Objavljeno u Nacionalu br. 798, 2011-03-01

Autor: Dean Sinovčić

EKSKLUZIVNO: POBJEDNIK OSCARA 2011.

Mama me nagovorila da snimim 'Kraljev govor'

Tom Hooper, u nedjelju nagrađen Oscarom za režiju filma 'Kraljev govor', za Nacional otkriva kako u Hollywoodu prvo nitko nije želio distribuirati 'film o mucanju', koji je na kraju trijumfirao s četiri osvojena Oscara

Drugi film, prvi Oscar
Iako iza sebe nema puno filmskog iskustva, Tom Hooper za svoj je drugi film u karijeri osvojio Oscara za najbolju režijuDrugi film, prvi Oscar Iako iza sebe nema puno filmskog iskustva, Tom Hooper za svoj je drugi film u karijeri osvojio Oscara za najbolju režiju“Kraljev govor” osvojio je u nedjelju navečer četiri Oscara, pri čemu su nagrade za najbolji film i najboljeg glumca, Colina Firtha, bili očekivani, ali Oscar za najbolji scenarij, koji je osvojio David Seidler, i najboljeg redatelja, koji je osvojio Tom Hooper, sasvim su neočekivani. Naime, očekivalo se da će nagradu za najboljeg redatelja osvojiti David Fincher za film “Društvena mreža”, ali ta nagrada pripala je Hooperu, 38-godišnjem Englezu, kojem je ovo tek drugi film. Način na koji je prikazao priču koja se odvija uoči početka Drugog svjetskog rata u Londonu, gdje nakon abdikacije Edvarda VIII. njegov mlađi brat postaje kralj George VI. (Colin Firth) koji se bori s problemom mucanja, očito je oduševio članove američke filmske akademije. Uz pomoć njegove supruge (Helena Bonham Carter) kralja Georgea VI. počinje liječiti kontroverzni liječnik Lionel Logue (Geoffrey Rush) za kojeg se ispostavlja da uopće nije liječnik. Kako nam je Tom Hooper rekao u ekskluzivnom intervjuu za Nacional vođenom u Londonu prije dodjele Oscara, ta priča je sasvim slučajno došla do njega i iako mu se u početku činilo da će snimiti mali film za probranu publiku, na kraju se ispostavilo da je snimio najnagrađivaniji film prošle godine.


NACIONAL: Nema potrebe govoriti o dobrim stranama nagrada koje je ovaj film osvojio, ali postoje li loše strane uspjeha filma “Kraljev govor”?

- Sve što se događa je nevjerojatno. Nakon samo nekoliko festivalskih projekcija filma u rujnu prošle godine svi su počeli pričati o nagradama. Dva i pol mjeseca prije engleske premijere i mjesec dana prije američke počeo sam slušati gotovo iste priče. Neprekidno su nas pozivali na premijere i ja više nisam mogao gledati svoj film. Ipak, gledati ovaj film s publikom, to je nešto posebno, reakcije su svuda bile iste. Pri sredini filma bi se ljudi smijali, a na kraju su gotovo svi plakali. Mnogo mi je draže gledati svoj film s publikom nego sjediti doma sam, na kauču, i gledati ga. Dobivate poseban osjećaj kada se puna dvorana ljudi smije ili plače.

NACIONAL: Kada su Harvey Weinstein i njegova kompanija postali distributeri filma u Americi, znalo se da će Weinstein učiniti sve kako bi taj film došao do Oscara.

- Ne bih htio govoriti o njegovim nastojanjima da film osvoji Oscara, ali mislim da je napravio odličan potez kada je njegova kompanija kupila film za distribuciju u Americi. Pregovarali smo s mnogim kompanijama u Americi, ali na kraju su svi rekli - ne. Među njima su bile i neke od najvećih filmskih kompanija iz Hollywooda. Očito nisu željeli preuzeti rizik distribuirajući ga. Lako je sada biti pametan, nakon svih tih nagrada, ali tada nitko nije želio distribuirati film u kojem se opisuje čovjek koji muca. A to nije nimalo seksi tema, zar ne?

NACIONAL: Je li istina da vam je vaša majka predložila da snimite taj film jer je znala priču o Logueu?

- Da, to je istina. Moja majka je Australka, udala se za Engleza, a australski prijatelji su je pozvali 2007. da prisustvuje predstavi alternativnog kazališta koja se zvala “Kraljev govor”. Zvali su ju jer je tema bila engleski kralj i njegov australski terapeut, a organizatori predstave željeli su imati i Australce u publici. Gotovo da nije prihvatila poziv jer joj ime te predstave nije zvučalo posebno dobro. Ipak pogledala ju je, svidjela joj se, i onda mi je rekla: “Mislim da bi to mogao biti tvoj sljedeći film.” Znam da zvuči smiješno, imam agente u New Yorku, Londonu i Los Angelesu koji se trude pribaviti mi najbolje scenarije, a na kraju mi je scenarij pribavila moja majka. To samo dokazuje da se neki od najboljih scenarija nalaze ispod jebenog radara. Moja majka je jako pametna, ona je pisac, i ima briljantan ukus, ali još uvijek sam mislio da filmovi ne nastaju na taj način. Na kraju, ispada da sam snimio taj film zato što sam napola Australac. Da nisam, nikada ta priča ne bi došla do mene.

NACIONAL: Je li istina da je kraljica Elizabeta, poznata i kao Kraljica Majka, bila protiv snimanja filma s tom temom?

- Prema onome što mi je rekao David Seidler, autor scenarija, to je točno. Naime, otprilike 1982. Seidler je otkrio postojanje dnevnika Lionela Loguea u kojem on opisuje kako je liječio kralja Georgea VI. Otišao je u Buckinghamsku palaču i pitao može li iskoristiti taj materijal. Učinio je to zato što mu je sin Lionela Loguea rekao: “Molim vas, prvo pitajte Buckinghamsku palaču za dopuštenje.” Kraljica Majka mu je odgovorila: “Možete, ali ne za mog života. Sjećanja na te događaje za mene su bolna.” I tako je Seidler morao čekati do 2002., kada je Kraljica Majka umrla.

NACIONAL: Do sada su snimani filmovi o Edvardu VIII. i Wallis Simpson, priča o njegovu bratu, kralju Georgeu VI., kao da nikoga nije zanimala.

- U upravu ste. Do sada je priča o Edvardu VIII. i Wallis Simpson bila filmski atraktivnija jer su Amerikanci smatrali da je to što se on odrekao trona zbog ljubavi najromantičnija gesta ikada napravljena. No kada se ta priča ispriča iz kuta kralja Georgea VI., onda se pokazuje da je to bio potez sebične osobe. Sve biografije precizno prikazuju događaje iz vremena abdikacije, sve je jako dobro dokumentirano, posebno njegov odnos s bratom koji se prema njemu odnosio podcjenjivački. Nikada mu nije rekao - mlađi brate, razmišljam o abdikaciji, bi li bio spreman postati kralj, bi li to bilo teško za tebe s obzirom na tvoje probleme s mucanjem? Kraljica Majka mu to nikada nije oprostila te ga je smatrala nevjerojatno okrutnim. Zato je zanimljivo sagledati tu priču i iz tog kuta. I tu se postavlja pitanje - zašto se Edvard VIII. morao oženiti Wallis Simpson? Edvard VII., njihov djed, bio je poznat po nebrojenim ljubavnicama među kojima su bile i prostitutke iz pariških bordela. Bio je doslovno divlja osoba što se tiče seksa. Zato je i on mislio kako se, kao i djed, ne mora oženiti svojom ljubavnicom. Mislio je da bi mogao živjeti s njom do kraja života i da nitko neće o tome ništa govoriti jer je kraljevska obitelj prilično dobro kontrolirala medije. Tako postaje jasno da nema ništa romantično u odlukama Edvarda VIII. Nisam fasciniran njime, bio sam fasciniran pričom koju nitko nije znao, o Lionelu Logueu, koja je predivna. Priča o tome kako je George VI. postao kralj uz pomoć terapeuta koji mu je pomogao riješiti problem s mucanjem bila je tajna. K tome, Logue je iz Australije, a Englezi imaju snobovski odnos spram Australaca. On je odmetnik, nije liječnik nego šekspirijanski glumac, samouk je i nevjerojatno je kako je uspio pridobiti naklonost kralja.

NACIONAL: Iako je taj dio povijesti jako dobro dokumentiran, ipak ste imali određene “rupe” u informacijama o odnosu Lionela Loguea i kralja Georgea VI. Kako ste ih popunjavali?

- Siguran sam da svi znaju kako je kraljevska obitelj kontrolirala protok informacija, zbog čega desetljećima kasnije ne možemo uvijek s preciznošću rekonstruirati sve događaje. Najvredniji izvor za nas je bio dnevnik Lionela Loguea koji je on počeo pisati u trenutku kada je Albert postao kralj George VI. Dok je bio samo vojvoda od Yorka, izgleda da to Lionelu Logueu nije bilo interesantno zapisivati. Međutim, i u tom dnevniku se vidi koliko je Logue pažljiv pri opisivanju tijeka terapije tako da nije navodio detalje. Postoje dijalozi koje sam doslovno prenio iz knjige. Što se tiče same terapije i njezina načina korištenja, to je rezultat mašte scenarista Davida Seidlera rođenog 1937., koji je mucao i koji je u četrdesetim i pedesetim godinama prošlog stoljeća prolazio kroz terapije u Engleskoj i Americi. To je bilo 10 do 15 godina nakon metoda Lionela Loguea. Mi ne znamo je li Logue na kralju Georgeu VI. primjenjivao tehniku psovanja, ali tu su tehniku koristili na Davidu Seidleru. Budući da nismo imali detalje s terapije, film prikazuje način na koji je scenarist David Seidler prebrodio svoje probleme s mucanjem. No povijesni dio filma je jako dobro dokumentiran tako da je ovaj film mješavina činjenica i mašte.

NACIONAL: Koliko je odabir engleskih glumaca bio bitan za “Kraljev govor”? Čini se da samo britanski glumci mogu pravilno odglumiti to držanje i ponašanje kraljevske obitelji.

- Zato sam i tražio engleske glumce. Jedini glumac koji se nije našao u ovom filmu, a o kojem sam razmišljao, bio je Ralph Fiennes koji mi se čini kao da želi, a ne može, pobjeći iz kože Engleza. Da, razmišljali smo i o nekim američkim glumcima, ali mislim da oni kulturološki ne bi mogli razumjeti tu englesku rezerviranost u držanju. To držanje valjda svi imamo, pa i ja, ali ne znam odakle dolazi. Ali ono je bitan dio priče, osobito kada se prvi put susretnu kralj George VI. i Lionel Logue.

NACIONAL: S tehničke strane, film je vrlo zanimljivo snimljen. Znači li to da ste ljubitelj filmova koji dopušta da na njega utječu filmovi drugih redatelja?

- Kada počnem snimati, prestajem gledati druge filmove jer ne želim zalaziti u tuđi prostor. No naravno da postoje utjecaji na moj rad. Primjerice, francuski film “Seul contre tous” redatelja Gaspara Noéa iz 1998. Neke scene iz tog filma jednostavno sam zapamtio i možete vidjeti sličnosti u filmu “Kraljev govor”.

NACIONAL: Vi ste mlad redatelj, ovo vam je tek drugi film. Kako ste se snašli među tako poznatim glumcima?

- Može zvučati čudno, ali ja se ugodnije osjećam u društvu poznatih glumaca. Kao poznati i slavni, oni su šarmantni i zabavni, takvi su i Geoffrey Rush i Colin Firth. Ujedno su otvoreni za svaku suradnju. Jednim dijelom tajna uspjeha filma leži i u tome što smo na snimanju postali veliki prijatelji. Mislim da sam tijekom snimanja ja kao redatelj sazrio pokraj takvih glumaca.

NACIONAL: Vaš prvi film bio je “The Damned United” u kojem Michael Sheen glumi poznatog nogometnog menadžera Briana Clougha. Volite li nogomet, hoćete li možda snimiti film o Joséu Mourinhu?

- Mislim da svi nogometni menadžeri imaju puno toga zajedničkog, imaju taj odmetnički pristup. Ja uopće nisam ljubitelj nogometa. Na snimanje tog filma odlučio sam se samo zbog odličnog scenarija Petera Morgana, jednog od najboljih koji sam ikada pročitao. Kada se bavim nekom temom, volim biti autsajder u odnosu na tu temu. Možda volim biti autsajder kao i moja majka koja je, odrastajući kao Australka u Londonu, uvijek bila autsajder i cijelog života mi je objašnjavala kakav je to osjećaj. Kada si autsajder, onda ne nosiš nikakav teret na svojim leđima pa tako u kontekstu nogometa nisam bio inhibiran.

NACIONAL: U filmu su neke scene iznimno komične, što pokazuje da imate smisla za duhovito. Što vas osobno nasmijava?

- Odrastao sam u vrijeme kada su nastajale sjajne britanske komedije. Moja obitelj imala je naviku da gleda apsolutno sve britanske komedije tako da sam odrastao uz serije “Da, ministre”, “Crna guja”, reprize serije “Leteći cirkus Montyja Pythona”. Kao ljubitelju komedija, bilo mi je drago čuti iskreni smijeh gledatelja filma “Kraljev govor”, primijetio sam da se to događa u šest ili sedam slučajeva. Znali smo da imamo nekoliko komičnih scena, ali nisam ni u jednom trenutku želio da likovi u filmu budu smiješni.

Vezane vijesti

"Rango" dobio Oscara za animirani film, "Udefeated" za dokumentarni

"Rango" dobio Oscara za animirani film, "Udefeated" za dokumentarni

Oscara za najbolji animirani film osvojio je "Rango" Gorea Verbinskog, dok je najboljim dokumentarnim filmom proglašen "Undefeated" Daniela Lindsaya… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika