One su se trebale prodavati preko burze, što i zakon nalaže, tvrde upućeni poslovni izvori. S druge strane, država je početkom travnja 2010. dala 24,4 posto tiskare, koju sada prodaje, Fondu hrvatskih branitelja. Problem je u tome što su branitelji te dionice dobili po trećini tadašnje burzovne cijene - za 25 umjesto za 70 kuna po dionici, pa se postavlja pitanje zašto Hanfa tada nije reagirala. Unatoč svemu, nedvojbeno je da je potencijalna zarada od komercijalizacije te lokacije velik mamac za poduzetnike, a ponajprije za postojeće suvlasnike nekretnine. Međutim, većini zainteresiranih za taj projekt sudbina zaposlenih u Vjesnikovoj tiskari nije prioritet. To nisu optimistične vijesti za 400 radnika tiskare, čija je sudbina sve neizvjesnija.