Predsjednik Uprave Ron Sommer kojeg u javnosti smatraju krivcem za pad Deutsche TelekomaKako se parlamentarni izbori u Njemačkoj najavljeni za rujan približavaju, svjetski mediji sve jače ističu da bi katastrofalno stanje u Deutsche Telekomu moglo stajati Gerharda Schrodera i njemački SPD, socijaldemokratsku stranku, izbornog poraza. Naime, više od tri milijuna Nijemaca posjeduje dionice DT-a, i na njima su u posljednje vrijeme izgubili 90 posto njihove vrijednosti, a Schrodera i SPD se neizravno tereti da ne žele smijeniti predsjednika Uprave Rona Sommera, kojeg u javnosti smatraju krivcem za pad Deutsche Telekoma. U teškoj situaciji s njemačkim telekomunikacijskim koncernom, u kojem država drži 43 posto udjela, šansu za povratak na vlast vidi konzervativni CDU, demokršćanska zajednica.
Sommer vodi Deutsche Telekom od svibnja 1995., a DT-om je upravljao vrlo agresivno, kupujući na sve strane mobilne mreže i natječući se za koncesije treće generacije mobilnih mreža. Kako se neke od velikih investicija u koje se upustio nisu pokazale unosnima, Deutsche Telekom je gomilao dugove i gubio kreditne rejtinge. Najveći je udarac DT doživio kad je otkriveno da je prihod od fiksnih linija u Njemačkoj, DT-ov izvor viška novca za financiranje manje profitabilnih odjela, u prošloj godini opao za petinu. Agencije su srezale DT-ov kreditni rejting i ta je tvrtka u jednom danu izgubila devet milijardi eura na vrijednosti. U ovom trenutku ukupni dugovi Deutsche Telekoma iznose 67 milijardi eura.
NAJVEĆE PROPASTI NOVE EKONOMIJE Enron (energija): pad vrijednosti dionica 99,9 posto (siječanj 2001. - lipanj 2002.) Bankrotirao nakon što je otkriveno da su poslovne knjige krivotvorene. Global Crossing (telekomunikacije): pad vrijednosti dionica 99,7 posto (siječanj 2001.- lipanj 2002.) Bankrotirao nakon što je otkriveno da su poslovne knjige krivotvorene. Adelphia Communications (kabelske mreže): pad vrijednosti dionica 99,1 posto (siječanj 2001.- lipanj 2002.) Bankrotirao nakon što je otkriveno da su direktorima davani zajmovi koji nisu knjiženi. Peregrine Systems (konzultantske usluge): pad vrijednosti dionica 95,8 posto (siječanj 2001. - lipanj 2001.) Američka komisija za vrijednosnice istražuje računovodstvene postupke. Qwest Communications (telekomunikacije): pad vrijednosti dionica 95,6 posto (siječanj 2001. - lipanj 2001.) CEO dao ostavku. WorldCom (telekomunikacije): pad vrijednosti dionica 93,8 posto (siječanj 2001. - lipanj 2001.) CEO otpušten nakon što je otkrivena prijevara teška 3,8 milijardi dolara Cijena dionica Deutsche Telekoma u ovom se trenutku kreće oko 11 eura, na koliko je skočila kad je prošlog tjedna naznačeno da bi Sommer mogao biti otpušten. Samo nekoliko dana prije DT-ove su dionice vrijedile manje od devet eura. To je strahoviti pad za dionice koje su početkom 2000. vrijedile više od 100 američkih dolara (dolar i euro danas vrijede podjednako). Njemačke su male dioničare dodatno razbjesnile nedavne izjave kancelara Schrodera i njegova ministra financija Hansa Eichela, koji su stali u Sommerovu obranu, tvrdeći da se predsjednika Uprave DT-a ne može kriviti za stvari koje su izvan njegove kontrole. Javnost je uznemirio i podatak da su ove godine isplaćeni bonusi najvišim menedžerima DT-a viši nego ikad do sada. Sve te činjenice šef CDU Edmund Stoiber koristi kako bi ocrnio ionako loše ekonomske rezultate Schroderove vlade pred njemačkim biračima. Jer nezaposlenima se prošlog mjeseca pridružilo još 39 tisuća Nijemaca, ukupno ih je više od četiri milijuna, a Schroder je kao cilj svoje vlade postavio manje od tri i pol milijuna ljudi bez posla. Ministarstvo rada je izjavilo da još očekuje da na tržištu rada dođe do cikličkog oporavka. Produktivnost njemačkih tvrtki u lipnju je opala za 1,3 posto, a vlada je to pokušala svaliti na godišnje odmore i štrajkove. Analitičari već sada najavljuju da će se njemačka privreda teško oporaviti čak i u drugoj polovici godine.
Pred Schroderom je jednostavan izbor: može pustiti da se slučaj oko Deutsche Telekoma odvija dalje i nadati se da će se javnost smiriti sama od sebe, ili žrtvovati Sommera kako bi izgladio odnose s javnošću. U posljednjoj izjavi vezanoj uz Deutsche Telekom njemačka je vlada preko glasnogovornice kazala da je na Nadzornom odboru da odluči o eventualnoj Sommerovoj smjeni, a država u tom odboru od 20 članova postavlja samo dvojicu. To ne bi bio prvi put da se Schroder odluči sačuvati Sommera. Već je jednom to učinio u veljači 2001., kad su dioničari zahtijevali njegovu ostavku.
Ron Sommer je na čelo Deutsche Telekoma doveden u svibnju 1995. iz europskog odjela Sonyja nakon tromjesečne potrage. Uspješno je proveo Deutsche Telekomov IPO, prvu ponudu dionica na burzi, u studenome 1996., na kojem su dionice rasprodane Nijemcima iz najširih slojeva uz veliku medijsku kampanju i uvjeravanja kako je ulaganje u Deutsche Telekom sigurno i isplativo. U siječnju 1998. njemačko je tržište fiksne telefonije deregulirano, pa je zbog promijenjenih uvjeta i velike konkurencije DT deset mjeseci poslije srezao cijene poziva 63 posto. Ipak, stvari su i dalje išle jako dobro za DT, pa je Sommer u svibnju 1995. pokušao preuzeti Telecom Italia, u čemu ga je preduhitrio Olivetti. U lipnju je prodano još dionica u ukupnoj vrijednosti od 10,2 milijarde dolara, kako bi se financirale daljnje akvizicije.
Ukupno 13,9 milijardi dolara potrošeno je u kolovozu na kupnju britanskog mobilnog operatera One2One. Ipak, sve to trošenje doima se beznačajnim prema operacijama koje je Sommer izveo 2000. Bila je to godina najvećih akvizicija u području telekomunikacija, ali i prodaje licencija za treću generaciju mobilnih mreža u Europi. Novca je u telekomunikacijskom sektoru bilo napretek, a “nova ekonomija” bila je na vrhuncu ciklusa i spremna za kolaps. Tijekom 2000. Deutsche Telekom je potrošio 46 milijardi eura za kupnju američkog mobilnog operatera VoiceStream i druge akvizicije u sektoru mobilnih komunikacija.
Dionice su s vrhunca dosegnutog na početku 2000. nastavile padati tijekom prvih mjeseci 2001., ali se ništa nije činilo alarmantnim, jer su se tako ponašale i ostale dionice telekoma koje je tržište precijenilo u općoj euforiji. Međutim, u rujnu 2001. prvi su put pale na razinu cijene s početka trgovanja na burzi. Sommer se uzdao da će uspjeti prodati svoj kabelski dio američkoj Liberty Mediji i tako se izvući. Međutim, regulatori su spriječili prodaju za 5,5 milijardi dolara da Liberty ne bi došao u monopolistički položaj. U ožujku 2002. DT je bio prisiljen srezati dividendu 40 posto i priznati da u tekućoj godini neće doseći planirano smanjenje duga. Prošlog je mjeseca otkazan početak trgovanja dionicama na burzi za mobilnu podružnicu T-Mobile zbog lošeg stanja na tržištu i loše cijene dionica cijelog koncerna. Zatim je uslijedilo otkriće o padu prometa u fiksnoj mreži, te rezanje kreditnog rejtinga DT-a.
Agencija za kreditne rejtinge Moody’s bila je vrlo jasna o tome što se traži od Deutsche Telekoma: “Ovim se dodatno naglašava potreba za rebalansom i restrukturiranjem koji će Deutsche Telekomu omogućiti da nastavi uživati vrlo jak cashflow generiran iz njegovih fiksnih linija u vrijeme u kojem kompanija prolazi zamjetne promjene, i nastavlja se suočavati s izazovom uspješnog provođenja trenutačne strategija smanjenja duga.”
Agencija je procijenila da DT neće uspjeti smanjiti svoj dug sa 67 milijardi eura na planiranih 50, pa mu je srezala rejting s A3 na Baa1, što je njemačkom operateru navalilo na vrat dodatnih stotinjak milijuna eura kamata.
Sommer je kao pokušaj rezanja duga najavio vrlo nepopularnu mjeru u Njemačkoj, gdje je trenutačna nezaposlenost iznimno visoka. Naime, odlučio je do kraja godine otpustiti 30 tisuća radnika, ili devet posto ukupne radne snage Deutsche Telekoma. Realno bi se otpustilo 22 tisuće ljudi, jer bi se u međuvremenu zaposlilo osam tisuća novih radnika. Sommer predviđa da bi se tim potezom moglo uštedjeti 9,2 milijarde eura. Na nedavnoj je skupštini dioničara Sommer pokušao svaliti krivnju na tržišta dionica koja “nisu prepoznala Deutsche Telekomovu priču o uspjehu”. Nije mu uspjelo, izviždan je kao i šef nadzornog odbora Hans-Dietrich Winkhaus, koji je pokušao obraniti porast od 90 posto za honorare Upravnom odboru.
Drugi izlaz za Sommera neki analitičari vide u preokretanju njegova najrizičnijeg i najskupljeg poteza na čelu Deutsche Telekoma. Oni vjeruju da bi se DT hitno trebao riješiti VoiceStreama, koji samo proizvodi gubitke. Prodaja u ovom trenutku ne bi bila optimalno rješenje zbog niskih cijena dionica, ali spajanje s nekom većom mrežom kao što je AT&T Wireless pomoglo bi Deutsche Telekomu da konsolidira gubitke koje američki operater generira, iako bi u nastaloj kompaniji imao manjinski udio.
Ako se Schroder ipak predomisli i odluči ukloniti Sommera, ima nekoliko mogućnosti za novog šefa DT-a. Službenih podataka još nema, ali mediji su naveliko počeli spekulirati s imenima mogućih Sommerovih nasljednika. Poznato je da se već razgovaralo s Wendelinom Wiedekingom, šefom vrlo uspješnog proizvođača automobila Porschea, ali je odbio ponudu. Spominjalo se i ime Ferdinanda Piecha, tvorca Volkswagenova uspjeha, koji je nedavno napustio položaj na čelu te tvrtke. Međutim, čini se da Piech nije bio zainteresiran, pa ga se u posljednje vrijeme rjeđe spominje, a i nema iskustva u sektoru telekoma.
Slična je situacija i s Jurgenom Schremppom, koji je zamislio spajanje Daimler-Benza i Chryslera u DaimlerChrysler 1998. Međutim, prema DaimlerChryslerovim glasnogovornicima, Schrempp nije spreman prihvatiti ponudu, jer želi pratiti operaciju spajanja kompanija do kraja, kao ni njemu podređeni šef odjela usluga Klaus Mangold. Inače njih dvojica pripadaju krugu vrhunskih njemačkih gospodarstvenika koji se redovito sastaju sa Schroderom.
Mogući kandidat je i aktualni njemački ministar gospodarstva Werner Muller, nestranačka osoba. On bi mogao biti dostupan ako Schroder izgubi na izborima u rujnu.
Razumljivo je da se njemački menedžeri klone mogućeg postavljanja na čelo Deutsche Telekoma, jer je to u ovom trenutku najosjetljivije mjesto u državi. Nema nikakve garancije da će itko drugi uspjeti riješiti nagomilane probleme, a njemački se gospodarstvenici boje ugroziti svoj ugled eventualnim neuspjehom ili provođenjem u javnosti nepopularnih mjera poput otpuštanja i rasprodaje dijelova Deutsche Telekoma. Štoviše, neke analitičke kuće poput UBS Warburga smatraju da bi kratkoročni dobitak u cijeni dionica zbog Sommerova odlaska bio manji od opasnosti da dođe do raspada menedžerske strukture koju je on postavio. Sommerovi pristaše smatraju da bi njegov odlazak bio čisto politički motiviran i tempiran za predstojeće izbore. Njegovi protivnici tvrde da bi njegovo otpuštanje pokazalo da se Njemačka napokon okrenula kapitalizmu u kojem zadnju riječ imaju dioničari.
Ako i bude najuren, Sommer neće biti jedini od velikih šefova telekoma koji su tijekom proteklih nekoliko godina potrošili bogatstvo na neprofitabilne poslove i izgubili fotelje. Bez posla su iz sličnih razloga nedavno ostali drugi direktori telekomunikacijskih tvrtki: Jan Smits iz nizozemskog KPN-a, Dereck Bonfield iz British Telcommunicationsa te Jean-Marie Messier iz francuskog Vivendija. Svi su oni bili obožavani za vrijeme groznice “nove ekonomije” kraja prošlog stoljeća, kad su kupovali šakom i kapom – najpoznatija je bila Messierova akvizicija hollywoodskog Universala. Danas, kad su se njihove vizije konvergencije komunikacija i zabave, mobilnih i fiksnih mreža te Interneta pokazale neostvarivima barem za još neko kraće vrijeme, traže se oprezniji menedžeri starog kova kojima je više stalo do klasičnih ekonomskih pokazatelja.